REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1478/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa posebni skrbnik NA iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Helebrant odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB:38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1012/2023-2 od 19. travnja 2024. kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj Pn-35/2015-53 od 9. listopada 2017., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu u kojem je podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1012/2023-2 od 19. travnja 2024., pod točkom I. izreke kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj Pn-35/2015-53 od 9. listopada 2017. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 414,76 EUR (četiristo četrnaest eura sedamdeset šest centi) odnosno 3.125,00 kuna (tri tisuće sto dvadeset pet kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. listopada 2017. do isplate.

II. Revizija tužitelja djelomično se prihvaća, preinačava se rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1012/2023-2 od 19. travnja 2024. pod točkom I. izreke kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj Pn-35/2015-53 od 9. listopada 2017. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku u iznosu od 217.745,90 kuna sa zateznim kamatama od 9. listopada 2017. do isplate i u tom dijelu rješava:

"Žalba tužitelja djelomično se prihvaća i odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 217.745,90 kuna (dvjesto sedamnaest tisuća sedamsto četrdeset pet kuna devedeset lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. listopada 2017. do isplate, kao neosnovan."

III. Preinačava se rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1012/2023-2 od 19. travnja 2024. pod točkom IV. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka i rješava:

"Nalaže se tuženiku naknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 312,50

EUR u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju 1.875,00 EUR (tisuću osamsto sedamdeset pet eura) s osnova troškova revizijskog postupka u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 220.870,90 kuna sa zateznim kamatama od 15. rujna 2017. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka I. izreke prvostupanjske odluke), dok je odbijen tuženikov zahtjev u preostalom dijelu za naknadu parničnih troškova do iznosa od 491.087,50 kuna (točka II. izreke prvostupanjske odluke).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odlučeno:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod posl. br. Pn-35/2015 od 09. listopada 2017. u točci I) izreke, u dijelu kojim je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 220.870,90 kn sa zateznim kamatama od

09. listopada 2017. do isplate.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačava se rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod posl. br. Pn-35/2015 od 09. listopada 2017. u točci I) izreke, u dijelu koji se odnosi na tijek dosuđene zatezne kamate za razdoblje od 15. rujna 2017. do 08. listopada 2017. i rješava: "Odbija se zahtjev tuženika za naknadom zateznih kamata na dosuđeni trošak od 220.870,90 kn za razdoblje od 15. rujna 2017. do 08. listopada 2017."

III. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod posl. br. Pn-35/2015 od 09. listopada 2017. u točci II) izreke.

IV. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.".

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 3039/2024-2 od 17. srpnja 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1012/2022-2 od 19. travnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke, zbog pravnog pitanja:

"Je li zahtjev za naknadu parničnog troška nepravodoban, ako ga stranka postavi nakon primitka odluke kojom je odlučeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, a stranka je imala saznanje o mogućnosti završetka postupka jer je na ročištu doneseno rješenje da će sud donijeti odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva?".

4. Tužitelj je protiv drugostupanjskog rješenja, u dijelu pod točkom I. izreke, podnio reviziju, na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsko rješenje pod točkom I. izreke, a tuženiku naložiti da mu naknadi troškove žalbenog i revizijskog postupka.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iznesene u reviziji i predložio reviziju odbiti, a tužitelju naložiti da mu naknadi trošak revizijskog postupka.

6. Revizija tužitelja djelomično je osnovana i djelomično neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud ispituje pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 220.870,90 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9. Prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 155. ZPP, ocijenio da tuženik ima pravo na naknadu troškova jer je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu te da je tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka pravovremen jer je podnesen sudu unutar roka od 15 dana od dana dostave presude kojom je tužbeni zahtjev odbijen.

9.1. Drugostupanjski sud je prihvatio ocjenu prvostupanjskog suda o pravovremenosti tuženikovog zahtjeva za naknadom troškova postupka s obrazloženjem da donošenjem međupresude o osnovanosti tužbenog zahtjeva ne završava raspravljanje u parnici i da u situaciji kad prvostupanjski sud umjesto očekivane međupresude donese konačnu odluku kojom odbija tužbeni zahtjev više nema nastavka raspravljanja o visini zahtjeva, pa tek primitkom konačne odluke stranka koja uspijeva u postupku stječe mogućnost podnošenja zahtjeva. Drugostupanjski sud je ocijenio da bi svako suprotno postupanje rezultiralo povredom tuženikovog prava na pristup sudu. Pritom se pozvao na analognu primjenu odredbe čl. 164. st. 8. ZPP kojim je propisano se u slučaju iz čl. 158. ZPP, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke.

10. Tužitelj se u reviziji poziva na odredbe čl. 164. st. 3. ZPP i čl. 165. ZPP navodeći da nižestupanjske odluke odstupaju od prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja zauzetih u odlukama broj Gzz 30/1998-4 od 20. veljače 2002. i broj Rev 1223/2011-2 od 9. veljače 2016. Navodi da je tuženika u postupku zastupao punomoćnik odvjetnik i da je na ročištu 14. rujna 2017. prvostupanjski sud jasno i nedvosmisleno dao strankama do znanja da će odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva te presudu naknado dostaviti u pisanom obliku, pa je stoga tuženik koji potražuje naknadu troškova postupka, na tom ročištu bio dužan zatražiti specificirati i zatražiti naknadu troškova što je propustio učiniti.

11. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud, na ročištu za glavnu raspravu 14. rujna 2014., rješenjem odlučio da će prvo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva i presudu dostaviti naknadno u pisanom obliku. Presudom broj Pn-35/2015 od 14. rujna 2017., prvostupanjski sud je odbio tužben zahtjev u cijelosti, dok je rješenjem broj Pn- 35/2015-53 od 9. listopada 2017. prihvatio tuženikov zahtjev za naknadom troškova postupka u iznosu od 220.870,90 kuna s obrazloženjem da je isti podnesen unutar 15 dana od dana dostavljanja presude kojom je tužbeni zahtjev odbijen.

12. Prema čl. 164. st. 3. ZPP zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti.

12.1. Odredbom čl. 165. ZPP propisano je da u međupresudi ili djelomičnoj presudi sud može izreći da se odluka o troškovima ostavlja za kasniju presudu, osim ako se kod djelomične presude ne radi o slučaju iz članka 164. stavka 5. ZPP.

13. U rješenju broj Gzz 30/1998-4 od 20. veljače 2022. ovaj sud je zauzeo shvaćanje da je u postupku koji je okončan donošenjem međupresude, tuženik zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog postupka mogao stavit najkasnije na ročištu za glavnu raspravu na kojem je završeno raspravljanje koje je prethodilo donošenju međupresude i na kojem su bile prisutne obje stranke.

13.1. U presudi broj Rev 1223/2011-2 od 9. veljače 2016. ovaj sud je zauzeo shvaćanje da stranka nije onemogućena u raspravljanju u slučaju kad je sud raspravnim rješenjem odlučio da će o osnovanosti tužbenog zahtjeva biti odlučeno međupresudom, ali je bez daljnjeg provođenja glavne rasprave presudom odbio tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da je međupresuda odluka o utemeljenosti osnove tužbenog zahtjeva pa kada sud smatra da osnova tužbenog zahtjeva nije utemeljena, nema niti mjesta donošenju međupresude, već se donosi jedna potpuna i konačna presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija (čl. 330. st. 1. ZPP).

14. Slijedom navedenog, pogrešan je zaključak drugostupanjskog suda da je tuženik bio ovlašten postaviti zahtjev za naknadu parničnih troškova u roku od 15 dana od dana primitka presude kojom je tužbeni zahtjev odbijen te da bi drugačijim postupanjem bilo povrijeđeno tuženikovo pravo na pristup sudu. To stoga jer je punomoćnik tuženika bio prisutan ročištu za glavnu raspravu 14. rujna 2017., kad je sud rješenjem odlučio da će prvo odlučiti o osnovanosti tuženog zahtjeva i presudu dostaviti naknadno u pisanom obliku i zahtjev za naknadu troškova je mogao staviti do najkasnije do završetka tog ročišta. Pritom treba navesti da u konkretnom slučaju nije moguća primjena odredbe čl. 164. st. 8. ZPP, na koju se pozivaju nižestupanjski sudovi jer u ovom predmetu nije došlo do povlačenja tužbe, niti je donesena presuda na temelju priznanja, niti presuda na temelju odricanja.

15. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

Zahtjev za naknadu parničnih troškova je nepravovremen ako ga stranka postavi nakon primitka odluke kojom je odlučeno da je tužbeni zahtjev neosnovan, a imala je saznanje o mogućnosti završetka postupka jer je na ročištu doneseno rješenje da će sud donijeti odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

16. Budući da je drugostupanjsko rješenje utemeljeno na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda, isto je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP, djelomično preinačeno i djelomično potvrđeno.

16.1. Naime, tuženik je zahtjev za naknadu troškova sastavljanja odgovora na tužbu u ukupnom iznosu od 3.125,00 kuna postavio već u podnesku kojim je dao odgovor na tužbu odnosno prije ročišta 14. rujna 2017. na kojem je završeno raspravljanje koje je prethodilo donošenju presude, pa je isti pravovremen. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno tuženiku, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, priznali trošak sastavljanja odgovora na tužbu u vrijednosti 250 bodova prema Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) i tadašnjoj vrijednosti predmeta spora od 149.180,00 kuna, te PDV u iznosu od 625,00 kuna prema Tbr. 42. Tarife ili ukupno 3.125,00 kuna, koliko je tuženik i zahtijevao. Iz tog razloga je tužiteljeva revizija djelomično odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

16.2. U preostalom dijelu (za iznos od 217.745,90 kuna) zahtjev za naknadu troškova postupka tuženik je postavio tek u podnesku od 29. rujna 2017. pa je isti nepravovremen i stoga je u tom dijelu revizija prihvaćena, preinačeno je pobijano drugostupanjsko rješenje i zahtjev tuženika je u tom dijelu odbijen pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

17. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. i 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP ovaj sud je odlučio o troškovima postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava žalbe protiv prvostupanjskog rješenja u vrijednosti 125 bodova prema Tbr.10.4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa) te iznos PDV na taj trošak od 62,50 EUR prema Tbr.46. Tarife. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u vrijednosti 375 bodova i trošak revizije u vrijednosti 375 bodova, sve prema Tbr.10.5. Tarife. Vrijednost boda iznosi 2 EUR prema Tbr.54. Tarife. Tužitelju je na taj iznos priznat porez na dodanu vrijednost od 25% ili 375,00 EUR prema Tbr.46. Tarife odnosno ukupno 1.875,00 EUR s osnova troška revizijskog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ovog rješenja. Pritom treba navesti da tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi na prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju jer nije dostavio dokaz o plaćanju tih pristojbi.

18. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP, da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina