1

                            Poslovni broj Gž R-456/2020-4

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž R-456/2020-4

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Duška Abramovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. J. iz D., OIB:…., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tužene R. H., OIB:…., zastupane po O. d. o. u K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-341/17-30 od 21. veljače 2020., na sjednici vijeća 19. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-341/17-30 od 21. veljače 2020. u točki 2. izreke.

 

                                                                                    r i j e š i o  j e

             

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja izjavljena protiv točke 1. izreke citirane prvostupanjske presude.

 

              II. Uvažava se žalba tužitelja i ukida citirana prvostupanjska presuda u točkama 3. i 4. izreke, te se predmet vraća u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju bruto iznos od 1.091,25 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže navedenim u izreci, dok je u točki 2. izreke odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Točkom 3. izreke je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.769,26 kn te je u točki 4. izreke naloženo tužitelju nadoknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 2.200,00 kn.

 

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je nedopuštena u odnosu na dosuđujući dio prvostupanjske presude, dok je u preostalom dijelu djelomično osnovana.

 

4.1. Naime, budući da je tužitelju u točki 1. izreke dosuđen iznos od 1.091,25 kn sa zateznim kamatama te je u tom dijelu uspio u ovom sporu, to tužitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv tog dijela presude, zbog čega je žalba u odnosu na taj dio pobijane presude odbačena kao nedopuštena primjenom  čl. 367. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, djelatne vojne osobe pripadnika HKOV na dužnosti narednika, za isplatu neisplaćenih dodataka na plaću za rad na terenu, prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. koje tužitelj temelji na odredbama Zakona o službi u oružanim snagama (''Narodne novine'', broj 33/02, 58/02,175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOS/02), Zakona o službi u oružanim snagama (''Narodne novine'', broj 73/13 - dalje: ZSOS/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (''Narodne novine'', broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (''Narodne novine'', broj 118/09 - dalje: Pravilnik/09).             

 

6. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu od 11.769,26 kn po navedenim osnovama uz shvaćanje da se obračun razlike plaće utvrđuje na temelju evidencije o radu tužene, slijedom čega je na temelju rezultata financijskog vještačenja utemeljenih na dokumentaciji tužene utvrdio da tužitelju pripada razlika plaće po navedenim osnovama u iznosu od 1.091,25 kn bruto, dok za više zatraženi iznos cijeni neosnovanim zahtjev tužitelja. Pritom prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj prigovorio da je dokumentacija temeljem koje je vještak vještačio nepotpuna i neistinita, s time da je isto ocijenio neosnovanim i paušalnim S tim u vezi, prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužitelja da se izvede dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka D. O. i T. J. na okolnost rada na terenu tužitelja kao nepotreban i neosnovan, cijeneći da tužitelj nije u upravnom postupku prije podnošenja tužbe osporio evidenciju o svom radu na terenu, već to čini za vrijeme trajanja parničnog postupka nakon proteka šest godina računajući od vremena kada je radio na terenu tvrdeći da evidencija o radu nije vjerodostojna, potpuna i istinita, zbog čega taj prijedlog smatra  paušalnim i neistinitim. Nadalje, ocjenjuje da je nelogično i neživotno da tužitelj, a osobito svjedoci imaju točna i precizna saznanja koliko je tužitelj radnih sati bilo koji dan proveo radeći na terenu, a da tužitelj ima takva saznanja odnosno da je sam vodio pismenu evidenciju o svom radu na terenu za očekivati je da bi je dostavio u spis predmeta.

 

              7. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka. Protivno žalbenim navodima, pobijana presuda nije zahvaćena ni bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

8. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu razlike plaće, sukladno odredbi čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i 157/14). Slijedom toga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbijanjem žalbe tužitelja kao neosnovane trebalo je potvrditi prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

9. Međutim, u odnosu na odbiće zahtjeva tužitelja za isplatu razlike plaće u iznosu od 11.769,26 kn s kamatama osnovano se prigovara u žalbi da je neprovođenjem dokaza saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka (O., J.), ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.1. Naime, tužitelj je tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji o pogrešnom obračunu prekovremenih sati te je prema shvaćanju ovoga suda, mogao predložiti da se na okolnost njegovih tvrdnji provedu odgovarajući dokazi, pa je tako i tužitelj mogao, osporavajući tvrdnju tužene prema kojoj je vodila urednu evidenciju radnog vremena, predložiti saslušanje određenih svjedoka, kojim dokazom bi nastojao osporiti vjerodostojnost navedene evidencije tužene. S obzirom da tužena u postupku tvrdi da je evidenciju radnog vremena vodila uredno, tada je osporavanje istinitosti te evidencije bilo na tužitelju, pri čemu tužitelj tvrdi i predlaže dokaze da ta evidencija nije točna. U tim okolnostima, prvostupanjski sud nije samo dužan razmotriti sadržaj zakonskih odredbi te ocijeniti sadržaj i narav te evidencije, već je istu trebalo prosuđivati i zavisno od dokaza predloženih po tužitelju, na temelju sadržaja iskaza predloženih svjedoka i potom je tek moguće donijeti zaključak o ocjeni kvalitete evidencije radnog vremena koju je vodila tužena. Pri tome je potrebno imati u vidu jesu li tužitelju i svjedocima davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, te jesu li ih potpisivali, jesu li do pokretanja sudskih postupaka iznosili primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada, a tek potom cijeniti od kojeg je značaja okolnost da tužitelj naznačenu evidenciju nije osporavao u upravnom postupku prije podnošenja tužbe podnoseći pisani prigovor, budući da se to pitanje može rješavati kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, što osnovano tužitelj u žalbi ističe.

 

10. Stoga je valjalo ukinuti pobijanu presudu u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu glavne tražbine u preostalom iznosu od 11.769,26 kn kako bi sud prvog stupnja u nastavku postupka prihvatio dokazni prijedlog tužitelja i proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka i tužitelja na predložene okolnosti radne angažiranosti tužitelja u utuženom razdoblju te ih ocijenio zajedno s ostalim provedenim dokazima, te će prvostupanjski sud zavisno od tih utvrđenja ocijeniti je li potrebno provesti i dopunsko financijsko vještačenje kako je to predložio tužitelj. Osim toga, prvostupanjski sud će imati u vidu i pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221. a. ZPP-a) koje se može primijeniti kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena.

 

11. U konačnoj će odluci sud prvog stupnja odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka, sukladno čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

16. Slijedom izloženog odlučeno je kao u točki II. izreke ovoga rješenja pozivom na odredbu čl. 370. ZPP-a.

 

 

 

                           

U Rijeci 19. listopada 2023.

 

Predsjednica vijeća

 

Dubravka Butković Brljačić