REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-105/2020-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja SC (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Franjo Kaleb, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice AC (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Gordana Grubeša, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 29. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženice, dana 10. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Nalaže se tuženici platiti tužitelju iznos od 240,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekuću od 28.11.2019. godine do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 336,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (10.12.25.) do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.480,82 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je dana 17.7.2019. godine oko 10,45 sati, na Viru tuženica verbalno i fizički napala tužitelja na način da ga je ošamarila po desnoj strani lica i nakon toga ogrebla po lijevoj strani lica.

1.1. Tužitelj tvrdi da je takvom radnjom tuženice došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i da mu je trebala pomoć druge osobe, nakon zadobivenih ozljeda, pa od tuženice potražuje naknadu štete u iznosu od 2.720,82 eura sa kamatom od obraćanja tuženici u mirnom postupku (28.11.2019. godine) do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava činjenične navode tužitelja i tvrdi da je tužitelj na nju nasrnuo, verbalno i fizički, zadao joj udarac otvorenim dlanom preko lijevog uha da je pri tome tužitelj bio u pripitom stanju, a da bilo kakve ogrebotine, ako uopće i postoje na licu tužitelja, mogu biti jedino posljedica obrane tuženice u napadu tužitelja. Zbog toga tuženica predlaže zahtjev odbiti u cijelosti, potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Zadru, u medicinsku dokumentaciju, fotografije, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem, saslušani su svjedoci SCĆ, ŠC, ĐC, MC i proveden je dokaz saslušanjem stranka u svrhu dokazivanja.

3.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan do iznosa navedenog u točci I izreke ove presude.

4. Pred Općinskom sudom u Zadru, pod brojem Pp-1607/2023, vodio se prekršajni postupak po optužnom prijedlogu Pu zadarske protiv stranaka u ovom postupku, a zbog događaja koji se desio dana 17.7.2019. godine na Viru, oko 11,15 sati.

4.1. Postupka je okončan donošenjem presude dana 13.4.2023. godine, izreka koje presude glasi da su obje stranke krive što su dana 17.7.2019. godine, oko 11,15 sati u Viru, narušili javni red i mir vikom i tučom na način da je tuženica počela vikati na tužitelja: "Ti si mi odrezao granu, znam da si ti!", na što je tužitelj počeo vikati na tuženicu: "Tako ja i za tebe mogu reći da si kurva iako nisi!" nakon čega je tuženica prišla tužitelju te ga otvorenim dlanom desne ruke udarila po licu na što je tužitelj, također otvorenim dlanom desne ruke udario tuženicu po licu kada je do njih došao ŠC te ih razdvojio, nakon čega je tuženica sjela na zid dvorišta te i dalje vikala na tužitelja raznim pogrdnim riječima, čime su počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pa je svaka od stranaka novčano kažnjena u iznosu od 60,00 eura.

4.2. Citirana presuda pravomoćna je dana 27.6.2023. godine, jer je Visoki prekršajni sud u predmetu broj Ppž-5077/2023 odbio žalbe obje stranke kao neosnovane i potvrdio presudu (4.1.).

5. Sud u odnosu na presude suda u Zadru (4. -4.1.) ne može primijeniti odredbu čl. 12. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP), jer se u tom postupku i donesenoj presudi nije odlučivalo o krivnji u kaznenom postupku, već u prekršajnom postupku.

5.1. Međutim, pitanje objektivne granice pravomoćnosti odnosi se na pitanje na koje dijelove sudske odluke pravomoćnost se odnosi i što je suštinski objekt pravomoćnosti. Objektivna pravomoćnost nastupa onim trenutkom kada se više ne mogu podnositi pravni lijekovi odnosno objektivna pravomoćnost. U konkretnom slučaju nastupila je donošenjem presude drugostupanjskog suda (4.2.) kojom je utvrđena krivnja i počinjenje prekršaja za točno opisano djela obiju stranka, a koje djelo u ovom postupku predstavlja utuženi štetni događaj po podnesenoj tužbi tužitelja.

5.2. Presuda u prekršajnom postupku (4.1.) ima pravni učinak prema ovdje parničnim strankama, jer subjektivna pravomoćnost djeluje pod uvjetom da su u prekršajnom postupku sudjelovale stranke koje su i stranke u ovom postupku (inter partes).

5.3. Prema tome, pravomoćna presuda iz sudskog, prekršajnog postupka i činjenični opis djela koji su počinile stranke u ovom postupku djeluju kao pravno relevantna činjenica, jer se istom presudom utvrđivao pravni odnos koji se tiče stranaka u ovom postupku.

5.4. Stjecanjem pravomoćnosti, presuda daje autoritet, sigurnost strankama i stječe svojstvo koje do tada nije imala – tzv. pravnu snagu, te strankama čija su prava utvrđena sudskom odlukom treba zajamčiti da se na nju mogu osloniti, da se o njezinoj pravilnosti, nakon određenog preispitivanja, više ne može diskutirati, niti se može ponovno raspravljati o istom predmetu.

6. Prema tome sud utvrđuje da je između stranaka prvo došlo do verbalnog sukoba u kojem je tuženica govorila tužitelju da je posjekao granu, nakon čega je tužitelj uzvratio da bi za nju mogao reći da je kurva, iako nije. Verbalni sukob prešao je u fizički pri čemu je prvo tuženica udarila tužitelja po licu da bi nakon toga on uzvratio.

6.1. Nastavno je u ovom postupku utvrđeno da je nakon što je tužitelj udario tuženicu po licu, tuženica i dalje nasrtala na njega i u tom ga nasrtanju ogrebla po drugoj strani lica. To proizlazi iz fotografija koje je sačinio tužitelj, koje dosita mogu biti fabricirane za potrebe ovog postupka, ali i iz podataka koje su upisali djelatnici hitne pomoći, koji su došli na mjesto utuženog štetnog događaja, za koje se ne može niti pretpostaviti da bi fabricirale stanje osobe kojoj pružaju prvu pomoć.

6.2. Tako je u izvješću navedeno da se na lijevoj strani lica vide dvije površinske oguljotine veličine 5-6 cm u razmaku od 2 cm, koje po opisu odgovaraju fotografijama tužitelja na kojima su prikazane iste oguljotine. Navedeno je u izvješću hitne pomoći da se rana čisti (učinjena je toaleta) i da se stavlja sterilni povoj, što također odgovara stanju na fotografijama tužitelja.

7. Djelatnici prve pomoći pomoć su pružili i tuženici pa je sud uvidom u izvješće koje je sastavljeno u odnosu na tuženicu utvrdio da su djelatnici hitne pomoći evidentirali da je bila uzrujana i uplakana, nemirna i uzbuđena, ali djelatnici hitne pomoći nisu uočili niti evidentirali vidljive ozlijede na licu tuženice. Djelatnici su jasno napisali da im je tuženica rekla da je uzrujana, jer se posvađala sa susjedom te navodi da je dobila šamar. Isto tako, a u odnosu na tužitelja nisu evidentirali druge ozlijede osim oguljotina (6.2.).

7.1. Djelatnici MUP-a izašli su na lice mjesta i sačinili izvješće, kojem je prethodilo i ispitivanje alkoholiziranosti stranaka. Tužitelju je izmjereno 0,14 g/kg pa ne stoji prigovor tuženica da je isti bio u pripitom stanju, jer je količina alkohola kod njega zanemariva.

7.2. Nadalje, upiranje tuženice i njezinih svjedoka, oca ĐC i supruga IC o tome što je tko rekao i savjetovao oko pozivanja policije nakon događaja, je li svjedok ŠC, bivši djelatnik MUP-a „pametovao“ suprugu tuženice oko pozivanja policije, je li nekoga sprječavao da iste pozove i sl. nije uopće odlučno za ishod ovog spora. Osim toga iz provedenih dokaza, posebno iz tijeka predmeta (4.1.) proizlazi da tvrdnje tuženice i njezinih svjedoka i nisu točne, jer je događaj rezultirao osuđujućom prekršajnom presudom i protiv tužitelja. Da je svjedok ŠC iskoristio svoj utjecaj, što tuženica u biti tvrdi tijekom postupka, sigurno ne bi i protiv tužitelja bio pokrenut prekršajni postupka.

8. Iz utvrđenog (6.-7.) proizlazi da udarac koji je prvi zadalo tuženica tužitelju, a nakon toga on njoj uzvratio, nije po tužitelja ostavila nikakve štetne posljedice. Posljedice su ostale od nasrtanja tuženice na tužitelja, nakon što je on njoj uzvratio udarac, i grebanja tužitelja po licu. To proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Šebečića koji citira medicinsku dokumentaciju djelatnika hitne pomoći (6.2.) i pri tome ne opisuje druge ozlijede, kao npr. vidljive ozlijede na desnoj strani lica.

9. Svjedokinja SCĆ, koja ima rodbinske veze s tužiteljem, jer njezina baka i supruga tužitelja sestre, u svojem iskazu samo precizno opisuje ponašanje tuženice, pa tako vidi kako ona grebe tužitelja, ali u odnosu na ponašanje tužitelja samo tvrdi da je isti tuženicu odgurnuo, ali i ne da ju je udario. Na taj način, neuvjerljivo, ista pokušava svojem iskazom tužitelja staviti u bolju procesnu situaciju.

9.1. Otac tuženice, ĐC u svojem iskazu potpuno „nateže“ na stranu svoje kćeri, događaj preuveličava na način da tvrdi da vidi tužitelja kako zamahuje rukom, udara tuženicu po glavi nakon čega tuženica pada, a tužitelj se sprema nastaviti napad nogom. Pri tome iskazuje da nije vidio da bi tuženica udarila tužitelja, da nije vidio kako tuženica pada na pod, ali vidi da pada. Taj je iskaz potpuno neuvjerljiv posebno u dijelu kada se tvrdi da je tuženica, nakon događaja, ušla u kuću, imalo crveno oko oka. Iskaz je toliko neuvjerljiv, jer je potpuno u suprotnosti s ostalim dokazima da sud smatra da isti uopće nije bio očevidac, već je poučen kako mora iskazivati. Naime, sud posebno cijeni da je tuženica neposredno nakon događaja djelatnicima hitne pomoći najvjernije opisala događaj, pa je tako istaknula da je od tužitelja dobila šamar, a sve ostalo o čemu iskazuje njezin otac, suprug MC i tuženica sud ne prihvaća, jer je neuvjerljivo i neživotno da se o takvom slijedu događaja iskazuje tek u ovom postupku, a da se ne spomene odmah nakon događaja djelatnicima hitne pomoći. Dakle, ne može se prihvatiti da je tuženica od udarca tužitelja pala na pod, da je zaostala masnica na fotografiji koju je tuženica dostavila posljedica štetnog događaja, jer o crvenili nema podataka u zapisu djelatnika hitne pomoći.

9.2. Svjedok ŠC, bratić tužitelja, također kao i svjedokinja SCĆ, u svojem iskazu samo precizno opisuje ponašanje tuženice, kako verbalno tako i fizičko, ali o ponašanju tužitelja nema saznanja pa tako neuvjerljivo iskazuje da nije vidio da bi tužitelj udario tuženicu, iako je, kako iskazuje, događaj počeo promatrati dok je isti još bio u verbalnoj fazi, zato što iskazuje da je čuo tužitelja, kako između ostalog iskazuje da je to kao da on tuženici kaže da je kurva, a nije. Dakle, morao je vidjeti tuženicu kako udara tužitelja, nakon toga jedan šamar koji je tuženica dobila od tužitelja i tek nakon toga nasrtaj tuženice na tužitelja koji rezultira ozljedom na lijevoj strani lica tužitelja. U tijeku nasrtaja tuženice na tužitelja tijekom kojeg tuženica zadaje ogrebotine tužitelju po licu, svjedok ih uspijeva razdvojiti.

10. Osim utvrđenog u presudi (4.1.), zapisima djelatnika hitne pomoći (6.2., 7.) i iz medicinskog vještačenja, sud je na posredan način odlučne činjenice utvrdio i iz iskaza samog tužitelja, koji, iako ne priznaje da je tuženicu ošamario, dozvoljava da je stavio ruku na njezin obraz i da ju je pokušao odgurnuti time što tijekom iskaza čak i navodi da dozvoljava da je tuženicu grublje odgurivao držeći svoju ruku na njezinoj glavi. Incidentan situacija, kako ju u jednom dijelu opisuju obje stranke, a djelomično i očevici, svjedoci JC i S, ukazuje da se sve odigralo brzo i jednostavno nije životno da tužitelj u takvoj situaciji uopće može kontrolirati snagu svoje ruke pa iskazuje o samo držanju svoje ruke na glavi tuženice, a osporava udarac, šamar.

10.1. Tuženica, kao i njezini svjedoci tijek događaja u ovom postupku u svojem iskazu od trenutka kada postaje fizički, fabricira u potpunosti, govori o padanju na pod, a pri tome ne zna odakle krvavi tragovi na licu tužitelja.

11. Dakle, iz svih provedenih dokaza i presude (4.1.) sud je utvrdio tijek događaja koji je doveo da štete za tužitelja. Događaj se proteže od verbalnog sukoba koji započinje tuženica optužujući tužitelja da je posjekao granu drveta, nakon čega tužitelj uzvraća, između ostalog, da bi za tuženicu mogao reći da je kurva, iako nije. Nakon toga, verbalni sukob prelazi u fizički pri čemu je prvo tuženica udarila tužitelja po licu da bi nakon toga on uzvratio i nju ošamario te nakon toga tuženica nasrće na tužitelja i u tom ga nasrtaju grebe po licu, zbog čega tužitelj zadobiva dvije površinske oguljotine, jasno opisane po djelatnicima hitne pomoći i citirane u nalazu i mišljenju liječnika vještaka.

11.1. U tako utvrđenom tijeku događaja sud utvrđuje da se verbalni sukob pretvorio u fizički, da tužitelj nije imao potrebu se povući nakon što ga je tuženica ošamarila već joj je šamar uzvratio nakon čega tuženica nasrće na tužitelja i zadaje mu dvije, paralelne ogrebotine.

11.2. Društvo ima i mora imati nultu toleranciju na nasilje, posebno fizičko i ova se konkretna situacija ne može isključivo promatrati na način tko je prvi započeo već se ima događaj promatrati u cjelini. Zato se mora cijeniti da se tužitelj nije povukao nakon što ga je tuženica prvi puta udarila već joj je uzvratio, a tuženica nije stala već je nasrnula na tužitelja i ogrebla ga. U takvom slijedu događaja sud nalazi da na strani tužitelja postoji element za doprinos vlastitoj šteti u smislu odredbe čl. 1092. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO) i to u omjeru od 40%. Tako veliki omjer sud određuje upravo iz razloga što tužitelj ne staje, ne povlači se, već nakon što ga tuženica prvi puta udari, on ju ošamari, dakle uzvraća, čime postaje gotovo ravnopravan sudionik društveno potpuno neprihvatljivog ponašanja, fizičkog sukoba. Minimalno veća krivnja utvrđena je tuženici, jer se niti ona ne povlači, već grebe tužitelja i tek tada mu zadaje ozljedu kojom je njemu narušeno pravo na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. ZOO-a), a kako je utvrđeno tijekom postupka (8.), jer prvi udarac, šamar koji je tuženica dala tužitelju nije ostavio nikakve posljedice, jer taj udarac sudski vještak ne navodi kao ozljedu koju je zadobio tužitelj, a tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao primjedbi niti prigovora.

11.3. Zato je tuženica dužna tužitelju naknaditi 60% ukupne štete koju je pretrpio.

12. Činjenica koje utječu na visinu naknade (čl. 1102. st. 2 ZOO-a) utvrđene su provedenim medicinskim vještačenjem, pa je tako utvrđeno da je tužitelj zadobio linearne oguljotine lijeve strane lica, da su ga je pregledao liječnik zavoda za hitnu medicinu, ta je učinjena toaleta oguljotine i stavljen povoj. Nakon toga, tužitelj kod liječnika više nije bio, sam je, kako iskazuje vještaku na pregledu, nakon dva dana zavoj skinuo i ranu tretirao antibiotskim sprayom te gelom protiv ožiljka, što je prema mišljenju vještaka ukupno trajalo deset dana, kada je liječenje dovršeno. Zbog zadobivene ozljede tužitelj je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg 2 dana i manjeg intenziteta 5 dana kumulativno, a strah je dok tužitelja bio primarni jačeg intenziteta i kratkog trajanja u trenutku štetnog događaja, nakon toga trpio je sekundarni strah srednjeg intenziteta 2 dana i manjeg 5 dana, kumulativno.

12.1. Vještak navodi da ovakav ozljeda nije tužitelja onemogućavala u svakodnevnom uobičajenom životu pa mu pomoć druge osobe nije trebala.

12.2. Nadalje, vještak u svojem mišljenju ne navodi stupanj naruženja kod tužitelja, jer u nalazu opisuje lice tužitelja na način da utvrđuje da su i na lijevoj i desnoj strani lica prema vratu uzdužne bore, a da se na lijevoj strani lica, iste boje kao i okolne bore teže uočava ožiljak duljine 1,5 cm, a širine 2 mm.

12.3. Nemogućnost uočavanja minimalnog ožiljka (1,5 cm x 2 mm!) utvrdio je i sud tijekom saslušanja tužitelja, jer je preplanulost lica onemogućavala uočavanje ožiljka, koji je, kako je potvrdio sudski vještak, iste boje kao i bore na licu tužitelja.

12.4. Zbog svega utvrđenog sud utvrđuje da tužitelju tuđa pomoć nije trebala, jer neuvjerljivo iskazuje da radi tupfera na licu nije mogao oblačiti majicu, koju nemogućnost otklanja sudski vještak u svojem mišljenju. Nadalje, imajući u vidu utvrđeno pod 12.2.-12.3. sud utvrđuje da kod tužitelja nije zaostalo naruženje koju mu je prouzročilo duševne boli, jer, između ostalog, niti sam tužitelj ne iskazuje o neugodnostima i propitkivanjima okoline oko ožiljka, kojeg je s obzirom na izgled lica i veličinu samog ožiljka nemoguće uočiti.

13. Povezujući odredbu čl. 1102. st. 2 i čl. 19. ZOO-a sa činjenicama utvrđenim pod 12.-12.4. sud utvrđuje da pravična novčana naknada iznosi 400,00 eura, cijeneći da nakon odlaska hitne pomoći tužitelj više nije bio kod liječnika, a da su neugodnosti (čišćenje i mazanje oguljotine) bile minimalne.

13.1. Cijeneći doprinos tužitelja (11.2.) tuženica je dužna tužitelja naknaditi 60% tj. 240,00 eura, a sa ostatkom zahtjeva od 2.480,82 eura tužitelj je odbijen.

13.2. Primjenom čl. 1103. ZOO-kamata na dosuđeni iznos teče od 28.11.2019. godine, što je dan obraćanja tužitelja u mirnom postupku.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155 ZPP-a.

14.1. Trošak tužitelja odnosi se na troškove zastupanje putem odvjetnika, uz primjenu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, i odnosi se na trošak sastava tužbe, pristupa na roč. 26.10.20, 8.11.23, 19.3.24, 8.7.24. i 29.10.25. po 200,00 eura i za podnesak od 10.2.25. 50,00 eura ili ukupno 1.250,00 eura, što je uvećano za 312,50 eura PDV-a i po 73,00 eura troška sudske pristojbe na tužbu i ovu presudu. Tako ukupan trošak iznosi 1.708,50 eura.

14.2. Tužitelj je u sporu uspio u omjeru od 8% (100% sa osnovom, 8% sa visinom, pa je njegov uspjeh 54%, uspjeh tuženice 46% te konačno uspjeh tužitelja je 8% (54%-46%) pa mu razmjeran trošak iznosi 136,68 eura, kojem je, kao nužan, priznat u cijelosti trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura tako da ukupan troška iznosi 336,68 eura.

14.3. Tužitelju nije priznat podnesak kojim obavještava sud da je platio sudsku pristojbu na tužbu, jer je plaćanje iste zakonska obveza o kojoj nema potrebe podneskom obavještavati sud.

15. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a, a kamata na parnični trošak određena je temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a.

U Zagrebu, 10. prosinca 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1.tužitelju po pun.

2.tuženici po pun.