REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2304/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv tuženika BS FITNESS d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 88868922989, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Matić, odvjetnik, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 21. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu poslovni broj Ovrv-11628/2020 od19. listopada 2020. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 254,26 EUR (dvjesto pedeset četiri eura i dvadeset šest centi) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 10,58 EUR od 17. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 41,01 EUR od 17. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 41,01 EUR od 17. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 41,01 EUR od 19. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 41,01 EUR od 18. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 79,63 EUR od 18. veljače 2020. do isplate, po stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, zatim po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te po stopi koja se za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 273,50 EUR (dvjesto sedamdeset tri eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama od 10. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelj) od 16. lipnja 2020. javni bilježnik Mladen Ježek u Zagrebu donio je 19. listopada 2020. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-11628/2020 kojim je tuženiku (ranije ovršenik) naloženo tužitelju platiti 1.915,74 kn (254,26 EUR) sa zateznim kamatama na iznos od 79,74 kn od 17. kolovoza 2019. do isplate, na iznos od 309,00 kn od 17. rujna 2019. do isplate, na iznos od 309,00 kn od 17. listopada 2019. do isplate, na iznos od 309,00 kn od 19. studenog 2019. do isplate, na iznos od 309,00 kn od 18. prosinca 2019. do isplate, na iznos od 600,00 kn od 18. veljače 2020. do isplate te da tužitelju naknadi odmjerene troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, kao i predvidive troškove sa zateznim kamatama od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor (list 7 spisa) kojim osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je uredno podmirivao sva svoja dugovanja prema tužitelju, a da je utuženu tražbinu osporio još u trenutku kad je isplatu istog iznosa od tuženika tražilo društvo Hrvatski Telekom d.d. Predlaže da sud ukine platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi i odbije tužbeni zahtjev.

3. Sud je rješenjem od 122. ožujka 2021. (list 11-13 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio kako će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tuženik navodi da je koristio usluge društva Hrvatski Telekom d.d. sve do 2019., kad je promijenio operatera i sklopio ugovor s društvom A1 d.d. Navodi da je društvo Hrvatski Telekom d.d. neosnovano tuženiku obračunao "penale" za raskid ugovora.

5. Tužitelj tijekom postupka navodi da je na temelju ugovora o cesiji broj F3- 20/2017 od 27. listopada 2017. postao vlasnik utužene tražbine. Navodi da je o ustupu potraživanja obavijestio tuženika prije podnošenja prijedloga za ovrhu. Također, tužitelj pojašnjava da se utuženo potraživanje odnosi na dugovanje po računima za razdoblje od srpnja do studenog 2019., odnosno na naknadu za mjesečnu pretplatu za broj [broj telefona] po ugovorenoj tarifi "Najbolja" u iznosu 299,00 kn, a koju je tuženik sa spomenutim društvom ugovorio na temelju zahtjeva za mobilnim uslugama od 24. srpnja 2019. uz razdoblje obveznog trajanja ugovora od 12 mjeseci. Tužitelj navodi da od tuženika traži i isplatu naknade zbog prijevremenog raskida u iznosu 600,00 kn jer je do raskida ugovora došlo krivnjom tuženika – zbog nepodmirivanja njegovih obveza prema naprijed spomenutom društvu. Navodi da bi predmetna usluga bez ugovorne obveze iznosila 449,00 kn mjesečno, a da je tuženik plaćao 299,00 kn mjesečno pa da je tako tuženik u konkretnom slučaju prilikom zasnivanja ugovornog odnosa sa društvom Hrvatski Telekom d.d. ostvario popust u iznosu od po 150,00 kn mjesečno. Tužitelj navodi da od tuženika stoga traži isplatu naknade zbog prijevremenog raskida u visini ostvarenog popusta kojeg je ostvario u razdoblju četiri mjeseca korištenja usluga u ukupnom iznosu od 600,00 kn (4 x 150,00 kn) te upućuje na činjenicu da je plaćanje predmetne naknade u spomenutom iznosu za tuženika u konačnici povoljnije od plaćanja mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, a koja naknada bi za preostalih sedam mjeseci (za razdoblje od siječnja do srpnja 2020.) iznosila 2.093,00 kn (7 x 299,00 kn). Stoga tužitelj traži da sud održi na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

6. Tuženik nadalje tijekom postupka navodi da u svojim knjigama nema evidentirano dugovanje prema tužitelju, odnosno društvu Hrvatski Telekom d.d., da je tužitelj već ranije pokretao postupke u okviru kojih je doneseno rješenje o ovrsi na koje je tuženik uložio prigovor, a da je tužitelj u konačnici u većini postupaka tužbu povukao iz čega proizlazi da je shvatio da je od ranije spomenutog društva otkupio dugovanje koje nije osnovano. Također, tuženik je istaknuo prigovor zastare.

7. Rješenjem poslovni broj Povrv-528/2021-6 od 11. veljače 2022. (list 111- 112 spisa) ovaj sud se oglasio stvarno nenadležnim te je, nakon pravomoćnosti tog istog rješenja, predmet ustupio Trgovačkom sudu u Zagrebu. Trgovački sud u Zagrebu izazvao je sukob nadležnosti, u povodu kojeg je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gr1 121/2022-2 od 13. ožujka 2023. (list 123-124 spisa) odlučio da je za postupanje u ovom predmetu nadležan ovaj sud.

8. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvoda otvorenih stavaka dužnika (list 3 spisa), analitičke kartice dobavljača (list 15 spisa), okvirnog ugovorao prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 (list 19-30 spisa) i dodataka tom istom ugovoru (list 31-38 spisa), zahtjeva za mobilnim uslugama Hrvatskog Telekoma (list 39-41 spisa), potvrde o sklapanju ugovora (list 42-47 spisa), računa (list 48-65 spisa), Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog Telekoma d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži (list 66-107 spisa), obavijesti suda (list 109-110 spisa), izvoda stavaka (list 133 spisa) i dopisa društva Hrvatski Telekom d.d. (list 146 spisa) te je izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj Povrv-526/2021 (u priklopu).

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbina za koje navodi da su mu ustupljene na temelju ugovora o cesiji, a koje se odnose na mjesečne naknade za telekomunikacijske usluge za razdoblje od srpnja do studenog 2019. te naknade za prijevremeni raskid ugovora i to sve po osnovi ugovora za koji tužitelj navodi da je tuženik sklopio s društvom Hrvatski Telekom d.d., a da je takav ugovor u konačnici raskinut krivnjom tuženika zbog neplaćanja računa.

11. Među strankama nije sporno da je tuženik s društvom Hrvatski Telekom d.d. sklopio ugovor o pružanju telekomunikacijskih usluga, no sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te da li je u odnosu na utuženu tražbinu nastupila zastara.

12.1. Čitanjem Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3- 20/2017 od 27. listopada 2017. (list 19-28 spisa; dalje: okvirni ugovor) sud je utvrdio da je društvo Hrvatski Telekom d.d. (cedent) prenio na tužitelja (cesionara) tražbine koje cedent ima prema svojim krajnjim kupcima (poslovnim kupcima), odnosno dužnicima (čl. 1.1. ugovora), a da se radi o tražbinama koje su navedene u dodatku okvirnog ugovora (čl. 2.1. ugovora) te da je navedeni ugovor sklopljen na vrijeme od 2 godine (čl. 14.1. ugovora). Nadalje, čitanjem aneksa broj 1 okvirnog ugovora (list 31-35 spisa) sud je utvrdio da je ugovor u konačnici produljen do 20. listopada 2021. Čitanjem 29. dodatka okvirnom ugovoru od 20. ožujka 2020. (list 36-38 spisa) sud je utvrdio da je cedent na tuženika prenio svoje potraživanje prema tuženiku prema računima broj 018287373550011908010 s datumom dospijeća 16. kolovoza 2019., broj 018287373550011909017 s datumom dospijeća 16. rujna 2019., broj 018287373550011910015 s datumom dospijeća 16. listopada 2019., broj 018287373550011911011 s datumom dospijeća 18. studenog 2019., broj 018287373550011912018 s datumom dospijeća 17. prosinca 2019. i broj 018287373550012002015 s datumom dospijeća 17. veljače 2020. , a koji brojevi računa i datumi dospijeća su navedeni u izvodu otvorenih stavaka dužnika tužitelja (list 3 spisa), odnosno vjerodostojne isprave na temelju koje je doneseno pobijano rješenje o ovrsi.

12.2. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost iste.

12.3. Na temelju naprijed spomenute dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je društvo Hrvatski Telekom d.d. na tužitelja prenio svoje potraživanje prema tuženiku u iznosu prema utuženim računima, odnosno u iznosima navedenima u vjerodostojnoj ispravi na temelju koje je doneseno pobijano rješenje o ovrsi i to u smislu čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).

13.1. Iz zahtjeva za mobilnim uslugama Hrvatskog Telekoma d.d. broj 82482622 (list 39-41 spisa) proizlazi da su društvo Hrvatski Telekom d.d. i tuženik 24. srpnja 2019. sklopili ugovor kojim se spomenuto društvo obvezalo tuženiku pružati telekomunikacijske usluge u odnosu na (među ostalim) broj [broj telefona] u okviru tarife "Najbolja+ Mobile net", da je tuženik s druge strane preuzeo ugovornu obvezu u trajanju 12 mjeseci tijekom kojeg razdoblja je dužan drugoj ugovornoj strani plaćati mjesečnu naknadu za pružene mu usluge u tom razdoblju u iznosu 299,00 kn te da je pritom ostvario popust na naknadu u razdoblju 12 mjeseci.

13.2. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost iste.

13.3. Na temelju naprijed spomenute dokumentacije sud nalazi utvrđenim da su tuženik i društvo Hrvatski Telekom d.d. 24. srpnja 2019. sklopili ugovor u odnosu na broj [broj telefona], da se to društvo obvezalo pružati telekomunikacijske usluge tuženiku, a da se tuženik obvezao zauzvrat plaćati mjesečnu naknadu u iznosu 299,00 kn, a da je ugovor sklopljen uz ugovornu obvezu u trajanju 12 mjeseci. Dakle, ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme uz ugovornu obvezu u naprijed spomenutom trajanju u smislu čl. 16. i čl. 17. Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog Telekoma d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži (list 87- 107 spisa; dalje: Opći uvjeti). Tuženik je stoga dužan za razdoblje kada je ugovor bio na snazi plaćati mjesečnu naknadu za pružene mu telekomunikacijske usluge i to u smislu čl. 26. Općih uvjeta.

14. Treba reći da je teret dokazivanja da je ugovorni odnos prestao prije razdoblja za koje tužitelj traži isplatu mjesečnih naknada za svoje usluge na strani tuženika (čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP). Tuženik tijekom postupka ne dostavlja, niti ne predlaže izvođenje dokaza na temelju kojih bi bilo moguće utvrditi da je ugovor doista prestao prije utuženog razdoblja. Tuženik doduše spominje da je s društvom Hrvatski Telekom d.d. oko raskida ugovora komunicirao putem elektroničke pošte, no ne dostavlja dokumentaciju, odnosno ne predlaže izvođenje dokaza na temelju kojih bi isto moglo biti utvrđeno.

15.1. Iz računa za razdoblje srpnja 2019. (list 48-50 spisa) proizlazi da je društvo Hrvatski Telekom d.d. tuženiku pružao telekomunikacijske usluge u okviru ugovorene tarife te da je tuženik dužan platiti naknadu u iznosu 61,73 kn i naknadu za pristup mobilnoj mreži u iznosu 2,06 kn, da navedeno (uz obračunati PDV od 25 %) sveukupno iznosi 79,74 kn, a da je datum dospijeća spomenutog iznosa 16. kolovoza 2019.

15.2. Iz računa za razdoblje kolovoza 2019. (list 60-61 spisa) proizlazi da je društvo Hrvatski Telekom d.d. tuženiku pružao telekomunikacijske usluge u okviru ugovorene tarife te da je tuženik dužan platiti naknadu u iznosu 239,20 kn i naknadu za pristup mobilnoj mreži u iznosu 8,00 kn, da navedeno (uz obračunati PDV od 25 %) sveukupno iznosi 309,00 kn, a da je datum dospijeća spomenutog iznosa 16. rujna 2019.

15.3. Iz računa za razdoblje rujna 2019. (list 51-52 spisa) proizlazi da je društvo Hrvatski Telekom d.d. tuženiku pružao telekomunikacijske usluge u okviru ugovorene tarife te da je tuženik dužan platiti naknadu u iznosu 239,20 kn i naknadu za pristup mobilnoj mreži u iznosu 8,00 kn, da navedeno (uz obračunati PDV od 25 %) sveukupno iznosi 309,00 kn, a da je datum dospijeća spomenutog iznosa 16. listopada 2019.

15.4. Iz računa za razdoblje listopada 2019. (list 57-58 spisa) proizlazi da je društvo Hrvatski Telekom d.d. tuženiku pružao telekomunikacijske usluge u okviru ugovorene tarife te da je tuženik dužan platiti naknadu u iznosu 239,20 kn i naknadu za pristup mobilnoj mreži u iznosu 8,00 kn, da navedeno (uz obračunati PDV od 25 %) sveukupno iznosi 309,00 kn, a da je datum dospijeća spomenutog iznosa 18. studenog 2019.

15.5. Iz računa za razdoblje studenog 2019. (list 54-55 spisa) proizlazi da je društvo Hrvatski Telekom d.d. tuženiku pružao telekomunikacijske usluge u okviru ugovorene tarife te da je tuženik dužan platiti naknadu u iznosu 239,20 kn i naknadu za pristup mobilnoj mreži u iznosu 8,00 kn, da navedeno (uz obračunati PDV od 25 %) sveukupno iznosi 309,00 kn, a da je datum dospijeća spomenutog iznosa 17. prosinca 2019.

15.6. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost iste.

15.7. Na temelju naprijed spomenute dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je društvo Hrvatski Telekom d.d. tuženiku tijekom razdoblja od srpnja do studenog 2019. doista pružalo telekomunikacijske usluge te da je tuženik dužan za isto platiti naknadu u iznosu od ukupno 1.315,74 kn (174,63 EUR) sukladno datumima dospijeća navedenim na svakom pojedinom računu.

16. Tuženik tijekom postupka navodi da je podmirio sva dugovanja koja je imao prema trgovačkom društvu Hrvatski Telekom d.d., no iz dopisa društva Hrvatski Telekom d.d. od 22. studenog 2024. (list 146 spisa), čiju vjerodostojnost stranke nisu osporavale te koji dokument sud prihvaća kao istinit i vjerodostojan, proizlazi da utuženi računi nisu plaćeni. U odnosu na analitičku karticu (list 15 spisa) koju je tuženik dostavio u prilog dokazivanja navedene činjenične tvrdnje, treba reći da navedeni dokument predstavlja ispravu koju je jednostrano sastavljena od strane tuženika u smislu čl. 7. Zakon o računovodstvu ("Narodne novine" broj 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20). Stoga sama činjenica da tuženik u svoje evidencije nije unio utuženo potraživanje, ne dokazuje da predmetno dugovanje ne postoji. Tome treba dodati i da je logično i životno da tuženik u jednostrano sastavljeni dokument neće unositi dugovanja koje i sam osporava.

17. S obzirom da se tražbina tužitelja u konkretnom slučaju odnosi na telekomunikacijske usluge, odnosno na tražbine za uporabu telefona, u konkretnom slučaju se primjenjuje jednogodišnji zastarni rok (čl. 232. st. 1. t. 3. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23). Najstariji utuženi račun dospio je na naplatu 16. kolovoza 2019., a s obzirom da je predmetni postupak pokrenut 16. lipnja 2020. podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, na koji način je prekinuta zastara u smislu čl. 241. ZOO-a, prigovor zastare nije osnovan. Što se tiče naknade za prijevremeni raskid, prema stavu ovog suda primjenjuje se zastarni rok od 5 godina pa prigovor zastare isto tako nije osnovan niti u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva (600,00 kn).

18. U odnosu na navode tuženika da je tužitelj već ranije pokretao postupke radi naplate svojih potraživanja, treba reći da je čitanjem obavijesti od 19. travnja 2021. i 13. travnja 2021. (list 109-110 spisa) sud utvrdio da je tužitelj u postupcima koji su se pred ovim sudom vodili pod poslovnim brojevima Povrv-524/2021 i V 503/2021 povukao tužbe. Navedeno pak nema utjecaj na odluku u ovom postupku, s obzirom da bi tužitelj, u slučaju da se i radi o identičnim tražbinama onima utuženim u ovom postupku, imao mogućnost ponovno utužiti ista dugovanja tuženika s obzirom da se za povučenu tužbu smatra da nije niti bila podnesena te se može ponovno podnijeti (čl. 193. st. 9. ZPP-a). Tuženik u svom podnesku od 14. svibnja 2021. (list 108 spisa) spominje i postupak vođen pod poslovnim brojem Povrv-526. Sud je sukladno čl. 333. st. 2. ZPP-a uvidom u sustav eSpisa utvrdio da se pred ovim sudom između istih stranaka vodio postupak pod poslovnim brojem Povrv-526/2021. Uvidom u spis predmetnog postupka (u priklopu), sud je utvrdio da se utužena tražbina u tom predmetu odnosi na sasvim drugi telefonski broj pa se ne radi o istoj tražbini kao što je to ona utužena u ovom postupku.

19. Stoga je tuženik dužan tužitelju platiti naprijed spomenuti iznos po osnovi računa za telekomunikacijske usluge na temelju čl. 26. Općih uvjeta u vezi s čl. 80. st. 1. ZOO-a pa mu je naloženo da tužitelju isplati 174,63 EUR te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude. Tuženik je nedvojbeno u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze prema tužitelju pa mu je uz navedeni iznos dužan platiti i zatezne kamate na svaki pojedini iznos i to od idućeg dana od dana dospijeća do isplate na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a. O stopi zateznih kamata je odlučeno sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Stoga je o zahtjevu tužitelja za isplatom zateznih kamatama odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude.

20.1. Tužitelj traži isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora, navodeći da je do raskida došlo krivnjom tuženika. Treba reći da je tuženik tijekom postupka navodio da ugovor prestao u jesen 2019., što znači da je među strankama nesporno da je ugovor doista prestao tijekom razdoblja ugovorne obveze koju je preuzeo tuženik. Treba reći da je, u situaciji kad tuženik osporava da bi do raskida ugovora došlo njegovom krivnjom, teret dokaza da je ugovor raskinut upravo iz tog razloga (a zbog čega bi tužitelj u konačnici imao pravo na isplatu naknade za prijevremeni raskid u smislu čl. 18. Općih uvjeta) nalazi se na strani tužitelja.

20.2. Čl. 37. Općih uvjeta propisano da ako pretplatnik ne podmiri ukupno dugovanje u roku od 30 dana od dana privremenog isključenja Hrvatski Telekom d.d. (do kojeg je došlo zbog nepodmirenja dospjelog dugovanja u smislu čl. 36.) ima pravo raskinuti pretplatnički ugovor, dok je čl. 94. Općih uvjeta propisano da Hrvatski Telekom d.d. ima pravo raskinuti pretplatnički ugovor i u svim ostalim slučajevima propisanim zakonima i ostalim važećim propisima.

20.3. Iz računa od 31. siječnja 2020. (list 63-64 spisa) proizlazi da je na dan izdavanja računa tuženik društvu Hrvatski Telekom d.d. dugovao 1.315,74 kn, da je to isto društvo tuženiku naplatilo naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu 480,00 kn, što uz uračunati PDV od 25 % iznosi 600,00 kn te da je datum dospijeća 17. veljače 2020.

20.4. Naprijed navedenu ispravu sud prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, dok tuženik s druge strane prigovorima istaknutim tijekom postupka nije dovodio u sumnju vjerodostojnost iste.

20.5. Na temelju naprijed navedenog sud nalazi utvrđenim da je ugovor između tužitelja i društva Hrvatski Telekom d.d. prestao raskidom i to zbog nepodmirenih obveza tuženika prema tom istom društvu. Stoga je spomenuto društvo osnovano naplatilo naknadu za prijevremeni raskid u smislu čl. 18. Općih uvjeta.

20.6. Spomenutim čl. 18. Općih uvjeta propisano je da društvo Hrvatski Telekom d.d., ako do raskida ugovora dođe krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatniku naplaćuje ili mjesečnu naknadu za ostatak obveznog razdoblja trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koju je ostvario, ovisno o tome što je za pretplatnika povoljnije. Tužitelj tijekom postupka navodi da je za tuženika sukladno naprijed navedenoj odredbi povoljnija opcija obračuna prema ranije ostvarenom popustu (list 17 spisa) pa da je tuženiku predmetna naknada naplaćena na taj način.

20.7. Iz računa (list 50, 53, 56, 59, 62 spisa), a koje je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne, proizlazi da je tuženik tijekom trajanja ugovora ostvario popust na mjesečnu naknadu za telekomunikacijske usluge i to u kolovozu 2019. popust u iznosu 120,00 kn, u rujnu 2019. popust u iznosu 120,00 kn, u listopadu 2019. popust u iznosu 120,00 kn i u studenom 2019. popust u iznosu 120,00 kn. Dakle tuženik je ostvario popust u iznosu od ukupno 510,97 kn, a na navedeni iznos bi bio u obvezi platiti i PDV od 25 % što sveukupno iznosi 638,71 kn.

20.8. Na temelju spomenutih računa sud nalazi utvrđenim da je tuženik ostvario popust u iznosu 84,77 EUR (638,71 kn).

20.9. Čitanjem računa na listu 63 spisa sud je utvrdio da je tuženiku po osnovi naknade za prijevremeni raskid naplaćeno 79,63 EUR (600,00 kn) s datumom dospijeća 17. veljače 2020., odnosno da je tuženiku društvo Hrvatski Telekom d.d. naplatio dio naknade za prijevremeni raskid ugovora obračunate na naprijed obrazložen način.

20.10. S obzirom da bi tuženik u drugoj opciji plaćanja mjesečnu naknadu za ostatak obveznog razdoblja trajanja ugovora, po osnovi predmetne naknade bio u obvezi platiti mjesečnu naknadu za sveukupno sedam mjeseci u iznosu 111,49 EUR (840,00 kn) plaćanje naknade u iznosu popusta koje je ostvario je za istoga povoljnije u smislu čl. 18. Općih uvjeta.

21. Stoga je tuženik dužan po osnovi naknade za prijevremeni raskid platiti 79,63 EUR pa je na temelju čl. 18. Općih uvjeta i u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva odlučeno kao u dijelu točke I izreke. Tuženik je nedvojbeno u zakašnjenju s ispunjenjem i ove svoje obveze prema tužitelju pa mu je uz navedeni iznos dužan platiti i zatezne kamate na svaki pojedini iznos i to od idućeg dana od dana dospijeća do isplate na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a. O stopi zateznih kamata je odlučeno sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Stoga je o zahtjevu tužitelja za isplatom zateznih kamatama odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude.

22.1. Odluka o trošku postupka temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11, 114/12; dalje: Pravilnik), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) te je donesena na temelju troškovnika stranaka (list 155-156 spisa) te u skladu sa Zaključkom broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.

22.2. Tužitelju su priznati trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 13,27 EUR (100,00 kn) uz uračunati pripadajući PDV u skladu s čl. 6. i 8. Pravilnika, zatim trošak sastava prijedloga za ovrhu u zatraženom iznosu od 41,48 EUR (312,50 kn; Tbr. 11/1 Tarife) u koji iznos je uračunat PDV od 25 % (Tbr. 46. Tarife), trošak sastava podneska od 6. travnja 2021. i 23. siječnja 2024. u visini 25 boda za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), zatim trošak zastupanja na ročištu održanom 21. listopada 2025. u visini 25 boda (Tbr. 9/1 Tarife) te za ročišta održana 31. siječnja 2024. i 5. lipnja 2024. u visini 6,25 boda za svaki. Dakle, tužitelj za radnje odvjetnika u parničnom postupku ima pravo na naknadu u visini 87,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25 % (Tbr. 46. Tarife) iznosi 218,75 EUR. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 273,50 EUR. Prihvaćen je i tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđen trošak postupka (list 132 spisa) na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a i to od dana donošenja ove presude do isplate.

22.3. Međutim, tužitelju nije priznat preostali trošak po osnovi troškova dostave po javnom bilježniku (29,20 kn), a niti administrativni troškovi za kopiranje, print i toner (30,00 kn) prikazani na poleđini lista 1 spisa jer tužitelj nije dokazao u kojem iznosu bi mu isti uopće nastali.

22.4. S druge strane, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen.

22.5. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki II i III izreke ove presude.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženici