Poslovni broj: Gž -2133/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Šimi Ninčeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gluić Ninčević u Zadru, protiv tuženika LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i kao nasljednik pok. UR, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Zoriću, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1620/2024 od 25. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1620/2024 od 25. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je uknjižba prava vlasništva pravnog slijednika tuženika na suvlasničkom udjelu od 3/18 dijela na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-11240/2007/5153, pravno nevaljana (točka I. 1.izreke). Također je tom presudom odbijen zahtjev tužiteljice kojim je tražila brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-11240/2007/5153, te uspostava novog zemljišnoknjižnog stanja tako da se briše pravo vlasništva prednika tuženika u udjelu 3/18 dijela na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužiteljice ZR za 3/18 dijela (točka I.2. izreke). Također je odbijen i zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi parnični trošak (točka I.3. izreke).

1.1. Istom je presudom odbijen i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je tužiteljica stekla vlasništvo nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasničkom udjelu od 3/18 dijela te da je tuženik LR dužan trpjeti da tužiteljica temeljem presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na nekretnini uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika (točka II.1. izreke) kao i da se naloži tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak (točka II.2. izreke).

1.2. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi, naloženo je tužiteljici da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 2.316,36 eura, u roku 15 dana (točka III. izreke).

1.3. Protiv presude žali se tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.

- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista preinači i tužbeni zahtjev prihvati, uz nadoknadu parničnog troška.

1.4. Na žalbu nije odgovoreno.

1.5. Žalba je neosnovana.

2. Predmet spora je zahtjev za ispravak zemljišnoknjižnog upisa u odnosu na čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je proveden na temelju zapisnika prvostupanjskog suda broj Z-11240/2007/5153 od 29. travnja 2013. i za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše pravo suvlasništva prednika tuženika u udjelu 3/18 i upiše pravo suvlasništva tužiteljice, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva tužiteljice za 3/18 dijela i trpljenje tuženika za upis tog prava u zemljišnu knjigu.

3. Pobijana presuda donesena je u ponovljenom postupku nakon što je odlukom ovog suda poslovni broj: Gž-1830/2023 od 10. srpnja 2024. ukinuta presuda prvostupanjskog suda poslovni broj: P-1093/2019-27 od 29. svibnja 2023. s uputom da je u nastavku postupka potrebno utvrditi vrijeme posjedovanja tuženika i njegovih prednika, kao i poštenje tog posjeda, sve u smislu odredbi članka 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.-pročišćeni tekst; dalje: ZV), odnosno prije važećih propisa (Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima i pravnih pravila bivšeg OGZ-a).

4. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazilo bi sljedeće:

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 142 m2, od čega je dvorište 65 m2, te stambena zgrada površine 77 m2, kao vlasništvo UR, te da je pod brojem Z-4459/17 zabilježen prigovor tužiteljice za 3/18 dijela,

-da iz navedenog prigovora tužiteljice od 28. veljače 2017. slijedi da navedeni upis ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju jer da je ona vlasništvo ove nekretnine stekla nasljeđivanjem svojeg supruga VR, a ovaj svojeg djeda NR temeljem rješenja poslovni broj: O-903/56, zbog čega traži ispravak upisa za 3/18 dijela,

- da iz zapisnika broj Z-11240/2007/5153 sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] slijedi da je na ročište pristupio UR koji je evidentiran kao posjednik čest. zem. [katastarska čestica] nove izmjere koja odgovara čest. [katastarska čestica] površine 4522 m2 upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška] koji je uništen tijekom II. svjetskog rata, te da je isti izjavio da je predmetnu nekretninu stekao u diobi sa svojom braćom Z, L, U, V i N, te sestrom ČR, koji su je zajedno stekli nasljeđivanjem svog oca LR pok. CR, koji je, pak, istu stekao u diobi s braćom Č i C 1951. godine, nakon što su je naslijedili iza smrti svog oca CR,

- da iz rješenja o nasljeđivanju broj 0-903/56 iza smrti CR, rođenog **.**.1875., a umrlog **.**.1956., slijedi da su njegovim nasljednicima proglašeni sinovi Č, C i LR, svaki za 5/18 dijela, te unuk VR za 3/18 dijela,

- da je prijenos prava posjeda sa LR na UR izvršen temeljem rješenja o nasljeđivanju broj: O-554/89 i na temelju diobe suvlasničke zajednice,

- da iz obrazloženja ostavinskog rješenja prvostupanjskog suda broj O-818/16, UPP- OS-67/16 iza smrti UR slijedi da je ostavitelj ugovorom o doživotnom uzdržavanju predmetnu nekretninu prenio u vlasništvo tuženika,

- da je rješenjem o nasljeđivanju broj: O-371/13, UPP-OS-167/13 iza smrti VR njegovom nasljednicom proglašena supruga - ovdje tužiteljica za cijelo,

- da iz iskaza svjedoka KR proizlazi da živi u [adresa], brod da mu se nalazi odmah ispred nekretnine koja je predmet ovog spora, a on osobno da je 30-ak godina živio u kući koja je od predmetne nekretnine udaljena nekih pedesetak metara. Na predmetnoj nekretnini da se nalazi izgrađena kuća koju je izgradio krajem godina otac tuženika te da u toj kući tuženik živi najmanje 30 godina, a da on osobno nikada nije čuo da bi netko tuženiku, ili njegovom ovu osporavao pravo na posjed te kuće. Za VR da nije nikada čuo, niti ga je ikada vidio, kao i da nije poznavao prednika stranaka CR koji je umro sredinom 50-ih godina, ali se jasno sjeća toga da se kuću na predmetno| nekretnini počeo graditi otac tuženika negdje 1966.-1967. godine, a kako je tuženik „dogledao“ svog oca da pretpostavlja da je to razlog zašto je sad tuženik vlasnik kuće. Otac tuženika UR da je stalno radio pa zbog toga pretpostavlja da je i predmetnu nekretninu stekao svojim radom, te da zna da je on imao i jednu sestru i petoro-šestero braće, ali da među njima nikada nije bilo svađe oko ove, ali niti oko drugih nekretnina, jer su se u obitelji uvijek dobro slagali,

- iz iskaza svjedoka BR proizlazi da je 60-ih godina prošlog stoljeća otac tuženika na toj nekretnini izgradio kuću, s čim je osobno upoznat jer živi u blizini predmetne nekretnine, a u blizini se nalazi i njegov brod. U kući da sada živi majka tuženika, a njegov otac da je umro prije 10-ak godina, negdje 2016.-2017. u vrijeme kad je svjedok obnašao dužnost načelnika općine. Tuženiku niti njegovom ocu da nitko nikada nije osporavao pravo na tu kuću. VR da nije poznavao, niti je čuo da bi on imao ikakvo pravo na tu nekretninu, te da je čuo samo za ZR zbog postupaka koje vodi pred sudom. Djed tuženika da se zvao K (B) i da je imao 2 brata i sedmero djece i svi su živjeli u tom dvoru gdje je ova nekretnina, te da nitko od Vjekine braće nije osporavao Vjeki pravo na nekretninu, kao što nije bilo svađe niti između UR i njegove braće. Oca tuženika UR da je prije početka gradnje kuće na predmetnoj nekretnini viđao dok je gradio zid negdje 60-ih godina prošlog stoljeća, te da je od tada neprekidno živio na predmetnoj nekretnini sa svojom obitelji, a u kući da danas stanuje tuženik,

- da iz iskaza svjedoka IR proizlazi da cijeli život živi u neposrednoj blizini kuće tuženika. Spornu kuću da je izgradio njegov rođak UR negdje polovicom 60-ih godina prošlog stoljeća, te da od nitko od rodbine nije osporavao pravo UR, kao ni tuženiku, pravo na predmetnu nekretninu. Također je naveo kako se često družio s UR, ali da za VR i ZR nije čuo nikada sve do početka ovog spora. UR da je od trenutka kada je napravio spornu kuću u njoj živio do svoje smrti, a tuženik da je kuću naslijedio od oca. Nadalje je svjedok iskazao da je i I naslijedio zemlju na kojoj je sagradio kuću, da su nekretnine podijeljene unutar obitelji, te da je u kući koju je izgradio živio do svoje smrti, a danas da u kući stanuje tuženik koji je kuću naslijedio od oca. Nitko od ostale rodbine da nikada nije osporavao ni tuženiku ni njegovom ocu pravo na predmetnu nekretninu.

- da iz iskaza tužiteljice u bitnom slijedi da ne zna što predmetna nekretnina u naravi predstavlja, da je to znao njezin pokojni suprug koji je zajedno sa svoja tri ujaka naslijedio svog djeda NR. Njezin suprug da je pokušavao sa svojim ujacima podijeliti naslijeđenu imovinu, ali da do sporazuma nije nikada došlo, te da njezin suprug nikada ni na koji način nije raspolagao naslijeđenim dijelom imovine, niti je za svog života pokrenuo neki sudski postupak protiv ujaka i njihovih potomaka vezano za predmetnu imovinu,

- da iz iskaza tuženika proizlazi kako je predmetna nekretnina u naravi kuća koju je njegov otac započeo graditi 1966., a koju je on adaptirao 2010. godine. U kući da danas živi zajedno s majkom, a otac da je u njoj živio do svoje smrti, te da mu nije nikad spomenuo da bi im netko osporavao vlasništvo ove kuće. Predmetna nekretnina da nije bila vlasništvo NR, a njegov djed da se zvao LR i da je bio živ kad se kuća počela graditi, pa pretpostavlja da je nekretnina bila njegovo vlasništvo. Pradjed NR da je umro 1955. i da po priči oca zna da su se nasljednici iza njegove smrti međusobno podijelili, a on da je tek u postupku nove izmjere 2013. godine prvi put čuo da imaju problema s nekim ZR, za kojeg nikad prije nije čuo, niti je ikada čuo da je s njim ikada dogovarana nekakva dioba. Od oca da je čuo da je tužiteljica tražila da joj se kupi auto i da je se isplati, a oni da su joj ponudili nekretninu koja ona nije prihvatila, a sve kako bi izbjegli sudski postupak jer se nikada nisu ni sa kim sporili. Naknadno da je saznao da je majka pok. VR, koja je umrla pri porodu prije II. Svjetskog rata bila sestra djeda LR koji je imao još dva brata C i Č. Zaključno je naveo da se u ovu kuću uselilo 1977. ili 1978. godine, a njegov otac da je u ovoj kući živio sve do svoje smrti.

5. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je zaključio kako je iskaz tuženika u pogledu odlučnih činjenica u skladu s materijalnim dokazima u spisu, dok je iskaz tužiteljice ocijenio neuvjerljivim, te je utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o pogrešno izvršenom upisu u zemljišnoj knjizi temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z- 11240/2007/5153 od 29. travnja 2013., slijedom čega je zahtjev tužiteljice odbio.

6. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Tužiteljica drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom dijela izvedenih dokaza ničim nije dovela u pitanje pravilnost navedenih činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, niti je dovela u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda glede odluke o glavnoj stvari, a žalba se svodi gotovo isključivo na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica. Međutim, način na koji tužiteljica u žalbi osporava činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda ne može se prihvatiti pravilnim, jer nema nikakva uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka.

7. Po ocjeni ovog suda tuženik je u ovom postupku dokazao da je dosjelošću, uračunavajući i vrijeme njegovog pravnog prednika, stekao pravo vlasništva sporne nekretnine na temelju odredbe članka 159. stavak 3. ZV-a koje pravo je njegov prednik, otac UR upisao u zemljišne knjige u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Naime, provedenim dokazima i to iskazima saslušanih svjedoka, te činjenicom da je otac tuženika UR bio upisan kao posjednik sporne nekretnine, tuženik je dokazao tvrdnju da je dioba nekretnine ranije oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je imala površinu od 4522 m2, provedena još za života njihovog pradjeda CR, te da je u toj diobi djedu tuženika LR pripala upravo sporna nekretnina, koja je tijekom postupka obnove zemljišne knjige označena kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s površinom od 142 m2, koja se sastoji od dvorišta površine 65m2 i kuće površine 77m2.

7.1. Zbog činjenice što je dioba napravljena još za života ranijeg vlasnika CR, neodlučne su žalbene tvrdnje tužiteljice da je njezin suprug VR, koji je bio nasljednik CR, bio izostavljen iz dogovora o diobi jer je CR mogao podijeliti svoju nekretninu bez da je u podjelu uključio sve potencijalne nasljednike. Također činjenica što je doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. CR, koji je umro 1956., u odnosu na ostale nekretnine, te što je suvlasnički dio tih nekretnina uručen suprugu tužiteljice VR kao zakonskom nasljedniku ne utječe na prethodno utvrđenje da je tuženik predmetnu nekretninu stekao dosjelošću jer je upravo od manjeg dijela ranije postojeće kčbr. [katastarska čestica] formirana sporna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tuženik na fizičkom dijelu naslijeđene nekretnine mogao stjecati pravo vlasništva dosjelošću. Pritom se odlučnom ukazuje činjenica da se u konkretnom slučaju radi o obiteljskoj kući tuženika koju je izgradio otac tuženika i koja nije ni postojala u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju iza pok. CR 1965. godine, iz kojeg rješenja tužiteljica izvlači sva svoja prava u sporovima koje vodi protiv tuženika i drugih sunasljednika, kao i činjenica da pok. VR nikada nije osporavao faktično vlasništvo ni pravo na posjed tuženika i njegovih prednika, nije pokušavao sa sunasljednicima postići nikakve dogovore u svezi nekretnina koje bi bile ostavinska imovina pok. CR, kao i da se pitanje vlasničkih prava tužiteljice pojavilo tek nakon smrti supruga VR.

8. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda koji je proizašao iz izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka KR, BR i IR jer su njihovi iskazi u skladu s ispravama koje su priložene u spisu, te su u skladu sa iskazom tuženika. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su iskazi saslušanih svjedoka suglasni u pogledu načina stjecanja i korištenja predmetne nekretnine, pri čemu iz njihovih iskaza jasno proizlazi da tuženik predmetnu nekretninu osobno i preko svog prednika oca UR neometano koristi od 60-tih godina prošlog stoljeća, da u pogledu iste nikada nije bilo nikakvih sporova, te da mu je ista pripala u nasljedstvo iza pokojnog oca UR, koji ju je pak naslijedio od svog oca LR, koji je tu nekretninu stekao diobom unutar obitelji nakon smrti zajedničkog prednika obiju stranaka CR.

8.1. Slijedom navedenog, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tužiteljice u kojima ističe da je predmetnu nekretninu njezin pokojni suprug VR stekao nasljeđivanjem od svog djeda pok. CR, kada je i sama tužiteljica tijekom postupka jasno iskazala da joj predmetna nekretnina nije poznata, a time ni da joj nije poznata činjenica da se radi o obiteljskoj kući tuženika, koju je tek naknadno, godinama nakon smrti CR izgradio otac tuženika, slijedom čega je njezin iskaz, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, u suprotnosti s iskazima ostalih saslušanih svjedoka, kao i ostalim utvrđenjima iz provedenog dokaznog postupka, koji spornu nekretninu jasno definiraju kao vlasništvo i posjed tuženika.

9. Pri utvrđenju relevantnih činjenica prvostupanjski sud je ispravno cijenio iskaze saslušanih stranaka i svjedoka i sve to u kontekstu isprava pregledanih u postupku, te je utvrdio da je još otac tuženika sada pokojni UR samostalno posjedovao predmetnu nekretninu kao pošteni posjednik, da je tuženik njegov slijednik glede predmetne nekretnine, da postoji neprekidna sukcesija u poštenom posjedovanju, te da se vrijeme potrebno za dosjelost dovršilo (pa i za izvanrednu), čime je tuženik stekao pravo vlasništva putem dosjelosti.

10. Isto tako, tužiteljica tijekom postupka nije isticala činjenicu da bi tuženik odnosno njegovi pravni prednici bili nepošteni posjednici, a prema odredbi članka 18. stavak 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, zbog čega su po ocjeni ovog suda, pravni prednici tuženika i tuženik kao samostalni pošteni posjednik posjedujući sporne nekretnine u razdoblju duljem od 20 godina, stekli pravo vlasništva na temelju odredbe članka 159. stavak 3. ZV-a, iz kojeg razloga je pravilno pravo vlasništva upisano u zemljišne knjige u postupku obnove zemljišne knjige koja se vodila pred Općinskim sudom u Zadru u predmetu broj Z-11240/2007/5153.

11. U takvim okolnostima prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a, pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist nije priložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, pa kako tužiteljica u ovom slučaju nije dokazala osnovanost svog tužbenog zahtjeva, to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je donio pobijanu odluku kojom je njezin tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

12. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, s time što je ni tužiteljica posebnim žalbenim navodima ne pobija.

13. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužiteljice trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

14. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 10. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić