Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž-2838/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Eos Matrix d.o.o., OIB:76674680107, Horvatova ulica 82, Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-2236/2022-14 od 28. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2236/2022-14 od 28. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I.Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 25.03.2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 05.09.2008. izdao Impuls Leasing d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV-4929/08, Split 08.rujna 2008.
II. Dužan je tuženik Eox Matrix isplatiti tužitelju trošak parbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom ovrhe pljenidbom i prijenosom sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 25.03.2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj05.09.2008. izdao Impuls Leasing d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV-4929/08, Split, 8. rujna 2008.
6. Prema odredbi članka 59. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, u daljnjem tekstu: OZ) osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.
7. Među parničnim strankama nije sporno:
- da je 5. rujna 2008. tužitelj u svojstvu jamca platca potpisao zadužnicu kojom odgovara za ispunjenje novčane tražbine u iznosu od 27.304,84 CHF, koje društvo Senex d.o.o. kao dužnik ima prema vjerovniku Impuls Leasingu d.o.o., te svih obveza koje proizlaze iz ili u vezi s Ugovorom o leasingu broj 01302 od 4.rujna 2008. sklopljenog između Impuls leasinga d.o.o. kao vjerovnika i Senex d.o.o. kao dužnika,
- da je potpis tužitelja na zadužnici ovjeren 8. rujna 2008. od strane javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita pod brojem OV-4929/2008,
- da je Impuls Leasing d.o.o. dana 1. srpnja 2011. na temelju naprijed navedene zadužnice zatražio od FINA-e, pozivom na odredbu čl.125.st.5. Ovršnog zakona namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava ovdje tužitelja TT po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem u ukupnom iznosu od 3.738,88 kn (sada 496,23 EUR),
- da je između tuženika Eos Matrix d.o.o. i tvrtke Impuls Leasinga d.o.o. 15. svibnja 2017. zaključen ugovor o cesiji radi prijenosa dospjelih, a neplaćenih potraživanja prema tužitelju, a Dodatkom II. tom ugovoru i prava iz svih zadužnica, među kojima je i predmetno dugovanje po ugovoru br. 01302 od 4.rujna 2008.,
- da je postupak naplate započet 1. srpnja 2011. okončan kada je FINA prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici koja je predmet ovog postupka 5. kolovoza 2018., iz razloga insolventnosti dužnika, na temelju odredbe čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj 68/2018, dalje: ZOPNS),
- da je tuženik Eos Matrix d.o.o. kao ovrhovoditelj 25. ožujka 2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika TT, ovdje tužitelja, temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Borice Kovačevića pod brojem br. OV-
4929/2008 dana 8. rujna 2008.,
- da je rješenjem prvostupanjskog suda posl.br. Ovr-1268/2022 od 10. svibnja 2022. odbijen prijedlog ovršenika (ovdje tužitelja) za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podneseno kod FINA-e 25. ožujka 2022. temeljem zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita br. OV-4929/2008 dana 8.rujna 2008. te
- da je zaključkom Ovr-1260/2022 od 12. svibnja 2022. prvostupanjski sud uputio ovršenika TT da u roku 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, pokrenutog kod FINA-e 25. ožujka 2022. na temelju zadužnice izdane od TT kao jamca platca ovjerene od strane javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita pod brojem OV-4929/2008 dana 8. rujna 2008.
8. Međutim, sporno je je li tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika temeljem zadužnice od 5.rujna 2008., ovjerene kod javnog bilježnika Borice Kovačevića br. OV-4929/2008 dana 8. rujna 2008., odnosno je li potreban pristanak tužitelja za sklapanje ugovora o cesiji, te da li je nastupila zastara tražbine koja je predmet ovrhe.
9. Prema odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 128/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Odredbom članka 242. st.1. i 2. ZOO-a smatra se da prekid zastare nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, odnosno ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.
10. Na temelju naprijed navedenog proizlazi kako ovrhovoditelju nije bio potreban pristanak ovršenika za provođenje postupka izravne naplate. Tuženik kao ovrhovoditelj postao je zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo, a nepodmireno dugovanje društva Senex d.o.o. temeljem ugovora o cesiji od 15.svibnja 2017. sukladno odredbama čl. 80. - 87. ZOO-a. Nesporno je kako je trgovačko društvo Senex d.o.o. s prednikom tuženika Impuls-leasing d.o.o. zaključilo ugovor o leasingu, te da je ovršenik (ovdje tužitelj) dao izjavu prema kojoj jamči kao jamac platac za obveze iz tog ugovora.
11. Ovršna isprava u konkretnom slučaju je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačevića pod OV-4929/2008 dana 8. rujna 2008., izdana od strane dužnika-tužitelja vjerovniku Impuls-leasing d.o.o., predniku sadašnjeg tuženika.
12. Na predmetnu ovršnu ispravu primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina, sukladno odredbi članka 225. ZOO-a jer se radi o tražbini iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika.
13. Prestanak prisilne naplate, odnosno obustave izvansudske ovrhe posljedica je primjene članka 12. ZOPNS-a koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018. jer je tom odredbom propisano: „Ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti, dok je člankom 423. stavkom 1. ZOO propisano: „Ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojega drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastara prekinuta prvom tužbom.“.
14. U ovom slučaju obustava izvansudske ovrhe je posljedica nastupa pretpostavki propisanih odredbom članka 12. stavka 1. ZOPNS-a, pa se stoga ne može ta situacija poistovjetiti s odbačajem tužbe zbog nenadležnosti suda ili kojega drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari. Navedena situacija bila bi usporediva sa situacijom kad je ovrha obustavljena iz razloga što se nekretnina nije prodala ni na drugoj javnoj dražbi sukladno članku 102. stavku 4. OZ-a ili kad je ovrha obustavljena ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti (članak 72. stavak 2. OZ) u kojem slučaju je odlučno da li je do obustave ovršnog postupka došlo krivnjom ovrhovoditelja, pa u slučaju da je do takve obustave došlo zbog pasivnosti ovrhovoditelja odnosno odustankom od radnje koje je poduzeo, tada se sukladno članku 242. stavku 1. ZOO-a smatra da do prekida nije došlo.
15. S obzirom da u ovom slučaju prestanak izvršavanja osnove za plaćanje (zadužnice) od strane FINA-e, odnosno obustave izvansudske ovrhe nije posljedica pasivnosti prednika tuženika odnosno njegovog postupanja već je posljedica nastupa pretpostavki iz članka 12. st. 1. ZPONS-a na koje tuženik nije mogao utjecati, to je podnošenjem Zadužnice na naplatu FINA-i dana 1. srpnja 2011. došlo do prekida zastare sukladno članku 241. ZOO-a, koji prekid je trajao do početka kolovoza 2018., kada je FINA prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje. Sukladno čl. 245. st. 1. ZOO-a nakon prekida zastara je počela teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Budući da od kolovoza 2018. do ponovnog podnošenja zadužnice na naplatu FINA-i 25. ožujka 2022. nije protekao zastarni rok od pet godine u kojem roku zastarijevaju tražbine iz zadužnica koje nisu potvrđene (solemnizirane) po javnom bilježniku, tražbina iz zadužnice nije zastarjela.
16. Kako nije nastupila zastara tražbine jer je ista prekinuta u trenutku kada je prijašnji vjerovnik 1. srpnja 2011. FINA-i podnio zahtjev za izravnu naplatu, to je ponovno počela teći najranije od 5. kolovoza 2018. pa od tog dana do 25.ožujka 2022., kada je podnesen novi prijedlog za naplatu, nije protekao zastarni rok pet godina.
17. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
18. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a
19. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Split, 10. prosinca 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marko Pribisalić
