REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-213/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DUKAT mliječna industrija d.d., Zagreb, Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, zastupanog po punomoćniku Mojmiru Ostermanu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Osterman Ivančić d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 22. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o je

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.888,47 eur sa zateznim kamatama izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

-na iznos od 301,75 eura tekućom od 7.2.2020 do isplate

-na iznos od 226,81 eura tekućom od 7.8.2020 do isplate

-na iznos od 127,38 eura tekućom od 7.10.2020 do isplate

-na iznos od 140,63 eura tekućom od 6.11.2020 do isplate

-na iznos od 221,16 eura tekućom od 7.12.2020 do isplate

-na iznos od 97,62 eura tekućom od 8.1.2021 do isplate

-na iznos od 119,15 eura tekućom od 7.5.2021 do isplate

-na iznos od 93,61 eura tekućom od 7.7.2021 do isplate

-na iznos od 252,00 eura tekućom od 6.8.2021 do isplate

-na iznos od 258,34 eura tekućom od 7.9.2021 do isplate

-na iznos od 125,09 eura tekućom od 7.10.2021 do isplate

-na iznos od 180,07 eura tekućom od 7.12.2021 do isplate

-na iznos od 107,40 eura tekućom od 7.7.2022 do isplate

-na iznos od 343,78 eura tekućom od 7.9.2022 do isplate

-na iznos od 183,45 eura tekućom od 8.11.2022 do isplate

-na iznos od 292,54 eura tekućom od 7.2.2023 do isplate

-na iznos od 295,15 eura tekućom od 7.3.2023 do isplate

-na iznos od 55,91 eura tekućom od 6.4.2023 do isplate

-na iznos od 460,29 eura tekućom od 7.6.2023 do isplate

-na iznos od 195,75 eura tekućom od 7.8.2023 do isplate

-na iznos od 214,93 eura tekućom od 6.10.2023 do isplate

-na iznos od 78,94 eura tekućom od 7.2.2024 do isplate

-na iznos od 73,25 eura tekućom od 7.3.2024 do isplate

-na iznos od 112,23 eura tekućom od 8.4.2024 do isplate

-na iznos od 60,29 eura tekućom od 8.5.2024 do isplate

-na iznos od 72,33 eura tekućom od 8.8.2024 do isplate

-na iznos od 198,62 eura tekućom od 6.9.2024 do isplate

po stopi koja se, do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 411,28 eur sa zatraženim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.331,81 eur sa zateznim kamatama tekućim 10. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je radnik tuženika. Tuženik mu je u razdoblju od 2019. do 2024. neispravno obračunavao naknade plaće za godišnji odmor, budući da ih nije obračunavao u skladu s odredbom čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj : 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 45/23. i 64/23 dalje u tekstu ZR-a). Člankom 81. ZR-a propisano je da radnik za vrijeme godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Visina naknade plaće ne može se nikakvim drugim aktima (kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i sl., utvrditi u visini nepovoljnijoj od one koja proizlazi iz odredbe čl. 81. st. 5. ZR-a, s obzirom na temeljno načelo primjene za radnika najpovoljnijeg prava, uređeno odredbama čl. 9. st. 2. i 3. ZR-a koje glase: „(2) Poslodavac, udruge poslodavaca i sindikati mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih ovim Zakonom, samo ako je ovim ili drugim zakonom to izričito propisano. (3) Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“ Ni jedna odredba ZR-a ne propisuje mogućnost ugovaranja naknade plaće za godišnji odmor na način nepovoljniji od onog koji je propisan odredbama ZR-a (čl. 81. ZR-a). Stoga, naknada plaće za godišnji odmor morala je biti obračunata u skladu s citiranom odredbom čl. 81. ZR-a. Tuženik mu prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor nije uračunavao sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad u prethodna tri mjeseca, u skladu s odredbom čl. 81. ZR-a, zbog čega mu je ispaćena manja naknada. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 21. listopada 2025. predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 5.299,75 eur sa pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da iz čl. 81. ZR-a proizlazi da se prilikom obračuna naknade plaće uzimaju u obzir samo ona primanja koja se isplaćuju na mjesečnoj razini i koja imaju karakter plaće dok su čl. 90. a ZR-a definirani primitci radnika na temelju radnog odnosa koji se ne smatraju plaćom i koji ne ulaze u obračun naknade plaće za godišnji odmor. Osporava tijek zateznih kamata te ističe da sukladno čl. 92. ZR-a iste mogu teći tek od 16-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec, budući plaća dospijeva 15. dan u mjesecu za prethodni mjesec. Ističe prigovor zastare. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu, platne liste, obračun razlike naknade plaće, te je provedeno financijsko vještačenje.

4.Podneskom od 21. listopada 2025. tužitelj je nakon izrade nalaza i mišljenja povećao tužbeni zahtjev. Stoga je sud na ročištu 22. listopada 2025., a sve radi svrsishodnosti za konačno rješenje spora sukladno čl. 190 st. 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) dopustio preinaku.

5. Člankom 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj : 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 45/23. i 64/23 dalje u tekstu ZR-a) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

6. Člankom 90. st. 3. ZR-a propisano je da se plaća može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka.

7. Dodaci iz st. 3 su novčani primitci radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), odnosno koje je u skladu sa propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima ili visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima rada i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.) (čl. 90. st. 4. ZR-a). Sukladno čl. 90. st. 6. ZR-a ostali primici radnika iz st. 3. su primitci radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

8. Člankom 90 a. st. 1. ZR-a propisano je da primitci koje radnik može ostvariti na temelju radnog odnosa su primitci koje poslodavac u skladu sa propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.), te primitci koji predstavljaju naknadu troška. Sukladno čl. 90 a. st. 2 ZR-a navedeni primitci ne smatraju se plaćom iz čl. 90. ZR-a.

9. Prethodno navedeno određenje pojma plaće uvedeno je Zakonom i izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 151/22.), koji je na snazi od 1. siječnja 2023., dok je ranijim člankom 90. ZR-a bilo određeno da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

10. Sukladno čl. 92. st. 4. ZR-a plaća i naknada plaće u smislu ZR-a su plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

11. Tuženik je u cijelom utuženom razdoblju plaću tužitelju obračunavao na način da je uzimao u obzir osnovnu plaću, dodatke na plaću na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i dodatke na plaću koje radnik ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.) i iste obračunavao u bruto iznosu iz čega proizlazi da nema razlike u tumačenju pojma plaće prije i nakon 1. siječnja 2023.

12. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva rješenjem od 14. svibnja 2025. određeno je financijsko vještačenje po Dragani Bubalo sa zadatkom utvrđenja razlike isplaćene naknade za godišnji odmor i naknade koja je trebala biti obračunata u skladu sa čl. 81. ZR-a, uključujući sve dodatke koji su tužitelju isplaćeni osobito dodatni za noćni i smjeni rad, rad blagdanom, minuli rad te sva druga primanja po osnovi rada i naknade plaće koja je tužitelju stvarno isplaćena.

13. Nalazom i mišljenjem Dragane Bubalo od 1. srpnja 2025. utvrđeno je da su pri izradi nalaza i mišljenja korištene platne liste za utuženo razdoblje, te je utvrđeno da je tuženik naknadu za godišnji odmor obračunavao na način da je sate koje je radnik proveo na godišnjem odmoru množio sa stanicom za redovni rad. Ukoliko se radnik cijeli kalendarski mjesec nalazio na godišnjem odmoru potrebno je izračunati prosjek plaće u prethodna tri mjeseca, na način da se iznosi plaće u bruto iznosu podijele sa tri. Dobiveni prosjek plaće ujedno predstavlja naknadu za godišnji odmor. Ukoliko radnik ne koristi godišnji odmor cijeli kalendarski mjesec nego određeni broj dana naknada plaće se računa na način da se prosjek mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca podijeli sa brojem sati mjeseca u kojem se koristi godišnji odmor za mjesec u kojem se radnik nalazi na godišnjem odmoru. Mišljenja je da razlika naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora iznosi 5.299,75 eur bruto.

14. Navedenom nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik navodeći kako je stalna sudska vještakinja u prosjek plaće računala primanja koja ne predstavljaju plaću, kao što je jednokratna nagrada bruto za prosinac 2022. i za listopad 2023.

15. Iz prethodno citiranih odredbi ZR-a jasno proizlazi da je tuženik prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor sukladno čl. 81. ZR-a trebao uzeti u obzir prosječnu mjesečnu plaću koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Stalna sudska vještakinja Dragana Bubalo je prilikom izrade nalaza i mišljenja od 1. srpnja 2025. uzela u obzir prosječnu mjesečnu plaću tužitelja koja mu je isplaćena u tri mjeseca prije nego što je koristio godišnji odmor, pri čemu je pravilno zaključila da sva primanja izražena u bruto iznosu navedena u obračunskoj listi sukladno čl. 90. ZR- a predstavljaju plaću. Pritom se za isplaćenu plaću sukladno čl. 90. ZR-a uzima u obzir osnovna plaća, dodaci koji radniku pripadaju temeljem ugovora o radu, pravilnika o radu, kolektivnog ugovora ili posebnog propisa (npr. otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.), dodaci koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), kao i primici koji se isplaćuju u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

16. U odnosu na prigovor tuženika kako je stalna sudska vještakinja u prosjek plaće računala i primanja koja ne predstavljaju plaću, za istaknuti je da oporezivi dio jednokratne nagrade ne predstavlja materijalno pravo u smislu čl. 90 a. st. 1. i 2. Zakona o radu, već plaću u smislu čl. 90. Zakona o radu. Stoga nije u pravu tuženik kada tvrdi da je stalna sudska vještakinja uračunavanjem i jednokratne nagrade za prosinac 2022. u bruto iznosu od 512,58 eur i za listopad 2023. u bruto iznosu od 329,50 eur u prosjek plaće uračunala primanja koja ne predstavljaju plaću.

17. Zbog navedenog je na ročištu 22. listopada 2025. kao nepotreban odbijen prijedlog tuženika da se stalna sudska vještakinja usmeno očituje radi očitovanja na prigovor tuženika iz podneska od 25. srpnja 2025. i da stalna sudska vještakinja sačini ispravak nalaza i mišljenja.

18. Slijedom navedenog, u cijelosti je prihvaćen nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Dragane Bubalo od 1. srpnja 2025., jer je isti sačinjen stručno, objektivno, sukladno dokumentaciji u spisu i sukladno čl. 81. ZR-a.

19. Tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva za razdoblje od siječnja 2020. pa do kolovoza 2024. postavio sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za isplatom bruto iznosa od 4.888,47 eur, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

20. Člankom 92. st. 3. ZR-a propisano je da ako kolektivnim ugovorom, ili ugovorom o radu nije drugačije određeno plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije od 15-tog dana u mjesecu.

21. Budući da je tuženik tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor isplaćivao u dane kako je to za utuženo razdoblje navedeno u obračunskim listama, tužitelj na dosuđene iznose sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a ima pravo na zatezne kamate od dana koji je u obračunskim listama naveden kao dan isplate, a kako je to tužitelj i predložio.

22. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da zatezne kamate na preinačeni dio teku od podnošenja podneska tužitelja 21. listopada 2025. kojim je povećao tužbeni zahtjev, budući je tuženik i u pogledu tih iznosa sukladno čl. 92 st. 3 ZR-a pao u zakašnjenje u dane isplate naknade za godišnji odmor u umanjenom iznosu.

23. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji na članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a).

24. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07- 21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

25. Potraživanje tužitelja za srpanj 2019. dospjelo je 9. kolovoza 2019., za kolovoz 2019. 10. rujna 2019., za listopad 2019. 8. studenog 2019. i za studeni 2019. 10. prosinca 2019., slijedom čega je tužba od 31. siječnja 2025. u odnosu na navedena potraživanja podnesena izvan predviđenog zastarnog roka od 5 godina kako je to propisano čl. 139. ZR-a . Stoga je zahtjev tužitelja za isplatom bruto iznosa od 411,28 eur sa zatraženim kamatama valjalo odbiti kao pod točkom III. izreke.

26. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155 ZPP-a, te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., u daljnjem dijelu teksta: OT/23).

27. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/23), sastava podneska od 21. listopada 2025. (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23) i pristupa na ročište 14. svibnja 2025. i 22. listopada 2025. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23) što uz vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 50. OT/23) i PDV od 25% ukupno iznosi 1.000,00 eur, kojem iznosu valja pribrojati troškove financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eur. Stoga je tužitelju na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 1.331,81 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

28. Tuženik je na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a izgubio u sporu, pa je njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao pod točkom V. izreke presude.

29. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2.punomoćniku tuženika