Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe ATELJE MARIPOSA j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ČJ, koje brani Danijel Sočanac, odvjetnik u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točaka 2. i 10. i stavka 4. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), članka 35. stavka 1. točke 4. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.) i članka 34.a stavka 1. točke 2. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe ATELJE MARIPOSA j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ČJ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/23-26/24, URBROJ: 513-02-3002/10-23-11 od 31. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Djelomično se prihvaća žalba okrivljene pravne osobe ATELJE MARIPOSA j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ČJ, te se ukida pobijano rješenje o prekršaju glede prekršaja iz članka 192. stavka 1. točaka 2. i 10. i stavka 4. Općeg poreznog zakona i predmet u ovom dijelu vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni na ponovni postupak i odlučivanje.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljene pravne osobe ATELJE MARIPOSA j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ČJ, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju glede prekršaja iz članka 35. stavka 1. točke 4. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom i članka 34.a stavka 1. točke 2. i stavka 3. istog Zakona te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba ATELJE MARIPOSA j.d.o.o. (ostali podaci kao u prvostupanjskom rješenju o prekršaju) i okrivljena odgovorna osoba ČJ (ostali osobni podaci kao u prvostupanjskom rješenju o prekršaju)

oslobađaju se optužbe

da:

1. kao porezni obveznik, obveznik fiskalizacije u poslovnom prostoru „rhs“, na adresi [adresa], u kojem obavlja djelatnost cvjećarsko aranžerskih usluga u razdoblju od 12. lipnja 2021. godine do 25. veljače 2022. godine radi povrede postupka fiskalizacije izdavanja ne bi nabavili digitalni certifikat Financijske agencije radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa koji se u postupku fisklaizacije koristi za elektroničko potpisivanje elemenata računa te za identifikaciju obveznika fiskalizacije prilikom elektroničke razmjene podataka, što da je utvrđeno uvidom u ISPURH aplikaciju Fiskalizacija,

čime da su počinili prekršaj iz članka 35. stavka 1. točke 4. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom,

2. kao porezni obveznik, obveznik fiskalizacije u poslovnom prostoru „djr“, na adresi [adresa], za razdoblje od 12. lipnja 2021. godine do 25. veljače 2022. godine radi povrede postupka fiskalizacije izdavanja računa Poreznoj upravi ne bi dostavili podatke o poslovnom prostoru u kojem obavlja djelatnost, i to za poslovni prostor na adresi [adresa], gdje obavljaju cvjećarsko aranžersku djelatnost koju naplaćuju u gotovini što je utvrđeno uvidom u ISPURH – aplikacija fiskalizacije,

čime da su počinili prekršaj iz članka 34.a stavka 1. točke 2. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom

II Uslijed odluke pod točkom I i II ove presude, žalba okrivljene pravne osobe ATELJE MARIPOSA j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ČJ je bespredmetna u ovom dijelu.

Obrazloženje

1. Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljena pravna osoba ATELJE MARIPOSA j.d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ČJ, proglašeni su krivima za četiri djela u stjecaju, i to prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u točki I 1) izreke, prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 10. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u točki I 2) izreke, prekršaj iz članka 35. stavka 1. točke 4. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, činjenično opisanog u točki I 3) izreke i prekršaja iz članka 34.a stavka 1. točke 2. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, činjenično opisanog u točki I 4) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, za koje prekršaje je okrivljenoj pravnoj osobi ATELJE MARIPOSA d.o.o. izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 11.640,00 eura / 87.701,58 kuna, a okrivljenoj odgovornoj osobi ČJ, ukupna novčana kazna u iznosu od 1.920,00 eura / 14.466.24 kuna.

2. Nadalje, istim rješenjem o prekršaju u točki II, na temelju članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz primjenu članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi ATELJE MARIPOSA d.o.o. za usluge i trgovinu, oduzima se imovinska korist ostvarena počinjenjem prekršaja u iznosu od 142,01 eura / 1.069,97 kuna.

3. Istim rješenjem okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura / 226,04 kuna, svaki.

4. Protiv pobijanog rješenja okrivljenici su putem branitelja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnim sankcijama, u kojoj u bitnome ističu da se pobijana odluka temelji na nezakonitim dokazima. Navode da je odlučni dokaz zapisnik sastavljen nakon inspekcijskog nadzora kojem je prethodila tzv. simulirana kupnja, pri čemu smatraju da je takva radnja po svojoj naravi posebna dokazna radnja iz članka 332. Zakona o kaznenom postupku, koja se može provoditi isključivo na temelju odluke suca istrage i pod uvjetima propisanim za kataloška kaznena djela. Budući da Prekršajni zakon ne predviđa provođenje takvih radnji, žalitelji smatraju da je inspektor prekoračio svoje ovlasti te da su svi tako pribavljeni dokazi nezakoniti, kao i dokazi koji iz njih proizlaze. Nadalje navode da je prvostupanjsko tijelo izdvojilo određene zapisnike o ispitivanju svjedoka, ali je unatoč tome zaključilo da navodi obrane o nezakonitosti dokaza nisu osnovani, što smatraju proturječnim i nedovoljno obrazloženim. Ističu da rješenje o izdvajanju dokaza nije dostavljeno okrivljenicima, čime im je, prema njihovom stajalištu, povrijeđeno pravo na obranu, osobito imajući u vidu da protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba. Žalitelji također ukazuju da prvostupanjsko tijelo nije konkretno navelo zakonske odredbe temeljem kojih bi carinski službenici bili ovlašteni provoditi simuliranu kupnju, niti je valjano obrazložilo na temelju kojih dokaza je donijelo osuđujuću odluku nakon izdvajanja dijela dokaznog materijala. U odnosu na materijalno pravo, žalitelji osporavaju postojanje krivnje, navodeći da nije utvrđeno jesu li postupali s namjerom ili iz nehaja, niti je obrazloženo koji bi oblik krivnje bio ostvaren, iako je krivnja konstitutivni element prekršaja prema članku 25. Prekršajnog zakona. Nadalje ističu da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer nije dokazano da su radnici I.-okrivljenika obavljali djelatnost na adresi u [adresa], niti je utvrđena povezanost eventualnog postupanja trećih osoba s I.-okrivljenikom. Konačno, žalitelji navode da su izrečene novčane kazne previsoke i da pri njihovom odmjeravanju nisu uzete u obzir sve relevantne okolnosti. Predlažu da se žalba prihvati, pobijana odluka preinači i donese oslobađajuća presuda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je osnovana glede djela pod točkom I 1) i 2) izreke, a bespredmetna glede djela pod točkom I 3) i 4) izreke pobijanog rješenja o prekršaju.

7. Odlučujući o žalbi u granicama žalbenih navoda te po službenoj dužnosti sukladno članku 202. stavku 1. Prekršajnog zakona, u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisan u točkama I 1) i 2) izreke, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) utvrdio je da činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke nije pravilno i potpuno utvrđeno, na što osnovano ukazuju žalitelji.

8. Naime, u točki I 1) izreke pobijanog rješenja o prekršaju između ostalog se navodi da za izvršene usluge izrade i predaje pet aranžmana naplaćenih u gotovini u razdoblju od 12. lipnja 2021. do 25. veljače 2022. i to u iznosu od 70,00 kuna svjedoku Č E, svjedoku L Š u iznosu od 300,00 kuna, EJ u iznosu od 250,00 kuna, LJ u iznosu od 250,00 kuna i ŠJ u iznosu od 200,00 kuna nije iskazao potpuno, točno, pravodobno i uredno preko naplatnog uređaja ili na dru odgovarajući način te je time ne iskazivanjem obavljenih isporuka naplaćenih u gotovini preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način ostvario imovinsku korist u iznosu od 1.070,00 kuna, koja predstavlja stečenu imovinsku korist koja nije iskazana preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući zakonom propisani način, a što je utvrđeno uvidom u ISPURH aplikaciju Fiskalizacija i obavljenim nadzorom u razdoblju od 12. lipnja 2021. do 25. veljače 2022. te je time neiskazivanjem obavljenih usluga naplaćenih u gotovini preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način nepobitno utvrđena ostvarena protupravna imovinska korist.

10. Budući da okrivljenici nisu priznali počinjenje ovog prekršaja, pa tako i prekršaja pod točkom I 2) izreke, postojala je potreba za provođenjem daljnjih dokaznih radnji radi potpunog i pravilnog razjašnjenja odlučnih činjenica. To se osobito odnosi na neposredno ispitivanje carinskih službenika koji su proveli nadzor, ČJV i CJ, kao i osoba kojima su navodno pružene usluge, kako bi se provjerili navodi optužbe te utvrdilo je li doista došlo do neiskazivanja prometa i ostvarivanja protupravne imovinske koristi, koja je okrivljenoj pravnoj osobi oduzeta u točki II izreke pobijanog rješenja o prekršaju.

11. Iz stanja spisa proizlazi da su zapisnici o ispitivanju svjedoka, a koji su sastavljeni tijekom inspekcijskog nadzora, izdvojeni iz spisa kao nezakoniti dokazi na temelju članka 121. stavka 1. Prekršajnog zakona. U takvoj situaciji prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak bilo je dužno navedene svjedoke neposredno ispitati u prekršajnom postupku, omogućujući okrivljenicima aktivno sudjelovanje u izvođenju dokaza, postavljanje pitanja i iznošenje primjedbi.

12. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da se prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak ograničilo na uvid u dokumentaciju spisa i pisanu obranu okrivljenika, bez provođenja ijednog personalnog dokaza. U konkretnom slučaju, osuđujuća odluka ne može se temeljiti isključivo na dokumentaciji spisa, osobito u situaciji kada su dokazi pribavljeni u inspekcijskom postupku izdvojeni iz spisa te kada okrivljenici osporavaju odlučne činjenice.

13. Takvo postupanje nije u skladu s člankom 88. stavkom 1. Prekršajnog zakona, prema kojem je tijelo koje vodi postupak dužno potpuno i točno utvrditi sve činjenice važne za donošenje zakonite odluke, vodeći jednaku brigu o činjenicama koje terete okrivljenike i o onima koje im idu u korist. Neprovođenjem cjelovitog dokaznog postupka, osobito neizvođenjem personalnih dokaza i neomogućavanjem okrivljenicima da sudjeluju u njihovu izvođenju, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije potpuno i pravilno utvrdilo odlučne činjenice.

14. U konkretnom slučaju okončanjem prekršajnog postupka već nakon jedne glavne rasprave i bez ispitivanja carinskih službenika i drugih relevantnih svjedoka, ovaj Sud ocjenjuje da činjenično stanje u odnosu na sporne prekršaje nije bilo dovoljno razjašnjeno u smislu članka 197. stavka 3. Prekršajnog zakona, jer nisu prikupljeni dostatni i pouzdani dokazi koji bi opravdavali proglašenje okrivljene pravne i odgovorne osobe krivima.

15. Stoga je, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo djelomično prihvatiti žalbu kao osnovanu, ukinuti pobijano rješenje o prekršaju u točkama I 1) i 2) izreke te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak, koje će u ponovljenom postupku zakazati glavnu raspravu na koju će uredno pozvati stranke, te provesti sve potrebne i dostupne dokaze radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, a potom detaljnom analizom i ocjenom svakog dokaza ponaosob i u međusobnoj vezi, vodeći pritom i o žalbenim razlozima, donijeti novu zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

16. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pobijanim rješenjem o prekršaju u točki I 3) i I 4) povrijedilo odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljene pravne i okrivljene odgovorne osobe, jer djela opisana u točkama I 3) i I 4) izreke, prema načinu na koji su činjenično opisana, po propisu nisu prekršaji.

17. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak proglasilo je krivim okrivljenike da kao porezni obveznik, obveznik fiskalizacije u poslovnom prostoru „jr“, na adresi [adresa], u kojem obavlja djelatnost cvjećarsko aranžerskih usluga u razdoblju od 12. lipnja 2021. godine do 25. veljače 2022. godine radi povrede postupka fiskalizacije izdavanja ne bi nabavili digitalni certifikat Financijske agencije radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa koji se u postupku fisklaizacije koristi za elektroničko potpisivanje elemenata računa te za identifikaciju obveznika fiskalizacije prilikom elektroničke razmjene podataka, što da je utvrđeno uvidom u ISPURH aplikaciju Fiskalizacija, čime su počinili prekršaj iz članka 35. stavka 1. točke 4. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom,

18. Člankom 35. stavkom 1. točkom 4. i stavkom 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, važećem u vrijeme inkriminiranog prekršaja, bilo je propisano da će se kazniti pravna osoba, obveznik fiskalizacije i odgovorna osoba u pravnoj osobi, obvezniku fiskalizacije, ako ne nabavi digitalni certifikat od Financijske agencije radi provedbe postupka (članak 12.). Člankom 12. stavkom 1. citiranog Zakona propisano je: „1) Obveznik fiskalizacije dužan je radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa od Financijske agencije nabaviti digitalni certifikat koji se u postupku fiskalizacije koristi za elektroničko potpisivanje elemenata računa te za identifikaciju obveznika fiskalizacije prilikom elektroničke razmjene podataka.“

19. Nadalje, člankom 3. stavcima 2. i 3. Prekršajnog zakona propisano je da ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, te ako se u slučajevima iz stavka 2. ovog članka izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja, a nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji. Nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke, dana 1. rujna 2025. stupio je na snagu Zakon o fiskalizaciji („Narodne novine“, br. 89/25.). te je ovaj Sud, polazeći od načela primjene povoljnijeg propisa za počinitelje, u konkretnom slučaju primjenom blažeg propisa - Zakona o fiskalizaciji u kojem ne postoji kontinuitet prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, okrivljenike oslobodio od optužbe, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, kao pod točkom I 1. izreke ove drugostupanjske presude.

20. Nadalje, odredbom članka 15. stavka 2. citiranog Zakona, koja se sankcionira odredbom članka 34.a stavka 1. točke 2. i stavka 3. istog Zakona, a koji prekršaj je točkom 4) optužnog akta okrivljenicima stavljen na teret, propisano je:

„(2) Radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa obveznik fiskalizacije, iz stavka 1. ovog članka, dužan je dostaviti podatke o svim poslovnim prostorima u kojima se obavlja djelatnost“.

21. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, propisano je: (1) „Obveznik fiskalizacije iz članka 15. stavka 2. ovoga Zakona dužan je Ministarstvu financija, Poreznoj upravi dostaviti podatke o svim poslovnim prostorima u kojima se obavlja djelatnost“, dok je člankom 19. stavkom 11. citiranog zakona propisano: „Ministar financija propisat će pravilnikom dostavljanje podataka o poslovnim prostorima iz stavka 2. ovoga članka.“

22. Člankom 34.a stavkom 1. točkom 2. i stavkom 3. citiranog Zakona propisana je novčana kazna za okrivljenu pravnu osobu, obveznika fiskalizacije i odgovornu osobu u pravnoj osobi, obveznika fiskalizacije, ako ne dostavi podatak o poslovnim prostorima (članak 15. stavka 2. i članak 19. stavak 1.). U pitanju je zakonski opis za čije oblikovanje je bitan i sadržaj podzakonskog propisa, odnosno u konkretnom slučaju Pravilnika o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine“, br. 146/12., 46/17., 70/20., 1/21. i 144/21. – dalje u tekstu: Pravilnik), kojim se podrobnije razrađuje Zakon o fiskalizacije u prometu gotovinom. Dakle, radi se o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa) koja dopunjuje biće prekršajnog djela. Iz stanja spisa i obrazloženja pobijane odluke o prekršaju razvidno je da se radi o kršenju članka 19. Pravilnika, što je izostalo u činjeničnom opisu djela, a time je i zakonski opis djela ostao manjkav.

23. U članku 19. stavku 1. Pravilnika propisano je:

(1) Obveznik fiskalizacije dostavlja pojedinačno podatak za svaki poslovni prostor u kojem izdaje račune, a koji podliježu postupku fiskalizacije izdavanja računa, prije slanja računa koji se odnosi na taj poslovni prostor te podatke o proizvođaču i/ili održavatelju programskog rješenja prilikom uključivanja u sustav fiskalizacije prema članku 19. i 19.a Zakona.

24. Obzirom na zakonski opis djela prekršaja iz kojeg proizlazi obveza dostavljanja podataka o poslovnom prostoru Poreznoj upravi prije početka dostave računa, vrijeme kada je počinitelj bio dužan dostaviti podatak o poslovnom prostoru u kojem se obavlja ugostiteljska djelatnost, čini konstitutivno obilježje inkriminiranog prekršaja, a koja odlučna činjenica okrivljenicima optužbom nije bila stavljena na teret, time da treba napomenuti da razdoblje od 12. lipnja 2021. godine do 25. veljače 2022. koje se navodi predstavlja razdoblje koje je bilo predmetom nadzora te ne predstavlja rok koji je propisan citiranom Pravilnikom

25. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da su okrivljenici pobijanim rješenjem o prekršaju proglašeni krivima za djelo koje, prema načinu na koji je opisano u točki I 4) izreke osporavanog rješenja, ne predstavlja prekršaj pa je time prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedio materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljene pravne i okrivljene odgovorne osobe, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

26. Stoga je ovaj Sud, u povodu žalbe, a po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu odluku i glede ovog prekršaja, sukladno odredbi članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenike oslobodio optužbe, kako je to navedeno u točki I 2. izreke ove drugostupanjske presude.

27. Uslijed odluke pod točkom I 1. i 2. izreke drugostupanjske presude, žalba okrivljene pravne i odgovorne osobe je bespredmetna u ovom dijelu

28. Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Odluka se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi Područnom carinskom uredu Zagreb, Vijeću za prekršaje u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.