REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-22/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja OI, OIB [osobni identifikacijski broj], Ulica 15. Prosinca 1991. Godine 34 A, 43532 Đulovac zastupanog po punomoćniku KI, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, radi Radno - naknada štete, 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 4.950 eura sa zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2025.g, a na ime imovinske štete iznos od 558,00 euro sa zateznim kamatama tekućom od 10. prosinca 2025.g. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u pogledu tijeka zateznih kamata od 3.12.2024.g. do dosuđenih zateznih kamata iz toč. I izreke, kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.050,00 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 1.050,00 euro, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 14.8.2021. pretrpio ozljedu na radu kod poslodavca HRVATSKE ŠUME d.o.o., šumarija Đulovac, uprava Bjelovar, na radnom mjestu – šumar, prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka prerezivanja drva na tlu te pripremu drvnog asortimenta za izvlačenje iz pomoćnog stovarišta. Cijelo stablo dužine 20 m i prsnog promjera 30 cm ležalo je na strmini poprečno po slojnici „izvaljeno“ preko drugog stabla te je tužitelj ( sjekač) morao obaviti prerez da bi se moglo iskoristiti kao drvni asortiment u dužini od 6 m. Prilikom započinjanja reza stabla, deblji trupac se odvojio i zakotrljao niz padinu, a „ tanji“ se dio odbacio te snažno udario nogu tužitelja-radnika, pritisnuvši pri tom nogu radnika iznad cipele u lijevu potkoljenicu nanijevši mu pritom teške tjelesne ozljede (lom potkoljenične kosti).

1.1. Poslodavac tužitelja je na dan nastanka štetnog događaja imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koju radnici istog poslodavca pretrpe na radu odnosno prilikom obavljanja redovitih poslova svojeg radnog mjesta. Dana 03.12.2024. godine tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku, na koji tuženik nije odgovorio.

1.2. Tužitelj u tužbi potražuje pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 5.800,00 EUR i to zbog pretrpljenog straha, fizičkih bolova i duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate te iznos imovinske štete od 800,00 EUR za pruženu tuđu pomoć i njegu, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

1.3. Podneskom od 29.9.2025. tužitelj precizira tužbeni zahtjev tako da potražuje od tuženika , na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ukupan iznos od 4.950,00 euro, od čega za fizičke bolove iznos od 2.200 euro, za pretrpljeni strah iznos od 1.250 euro, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.000 euro, za duševne boli zbog naruženja iznos od 500 euro, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva od 3.12.2024. Potražuje od tuženika i iznos od 558,00 za pruženu tuđu pomoć i njegu (3,72 euro) po satu pružene tuđe pomoći i njege, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju jer je u trenutku štetnog događaja poslodavac tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB 69693144506, Ulica Kneza Branimira 1, 10 000 Zagreb, imao sa tuženikom zaključeno osiguranje odgovornost iz obavljanja djelatnosti, o kojem osiguranju je izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja] važeća za razdoblje od 01.04.2024.godine do 01.04.2025.godine. Predmetno osiguranje ugovoreno je na svotu osiguranja za djelatnike u iznosu od 133.000,00 EUR po štetnom događaju ( zajedno sa troškovima spora i drugim opravdanim troškovima) uz agregatni limit ugovora u iznosu od 665.000,00 EUR (gornja granica obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve ostvarene unutar jedne osigurateljne godine).

2.1. Tuženik priznaje osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, dok se istome protivi po visini. Prema činjeničnim navodima iz tužbe proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o štetnom događaju kojeg je tužitelj doživio dana 14.08.2024.godine, na radu kod poslodavca HRVATSKE ŠUME d.o.o., Šumarija Đurđevac (Lipik), Uprava Bjelovar, dok je obavljao poslove svog radnog mjesta- šumara, na način da je prilikom obrađivanja drvne mase motornom pilom, deblji trupac se odvojio i zakotrljao niz padinu, dok se tanji dio odbacio, te snažno udario nogu tužitelja, nanijevši mu pritom teške tjelesne ozljede (lom potkoljenične kosti). Slijedom navedenog, tužitelj smatra da su predmetni štetni događaj i zadobivena ozljeda nastali u procesu rada, obzirom da sukladno zakonskim odredbama poslodavac radniku odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti, a samim time i tuženik, kod kojeg je poslodavac tužiteljice osigurao odgovornost iz obavljanja djelatnosti prema vlastitim djelatnicima. Tužitelj nadalje navodi kako mu je predmetna ozljeda priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a. Točno je da prema odredbama Zakona o radu, naročito odredbi iz čl.111.st.1. te odredbama Zakona o zaštiti na radu, čl. 25.st.1. poslodavac odgovara radniku za štetu vezano za proces rada, što je slučaj u konkretnoj situaciji, obzirom da je tužitelju šteta nastala u obavljanju osigurane djelatnosti. Isto tako, Uvjeti za osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti čija je primjena ugovorena uz predmetnu policu osiguranja u čl.2.st.2. propisuju da je ovim osiguranjem pokrivena odgovornost za štetu koja je nastala iz osiguranikove registrirane djelatnosti…“

2.2. Tužitelj se prethodno obratio tuženiku sa vansudskim zahtjevom za naknadu štete, a šteta se kod tuženika vodila pod brojem 70 IMOD 5549/24, međutim ista nije riješena niti je tužitelju u vansudskom postupku izvršena isplata naknade štete, zbog nedostatka kompletne dokumentacije, potrebne za obradu i likvidaciju štete. Obzirom da je u međuvremenu, od dana podnošenja vanudskog zahtjeva do utuženja, tuženik zaprimo očitovanje svog osiguranika na okolnosti nastanka štetnog događaja, tuženik kao što je već prethodno navedeno, priznaje osnovanost osnove tužbenog zahtjeva odnosno svoju odgovornost da tužitelju nadoknadi pretrpljenu štetu.

2.3. Tuženik se ne protivi da se na okolnosti utvrđivanja neimovinske štete koju tužitelj trpi provede dokaz medicinskim vještačenjem, s time da se prethodno pribavi cjelokupni zdravstveni karton tužitelja, kako bi se medicinskim vještačenjem točno utvrdilo koje eventualne bolesti i/ili stanja lokomotornog i drugih sustava tužitelj ima od ranije, a koje se ne bi mogle uzročno-posljedično povezati s predmetnom ozljedom, od onih koje su isključiva posljedica predmetne traume. Isto tako, predlaže se od vještaka medicinske struke zatražiti da se očituje da li je i ako je kada okončano liječenje tužitelja i stabilizirano njegovo zdravstveno stanje, a sve radi utvrđivanja početka tijeka zakonskih zateznih kamata.

2.4. Tuženik osporava tijek zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos od 6.600,00 EUR koje tužitelj potražuje na iznos od 5.800,00 EUR na ime naknade neimovinske štete tekuće od 03.12.2024.godine (datum vanusdskog odštetnog zahtjeva), te na iznos od 800,00 EUR na ime naknade za tuđu pomoć i njegu tekuće također od 03.12.2024.godine do isplate. Naime, zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu mogu sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a početi teći „danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga“, a u konkretnom slučaju iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da na dan podnošenja vansudskog zahtjeva 03.12.2024.godine, liječenje tužitelja nije bilo dovršeno. Isto tako, u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na potraživanje imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, prema stavu sudske prakse kamate mogu početi teći tek od presuđenja do isplate.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, policu osiguranja br. [broj police osiguranja], Uvjete za osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti od 01.01.2023., izvansudski odštetni zahtjev tužitelja od 03.12.2024., prijavu štete od odgovornosti i ostalu dokumentaciju u spisu te proveo dokaz medicinskim vještačenjem i neposrednim uvidom u naruženje tužitelja.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U postupku nije bilo sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost, dok je sporna visina zahtjeva.

5.1. Sporan je mehanizam nastanka štetnog događaja, osnov i visina zahtjeva.

6. Kako bi utvrdio visinu zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zvonku Zadri, sa zadatkom i očitovanja kada je završeno liječenje, odnosno stabilizirano zdravstveno stanje te da razgraničiti tegobe uzrokovane ozljedom u štetnom događaju i prijašnjih ozljeda tužitelja. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu višedijelnog prijeloma donjeg dijela lijeve goljenične kosi sa pomakom ulomaka. Između mehanizma nastanka ozljede i same ozljede postoji direktna uzročno posljedična veza. Tužitelju je učinjenom RTG obradom opisana fraktura distalne trećine dijafize lijeve goljenične kosti sa dislokacijom ulomaka. Operiran isti dan po štetnom događaju te potom još jedan operacijski zahvat 9 mjeseci po štetnom događaju radi vađenja osteosintetskog materijala. Navedena ozljeda dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 5%, a koje se očituje u povremenoj bolnosti nakon dužega stajanja i hodanja, kao i kod hodanja po stepenicama i neravnom terenu te oticanju stopala kod nošenja čvrste cipele. Bolnost naročito navečer nakon radnog dana kao i kod promjene vremena. Pretrpio je bolove jakog intenziteta sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta sumarno 30 dana, a bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 35 dana. Primarni strah je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju kumulativno 14 dana te manjeg intenziteta u trajanju kumulativno 20 dana.Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć (za vrijeme nošenja podlaktičnih štaka u trajanju od mjeseca po 2 sata dnevno, potom mjesec dana po 1 sat tijekom nošenja jedne podlaktične štake za uobičajene poslove (oblačenje, svlačenje, odlasci na kontrole liječnika, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično , a istu je mogao pružiti netko do ukućana. Po štetnom događaju zaostaje naruženje u lakom stupnju vidljivo u određenom položaju kada se pomnije gleda u lijevu potkoljenicu, tijekom nošenja kratkih hlača.

6.1. Vještak se posebno očitovao kako je liječenje završeno odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo nakon kontrole kirurga 29.4.2025.

7. Kako stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, to je i sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno napravljeno. Sud smatra da u mišljenju vještaka nije bilo proturječnosti i/ili nedostataka niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja.

8. Strah, bolovi, smanjenje životne aktivnosti i naruženje su po Zakonu o obveznim odnosima mjerila za određivanje visine i obujma nastale štete radi povrede prava osobnosti. Dakle, temeljem odredbe čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti (za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah te za smanjenje životne aktivnosti) a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100.st.2. ZOO-a.

9. S obzirom na životnu dob tužitelja, zanimanje, nelagodnosti u tijeku liječenja te okolnosti slučaja (dvije operacije, imobilizacije, hod sa štakama, pregledi i slično), ovaj sud smatra da bi primjerena naknada za pretrpljene povrede prava osobnosti iznosila za neimovinsku štetu 4.950 euro -po kriterijima pretrpljeni bolovi 2.200 euro, pretrpljeni strah 1250 euro, smanjenje životne aktivnosti 1000 euro, naruženje 500 euro te za imovinsku štetu 558 euro, po čl. 1095. ZOO-a , na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, koja je pružana besplatno, po cijeni od zatraženih 3,72 eura po satu, kao uobičajenoj cijeni jednog sata tuđe pomoći i njege u sudskoj praksi. Dakle, tužitelju je ukupno dosuđena naknada štete u iznosu od 5.508 euro.

10. Odredbom čl. 29. st.1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

11. Tužitelj je zatražio tijek zateznih kamata od dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako je riječ o isplati temeljem police osiguranja od odgovornosti, a ne temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužitelj nije naznačio temeljem čega bi tuženik bio u zakašnjenju već s danom podnošenja tužbe, niti je dostavio bilo kakve dokaze na tu okolnost pa je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio navedeni dio zahtjeva. Naime, odredbom čl. 919. st. 1 Zakona o obveznim odnosima propisano je da kada se dogodi osigurani slučaj osiguratelj je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku koje ne može biti dulji od 14 dana, računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, te st. 2. kojim je propisano da ako je za utvrđene postojanja osiguravateljeve obveze ili njezinog iznosa potrebno stanovito vrijeme taj rok počinje teći od dana kada je utvrđeno postojanje njegove obveze i njegov iznos. Iz stanja spisa proizlazi da sam tužitelj u podnesku od 27.2.2025. navodi da liječenje nije okončano, a vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je stanje stabilizrano nakon kontrole kirurga 29.4.2025. Navedeni nalaz tužitelj je dostavio u podnesku od 27.5.2025.g., koji je dostavljen tuženiku 4.6.2025.g., pa je 14 dana proteklo 18.6.2025.g. što znači da kamate počinju teći 19.6.2025.,

12. Kako je sukladno odredbi čl. 919. st. 1. ZOO takva obveza tuženika dospjela tek protekom 14 dana od kada je tuženik mogao svoju obvezu utvrditi, to je tuženik mogao svoju obvezu utvrditi do 18.6.2025. g. Stoga je i odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata zateznih kamata iznos od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kao neosnovan, već su iste dosuđene od 19.6.2025. Za iznos od 160 euro zatezne kamate dosuđene su od presuđenja.

13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.5. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22,155/2023 - dalje ZPP), tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; NN 138/2023 - dalje: OT), u cijelosti, jer je uspio sa 86% uspjeha u postupku, odnosno nije uspio s neznatnim zahtjevom zbog kojih nisu nastali posebni troškovi, imajući u vidu da se tuženik protivio smanjenu tužbenog zahtjeva. Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe 200 euro (tbr. 7/1 OT), sastav podnesaka od 11.3.2025. i 29.9.2025. svako po 50 euro (tbr. 8/4 OT), pristup roč. 10.7.2025. 100 euro (tbr, 9/2 OT), pristup roč. 11.11.2025. 200 euro (tbr. 9/1 OT), što iznosi 600 euro, na koji iznos pripada PDV 150 euro i trošak financijskog vještačenja 300 euro, ukupno 1.050 euro.

13.1. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da kako su podnijeti još prije nego što je liječenje tužitelja završeno i stabilizrano zdravstveno stanje da se trošak istih ne može prebaciti na tuženika, jer do stabilizacije zdravstvenog stanja tuženik nije niti mogao utvrditi svoju obvezu. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a, kao i da nije riječ o slučaju iz čl. 156.st.1. ZPP-a.

13.2. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizički u sudu.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. prosinca 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. OI, Ulica 15. Prosinca 1991. Godine 34 A, [adresa] Đulovac zastupanog po punomoćniku KI

2. CROATIA osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, [adresa] Zagreb