REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-6207/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VŠM, iz [adresa], 07 V, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Stipica Jakić, odvjetnik iz Zagreba, Petrinjska 9, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi izdavanja dozvole za boravak i rad, 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33 KLASA: NK-UP/I-216-02/23-09/162221, URBROJ: 511-19-23-23-2 od 17. studenoga 2023., te zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev Društva Neoinfa d.o.o. za izdavanje dozvole za boravak i rad za tužiteljicu, po zanimanju djelatnik.
2. U tužbi i tijekom spora tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako se tuženik neosnovano poziva na odredbe Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti te na odredbu članka 183. stavka 1. i stavka 2. Zakona o strancima, te ističe kako tužiteljica u trenutku donošenja rješenja nije bila tražiteljica međunarodne zaštite iz razloga što je rješenjem od 11. kolovoza 2023. obustavljen predmetni postupak. Također da joj nije jasno pozivanje na članak 93. stavak 1. točka 7. Zakona o strancima, te da je tuženik prilikom odlučivanja morao primijeniti članak 57. stavak 2. Zakona o strancima, jer je tužitelj ispunio sve uvjete iz članka 59. stavak 1. i 3. Zakona o strancima u trenutku podnošenja zahtjeva.
3. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, te naloži tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 622,14 eura (4.687,50 kuna).
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te ističe kako je u trenutku podnošenja zahtjeva tužiteljica još uvijek bila u statusu tražitelja međunarodne zaštite, sklopila ugovor o radu, ishodila potvrdu o nekažnjavanju koju je potrebno priložiti prilikom podnošenja zahtjeva za odobrenje prvog privremenog boravka, te odustala od zahtjeva za međunarodnu zaštitu nakon što je od strane navedenog poslodavca podnijet zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, a ista nije postupila po izdanoj mjeri rješenja o povratku te istoj nije naknadno odobren privremeni boravak, dugotrajno boravište, stalni boravak ili međunarodna zaštita da bi se rješenje o povratku ukinulo, tim odobrenjem ili posebnim rješenjem sukladno članku 181. stavku 3. Zakona o strancima.
5. Stoga predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 – dalje: ZUS), predmetni spor riješio bez rasprave.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je za tužiteljicu društvo Neoninfo d.o.o., 2. kolovoza 2023. podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj.
8. Člankom 183. stavkom 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22 i 151/22) propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako:
1. nije na kratkotrajnom boravku
2. nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak
3. nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita
4. nije državljanin treće zemlje iz članka 58. stavka 6., članka 62. stavka 2., članka 90. stavka 5., članka 92. stavaka 5. i 6., članka 103.b stavka 2., članka 106. stavaka 3., 4. i 8., članka 126. stavka 4., članka 130. stavka 3., članka 133. stavka 4., članka 135.a stavaka 10. i 11., članka 135.d stavaka 6. i 7., članka 156. stavka 5. u dijelu koji se odnosi na osobe iz stavka 1. točaka 6., 7. i 8. toga članka i članka 160. stavka 3. ovoga Zakona
5. se kreće izvan područja na kojem mu je ograničeno kretanje na temelju bilateralnog međunarodnog ugovora
6. nije obuhvaćen programom mobilnosti iz članka 73. stavka 5. ili članka 74. stavaka 3. i 12. ovoga Zakona.
9. Člankom 93. stavkom 1. točkom 7. Zakona o strancima propisano je da Ministarstvo, putem policijske uprave, odnosno policijske postaje, može odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ako državljanin treće zemlje krši odredbe Zakona o strancima koji se odnose na ulazak, boravak ili rad.
10. Člankom 3. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23) propisano je da tražitelj međunarodne zaštite nema pravo podnijeti zahtjev za odobrenje boravka sukladno odredbama Zakona o strancima, te da je azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom nema pravo podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog ili autonomnog boravka sukladno odredbama Zakona o strancima.
11. Iz podataka spisa, dostavljenog ovom sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je 2. kolovoza 2023. poslodavac Neoninfo d.o.o. za tužiteljicu podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, koji je osporavanim rješenjem odbijen, jer je uvidom u službene evidencije utvrđeno da se radi o državljanki treće zemlje kojoj je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna viza, koja istu nije imala i koja je u Republiku Hrvatsku ušla nezakonito, prema kojoj su poduzete mjere zbog nezakonitog prelaska državne granice i nezakonitog boravka, nakon čega je ista izrazila namjeru za podnošenje zahtjeva za azil, te je ista u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanja dozvole za boravak i rad, bila tražiteljica međunarodne zaštite, a što ista niti ne dovodi u sumnju.
12. Dakle, imajući u vidu citirane odredbe Zakona o strancima te odredbu članka 3. stavka 2. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti, pravilan je zaključak tuženika kako tužiteljica ne ispunjava uvjete za odobrenje, odnosno za izdavanje dozvole za boravak i rad, slijedom čega se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.
13. Budući da tužiteljica svojim tužbenim navodima nije dovela u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, valjalo je temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci, pri čemu se odluka o trošku temelji na odredbi članka 147. istog Zakona.
U Zagrebu 10. prosinca 2025.
Sudac:
Ivana Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti).
Dna:
1. Odvjetnik Stipica Jakić– e- komunikacijom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
3. U spis
