Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-797/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Ivan Santica, odvjetnik u OD Santica & Đapić j.t.d. iz Splita, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, Split, Domovinskog rata 7, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude i točke II izreke rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-629/2019-42 od 16. rujna 2025. i dopunskog rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-629/2019-43 od 16. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se djelomično uvažuje, a u pretežnom dijelu odbija kao neosnovana te se:

a) presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-629/2019-42 od 16. rujna 2025.:

- preinačuje u dijelu određenih zateznih kamata na način one za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate se određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

- potvrđuje u preostalom dijelu

b) potvrđuje točka II izreke rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 629/2019-42 od 16. rujna 2025. i dopunsko i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-629/2019-43 od 16. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-629/2019-42 od 16. rujna 2025. odlučeno je doslovno:

"p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, isplatiti tužitelju ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete na vozilu iznos od 2.506,71 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 16. kolovoza 2019. godine do isplate, obračunatoj po stopi koja se za razdoblje od 16. kolovoza 2019. do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za isplatu iznos od 86,13 eura.

II Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, isplatiti tužitelju ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.597,57 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. rujna 2025. do isplate obračunatoj po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Dopunskim rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-629/2019-43 od 16. rujna 2025.odlučeno je doslovno:

"Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, isplatiti tužitelju ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. rujna 2025. do isplate obračunatoj po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

3. Protiv presude i točke II izreke rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 629/2019-42 od 16. rujna 2025. i dopunskog rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-629/2019-43 od 16. rujna 2025. pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odluku o troškovima postupka i odbiti tužbeni zahtjev ili podredno iste ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je u neznatnom dijelu osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete uslijed prometne nesreće koja se dogodila 13. siječnja 2019. izvan naseljenog mjesta u kojoj je oštećeno tužiteljevo vozilo marke Audi, reg. oznake [registarska oznaka] koje je na kolniku naišlo na urušeno kamenje s kamenog pokosa sa zapadne strane ceste, uslijed čega da je došlo do udara kamenja u vozilo i nastanka štete na vozilu. U trenutku nesreće kao vlasnik predmetnog vozila u prometnoj dozvoli bila je navedena bila treća osoba, ali je tužitelj je bio njezin stvarni vlasnik na kojeg je vlasništvo prije nesreće preneseno tradicijom. Tužbenim zahtjevom traži se naknada imovinske štete nastale na vozilu u iznosu od 2.592,84 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. kolovoza 2019., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, do isplate.

7. Prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da je do prometne nesreće došlo 13. siječnja 2019. na DC 01, dionica 15, kod 32+620 km, predio mjesto Gračac i da je tužitelj tad upravljao osobnim vozilom marke Audi reg. oznake [registarska oznaka], dok je sporna tužiteljeva aktivna legitimacija, tuženikova pasivna legitimacija, osnova štete i visina tužbenog zahtjeva.

8. Prvostupanjski sud je otklonio istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14), jer je u postupku utvrdio da je KN, koji se vodio kao vlasnik predmetnog osobnog vozila marke Audi reg. oznake [registarska oznaka], isto vozilo prodao tužitelju 8. siječnja 2019., da su istog dana sastavili Ugovor o kupoprodaji, da mu je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu i istog je on tužitelju predao vozilo pa da je tužitelj stoga bio vlasnik predmetnog osobnog vozila u trenutku prometne nesreće i da je stoga ovlašten zahtijevati naknadu štete u ovom postupku.

9. Prvostupanjski sud je također utvrdio neosnovanim i istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika pozivom na članak 2. stavak 1. točku 18. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, 133/23 – u daljnjem tekstu: ZC), članak 17. stavak 1. ZC-a te članak 26. ZC-a. U provedenom postupku na temelju provedenog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio da se prometna nesreća dogodila na području državne ceste koja prolazi kroz nenaseljeno mjesto. Naime, u svom nalazu i mišljenju sudski vještak je naveo da se predmetna prometna nesreća dogodila izvan naselja na DC-01, dionici 15, kod 34 km + 620 m, da je mjestopisna tabla "Otrić" od mjesta prometne nesreće udaljena 13,8 km u smjeru Gračaca, a mjestopisna tabla "Pađene" da je od mjesta prometne nesreće udaljena 4,6 km u smjeru Knina, iz čega proizlazilo da se prometna nesreća nije dogodila u naseljenom mjestu pa da je upravo tuženik, kao društvo koje upravlja, gradi, rekonstruira i održava državnu cestu pasivno legitimiran u ovom postupku.

10. Prvostupanjski sud je nadalje, protivno tužiteljevom iskazu i iskazu saslušane svjedokinje CN, tužiteljeve supruge koja je s njim bila u osobnom vozilu u trenutku prometne nesreće, na temelju provedenog vještačenja, kojem je poklonio vjeru kao stručnom i objektivnom, utvrdio da je kamenje već bilo na cesti prilikom nailaska tužiteljevog vozila. Prvostupanjski sud je, dakle, utvrdio da je uzrok predmetne štete odron na cesti, koju je tuženik, kao pravna osoba koja prema članku 2. stavku 1. točki 18. i članku 26. ZC-a obavlja djelatnost održavanja javnih cesta, bio dužan održavati i ukloniti ili osigurati određene mjere da odron kamenja ne dospije na kolnik, što nije učinio, jer je i u zapisniku o očevidu i u nalazu i mišljenju sudskog vještaka jasno navedeno da se na mjestu prometne nesreće ne nalazi zaštita u vidu zaštitne mreže ili betonskih blokova. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je unatoč činjenici postojanja prometnog znaka "A22" – "kamenje pada" zaštita na mjestu nesreće bila nužna radi izbjegavanja mogućih nesreća. Kako je šteta prouzročena stanjem ceste, jer da tuženik nije otklonio opasnost za sigurno i neometano odvijanje prometa, po ocjeni prvostupanjskog suda tuženik odgovara za štetu sukladno članku 1045. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22,156/22 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) i to po načelu presumirane krivnje, a da tuženik nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prvostupanjski sud je, utvrdivši postojanje tuženikovog propusta u održavanju ceste, zaključio da je kamenje koje se obrušilo na kolnik u uzročnoj vezi s nastalim štetnim događajem te da okolnost da je na kolnik postavljen znak upozorenja "kamenje pada" tuženika ne oslobađa odgovornosti za štetu. Po stavu prvostupanjskog suda tuženikova se odgovornost u konkretnom slučaju sastoji i u nepoduzimanju odgovarajućih mjera radi sprečavanja pada kamena na kolnik, jer da održavanje javnih cesta ne podrazumijeva samo uklanjanje odrona, kamenja i drugih stvari koje dospiju na kolnik s okolnog okruženja, nego i preventivno djelovanje da okolno kamenje s uzvišenog terena uz cestu ne dospije na kolnik i time ugrozi sigurnost sudionika u prometu, a što proizlazi iz članka 24. i članka 30. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine", broj 90/14 i 3/21, dalje u tekstu: Pravilnik). Prema shvaćanju prvostupanjskog suda tuženik je mogao otkloniti svoju odgovornost jedino dokazima da je uredno postupio po zakonu (npr. da je pravodobno uklonio odron ili propisno postavio zaštitnu mrežu ili ogradu), a da s obzirom da to nije dokazao da je odgovaran za naknadu štete sukladno članku 45. stavcima 4. i 5. ZC-a i članku 57. stavku 4. ZC- a.

11. Iako je u postupku utvrđeno da je preglednost i vidljivost na dionici bila dobra, da je cesta pregledna i u pravcu, prvostupanjski je utvrdio da nema tužiteljevog doprinosa nastanku štete, jer da su kamenja na cesti bila mala pa da ih tužitelj kao prosječan vozač nije mogao uočiti. Pored toga prvostupanjski sud je uzeo u obzir da tužitelj kritične zgode nije bio u stanju smanjene ubrojivosti, da je prilagodio brzinu kretanja maksimalno cesti kojom se kretao te da je sam vještak iskazao da bi bilo paušalno davati odgovor na pitanje je li tužitelj mogao uočiti kamenje na cesti od odrona budući da je prvostupanjski sud stajališta da bi se vještak zasigurno potvrdno izjasnio o činjenici da je kojim slučajem kamenje bilo lako uočljivo.

12. Prvostupanjski sud je stoga pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev temeljem članka 1085. stavaka 1. i 4. ZOO-a te članka 1090. ZOO-a, a visinu štete je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet koji je utvrdio da je uslijed oštećenja iz predmetne prometne nesreće trošak popravka na osobnom vozilu Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka] iznosi 2.506,71 euro. Na dosuđenu glavnicu prvostupanjski sud je naložio tuženiku platiti i zatezne kamate koje na dosuđeni iznos teku od 16. kolovoza 2019., kad se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, sukladno članku 1086. ZOO-a.

13. Ovaj sud u cijelosti prihvaća gornja činjenična utvrđenja i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

14. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je dao jasne i prihvatljive razloge s kojim je otklonio tužiteljev doprinos nastanku štete. S obzirom da je na dionici na kojoj je došlo do prometne nesreće bila dobra preglednost i vidljivost, a cesta je bila pregledna i u pravcu, tužitelju se ne može stavljati na teret da vozeći se dopuštenom brzinom od 50 km/h nije prilagodio brzinu uvjetima na cesti, jer su kamenja od odrona na cesti bila mala i slabo uočljiva.

15. Ispitujući nadalje pobijanu presudu i točku II izreke prvostupanjskog rješenja, kao i dopunsko rješenje te postupak koji im je prethodio u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2, 4, 8, 9, 13, 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu odluke o stopi zateznih kamata.

16. Prvostupanjski sud je, naime, na dosuđeni iznos naknade štete stopu zateznih kamata odredio, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena umjesto za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., sukladno Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22), pogrešno odredio od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023., dok je stopu zateznih kamata, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine umjesto za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 155/23) odredila od

1. siječnja 2024. pa do isplate

17. Odluka o parničnom trošku u točki II izreke rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-629/2019-42 od 16. rujna 2025. i dopunskog rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-629/2019-43 od 16. rujna 2025. je u svemu pravilna i zakonita.

18. Slijedom navedenog valjalo je žalbu djelomično uvažiti, a u pretežnom dijelu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki a) izreke, alineji prvoj temeljem članka 370. točke 3. ZPP-a, a kao u točki a) izreke, alineji drugoj i točki b) izreke temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi