P-2147/2023-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, koje zastupa Tomislav Kos, odvjetnik u Zagrebu, Nodilova 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], u OD Kos & partneri j.t.d. protiv tuženika: ZĆ, nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva ZĆ, MIBPG: 59136, [adresa], Gradac, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u posjed i isplate, nakon javno održane glavne rasprave dana 1.srpnja 2025.godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I tuženika osobno, a objavljene 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predati u posjed tužitelju HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću, Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506:

- dio k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], dio k.č. u k. o. [katastarska općina], i to k. č. br.: [katastarska čestica] koje su obuhvaćene ARKOD parcelama, u roku od 15 dana. "

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću, Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 iznos od 30.606,10 kn/ 4.062,13 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 6.121,22 kn/ 812,43 eur od 31.12.2016. do isplate;

- na iznos od 6.121,22 kn/ 812,43 eur od 31.12.2017. do isplate;

- na iznos od 6.121,22 kn/ 812,43 eur od 31.12.2018. do isplate;

- na iznos od 6.121,22 kn/ 812,43 eur od 31.12.2019. do isplate;

- na iznos od 6.121,22 kn/ 812,43 eur od 31.12.2020. do isplate;

obračunate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za tri postotna poena.

3. Nalaže se tuženiku ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću, Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za tri postotna poena. "

III. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj Hrvatske šume (dalje: tužitelj) je dana 12.svibnja 2023.godine podnio tužbu protiv ZĆ, nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Božo Pastuović, MIBPG: 59136, [adresa], Gradac (dalje: tuženika) radi predaje u posjed i isplate.

1.1.U tužbi se u bitnom navodi slijedeće:

- kako je uvidom u Podatke ARKOD evidencije uporabe poljoprivrednog zemljišta tužitelj utvrdio da je tuženik upisan kao korisnik poljoprivrednog zemljišta koje zemljište predstavlja šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, kojim gospodari tužitelj temeljem Zakona o šumama;

- kako je tužitelj, koristeći matični identifikacijski broj poljoprivrednog gospodarstva (MIBPG) i podatke dostupne u ARKOD-u, usporedio zemljišne čestice u vlasništvu Republike Hrvatske, koje pripadaju šumskogospodarskom planu, a što je utvrđeno u uvjerenju o pripadnosti šumskogospodarskom planu, te na temelju podataka izradio obračun dugovanja;

- kako valjanu pravnu osnovu za korištenje šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske može predstavljati samo ugovor o zakupu, a da sukladno Zakonu o šumama i Uredbi o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske evidenciju sklopljenih ugovora o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske vodi tužitelj, koji je uvidom u svoje evidencije sklopljenih ugovora o zakupu šumskog zemljišta utvrdio da tuženik u razdoblju kada je koristio šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske nije imao sklopljeni ugovor o zakupu za navedeno zemljište, slijedom čega je vidljivo da je tuženik isto koristio bez valjanje pravne osnovne, kao nepošteni posjednik;

- kako sukladno čl.16. i čl.17. Zakona o šumama tužitelj gospodari šumama u vlasništvu Republike Hrvatske, a kako gospodarenje šumama između ostalog obuhvaća i pravo tužitelja na korištenje šumama u vlasništvu Republike Hrvatske, te kako je svako neovlašteno zaposjedanje i korištenje šuma i šumskog zemljišta zakonom zabranjeno;

- kako je sukladno Uredbi o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (NN 76/2014), Uredbi o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (NN 50/2018, 68/2018, 55/2019), te Uredbi o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (NN 55/2019), u slučaju davanja u zakup šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske obveza zakupoprimaca iznos zakupnine uplaćivati na žiro račun tužitelja;

- kako je tuženik zaposjeo šumsko zemljište i koristio ga za obavljanje poljoprivredne djelatnosti bez suglasnosti tužitelja i bez ikakve valjane pravne osnove, što je jasno vidljivo iz činjenice da je pred AZPP davao izjave o korištenju navedenog zemljišta, te je istinitost navedenih izjava potvrdio vlastoručnim potpisom odgovorne osobe;

- kako tužitelj temeljem Zakona o šumama ima pravo posjedovanja i gospodarenja šumama u vlasništvu Republike Hrvatske, a temeljem Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i pravo raspolaganja zakupninom od tog zemljišta, te kako je tužitelj, u odnosu na tuženika, koji šumsko zemljište koristi bez ikakve valjane pravne osnove, predmnijevani vlasnik u smislu čl.166. st.1. Zakona o vlasništvu;

- kako je tuženik svjestan da nije sklopio ugovor o zakupu šumskog zemljišta koje koristi i da isto koristi u svrhu obavljanja poljoprivredne djelatnosti bez valjane pravne osnove, te je nepošteni posjednik šumskog zemljišta koje je koristio, zbog čega je obvezan šumsko zemljište predati u posjed tužitelju, kao presumiranom vlasniku, te nadoknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja;

- kako je zakupnina za korištenje šumskog zemljišta u svrhu pašarenja i slično utvrđena u iznosu od 0,02 kn/m2 godišnje čl.19. st.2. Pravilnika o utvrđivanju naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu (NN 105/2009, 98/2011, 94/2014), čl.17. st.2. Pravilnika o utvrđivanju naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu (NN 72/2016, 68/2018), čl.16. st.2. Pravilnika o utvrđivanju naknada za šumu i šumsko zemljište (NN 12/2020, 121/2020);

- kako je tužitelj dana 6. studenog 2019. godine donio Odluku o načinu obračuna i naplate naknade dosadašnjeg korištenja šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove, kojom je u čl.IV. propisana naknada u iznosu od 0,02 kn/m2 godišnje,

- kako je tužitelj još uvijek evidentiran kao posjednik, a odbija podmirenja nastalog dugovanja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev navodeći kako su 2015.godine postigli dogovor sa šumarijom o korištenju dijela krškog pašnjaka bez naplate. 2011. i 2012.godine zaprimaju uplatnice koje podmiruju unatoč ne postojanju dogovora oko toga, da bi podnijeli tužbu kojom potražuju iznose za korištenje zemljišta od 2016.godine u razdoblju kad su im davali besplatno korištenje. 2023.godine po zaprimanju obavijesti o prestanku prava korištenja, tuženik da je prestao s korištenjem zemljišta.

3.U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izvršio uvid u e- izvatke iz zemljišne knjige (list 7 do 15 spisa), dopis tužitelja: Potvrda o uključenosti katastarskih čestica u šumsko gospodarski plan (list 17 spisa), Odluka o načinu obračuna i naplate dosadašnjeg korištenja šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove od 6. studenog 2019. (list 18 i 19 spisa), obračun naknade za razdoblje od 2015. do 2020. godine (list 20 do 22 spisa), opomenu od 7. lipnja 2021. (list 23 spisa).

4.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za korištenje šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove kao i na predaju u posjed zemljišta zbog nepostojanje ugovora o zakupu.

6. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/2023 – nadalje ZPP) ovaj sud je utvrdio činjenično stanje i zaključio kako u nastavku slijedi.

6.1. Tuženik u ovom postupku ne čini spornim da je koristio upravo nekretnine navedene u točki prvoj tužbenog zahtjeva bez sklopljenog ugovora o zakupu i bez plaćanja naknade za to.

6.2. Ono što je sporno i što je predmetom utvrđenja u ovom postupku je postoji je obveza tuženika na isplatu naknade dosadašnjeg korištenja šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove kao i to je li tuženik još uvijek u posjedu navedenih nekretnina ili je predao nekretnine u posjed tužitelju kako to ističe u odgovoru na tužbu.

7. Odredbama čl.16. i čl.17. Zakona o šumama (Narodne novine 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20, 101/23 i 145/23; dalje: ŽS) propisano je kako šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske gospodari javni šumoposjednik, pravna osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i da je naziv javnog šumoposjednika "Hrvatske šume društvo s ograničenom odgovornošću". Odredba čl.166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) propisuje da će se onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari, smatrat vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. Sud nalazi kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužitelj javni šumoposjednik, koji ima pravo na posjed na predmetnim nekretninama i to nesamostalni posjed, budući da priznaje "višu vlast" druge osobe, Republike Hrvatske, čije vlasništvo proizlazi iz upisa u zemljišne knjige. Stoga činjenica da se radi o nesamostalnom posjedu tužitelja te nespornom vlasništvu Republike Hrvatske na nekretninama za koje se traži predaja u posjed, sud je stava kako je tužitelj ovlašten tražiti predaju u posjed nekretnina. Iz citiranih zakonskih odredaba doista proizlazi da tužitelj na temelju mjerodavnih odredbi ZŠ-a ima određena ovlaštenja koja se odnose na gospodarenje šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, međutim, ZŠ niti u jednoj svojoj zakonskoj odredbi ne propisuje da Republika Hrvatska ovlašćuje tužitelja na podizanje vlasničke tužbe radi isplate koristi koje je posjednik imao za vrijeme svojeg posjedovanja u smislu čl. 165. ZV-a. Takvo pravo pripada isključivo vlasniku, koji je i prema navodima samog tužitelja upravo republika Hrvatska.

7.1. Dakle, tužitelj je aktivno legitimiran za ustajanje tužbom radi predaje u posjed nekretnina kojima je ovlašten gospodariti.

7.2.Tuženik ističe kako je predao nekretnine u posjed tužitelju međutim te navode nije dokazao nijednim dokazom. Naime, dužnost je stranke da sudu iznese činjenice i dokazna sredstva koja su prikladna da sud uvjere u istinitost svojih tvrdnji, tako da je na tuženiku bio teret dokaza da je predao nekretnine u posjed tužitelju.

10.3.Obzirom na navedeno sud je prihvatio tužbeni zahtjev u točki prvoj radi predaje u posjed tužitelju nekretnina: dio k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], dio k.č. u k. o. [katastarska općina], i to k. č. br.: [katastarska čestica] koje su obuhvaćene ARKOD parcelama.

7.3. U odnosu na potraživanje iznosa na ime naknade za korištenje zemljišta, ovaj sud je stava kako nesporno ne postoji zakupni odnos među strankama i potražuje se isplate naknade za korištenje šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane prave osnove. Ovlaštenje na ustajanje takvim zahtjevom pripada isključivo vlasniku zemljište te se iz tog razloga odbija tužbeni zahtjev u tom dijelu.

7.4. To tim više jer je Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom od 30. listopada 2023., poslovni broj Usoz-62/21, ukinuo Odluku tužitelja o pokretanju postupka prinudne naplate s osnove korištenja šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove za cjelokupno razdoblje korištenja tog zemljišta, prijašnjeg protupravnog prisvajanja i drugih protupravnih radnji, Klasa:

DIR/19-01/2465, Urbroj: 00-07-01/01-20/57 od 23. listopada 2020., na koji opći akt se tužitelj pozivao kod podnošenja tužbe. Naime, za ovu odluku tužitelja Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio je da je donesena na temelju odredbe koja nije valjana osnova za njeno donošenje.

8. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredba čl. 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13; dalje ZPP).

8.1. Tužitelju zastupanom po punomoćniku iz redova odvjetnika pripada pravo na naknadu za zastupanje u ovom postupku i to kako slijedi:

- za sastav tužbe, za pristup na ročišta 23. travnja 2024. i 1. srpnja 2025., za svaku radnju 100 bodova odnosno 200,00 eura (ukupno s PDV-om 750,00 eura), a sve sukladno Tbr. 7. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

8.2. Budući je tužitelj uspio samo s tužbenim zahtjevom na predaju u posjed dok je po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev obuhvaćen točkom II. koji se odnosi na isplatu iznosa os 4.062,13 eura neosnovan, to je valjalo obvezati tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju u visini od 50% iznosa na koji bi tužitelj imao pravo da je u cijelosti uspio u ovom postupku. Slijedom navedenog tuženik je dužan naknaditi tužitelju iznos od 375,00 eura (50% od 750,00 eura).

9.Temeljem svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci.

Šibenik, 10. prosinca 2025.

Sudac

Martina Miočević Šušnjić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.