REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-2833/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UCFN, rođen u mjestu Dakahliya, Arapska Republika Egipat, državljanin Arapske Republike Egipat, smješten u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Sedlar, odvjetnica, Zagreb, Tratinska 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, OIB:36162371878, nakon usmene rasprave, 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/2234, URBROJ: 511-01-212-25-8 od 7. srpnja 2025.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Ivani Sedlar, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 kn u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tužitelju, državljaninu Arapske Republike Egipat.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako međunarodnu zaštitu traži zbog mogućnosti vraćanja u Egipat zbog straha za vlastiti život i od gubitka slobode uslijed neadekvatnog pružanja pravne zaštite pred državnim institucijama. Naime, tužitelj je radi ishođenja radne dozvole za Agenciju preko koje je ishodio dozvolu, posudio iznos od 8.000,00 eura te je držao da će navedeni iznos vratiti kroz rad, no, poslodavac mu nakon isteka dozvole, istu nije produžio, te da je plaćao "na crno" i uvjeravao da će dobiti produljenje radne dozvole. Navodi kako je tek prilikom zaustavljanja od strane policije, saznao da za njega nije podnesen zahtjev za ishođenje produljenja radne dozvole, te je podnio zahtjev za azil, jer se ne može vratiti u Egipat, budući da je dužan, prijeti mu zatvaranje i progon, te utjerivanje duga, a Egipat nije uređena država koja će mu pružiti policijsku zaštitu.
3. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, odobri tužitelju zahtjev za međunarodnu zaštitu, odobri besplatnu pravnu pomoć i naloži tuženiku isplatiti pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te u bitnome navodi kako je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesen kako bi se odgodilo ili otežalo izvršenje odluke o povratku u zemlju podrijetla nakon što je utvrđeno da tužitelj nezakonito boravi na području Republike Hrvatske. Tužitelj je zahtjev podnio nakon što je bio zatečen u nezakonitom boravku, te je odveden u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj, što je i sam rekao.
5. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu raspravu.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj 23. travnja 2025. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu Republici Hrvatskoj. Po provedenom postupku u kojem je dodatno saslušavan na zapisnik 26. lipnja 2025., radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti, zahtjev tužitelja je odbijen jer je ocjenjeno da ne ispunjava uvjete za priznanje azila i supsidijarne zaštite iz članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17. i 3/23. – dalje: Zakon).
9. Odredbom članka 20. Zakona propisano je da će se u Republici Hrvatskoj priznati azil tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
10. Odredbom članka 21. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20., ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti, ili se zbog takvog rizika ne želi staviti pod zaštitu te zemlje. Nadalje, odredbom stavka 2. istog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječnost, ili ponižavajući postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva, zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
11. Iz iskaza tužitelja danih tijekom postupka, proizlazi da u zemlji podrijetla nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljnoj nepravdi.
12. Kao razlog napuštanja zemlje podrijetla tužitelj navodi dugotrajno traženje posla u Egiptu, te loša financijska situacija.
13. Po izvršenom uvidu u isprave spisa tuženika i dostupna izvješća, sud nalazi da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u vezi s čime je dao detaljno, razložno i razumno obrazloženje.
14. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak tuženika da tužitelj nije dokazao niti učinio vjerojatnim postojanje osnovanog straha od proganjanja u zemlji podrijetla, odnosno nema dokaza da su tražiteljevi život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, te da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka. Također nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritiska niti prijetnji koje bi prerasli u proganjanje, jer prema samim navodima tužitelja u zemlji podrijetla nitko ga nije proganjao, te je zemlju bez problema napustio 15. Kraj takvog stanja stvari, tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20. niti ispunjava uvjete za priznanja supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona, a što je tuženik detaljno obrazložio u osporavanom rješenju analizirajući apsolutno sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke, imao je u vidu dostupna izvješća kao i navode tužitelja dane na zapisnik 23. travnja 2025. i 26. lipnja 2025.
16. U odnosu na dokazni prijedlog tužitelja da ga se tijekom ovog spora sasluša, ističe se da, a kako je to već navedeno, je tužitelj detaljno saslušan tijekom upravnog postupka koji iskaz je kao dokaz sud ocjenjivao tijekom ovog spora, a predloženi dokaz nije provodio jer je tužitelj napustio Prihvatilište i opunomoćenica nije u kontaktu s tužiteljem.
20. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora, ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, osporavano rješenje ocjenjuje se zakonitim slijedom čega je valjalo, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.
21. Tijekom ovog spora tužitelj postavlja zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji je Sud ocijenio osnovanim.
22. Naime, prema podacima spisa isti ne raspolaže novčanim sredstvima i imovinom (zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći), te ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći u ovom sporu sukladno odredbi članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
23. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.
24. Kako je tužitelj postavio zahtjev za naknadom troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), te za zastupanje na raspravi pred ovim sudom u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), to Sud nalazi da je isti trošak zatražen sukladno tarifnom broju 27. Tarife, u vezi s tarifnim brojem 54. (vrijednost boda od 2 EUR), što uz uvećanje za pripadajući PDV, iznosi ukupno 1.250,00 EUR, kako je i traženo na raspravi.
25. Stoga je Sud točkom III. izreke presude naložio Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koje sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Pravilnika snosi navedeni trošak, da odvjetnici Ivan Sedlar, koja je pružila pravnu pomoć tužitelju, isplati ukupno navedeni iznos.
U Zagrebu, 10. prosinca 20205.
Sudac:
Ivana Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti).
Dna:
1. Odvjetnica Ivana Sedlar – e- komunikacijom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Uprava za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
