Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1769/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Valentini Božiček, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Dragičević i Partneri, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupana po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2073/2024-8 od 2. svibnja 2025., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 2073/2024-8 od 2. svibnja 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 15.081,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose koji u navedeni u izreci presude od dospijeća do isplate (točke I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.508,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. svibnja 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91,, 91/92,, 112/99,, 88/01, 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22. i 153/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa od 15.081.61 eura s pripadajućim kamatama, s osnove ništetnih ugovornih odredaba ugovora o kreditu koji je sklopljen 27. studenog 2006. između stranaka, a koji se odnosi na jednostranu promjenjivu kamatnu stopu i mijenjanje tečaja CHF u odnosu na početni tečaj.

5. Prvostupanjski je sud utemeljio pobijanu odluku na sljedećem činjeničnim utvrđenjima:

- da je 27. studenog 2006. sklopljen ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 114.035,35 CHF u kunskoj protuvrijednosti,

- da je tim ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,50 % godišnje,

- da je u tijeku otplate kredita tuženik kao davatelj kredita mijenjao kamatnu stopu, kao što je rastao i tečaj CHF,

- da su tuženik i tužiteljica sklopili dodatak ugovora o kreditu 26. siječnja 2016., tzv. konverziju kredita kao da je od početka bio sklopljen ugovor u eurima,

- da u stranke tim dodatkom izmijenile svoje ugovorne odnose, ne samo u pogledu valute već i u pogledu kamata (izvršena je konverzija valute CHF u valutu EUR),

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi, a kada se uvaži pretplata zbog povećanja kamatne stope, tužitelj preplatio na ime dužnih kunskih iznosa anuiteta do dana konverzije u odnosu na kunske iznose koje bi bio dužan platiti po ugovorenom tečaju CHF spram kune na da isplate kredita iznos od 72.550,67 kuna, kao što je kreditor korisniku kredita više obračunao nedospjelu glavnicu kredita, tj. iznos od 41.081,77 kuna, što čini ukupno iznos od 15.081,61 eura prema sada važećoj valuti, a koji iznos tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje.

6. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski sud smatrao je između stranaka spornim, je li sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15. – u daljnjem tekstu: ZID ZKP) prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužiteljica zahtijeva u ovom postupku. Pri tome je prvostupanjski sud u bitnom naveo da tužiteljica bez obzira što je sklopila dodatak ugovora o kreditu ima pravo tražiti povrat onog iznosa koje je neosnovano preplatila po ugovoru o kreditu od 27. studenog 2006. neovisno o izvršenoj konverziji, s osnove ništetnih odredbi o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi i promjenama tečaja CHF.

6.1. Nadalje je prvostupanjski sud naveo da činjenica provođenja konverzije ne može isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim, jer da potrošača treba dovesti u situaciju koja će ispraviti posljedice takvog nepoštenog ugovaranja, zbog čega je smatrao da tužiteljici pripada iznos koji je pretplatila s osnove tako ništetnih odredbi.

6.2. Međutim, prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, nije pravilno cijenio činjenicu da su stranke 26. siječnja 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu, kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute nego i u pogledu kamatne stope na temelju odredbi ZID ZPK-a, a što tuženik osnovano ponavlja u žalbi.

7. Naime, iz stanja spisa i pobijene odluke nije moguće zaključiti je li tužiteljici tijekom postupka konverzije priznata određena pretplata za buduće anuitete, s time što tuženik u žalbi tvrdi da se s tužiteljicom pregovaralo o sklapanju dodatka, pa da se sporazumjela s tuženikom o prihvatu dodatka, kao i o raspolaganju pretplatom, a što sve prvostupanjski sud nije utvrdio kod donošenja pobijane odluke.

8. Stoga se u svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK-a, izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

8.1. Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK-a poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 11/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.

8.2. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).

8.3. Slijedom iznesenog, kao odlučno u ovom postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen između stranaka, u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke i kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.

9. Pritom se skreće pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos- 1/2019 također, ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK-a valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

10. Imajući na umu navedeno, u ovom slučaju potrebno je utvrditi, je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, odnosno je li način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama članka 19.c ZID ZPK-a, i to iznos preplate iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK-a, odnosno manje plaćeni iznos iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a i koji je iznos obračunat u buduće anuitete nakon izvršene konverzije, ako je uračunat i po kojoj osnovi (promjenjivoj kamati ili u razlici tečaja), a time i koji iznos i po kojoj osnovi tužiteljici nije priznat u postupku konverzije, kao i je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.

11. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora, i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.

12. Imajući u vidu navedeno, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je trebalo na temelju odredbi iz članka 370. ZPP-a, ukinuti pobijane presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, zbog čega je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud postupiti po upiti iz ovoga rješenja te će nedvojbeno utvrditi je li osnovan kondemnatorni zahtjev tužiteljice kao korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, a time i o ukupnim troškovima postupka, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, novom, pravilnom i zakonitom odlukom.

U Splitu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča