REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1417/2019-97

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Maji Ivanović, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Pinculić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog VE, zbog kaznenih djela iz članka 278. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11.) u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-3406/2018. od 16. rujna 2019., s izmjenom od 15. rujna 2025., nakon održane javne rasprave 8. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu KE, optuženog VE i njegovog branitelja, odvjetnika Zdravka Baburaka, dana 10. prosinca 2025. objavio je, a 8. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.) stavlja se izvan snage kazneni nalog ovog suda broj K-1417/2019-3 od 8. studenog 2019.

II Optuženi VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pokojnih VE i V rođena K, rođen **.**.1982. u [adresa], trenutno u Zatvoru u Puli - Pola, deložiran iz svog stana s ranijim prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, programer i sistem inženjer, pismen sa završenom Visoke škole za informacijske tehnologije, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, bez djece, slabijeg imovnog stanja, vojsku služio 2000. u Puli i Trsatu-Rijeka, sa činom razvodnika, odlikovan, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan,

k r i v  j e

što je

- točno neutvrđenog dana, ali svakako nakon 5. listopada 2018. u Zagrebu, nakon saznanja da mu je radni odnos u trgovačkom društvu EDIN-KOM d.o.o. izvanredno otkazan, pribavio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 2. listopada 2017. između njega kao radnika i trgovačkog društva EDIN-KOM d.o.o. kao poslodavca, u kojem je na prvoj stranici Ugovora, u poglavlju II. Plaće i naknade, u točki 1. u tekstu Za realizaciju preuzetih obveza iz točke 1.2. Radniku pripada osnovna bruto plaća u iznosu, umjesto ugovorenog iznosa od 6.842,63 kn, unesen iznos od 10.330,36 kn, svjestan da navedenim ugovorom ugovoreni iznos bruto plaće iznosi 6.842,63 kn, nakon čega je u nakani da oteža utvrđivanje činjenica u postupku koji se vodi na Općinskom radnom sudu u Zagrebu, u predmetu poslovni broj Pr-5459/18, u pravnoj stvari tužitelja VE, protiv tuženika EDIN-KOM d.o.o. za promet i usluge, radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza i priznanja prava iz radnog odnosa navedeni Ugovor uz tužbu putem punomoćnika, odvjetnika NE **.**.2018. dostavio u spis predmeta,

d a k l e, preinačenu ispravu nabavio radi uporabe i uporabio je kao pravu te s ciljem da znatno oteža dokazivanje u postupku pred sudom podnese krivotvoreni dokaz znajući da je riječ o krivotvorini,

- čime je počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenje isprave - opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 1. KZ/11. te kazneno djelo protiv pravosuđa – sprečavanjem dokazivanja, opisano i kažnjivo po članku 306. stavak 2. KZ/11. te u svezi s člankom 51. KZ/11.

III Na temelju članka 278. stavka 1. KZ/11. optuženom VE se

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci

IV Na temelju članka 306. stavka 2. KZ/11. optuženom VE se

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci

IV Na temelju članka 51. KZ/11. optuženi VE se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

V Na temelju članka 56. KZ/11. optuženom VE se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženi VE u vremenu provjeravanju u trajanju od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

VI Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom VE se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme lišenja slobode od 10. rujna 2019. do 13. rujna 2019.

VII Na temelju članka 79. stavka 2. ZKP/08. od optuženika se oduzima krivotvoreni ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 2. listopada 2017. koji će se po pravomoćnosti ove presude uništiti.

VIII Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi VE se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog VE, izmijenjenu 15. rujna 2025. zbog kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenje isprave - opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 1. KZ/11. te kaznenog djelo protiv pravosuđa – sprečavanjem dokazivanja, opisano i kažnjivo po članku 306. stavak 2. KZ/11. te u svezi s člankom 51. KZ/11.

2. Optuženi VE pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitan je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 2. listopada 2017. (list 6-8 spisa), preslika originala Ugovora o radu od 2. listopada 2018. (list 9-11 spisa), podaci o plaći okrivljenika (list 12-26 spisa), tužba podnesena Općinskom radnom sudu u Zagrebu od 14. studenoga 2018. (list 27 spisa), punomoć odvjetnika NE od 29. listopada 2018. (list 30 spisa), preslika Ugovora o radu na neodređeno vrijeme (list 30-33 spisa), osobni korisnički pretinac (list 34 spisa), zahtjev za zaštitu prava radnika s dostavnicama (list 35-37 spisa), punomoć odvjetnika NE (list 38 spisa), odluka trgovačkog društva "EDIN-KOM" d.o.o. s prilozima (list 39-42 spisa), preslika spisa Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5459/18 (list 54-122b spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 2. listopada 2017. (list 141-142 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 2. listopada 2017. (list 150-151 spisa), evidencija o radnicima (list 238-240 spisa), dokumentacija predana po optuženiku (list 259-264 spisa, list 270-272 spisa, list 280- 328 spisa, list 340-359 spisa, list 394-425 spisa, list 441-458 spisa, list 469-476 spisa, list 514-535 spisa), original ugovora o radu (poleđina lista 494 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za rukopise Ljerke Zdunić (listovi 538-547 spisa).

3.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. pročitani su iskazi svjedoka TE, PE i VEO koji su ispitani na raspravi 12. studenog 2020.

3.2. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 7. ZKP/08. pročitan je iskaz svjedoka TE sa zapisnika od 5. veljače 2024. i iskaz svjedoka EE sa zapisnika od 4. srpnja 2024., te usmeni nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za rukopise Ljerke Zdunić sa rasprave od 11. rujna 2025.

3.3. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka TE od 3. travnja 2019. (list 138-140 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka PE od 3. travnja 2019. (list 144-146 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka KEO od 3. travnja 2019. (list 147-149 spisa).

3.4. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08., odbijen je kao nevažan i odugovlačeći prijedlog optuženika da se u svojstvu svjedoka GE DE i NE pozovu i ispitaju, kao i da se provede financijsko vještačenje obračunskih lista budući da se izvođenjem navedenih dokaza ne bi utvrdila niti jedna nova činjenica koja je potrebna za donošenje odluke u ovom predmetu, odnosno ne postoji povezanost između činjenice koje treba utvrditi i odlučnih činjenica, a da se ta povezanost ne bi mogla ustanoviti već iz izvedenih dokaza. Naime, tijekom dokaznog postupka su na okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela već ispitani svjedoci TE, PE, KEO i EE i to kako u prethodnom postupku, tako i na raspravi, pa se ispitivanje još svjedoka DE i NE na iste okolnosti ukazuje, kako nevažno, tako i odugovlačeće.

3.5. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika.

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi VE je naveo da temeljem njegovog radnog iskustva u prethodnim informatičkim firmama to je Macro Micro bivši Senisoprofi, Meblo Trade, kao voditelj IT podrške odnosno glavni informatičar, je bio na ugovoru o radu na neodređeno s iznosom plaće od 7.300,00 kuna neto. Nadalje, prethodnim radom u Agrokoru i drugim IT firmama je imao neto plaću od oko 10.000,00 kuna neto te je opće poznato načelo logičnosti i ekonomične razmjernosti da posao programera i visoke stručne spreme je minimum plaće 7.000,00 kuna neto. Na predmetni posao voditelja sistemske podrške u trgovačkom društvu N je bio pozvan od strane direktora TE kod odlaska iz firme Senso Profit tj. Makro Mikro gdje mu je temeljem članka 14. stavak 4. Zakona o radu usmeno naveo da će plaća iznositi 7.000,00 kuna neto plus prijevoz te da mu odlaze dva radnika i da mu je hitna odluka da li je spreman prihvatiti taj posao. Ističe da je za vrijeme tog poziva bio u radnom odnosu sa poslodavcem Makro Mikro te je odlučio otići na razgovor za posao to je bilo negdje misli 9. mjesec 2017. godine. Dolaskom na radno mjesto TD Edin Kom vidio je jako loše međuljudske odnose između radnika GE i TE te radnika EE i direktora TE. Predmetno neslaganje je proizlazilo iz samih iskaza radnika da ne primaju redovno plaće odnosno stimulacijski dio te da rade prekovremeno čak i vikendima. Prethodno je sa poslodavcem TE zbog putovanja u Republiku Austriju razmijenio par poruka putem Vibera i Whatsappa a koje prileže spisu, u kojim mu je također naveo potvrdno plaću 7.000,00 kuna neto. Između ostalog pogledao je i oglas objavljen na moj posao (portalu) gdje je TD Edin Kom također oglasilo plaću za visoku stručnu spremu od 7.500,00 kuna neto, do 5.500,00 kuna neto minimalna, a koji dokaz također prileže ovom spisu. Nakon obavljenog razgovora sa TE dogovorili su uvjete njegovo prelaska iz TD Makro Mikro zbog otkaznog roka kao i uvjete isplate plaće do 1. u mjesecu. Drugom razgovoru za posao u kojem je sudjelovao i EE su naveli i stimulacijski dio dovođenjem njegovih poslovnih partnera TD Edin kom u kojem bi njemu pripadalo 30 do 15 % od naplaćenih tj. izvršenih informatičkih usluga. O istom je obavijestio poslodavca da putem mobitela tonski snima taj razgovor jer nisu tada sačinili nikakav pismeni ugovor o dogovorenim poslovima. Dakle, započinjanjem njegovog rada koje je bilo 24. rujna nije sklopio prvi dan pisani ugovor o radu već tek nakon 2 tjedna što mu je objasnio poslodavac da je to probni rok odnosno probni rad na što je prigovarao jer mu je bila potrebna plaća i tada su sačinili pismeni ugovor o radu vezan na članak 14. stavak 4. Zakona o radu dakle usmenom prethodnom dogovoru na iznos plaće od 7.000,00 kuna neto kojeg je pred EE prokomentirao obzirom da je on bio još 7 dana na otkaznom roku u tom trgovačkom društvu te ga pitao kolika je njegova plaća. Radno mjesto koje je obavljao je bila upravo zamjena radnog mjesta EE, voditelj sistemske podrške i šef servisa četvero ostalih servisera odnosno radnika firme. Na prvu neisplatu plaće u navedenom roku poslodavac mu je isplatio 3.800,00 kuna neto, navodeći da mu je račun pod blokadom i ovršen iako je on osobno uplatio u Fini 1.217 kuna tako nešto te mu nikad nije isplatio naknadni dio dospjele i dugovane plaće od 1.200,00 kuna, što je također razvidno iz dokumentacije u spisu odnosno evidencije isplate plaće Raiffeisen banke. Na predmetu nepravilnost tj. nezakonitost je osobno pristupio u državni inspektorat misli da je to bio 11. mjesec 2017., te upitao o svojim pravima odnosno podnošenju prijave zbog kršenja ugovora o radu tj. neisplate plaće. Državni inspektorat je vodio predmetni postupak, ne samo zbog neisplate plaće već i zbog neiskorištenih dana godišnjeg odmora kojim mu poslodavac nije omogućio sukladno ugovorenim odredbama ugovora o radu u iznosu od 14 dana minimalno za prethodnu kalendarsku godinu, niti mu je isplatio novčanu naknadu za neiskorištene dane godišnjega odmora, a za što je i osuđen presudom Prekršajnog suda u Zagrebu kojom je oslobođen krivnje, ali u presudi stoji i bitne povrede odredaba Zakona o radu te drugih malverzacija prekršajnog postupka. Radnik FE koji je bio zaposlen u TD Edin-Kom nije nikada dolazio na posao pa je poslodavcu poslan upit zbog zakonske obveze vođenja evidencije rada radnika, a temeljem njegove ovlasti kao voditelja servisa odnosno šefa IT podrške tko je ta osoba odnosno koju djelatnost vrši u TD Edin-kom. Naime, na listi rješenja za godišnji odmor TD Nkom upravo stoji ime FE za razdoblje godišnjeg odmora kojeg je on tražio za prethodnu kalendarsku godinu. Temeljem nepravilnosti i drugih malverzacija u smislu preprodaje piratskog softvera drugih kaznenih djela računalnog krivotvorenja te preprodaje IT opreme državnim institucijama i vojarni Velika Buna, osobno je i kazneno prijavio poslodavca za koje su izvršeni pregledi carinske uprave Žitnjak te utvrđene nepravilnosti u smislu korištenja ilegalnog softvera za projekt Podatkovnog centra kojeg je osobno on projektirao, a za koje je trgovačko društvo Edin-kom pronevjerilo EU fondove u iznosu od 250.000,00 kuna, što je također prijavljeno javnom tužitelju EPHO u Zagrebu te po njegovim saznanjima i podignuta optužnica. Na okolnost isplate plaće od 5.000,00 kuna neto izjavljuje da nikad mu poslodavac nije uručio obračunsku listu plaće obrazloživši da će mu isplatiti 2.000,00 kuna neto na ruke, što bi bilo kazneno djelo odnosno uskraćivanje socijalnih i mirovinskih prava radnika, čime je oštećen i državni proračun Republike Hrvatske, a što je imao i prethodni dogovor sa ostalim radnicima TD Edin-kom te mu objavio da je on sklopio sa njim ugovor o radu za 5.000,00 kuna neto ne zna točno misli da početkom 2018., na što ga je tražio pismeno aneks ugovora o radu obzirom da mu je u prosincu 2017. godine isplatio 7.000,00 kuna neto bez ikakvog stimulacijskog dijela dakle, urednih odrađenih sati rada na mjesečnoj bazi, a što je vidljivo iz obračunske liste plaće u spisu, na što je krivotvorio e-mail dopis datiran početkom siječnja 2018. na nepostojeći njegov e-mail i prema računovodstvenom servisu Reading da mu plaća ima biti tri mjeseca 7.000,00 kuna do daljnjega. Na navedeno je poslao i upit Ministarstvu rada, obitelji i socijalne skrbi da li je ugovorni radni odnos ropstvo ili obostrani pristanak stranaka u radnom odnosu na što je predlagatelj Zakona o radu predmetno ministarstvo odgovorilo da je sukladno zakonskim odredbama Zakona o radu neopohodan pristanak radnika na smanjenje ili povećanje plaće o čemu je trebao biti sastavljen aneks ugovora o radu ili službena zabilješka poslodavca u vidu odluke da se radniku povećava odnosno smanjuje plaća kao i eventualni stimulacijski dio na plaću. Temeljem zaprimljenog dopisa predmetnog ministarstva podnio je i kaznene prijave protiv poslodavca TD Edin-kom i odgovorne osobe direktora TE obzirom da mu nije isplaćivao redovne prihode na plaću, dakle kazneno djelo neisplata plaće, povreda mirovinskog i socijalnog osiguranja te neisplatom provizija za ugovorene poslove i kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ-a, a sve na okolnost da su račun dobiti i gubitka trgovačkog društva ukazivali na enormnu dobit te isplate i zadržavanja trgovačke dobiti osobno poslodavcu sve na okolnost gdje je tvrdio da nema dovoljno sredstava da mu isplati provizije kao i neisplaćene dijelove plaće u odnosu sa 7 na 5 tisuća neto. Temeljem korištenja godišnjeg odmora 2018. godine poznanik IE je dostavio vrlo skupi printer u firmu, a kojeg je on servisirao te nakon odrađenog servisa i prethodnog dogovora sa poslodavcem otišao na godišnji odmor na školovanje u Republiku Austriju te mu je isti u roku 5 dana dao otkaz bez da ga je obavijestio na njegov privatni e-mail kojeg je prethodno znao bez da ga je obavijestio na mobitel kojeg je također znao, tvrdeći sudu da je navedenu odluku o otkazu objavio na oglasnoj ploči trgovačkog društva odnosno i pokušao dostavu putem javnog bilježnika na mjesto prebivališta [adresa], a prethodno znajući da polaže seminar o privatnom trošku u Republici Austriji. Nakon njegovog dolaska sa godišnjeg odmora, u prostorije TD Edin- kom isti je bio vrlo bezobrazan i prijetio mu da se gubi van iz servisa, da je dobio otkaz bez da mu je predmetnog dana i uručio otkaz na ruke, a gdje je tražio ulazak u prostorije servisa zbog preuzimanja njegovih privatnih stvari, osobnog laptopa, puhalice na vrući zrak, mjerni instrument osciloskop, unimer, te osobni alat za servisiranje IT opreme. Izlaskom iz trgovačkog društva predmetne razmirice je tonski snimao, a koji prileže također na DVD-u u spisu te je pozvao i policiju VIII PP Zagreb, da mu se omogući preuzimanje njegovih privatnih stvari te podnošenje kaznene prijave protiv poslodavca sukladno odredbi članka 204. stavak 1. ZKP-a, na okolnost mobinga, izrečenih prijetnji smrću konkretno, te ga je policija udaljila iz privatnog dvorišta zgrade trgovačkog društva i rekla da dođe idući dan u policijsku postaju predati kaznenu prijavu. Na okolnost ukradenih stvari, neisplate provizije odrađenih i naplaćenih poslova, se vodi i parnični postupak na Općinskom radnom sudu u Zagrebu te drugi kazneni postupci u kojim je u svojstvu žrtve i oštećenika kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ-a te drugih prijavljenih kaznenih djela, sprječavanje dokazivanja, davanje lažnog iskaza te prijetnje koje je rješavala zamjenica državne odvjetnice Nataša Borović protiv koje je također podnio prijave USKOK-u jer je bila u sukobu interesa rješavajući upravo predmete kaznene prijave davanje lažnog iskaza svjedoka u predmetnom postupku te donijela rješenje o odbačaju iako su lažni iskazi tonski snimani, a koji proizlaze iz materijalne dokumentacije samog spisa u vidu isplate plaće radnika, zakonski određene plaće poslodavca trgovačkog društva od 2019. kao minimalne plaće, a koju je iskazao sudu da je 5.000,00 kuna neto, upravo obmanjujući sud da bi svi radnici ujedno i direktor trgovačkog društva imali plaću 5.000,00 kuna neto. Na okolnost pokretanja radnog postupka zbog rokova 15 15 15, je angažirao odvjetnika NE koji je uputio zahtjev za zaštitu prava radnika poslodavcu iz razloga što je otkaz ugovora o radu bio izvješen na oglasnoj ploči, a ne i uručen radniku pa je pokrenut radni spor isključivo i samo zbog nedopuštenosti otkaza odnosno predmetne odluke otkaza ugovora o radu te nije bilo niti nikakve štete potraživanjem neisplaćenih, a dospjelih plaća od trgovačkog društva Edin-kom, a radi sigurnosti vjerodostojne radno pravne dokumentacije NE je uputio dopis poslodavcu i odvjetnici Martini Vinter za dostavu obračunskih lista plaća, kao i samog ugovora o radu na iznos od 7.000,00 kuna neto. Iz navedenih materijalnih dokaza proizlazi da je upravo TE dostavio prvotnu odluku ugovora o radu na 7.000,00 kuna neto odvjetniku NE na što je i predložena vansudska nagodba od strane odvjetnice Martine Vinter na iznos od 29.000,00 kuna, a koje oštećeni radnik ovdje okrivljenik nije htio pristati jer je iznos štete u daleko većem iznosu od ponuđene nagodbe. O predmetnoj vansudskoj nagodbi također prileži dokaz ugovorenog sastanka NE i odvjetnice Martine Vinter kao i predmetnog e-maila u kojem mi je odvjetnik NE obrazložio uvjete ponuđene vansudske nagodbe. Na dolazak ročišta glavne rasprave radnog spora zbog nedopuštenosti otkaza nije se pojavio odvjetnik NE nego njegova supruga NE koja uopće nije imala niti spis sa sobom, a rasprava je odgođena jer je odmah i uhićen od strane V PP bez da su ga obavijestili o pouci o pravima, kao niti razlozima uhićenja u prostoriji Općinskog radnog suda u Zagrebu. Ukraćenim vještačenjem obračunskih lista dospjelih i djelomično isplaćenih plaća upravo proizlazi i iskaz računovodstvenog servisa Reading u kojem je navedeno da je to redovna naknada za određeni rad na mjesečnoj bazi bez ikakvih stimulacijskih dijelova koji nisu oporezivi pa iz svega navedenog proizlazi nedvojbena činjenica da je zlouporabom procesnog prava odvjetnica Ksenija Vržina lažno prijavila njega za krivotvorenje ugovora o radu nakon određene glavne rasprave radnog spora dakle, skoro više od 9 mjeseci trajanja radnog postupka u kojem je odmah bila dužna angažiranjem od strane trgovačkog društva Edin-kom i TE prijaviti osnove sumnje počinjenog kaznenog djela krivotvorenje poslovne isprave već je ista čekala rezultate vansudske nagodbe koje je radnik ovdje okrivljeni odbio pa time uzrokovala prekid postupka radnog spora neisplate provizija djelomičnih plaća, naknade za neiskorišteni godišnji odmor te ostalih potraživanja zbog krađe privatne imovine, a koje se vode već 7 godina. To je ukratko to. Zbog članka 309. stavak 1. ZKP-a u svezi stavka 2. vještak nije odradio naložene radnje od naslovnog suda odnosno vještačio ključan dokaz skriptora parafa prve stranice ugovora o radu, a koje su na dostavljeni ugovor o radu radnom sudu prethodno bile bez njegovog parafa, a koje je naknadno TE parafirao slova JJ na ugovor od 5.000,00 kuna neto i nakon dvije godine ovjerio predmetni ugovor o radu kod javnog bilježnika te isti dostavio u ovaj kazneni postupak. Protiv Ljerke Zdunić je podnesena i kaznena prijava za kazneno djelo davanje lažnog iskaza te je kod ispitivanja vještaka postavljeno ključno pitanje zašto je premašila zahtjeve suda za vještačenjem poslovne isprave i da li je činjenično utvrdila tko je krivotvorio predmetni ugovor o radu na što je ista odgovorila da nije niti navela tko bi krivotvorio predmetni ugovor o radu. Obzirom da je TE tvrdio u svom iskazu da je dostavio original izvornik ugovora o radu u predmet radnog spora Općinskog radnog suda u Zagrebu, nejasno je kako je treći ugovor o radu ovjeren kod javnog bilježnika sa krivotvorenim parafima ovdje skriptora dostavio kao izvornik za vještačenje naslovnom sudu. Obzirom da mu je osujećeno pravo iz članka 346. stavak 1. i stavak 2 ZKP-a kao pravo odgovora na optužnicu u roku 8 dana, a koje je također poslao 24. rujna 2025. u predmetni spis putem Zatvora u Bjelovaru gdje je odlukom Središnjeg ureda za zatvorski sustav premješten 22. listopada u Zatvor u Puli zbog svjedočenja brutalnog ubojstva dva radnika na sanaciji krova zatvora u Bjelovaru kao ugroženog svjedoka i podnositelja kaznene prijave za nezakonito pogodovanje te kaznenog djela prouzročenja smrti iz nehaja od strane upraviteljice HE. Na temelju članka 15. povrijeđeno mu je brutalno pravo na upoznavanje njegovih prava kao prava na uvid u spis iz članka 184. stavak 4. ZKP-a, prava na diktat zapisnika iz članka 85. stavak 1. do stavak 5. ZKP-a na koji također mu nije dano pravo prigovora na zapisnik, a u svezi svega navedenog je povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 11. ZKP-a u vidu trajanja postupka te brutalnom silovanju ravnopravnosti u postupku zajamčenog u članku 9 stavak 2. ZKP-a gdje državno odvjetništvo nije vodilo apsolutno nikakve dokazne radnje u svim njegovim podnesenim kaznenim prijavama protiv TE, njegovih bivših radnika te drugih počinitelja kaznenih djela. U temeljnom načelo ZKP-a naslovni sud je iz članka 2. povrijedio i njegovo ustavno pravo presumpcije nevinosti zajamčenog u članku 28. Ustava RH, kao i članka 56. Ustava RH, u kojem mu je ugroženo pravo na isplatu plaće te socijalnih i mirovinskih davanja zbog čega će biti prisiljen u starosti kopati po kontejnerima i prodavati boce. Zaključno smatra da nije kriv zbog svega pati njegova obitelj, posebice brutalno ubijena majka 2020. godine te mu je uništen život.

5. Iz njegove obrane koju je dao na raspravi 15. ožujka 2023., proizlazi da je protiv njega podignuta lažna optužnica i bez ikakvog pravnog osnova. On se zaposlio u poduzeću Edin-kom nakon što je prestao raditi u poduzeću "Makro mikro" gdje je imao plaću od 7.600,00 kuna i ugovor na godinu dana. Prije toga je bio zaposlenik poduzeća "Senso propi" koje je kupilo ovo poduzeće "Makro-mikro". Potom je, što mu se prvi puta u životu dogodilo, nazvan od direktora poduzeća Edin-kom TE komu je preporuku dao njegov bivši poslodavac te je zatražio da se nađu radi dogovora o poslu. Kad je razgovarao sa direktorom TE snimao je taj razgovor i zajedno sa njima dvojicom bio je prisutan EE, a ne PE koji je njegov prethodnik na tom istom poslu i koji je dao otkaz iako je imao plaću od 7.500,00 kuna neto. Tada je saznao i da je još jedan radnik dao otkaz u poduzeću i u tom razgovoru je naznačio da ne želi raditi ispod ovog iznosa od ovog iznosa od 7.500,00 kuna neto pa su potom sklopili ugovor o radu, no već kod prve isplate plaća nije mu isplaćen ovaj iznos nego iznos od 3.850,00 kuna bez da su mu plaćeni ostali doprinosi, a niti je dobio obračun plaća. Od samog početka odnos direktora prema njemu nije bio korektan, čak bi to mogao nazvati jednom vrstom mobinga pa kad je dobio ovu plaću išao je razgovarati sa njim i snimao taj razgovor pri čemu ga je upozorio da je čak i u natječajnim uvjetima koje je poduzeće objavilo bilo naznačeno da će zaposleniku biti isplaćena plaća u neto iznosu i u rasponu od 5.500,00 do 7.500,00 kuna. Nakon ovoga TE mu je rekao da firma nema novaca jer je isplatila radnike koji su dali otkaz zajedno sa otpremninom, a potom da mu je ovršen dio plaće što nije bila istina. Nakon ovakvog postupka on mu je priprijetio da će se obratiti inspekciji rada, a potom i da će podnijeti kaznenu prijavu zbog neisplate plaća zajedno s doprinosima. U nastavku remena poslodavac mu je isplatio tri plaće po 7.000,00 kuna kako je i evidentirano na računu u banci. Uz ovaj iznos dobio je i daljnji iznos od 360,00 kn na ime prijevoza. Što se tiče motiva poslodavca za podnošenje prijave protiv njega je činjenica da je od strane njega i poduzeća počinjeno više kaznenih djela i da je za to i podnio kaznene prijave. Nastavio je raditi u poduzeću Edin-kom i zadržao se do 10. mjeseca 2017. uz korištenje godišnjeg odmora zadnji mjesec pri čemu mu je u tom razdoblju isplaćivao plaću u iznosu od 5.000,00 kuna, u jednom slučaju čak i manje i pritom tvrdio da će mu dati ostatak u gotovini na ruke. Bio je u lošoj financijskoj situaciji te je morao nastaviti raditi pod ovim uvjetima koje je diktirao poslodavac. Što se tiče samih ugovora naveo je da je on na sva pismena uključivo i ovakve ugovore stavljao svoj paraf na svaku stranu ugovora i tako ga označavao, a da na ovim ugovorima koji su dostavljeni u spis nije njegov paraf niti se radi o istom parafu. Već je naveo da je zbog materijalne situacije u kojoj se našao bio prisiljen prihvatiti ovakve uvjete i ovakav način postupanja od strane poslodavca, a u nastavku vremena se zbog svega što se događalo obratio gotovo svim institucijama u zemlji radi zaštite svojih prava. Unatoč svemu do danas mu poslodavac mi duguje 12.000,00 kuna sa osnova provizije koju je ostvario odnosno zaradio radeći kod njega te daljnji iznos od 27.000,00 kn sa osnova razlike između isplaćenih iznosa i iznosa koje mu je poslodavac po ugovoru morao isplatiti.

5.1. Na pitanje zamjenice OKDO-a kada je točno počeo raditi za N kom je naveo da pet ili šest dana prije zaključenja spornog ugovora, misli da se radilo o 24. rujna 2017. Potom mu je kako je već naveo prva plaća isplaćena 3.850,00 kuna, ispod minimalne propisane plaće po zakonu, iako je imao odrađen cijeli mjesec, a potom mu je TE za 11. mjesec isplatio 5.000,00 kn neto na račun i 2.000,00 kn na ruke. Morao je pristati na ovakve uvjete zbog loših materijalnih prilika i male mirovine koju je imala njegova majka. Odmah po neisplati prve plaće obavijestio je poslodavca da će zatražiti zaštitu od inspekcije rada što je i učinio. Na daljnje pitanje zašto nije dao izvanredni otkaz je naveo da upravo iz navedenih razloga jer je bio u lošoj financijskoj situaciji, no u nastavku vremena i poslovanja i uz plaću na koju on nije pristao raditi, a to je 7.000,00 kn neto on je dogovorio sa TE da ima pravo na proviziju za pojedine poslove koje je poduzeće obavljalo i to na način da poduzeću ide 70 % od zarađenog iznosa, a meni 30 %.

5.2. Na pitanje branitelja da li je pokrenuo građanske sporove za naknadu štete i isplatu neisplaćenih iznosa naveo je da je i ti postupci su u tijeku. Što se tiče očitovanja poslodavca odnosno direktora TE on je cijelo vrijeme tvrdio na njegovo pitanje zašto mu formalno ne smanji plaću i ne donese odluku kao direktor društva da više nema pravo na 7.000,00 kn neto nego na niži iznos od 5.000,00 kn on je tvrdio da je ja dobar radnik i da će mu nastaviti isplaćivati plaću od 7.000,00 kn.

6. Iz iskaza svjedoka TE od 12. studenog 2020. proizlazi da je iskazao sukladno kao na zapisniku od 3. travnja 2019. godine iz kojeg proizlazi da je vlasnik i direktor trgovačkog društva „Edin-kom“, sa sjedištem u [adresa]. Ima zaposlenih pet djelatnika, skupa sa sobom. Bavi se prodajom, servisiranjem i održavanjem računalne opreme. Dana 02.10.2017. godine zaposlio je tada novog djelatnika, odnosno potpisan je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sačinjen između „Edin-kom“ d.o.o., [adresa], kao poslodavca i zaposlenika VE, iz [adresa]. Ugovor je potpisan u Križnoj 7, a bio je prisutan i zaposlenik PE. Kopiju Ugovora je PE odnio u TD koje vodi njihovo knjigovodstvo, TD „R.I.D ing“, sa sjedištem u [adresa]., a koje posluje u uredu na adresi [adresa]., kod knjigovotkinje gđe KEO. Naglašava da je odnesena kopija. Ugovor je potpisan u dva primjerka. Svoj primjerak pretpostavlja da ima VE, a svoj primjerak čuva u sefu i spreman ga je predočiti na uvid, dok sada prilaže ovjerenu kopiju ugovora. VE je došao na plaću od 5.000,00 kuna neto, odnosno 6.842,63 kuna, u bruto iznosu, kao što je u ugovoru i napisano. No, tri mjeseca za redom, prosinac 2017., siječanj i veljača 2018. godine, bio je isplaćen iznos od 10.330,36 kuna bruto, temeljem njegovog usmenog naloga, radi boljeg poslovanja firme, iako mu je u Ugovoru navedena plaća od 6.842,63 kune u bruto iznosu. Za ta tri mjeseca povećana plaća bila je jedan oblik stimulacije. Za sve postoje evidencije, obračunske liste, izvod iz banke i JOPPD obrazac. VE je dobio izvanredni otkaz u rujnu 2018. godine, jer je dao zahtjev za godišnji odmor, nakon što se upravo vratio s godišnjeg odmora, koji mu nije bio odobren, te se od tada više nije pojavio na poslu. Naglašava da je otkaz dan po predviđenoj zakonskoj proceduri, poslana je preporučena pošiljka, bio je izvješen na oglasnoj ploči te je izvršena javnobilježnička dostava. Spreman je za sve daljnje informacije svjedočiti osobno na poziv Državnog odvjetništva, a u svrhu zaštite svojih prava.

6.1. Na raspravi 12. studenog 2020. je dodao da može sudu predočiti ovjerenu kopiju ugovora, original se nalazi kod njega.

6.2. Na pitanje zamjenika ODO da li je ikad potpisan ugovor na iznos od 10.330,36 kuna svjedok je naveo takav ugovor nije potpisan.

6.3. Na pitanje branitelja optuženika da li je obzirom na navod da je optuženi bio na godišnjem odmoru pa onda opet tražio godišnji odmor o čemu se radi, naveo je da je optuženi bio na odobrenom godišnjem odmoru u trajanju od 10 ili 12 radnih dana, a nakon toga je samo emailom zatražio još dodatnih 4 tjedna ili 33 radna dana što mu on kao poslodavac nije odobrio. Nakon toga više se nije pojavio na poslu. U ugovoru je naznačeno pravo na godišnji odmor, no o odobrenju godišnjeg odmora je odlučivao on kao poslodavac i to temeljem potreba za obavljanje posla.

6.4. Na pitanje optuženika na koji način je dobio posao u njegovom poduzeću svjedok je naveo da se ne sjeća detalja, moguće je i da je išlo i preko aplikacije "Moj posao" odnosno išlo je preko aplikacije "Moj posao", a i dobio je preporuku za okrivljenoga pa ga je zaposlio. Na daljnje pitanje sjeća li se koji je iznos naznačen na obavijesti na aplikaciji "Moj posao" svjedok je naveo da se ne sjeća, no sjeća se koji iznos su potpisali u Ugovoru o radu. Na daljnje pitanje da li se sjeća prijedloga za nagodbu poslanu od strane njihove odvjetnice naveo je da je njegova odvjetnica poslala dopis za mirno rješenje spora, a ne nagodbu pri čemu je njemu objasnila da je to uobičajeni odvjetnički pristup rješenju problema. Na daljnje pitanje okrivljenoga obzirom na navod da se radilo o stimulaciji, a ne redovnoj plaći, a u obrascu o isplati plaće je navedeno kao da se radi o redovnoj plaći svjedok je naveo da je redovna plaća naznačena u iznosu od 6.842,63 kune i to se u cijelom razdoblju nije mijenjalo, ovaj iznos je od 7.000,00 kuna neto je bila njegova odluka kao poslodavca jer se u ta tri mjeseca povećava posao i to je on naložio računovodstvu da se isplati. Nije se radilo o redovnoj plaći nego o njegovoj odluci da poveća plaću za tri mjeseca okrivljeniku. Na daljnje pitanje okrivljenoga da li je PE bio prisutan kod potpisa ugovora svjedok je naveo da je EDIN-KOM malo poduzeće i navedeni nije bio neposredno u sobi nego u susjednoj prostoriji i odmah po potpisu ugovora on mu je taj ugovor predao te ga je odnio u računovodstvo. Na daljnje pitanje okrivljenoga da li se sjeća da bi okrivljeni parafirao sve stranice zaključenog ugovora ili samo potpis samo na kraju ugovora svjedok je naveo da se tog detalja ne sjeća.

7. Iz iskaza svjedoka TE sa zapisnika od 5. veljače 2024. proizlazi da je vlasnik i direktor tvrtke Edin-kom s sjedištem u [adresa], sada ima četvero zaposlenika, a u inkriminirano vrijeme 2017. bilo je zaposleno misli oko 7 djelatnika. Naime, on je do optuženika došao putem preporuke kolege pa ga je nazvao te dogovorio da obave razgovore oko radnog mjesta sistemski inženjer. Naime, oni su se dogovorili te su obavili prvi razgovor gdje je optuženik sam pristupio, drugi put su imali preliminarni test koji je sastavio gospodin EE te tom drugom prilikom bio je prisutan znači optuženik, gospodin EE i on, dok su se treći put vidjeli kada je optuženik potpisao ugovor o radu 2. listopada 2017.. Oni su se dogovorili oko radnog mjesta sistemski inženjer za koji je bila predviđena plaća 5.000,00 kuna neto te jednostavno nije mogao ponuditi veću plaću budući da se tek radilo o radniku koji je počeo raditi koji se treba tek dokazati, a ukoliko se dokaže ta plaća bi mogla biti i veća. Međutim, za mjesec prosinac 2017., siječanj i veljače 2018. bio je usmeni dogovor da mu se isplati veća plaća u smislu da je zapravo bila isplaćivana stimulacija ili bonus pa je takva plaća iznosila negdje oko 10.000,00 bruto. Oni su naime ugovor o radu potpisali u firmi, tada je bio prisutan gospodin PE koji je inače kopirao te je kopiju ugovora odnio u knjigovodstvo kog gospođe KEO. Inače se odnosila kopija ugovoru o radu u knjigovodstvo jer je to tako išlo po zakonu. Oni su dogovorili bruto plaću u iznosu od oko 6.843,00 kune otprilike koliko se sjeća bruto, što znači da bi neto bilo 5.000,00 kuna, a tako je pisalo u ugovoru. Naime, optuženik bi možda i imao stimulaciju i dalje onako kako je dobivao prva tri mjeseca odnosno 12. mjesec 2017., odnosno 1. i 2. mjesec 2018. međutim da bi takva stimulacija bila isplaćena potrebno je da radnik zasluži istu, a optuženik se nakon nekog vremena nije ponašao korektno odnosno donosio je nekorektne poslovne odluke, a i zato što nije mogao isplatiti veću plaću ili stimulaciju budući da je firma lošije poslovala nego prethodnih godina. Zna da je otišao na godišnji u jednom trenutku sa kojeg se vratio te je mailom poslao ponovno zahtjev za godišnji od 30 dana koji mu on nije mogao odobriti i nakon toga se optuženik više nije pojavio na poslu, pri čemu napominje da oni nemaju faks u firmi. Nadalje, kada ga se pita vezano za ove razgovore sa optuženikom prije nego je počeo raditi u njegovoj firmi odgovorio je da prvi razgovor koji je vodio sa optuženikom kojom prilikom su bili samo njih dvoje prisutni, a razgovor se odvijao u firmi nema nikakva saznanja da bi taj razgovor bio sniman, niti bi on pristao na takvo snimanje, a ne može shvatiti niti razlog zbog kojeg bi njihov razgovor bio sniman. Također drugi razgovor kada su vođeni preliminarni testovi od strane gospodina EE kojom prilikom su bili prisutni optuženik, gospodin EE i on, nema saznanja da bi optuženik snimao taj njihov razgovor, a da je znao da je netko snimao sigurno ne bi pristao niti je uobičajeno da se prilikom obavljanja razgovora za posao ili testova snima bilo razgovor, bilo kakav preliminarni test ili dogovor oko posla, također niti treći puta kad su potpisivali ugovor o radu nema saznanja da bi ga optuženik snimao niti bi on na to pristao.

7.1. Na posebno pitanje branitelja na koji način je zaposlio optuženika odnosno došao do njega, odgovorio je da njegova firma radi već oko 30 godina te on ima puno poznanstava, time da je dao i oglas na "Moj posao" gdje se javilo oko 4 do 5 kandidata time da se ne sjeća je li nudio bruto ili neto plaću, pa kada ga se pita koliko otprilike je to bilo misli da je u oglasu za posao ponudio oko 5.000,00 neto visine plaće, a optuženika je primio na razgovor putem preporuke, pri čemu ne zna koliko mu je iznosila ranija plaća u firmi u kojoj je radio, osim što zna da je u toj firmi dobio otkaz. Na daljnje pitanje branitelja optuženika može li se izjasniti jesu li, a s obzirom da je rekao da je u inkriminirano vrijeme bilo zaposleno oko 6 radnika, isti dobivali stimulaciju kao i optuženik, odgovorio je da ostali radnici nisu dobivali stimulaciju u to vrijeme za razdoblje od 3 mjeseca kao i optuženik, već je gospodin EE kao jedan od tih radnika po njegovom sjećanju imao plaću oko 5.000,00 kuna, dok nije mogao ostalima isplaćivati stimulaciju, budući da je optuženik bio novi radnik, a misli čak da ga je tražio da mu daje stimulaciju kako bi mogao dići kredit. Misli i da ga je tražio nakon prve ili druge plaće da mu isplati plaću u gotovini, a ne na tekući račun jer je rekao da je bio ovršen. Na daljnje pitanje branitelja optuženika kako je moguće da netko dobije u početku stimulaciju, a da ga uopće ne poznaje kao radnika kako radi, odgovorio je da optuženik nije odmah dobio stimulaciju već nakon dva mjeseca jer se u tom periodu pokazao da zna raditi svoj posao, a on se isto tako htio pokazati kao poslodavac. Na daljnje pitanje branitelja optuženika kako to da su sklopili pisani ugovor o radu dok za stimulaciju nisu sklopili aneks, odgovorio je da je to bila njegova poslovna odluka da isplati stimulaciju dok je i državni inspektorat pročešljao sve papire pa nije bilo problema oko isplate takve stimulacije. Dalje je odgovorio da je ugovor o radu potpisan u dva primjerka, jedan ide njemu, a drugi radniku odnosno ovdje optuženiku. Na daljnje pitanje branitelja optuženika odgovorio je da je kod njega ostao original, on se nalazi u sefu, a taj isti ugovor je kopiran kod javnobilježničkog ureda zato što nije imao povjerenje u gospodina VE zbog njegovih malicioznih postupaka. Naime, gospodin VE je podnio kaznenu prijavu protiv njega zbog prijetnje smrću, a koja kaznena prijava je potom odbačena nakon 6 mjeseci, nakon čega je on podnio prijavu zbog lažnog svjedočenja odnosno prijave, a što je još uvijek u postupku time da mora napomenuti da je bio jedan dan u pritvoru budući da je optuženik njega prijavio, on je morao ostati jednu noć na Ravnicama, budući da državno odvjetništvo nije radilo, nakon čega su ga pustili, a sve zbog lažne prijave. Također mora reći da zna da je optuženik podnosio različite prijave drugim državnim institucijama, od državnog inspektorata, Agenciji za zaštitu osobnih podataka, Hrvatskoj radio televiziji, carinskoj inspekciji protiv njega i firme s kojima se morao nositi, a sve te prijave koje su bile podnošene protiv njega su završile u njegovu korist.

7.2. Na posebno pitanje optuženika da li je svjestan da mu je prvu plaću isplatio 3.750,00 kuna odgovorio je da se na prvi mah ne sjeća, ali onda misli da se radilo o zaštićenom računu koji je bio pod ovrhom pa je zato tako isplaćeno. Na daljnje pitanje optuženika što je sa obračunskom listu, je li je on primio odgovorio je da je ista bila naknadno poslana poštom preporučeno. Na posebno pitanje optuženika je li još netko osim EE odlazio kada je on dolazio u firmu, odgovorio je radilo se o njegovom nećaku JE. Na posebno pitanje optuženika je li on došao u firmu oglasa "Moj posao" ili preporuke LE odgovorio je da je već na to odgovorio da je došao putem preporuke kolege.

8. Iz iskaza svjedokinje VEO od 12. studenog 2020. proizlazi da je ista iskazivala kao na zapisniku od 03. travnja 2019. iz kojeg proizlazi da je vlasnica i direktorica, sa četiri zaposlene osobe, TD „R.I.D ing“, sa sjedištem u [adresa]. Unatrag dvadesetak godina vodi knjigovodstvo poduzeću TD „Edin- kom“, koje je u vlasništvu TE. Sjeća se da je u listopadu 2017. godine u njezin ured, koji posluje na adresi [adresa]., došao zaposlenik TD „Edin- kom“, PE, te joj donio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sačinjen između „Edin-kom“ d.o.o., [adresa], kao poslodavca i zaposlenika VE, iz [adresa]. Dobila je na ruke isključivo kopiju Ugovora, koju i sada prilaže. Nikada nije imala u rukama original ugovora, a o zaposlenju VE bila je obaviještena i putem e-maila. Prilaže i presliku e-maila. VE je tri mjeseca za redom, prosinac 2017., siječanj i veljača 2018. godine, bio isplaćen iznos od 10.330,36 kuna bruto, temeljem usmenog naloga vlasnika TE, radi boljeg poslovanja firme, dok mu je u Ugovoru navedena plaća od 6.842,63 kune u bruto iznosu. Nadalje, VE je u rujnu 2018. godine, zbog nedolaska na posao, dobio izvanredni otkaz, o čemu je bila izviještena, te je VE odjavljen s danom 5. listopada 2018. godine.

8.1. Na pitanje okrivljenoga da li je isplaćeni veći iznos naznačen kao puna plaća sa punih radim satima svjedokinja je navela da dostavlja u spis evidenciju o radnicima i obrazac IP iz kojeg je razvidno da je okrivljeniku doista isplaćena plaća u povećanom iznosu za tri mjeseca i to po nalogu poslodavca koji je ona dužna ispoštovati i koji se odnosio na stimulaciju na bolji rad radnika, nakon čega slijedi sedam ili osam mjeseci u kojima je okrivljeniku kao zaposleniku isplaćena ugovorena plaća sukladno ugovoru o radu. Na daljnje pitanje okrivljenoga zašto mu je preostalih mjeseci isplaćivana manja plaća svjedokinja je navela da po njezinom saznanju nije isplaćivana manja plaća nego plaća sukladno ugovoru i sukladno nalogu poslodavca.

8.2. Na pitanje branitelja okrivljenoga da li je isplaćivan niži iznos od ugovorenoga je navela da nije, u slučaju kad poslodavac njoj da nalog za isplatu iznosa iznad ugovorenog ona ga je u obvezi izvršiti, no u slučaju kad bi poslodavac dao nalog za isplatu nižeg iznosa od onog navedenog u nalogu u tom slučaju je dužna tražiti objašnjenje poslodavca odnosno novi ugovor o radu.

8.3. Na daljnje pitanje okrivljenoga da li joj je poznato da bi njemu kao zaposleniku bila isplaćena i manja plaća od ogovorene je navela da ona nema takve podatke. Na daljnje pitanje okrivljenoga kad joj je PE donio prijedlog ugovora o radu navela je da se ne sjeća.

9. Iz iskaza svjedoka PE od 12. studenog 2020. proizlazi da je iskazivao sukladno kao na zapisniku od 03. travnja 2019. iz kojeg proizlazi da unatrag dvadeset i šest godina radi u poduzeću TD „Edin-kom“, koje je u vlasništvu TE. TD se bavi prodajom, servisiranjem i održavanjem računalne opreme. Bio je prisutan dana 02.10.2017. godine potpisivanju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sačinjenog između „Edin-kom“ d.o.o., [adresa], kao poslodavca i zaposlenika VE, iz [adresa]. Obično je prisutan takvim događanjima jer radi dugi niz godina. Ugovor je osobno odnio u TD koje vodi njihovo knjigovodstvo, TD „R.I.D ing“, sa sjedištem u [adresa]., a koje posluje u uredu na adresi [adresa]., kod gđe KEO. Više se ne može sjetiti je li odnio original ili kopiju, no logično mu je da je odnio original. VE je tri mjeseca za redom, prosinac 2017., siječanj i veljača 2018. godine, bio isplaćen iznos od 10.330,36 kuna bruto, temeljem usmenog naloga vlasnika TE, radi boljeg poslovanja firme, iako mu je u Ugovoru navedena plaća od 6.842,63 kune u bruto iznosu. Sjeća se da je veća plaća dana VE kao stimulacija, a ostale mjesece je plaćan po Ugovoru, odnosno 6.842,63 kune u bruto iznosu. Naglašava da je VE, kao i svi ostali zaposlenici, dobio i mjesečni prijevoz, odnosno naknadu od 360,00 kuna, naravno na račun. Sjeća se da je VE radi dobio izvanredni otkaz u rujnu 2018. godine.

9.1. Na pitanje branitelja okrivljenog obzirom na navod da je bio prisutan potpisu ugovora između poduzeća i okrivljenika, na koji način je bio, je naveo da on nije bio u istoj prostoriji nego u susjednoj no vrata su stalno otvorena tako da bez zapreka čuje što se događa u drugoj prostoriji, a i po samom potpisu ugovora direktor TE mu je odmah predao primjerak potpisanog ugovora uz obvezu da ga dostavi u računovodstvo što je on i napravio i pritom je upoznat sa sadržajem tog ugovora jer je između ostaloga i u obvezi da svako mjesečno kao zaposlenik vrši isplatu plaća na račun zaposlenika.

9.2. Na pitanje okrivljenog da li mu je poznato bilo što i isplati stimulaciji ili isplati u gotovini svjedok je naveo da o isplatama u gotovini ne zna ništa, a što se tiče stimulacije ona je rezultat odluke direktora pri čemu je on dobio nalog od računovodstva da isplati taj iznos na račun radnika što je on uredno i napravio. Na daljnje pitanje okrivljenog da li mu je poznato da je njemu bila isplaćena manja plaća od ugovorene je naveo da njemu to nije poznato.

10. Iz iskaza svjedoka EE od 4. srpnja 2024. proizlazi da ovdje prisutnog optuženog VE poznaje odnosno vidio ga je jer je radio u TD Edin- kom d.o.o. u kojem je i on bio zaposlen. Naime, on je u tom društvu radio do 2017., na radnom mjestu informatičara, a optuženik je trebao biti njegova zamjena. On se vratio u tu firmu negdje krajem 2018., ali nije siguran je li baš kraj 2018., gdje je bio zaposlen na mjestu izvršnog direktora sve do nedavno, moguće 2022. godine. On se sad ne može točno sjetiti je li su se njih dvojica preklapali tijekom tog razdoblja, ili je optuženik bio neko kraće vrijeme dok je on bio zaposlen u firmi, ali sasvim sigurno je on došao kao njegova zamjena nakon što je on otišao 2017. iz firme. Sad kad malo bolje razmisli sjeća se da je on T 2017. sreo na moru gdje su se dogovarali o njegovom povratku u firmu, pa moguće da se vratio u firmu negdje početkom ili sredinom 2018. godine. Moguće je da je on optuženika vidio par puta u firmi, ali nisu radili skupa, sjeća se da mu je nešto pokazivao vezano za poslove koje treba obavljati, a toga je više bilo kada je on odlazio iz firme. Koliko se sjeća optuženik je trebao raditi na mjestu sistem administratora, odnosno obavljao poslove koje je on radio kao njegova zamjena. Inače on je na tom radnom mjestu primao plaću 5 ili 6 tisuća neto, i ta plaća nije posebno rasla i može reći da su to bile male plaće za radno mjesto informatičara time da eventualno ako ste zamolili direktora za povećanje plaće npr. kada bi rekli "ja sam tu već neko vrijeme" onda bi ona porasla ako ste zaslužili oko 500 kuna, a on je tako napravio dva puta kada je zamolio povećanje plaće što mu je N i odobrio. Međutim, oni nisu sklapali nekakav posebni ugovor ili aneks kojim bi dogovorili to povećanje, odnosno on nije pratio da li bi nešto posebno pisalo u ugovoru, ali koliko se sjeća nisu sklapali poseban aneks već bi vjerojatno to N javio u knjigovodstvo. Tu i tamo bi se dogodilo da bi plaća možda porasla ako bi se dogovorili da netko iznajmljuje vozilo firmi, a onda bi se firma koristila te plaćala oko tisuću kuna. Što se tiče ovog radnog mjesta na kojem je on radio prije nego što je otišao misli da u tom smislu plaća ne bi mogla biti veća od 6.500,00 kuna, poznavajući N koliko bi on mogao nekome isplatiti ili htio za to radno mjesto.

10.1. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorio je da se ne sjeća kako su prije zapošljavanja na njegovo radno mjesto bili održani intervjui sa mogućim kandidatima te su tom prilikom bili prisutni N i on kao i par kandidata uz optuženika. Sjeća se da je T Pričao sa optuženikom što bi trebao raditi i koji su mu uvjeti, a on je optuženiku dao papir sa zadacima koje bi trebao riješiti, a nakon toga su T i on dogovarali kojeg će kandidata uzeti koji je najbolji po znanju. Ovi razgovori su bili upravo iz razloga što je on planirao otići iz firme, a planirao je otići iz osobnih razloga te je o tome već dulje vrijeme razmišljao. Razlog tada nije bio njegov odnos sa P, već njegovi osobni razlozi. Na daljnje pitanje branitelja optuženika odgovorio je da ne zna koji su bili dogovoreni uvjeti oko plaća budući da se on s time nije bavio već je to T određivao. Naime njima su svima bile poprilično slične plaće, počelo bi se sa minimalcem, pa sa 4 ili 5 tisuća, a kao što je rekao već mogle bi maksimalno biti do 6 i pol tisuća kuna kako je to T odobravao. Na daljnje pitanje branitelja optuženika kako to da je optuženik imao dogovorenu stimulaciju odnosno veću plaću odgovorio je da on takve stvari ne može znati jer ne zna što se on dogovorio sa N, on se nije bavio pitanjima plaća i ne može na to pitanje odgovoriti. Međutim N je bio svjestan da nije mogao uzeti nikog drugog jer je teško bilo naći informatičara, za te uvjete koje je on nudio teško da bi našao nekoga tako da ne zna što se optuženik i N dogovorili. Dalje je naveo kako je čuo priče da je optuženiku dignuta plaća kasnije jer mu je trebao kredit u banci, ali to su samo priče. Na daljnje pitanje branitelja optuženika odgovorio je da koliko on zna optuženik u početku nije doveo nekakve nove poslove zbog kojih bi trebao dobiti bonus, a kasnije ga nije bilo pa ne zna.

10.2. Kad mu je predočen oglas objavljen na Moj posao portalu za radno mjesto "sistem inženjer" sa rokom prijave 14. rujna 2017. sa plaćom od 5.500,00 do 7.500,00 naveo je da ta plaća koja se navodi u oglasu je njemu za radno mjesto potpuno realna, odgovorio je da je realno da bi N nekome odobrio takvu plaću.

10.3. Na posebno pitanje optuženika odgovorio je da mu je poznat ME, s kojim je ostao dobar i kasnije, zna da su N i ME bili u rodnom srodstvu i da je njegova majka sestra od N, a između njih dvojice su stalno frcale iskre jer je N smatrao da je on probisvijet, pa su razlozi njegova odlaska osobne prilike. Na daljnje pitanje optuženika odgovorio je da zna da je postojao neki telefonski razgovor između optuženika i N, ali se ne sjeća točnog razgovora, ali zna da su primali obračune plaća i da s tim nije bilo problema. On je primao redovito obračune plaća te ne zna što je bilo u tom razgovoru. Na daljnje pitanje optuženika odgovorio je da on nije primao stimulacije plaće pa ne može govoriti je li isplaćivana na račun ili na ruke, može reći da je ČE primao nekakav iznos na ime iznajmljivanja vozila, a on je to primao na račun. Na daljnje pitanje optuženika što je on bio po zanimanju i što je završio u vrijeme inkriminacije odgovorio je da je on hotelijersko turistički tehničar, ali je radio dugo godina kao informatičar o čemu ima certifikate kao dokaz svog obrazovanja time da je kasnije diplomirao kao psiholog, ali kad ga se pita vezano za prijavu 13. rujna 2018. iz koje proizlazi i kako se tvrdi da bi on provalio u IT Infrastrukturu naveo je kako on to nikad nije napravio već je e-mail poslao TE dok zna da je on lažirao dva maila te ih poslao na sud te njega prijavio da on prijavljuje firmu Edin-Kom te ste te mailove napisali u njegovo ime.

10.4. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorio je da on nije bio prisutan kada je optuženik sklapao ugovor ili ga potpisivao.

10.5. Na daljnje pitanje optuženika odgovorio je da nije upoznat da li je u firmi donesen pravilnik o radu ili kada je donesen. Na daljnje pitanje optuženika odgovorio je da mu nije poznat zaposlenik ZE, ali koliko zna je radio u firmi, ne zna na kojem radnom mjestu, radio je od doma. Nije upoznat sa evidencijom rada niti se s time bavio, on je bio na tehničkim poslovima. Na daljnje pitanje optuženika odgovorio je da je on otvorio obrt [obrt] u 3. mjesecu 2022., što znači da je vjerojatno onda otišao iz firme Edin-kom d.o.o.

11. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Ljerke Zdunić od 19. veljače 2025. proizlazi da je vještačen sporni materijal i to izvornik UGOVORA O RADU sklopljen dana 02. 10. 2017. s osnovnom bruto plaćom u iznosu od 6.842,63 kn (dostavljen po TE list 494 spisa) i izvornik UGOVORA O RADU sklopljen dana 02. 10. 2017. s osnovnom bruto plaćom u iznosu od 10.330,36 kn (dostavljen po VE list 513 spisa), također utvrđeno je da nesporni materijal predstavljaju nesporni potpisi VE na: PODNESKU od 07. 02. 2024. (list 282-391spisa) i 19. 07. 2024. (list 465-468), kartonu izdane osobne iskaznice datum izdavanja 28. 09. 2012.,

ZAHTJEVU ZA IZDAVANJE PUTOVNICE datum izdavanja 08. 03. 2022., PRIJAVI PREBIVALIŠTA iz 2020. (zaseban omot iza lista 484 spisa). Vještačenje rukopisa izvršeno je primjenom suvremene grafičke metode vještačenja rukopisa, koja se temelji na proučavanju općih i posebnih karakteristika rukopisa, te komparaciji utvrđenih elemenata rukopisa u spornom u odnosu na nesporni materijal. Najprije je izvršena detaljna analiza spornih potpisa, zatim nespornih potpisa te na kraju međusobna komparacija utvrđenih relevantnih karakteristika. Vještakinja je izvršila analizu spornog materijala te navela sljedeće. Sporni potpisi na ime VE, koji se nalazi u rubrici „Radnik“ na UGOVORU O RADU NA NEODREĐENO VRIJEME, sklopljen dana 02. 10. 2017. po kojem za realizaciju preuzetih obaveza radniku pripada osnovna bruto plaća u iznosu od 10.330,36 kn, ispisan je sredstvom za pisanje tamno plavog crta. Isti pripada skupini punih potpisa, rukopisnog tipa, ispisan je sitnim, čitkim, vezanim rukopisom, slabijeg stupnja ispisanosti. Sporni potpisi na ime VE, koji se nalazi u rubrici „Radnik“ na UGOVORU O RADU NA NEODREĐENO VRIJEME, sklopljen dana 02. 10. 2017. po kojem za realizaciju preuzetih obaveza radniku pripada osnovna bruto plaća u iznosu od 6.842,63 kn, ispisan je sredstvom za pisanje svjetlo plavog crta, vezanim rukopisom slabijeg stupnja ispisanosti, desnog nagiba grafema, uzlaznog pravca pisanja u vidu djelomično čitkog imena „ VE“ te reduciranog prezimena „ VE“. Iz analize nespornog materijala proizlazi sljedeće. Dostavljeni nesporni potpisi VE, ispisani su u vidu punog ili reduciranog imena i prezimena, vezanim ili grupiranim, sitnim, čitkim ili djelomično čitkim, rukopisom slabijeg stupnja ispisanosti, uspravnog ili desnog nagiba grafema. Rezultati usporedbe spornog s nespornim materijalom pokazuju da usporedbom spornih potpisa u rubrici „Radnik“ na oba UGOVORA O RADU NA NEODREĐENO VRIJEME, sa dostavljenim nespornim potpisima VE, utvrđene su podudarnosti (na sl. označeno crvenim strelicama) u varijaciji potpisivanja u vidu punog potpisa, ispisanog čitkim rukopisom te u varijaciji potpisivanja u vidu reduciranog i djelomično čitkog potpisa, kalibru grafema te u varijaciji načina oblikovanja i formiranja grafema: „J“, „o“, „s“, „i“, „p“, „u“, „t“, „ć“. Rezultati analize obrazaca Ugovora o radu pokazuju da detaljnom mikroskopskom analizom utvrđeno je kako su obrasci oba Ugovora izrađeni primjenom tintnog (inkjet) pisača. Međusobnom usporedbom teksta Ugovora utvrđeno je da su isti identičnog sadržaja, izuzev iznosa bruto plaće. Nadalje, utvrđeno je kako se tekst prve stranice Ugovora o radu s osnovnom bruto plaćom od 10.330,36 kn razlikuje po marginama, međusobnom odnosu pojedinih dijelova teksta te po kvaliteti ispisa od druge i treće stranice tog Ugovora te od sve tri stranice Ugovora o radu s osnovnom bruto plaćom od 6.842,63 kn (prikazano na slikama snimljene korištenjem digitalnog mikroskopa na stranicama br. 7 i 8 nalaza). Utvrđene činjenice upućuje na zaključak da je Ugovor o radu s osnovnom bruto plaćom od 10.330,36 kn krivotvoren na način da je izvršena izmjena prvobitne prve stranice Ugovora. Zaključno proizlazi da je skriptor spornog potpisa u rubrici „Radnik“ na dva izvornika UGOVORA O RADU NA NEODREĐENO VRIJEME oba sklopljena dana 02. 10. 2017., ali različitog iznosa osnovne bruto plaće VE. UGOVOR O RADU NA NEODREĐENO VRIJEME, sklopljen dana 02. 10. 2017. po kojem za realizaciju preuzetih obaveza radniku pripada osnovna bruto plaća u iznosu od 10.330,36 kn, krivotvoren je na način opisan u nalazu vještaka.

11.1. Iz usmenog nalaza i mišljenja vještakinje Ljerke Zdunić sa zapisnika od 11. rujna 2025. proizlazi da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 19. veljače 2025. godine koji glasi da skriptor spornog potpisa u rubrici "radnik" na dva izvornika ugovora o radu na neodređeno vrijeme oba sklopljena dana 2. listopada 2017. godine, ali različitog iznosa osnovne bruto plaće je VE. I pod točkom II da na ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, a po kojem je za realizaciju preuzetih obveza radniku pripada osnovna bruto plaća u iznosu od 10.330,36 kuna utvrđena da je izvršena izmjena prve stranice obzirom da je stereomikroskopskom analizom navedenog ugovora utvrđene razlike u kvaliteti ispisa u prvoj stranici u odnosu na drugu i treću stranicu navedenog ugovora. To je sve što ima za iskazati.

11.2. Na posebno pitanje optuženika odgovorila je u desnom gornjem uglu na ugovorima o radu na određeno vrijeme nalazi se parafi kako na ugovoru o radu na 6.842,63 kune tako i na ugovoru o radu na 10.330,36 kuna. Ona nije utvrdila nikakve sumnjive tragove u navedenim parafima. Dakle, nije vršila kemijsku analizu tinte, ali je vršila mikroskopsku analizu i utvrdila da se ne radi o nikakvim specijalnim vrstama tinte, radi se o tintama koje služe za komercijalnu upotrebu i koje luminisciraju u istoj valnoj duljini. Dakle, nije utvrdila ponovno ističe kemijsku analizu tinte parafa koji se nalaze u gornjem dijelu s potpisima radnika i poslodavca. Na poseban upit ističe da se prema pravilima grafološke struke kompariraju uvijek istovrsni tipovi potpisa, dakle ona nije imala na raspolaganju nesporni parafni potpis VE koji bi mogla usporediti s parafima koji se nalaze u desnom gornjem dijelu ugovora o radu.

11.3. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorila je da je ona educirana i ovlaštena da može izvršiti stereomikroskopsku analizu ispisa i utvrditi razlike u kvaliteti ispisa.

11.4. Na pitanje optuženika odgovorila je dakle njoj je dostavljen izvornik sporazuma koji je prvobitno dostavljen u vidu fotokopije, a što je sve dostavljano na sud ona o tome nema saznanja.

11.5. Na pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da dakle na vještačenje joj je dostavljen izvornik ugovora o radu na iznos od 6.842,63 kune te izvornik ugovora o radu u iznosu od 10.330,36 kuna.

12. Iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. listopada 2017. proizlazi da je sklopljen između Edin-Kom d.o.o. i VE **.**.2017. pri čemu radnik počinje s radom istog dana, a pod točkom 2. plaće i naknade radniku pripada osnovna bruto plaća u iznosu od 10.330,36 kuna (krivotvoreni).

13. Iz preslike originala Ugovora o radu od 2. listopada 2018., proizlazi da je sklopljen između Edin-Kom d.o.o. i VE **.**.2017. pri čemu radnik počinje s radom istog dana, a pod točkom 2. plaće i naknade radniku pripada osnovna bruto plaća u iznosu od 6.842,63 kuna.

14. Iz podataka o plaći okrivljenika (list 12-26 spisa) proizlazi da je obračunska lista izdana s datumom 31. listopada 2017., a bruto plaća je 6.842,63, zatim 30. studenog 2017. na bruto iznos od 6.842,43 kuna, a 31. prosinca 2017., 31. siječnja 2018., 28. veljače 2018. bruto plaća iznosi 10.330,36 kuna, a potom 31. ožujka 2018., 30. travnja 2018., 31. svibnja 2018., 30. lipnja 2018., 31. srpnja 2018., 31. kolovoza 2018., 30. rujna 2018. bruto plaća iznosi 6.842,63 kuna te konačno 4. listopada 2018. 2.526,72 kuna te 31. listopada 2018. 1.487,60 kuna.

15. Iz tužbe podnesene Općinskom radnom sudu u Zagrebu od 14. studenoga 2018. (list 27 spisa), proizlazi da ju je podnio VE zastupan po opunomoćeniku NE, odvjetniku u [adresa], radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza i priznanja prava iz radnog odnosa, kao i punomoć, a prilog toj tužbi je ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa bruto plaćom u iznosu od 10.330,36 kuna.

16. Iz osobnog korisničkog pretinca (list 34 spisa) proizlazi da je VE obaviješten da je s danom 5. listopada 2018. odjavljen s mirovinskog osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

17. Iz zahtjeva za zaštitu prava radnika s dostavnicama (list 35-37 spisa) proizlazi da je isti podnesen 15. listopada 2018. od strane VE zastupanog po opunomoćeniku NE, odvjetniku u [adresa], uz priloženu punomoć odvjetnika NE (list 38 spisa).

18. Iz odluke trgovačkog društva "EDIN-KOM" d.o.o. s prilozima (list 39-42 spisa) proizlazi da je odbijen zahtjev radnika VE za zaštitu prava iz radnog odnosa kao neosnovan.

19. Izvršen je uvid u presliku spisa Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5459/18 (list 54-122b spisa).

20. Izvršen je uvid u evidenciju o radnicima (list 238-240 spisa).

21. Iz dokumentacije predane po optuženiku (list 259-264 spisa, list 270-272 spisa, list 280-328 spisa, list 340-359 spisa, list 394-425 spisa, list 441-458 spisa, list 469-476 spisa, list 514-535 spisa), proizlazi između ostalog, da je optuženik priložio objavu o nepostojanju osobe, potvrdu RBA o isplatama od 5. studenog 2017. do 10. studenog 2017. na tekući račun optuženika, obavijest Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 25. siječnja 2019. povodom predstavki VE, zamolba za hitni razgovor s predsjednikom VKS-a RH, potvrda o prijavi kaznenog djela od strane VE od 25. travnja 2019., predstavka proslijeđena Ministarstvu financija porezne uprave, očitovanje optuženika na prijavu od 5. siječnja 2023. upućenu HAMAG-BICRO, preslike iz sudskog registra za društvo Edin-Kom d.o.o., preslika komunikacije putem mobitela (TE), očitovanje da optuženik nije htio potpisivati obračunske liste, medicinska dokumentacija za VE od 26. listopada 2018., kaznena prijava i dopuna kaznene prijave VE protiv TE, EE, Martine Vinter, BE i OE, poruke TE, oglas za sistem inženjera društva Edin-kom d.o.o. sa plaćom od 5.500 do 7.500 kuna s rokom prijave 14. rujna 2017., preslika minimalne plaće za direktora od 1. siječnja 2020. računovodstva Vesel u bruto iznosu 9.537,00 kuna, kaznena prijava protiv EE, podnesci i prijedlog za provođenje istrage te dokazna radnja prvog ispitivanja EE, dokumentacija iz sudskog registra za društvo Edin-kom d.o.o.

22. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze i to, kako svaki pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu vezu, ovaj sud je utvrdio da je optuženi VE, i to na način opisan u izreci presude, počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11. i kazneno djelo sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavka 2. KZ/11., za koja ga je sud i proglasio krivim.

23. Nesporno u ovom kaznenom postupku je okolnost da je optuženom VE bio izvanredno otkazan ugovor o radu od 2. listopada 2017. u društvu EDIN-KOM d.o.o.

24. No, s obzirom na ostatak obrane optuženog VE, sve ostalo u ovom postupku je bilo sporno.

25. Obrana optuženog VE u kojoj on u bitnom navodi kako je on od početka sa poslodavcem TE iz društva EDIN-KOM d.o.o. dogovorio plaću u visini od 7.500,00 kuna neto odnosno 7.000,00 kuna neto, dok ugovori o radu od 2. listopada 2017. u spisu nisu vjerodostojni jer nemaju njegov paraf, time da niti sporni ugovor o radu priložen u radnopravnom sporu nije krivotvoren, ocijenjena je neuvjerljivom, nelogičnom i neživotnom, te kao takva usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti optuženika, tim više što je suprotna, kako materijalnim, tako i personalnim dokazima u spisu.

26. Prije svega, okolnost da je optuženi VE sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme 2. listopada 2017. sa trgovačkim društvom EDIN-KOM d.o.o. kao poslodavcem, a koji mu je radni odnos, točno neutvrđenog dana, ali svakako nakon 5. listopada 2018. izvanredno otkazan, a u kojem ugovoru na prvoj stranici, u poglavlju II. Plaće i naknade, u točki 1. u tekstu Za realizaciju preuzetih obveza iz točke 1.2. Radniku kao osnovna bruto plaća je bio naveden ugovoreni iznos od 6.842,63 kn, proizlazi iz iskaza svjedoka TE, VEO, PE te posredno i EE, ali i vještačenja za rukopise stalne sudske vještakinje Ljerke Zdunić, te ujedno i materijalne dokumentacije u spisu.

26.1. U bitnome, ovi svjedoci navode kako je optuženik sklopio ugovor o radu 2. listopada 2017. sa poslodavcem TE, direktorom društva EDIN-KOM d.o.o., suglasno opisujući kako su optuženiku u prva tri mjeseca (u mjesecu prosincu 2017., siječnju i veljači 2018.) isplaćene veće bruto plaće (10.330,36 kuna) temeljem naloga svjedoka TE kao stimulacija, dok su ostale mjesece plaće isplaćivane u iznosu ugovorenom u ugovoru (6.842,63 kuna bruto), kako je to i navedeno u ugovoru o radu.

26.2. Naime, iz iskaza svjedoka TE proizlazi da je on vlasnik i direktor trgovačkog društva EDIN-KOM d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Tvrtka je u vrijeme spornog zapošljavanja imala pet do sedam zaposlenika i bavila se prodajom i servisom računalne opreme. Optuženik je zaposlen u tvrtki od 2. listopada 2017. na temelju preporuke kolege, nakon što je obavljen niz razgovora i preliminarni test koje je pripremio zaposlenik, svjedok EE. Ugovor o radu sklopljen je sa optuženim VE na neodređeno vrijeme, s osnovnom bruto plaćom od 6.842,63 kune, što odgovara neto iznosu od 5.000,00 kuna. Kopija ugovora odnesena je u knjigovodstvo, dok je izvornik čuvao svjedok TE. Svjedok je istaknuo da optuženik nije bio odmah kvalificiran za višu plaću te da je povećanje na oko 10.330,36 kuna bruto za razdoblje prosinac 2017. do veljače 2018. bilo isključivo stimulacija ili bonus temeljen na njegovoj izvedbi, a ne redovna plaća. Naveo je da je optuženik nakon povratka s godišnjeg odmora tražio dodatni godišnji odmor koji mu nije odobren, nakon čega se nije pojavio na poslu, što je dovelo do izvanrednog otkaza po propisanoj proceduri. Ujedno je iskazao da su svi dogovori i stimulacije vezano za isplatu imali kao podlogu evidenciju u obračunskim listama, bankovnim izvodima i JOPPD obrascima. Nadalje, naveo je da su prethodne prijave i postupci koje je optuženik podnosio završili u njegovu korist, uključujući prijave za lažno svjedočenje. Ovaj svjedok je dodatno iskazao kako on nije znao ni pristao na snimanje razgovora s optuženikom, pa ta snimka tijekom postupka nije niti reproducirana, jer bi se radilo o nezakonitim dokazu. Iskaz ovog svjedoka treba povezati sa iskazom svjedokinje VEO koja je vodila knjigovodstvo u poduzeću EDIN-KOM d.o.o. oko 20 godina. U listopadu 2017. primila je kopiju ugovora o radu optuženog VE, koji je sklopljen s vlasnikom i direktorom TE. Original ugovora nikada nije bio u njezinim rukama, a o zaposlenju je bila obaviještena i e-mailom. Potvrdila je kako je optuženiku tri mjeseca zaredom isplaćena veća bruto plaća od 10.330,36 kuna po usmenom nalogu svjedoka TE, dok je ugovorena bruto plaća bila 6.842,63 kune. Povećane isplate opisala je kao stimulaciju za bolji rad, a nakon toga optuženiku je sedam do osam mjeseci isplaćivana redovna ugovorena plaća. Tako je iskazivao i svjedok PE, dugogodišnji zaposlenik EDIN-KOMA d.o.o., koji je potvrdio da je bio prisutan prilikom potpisivanja ugovora o radu VE **.**.2017., iako ne u istoj prostoriji, već u susjednoj s otvorenim vratima. Po potpisu, direktor TE mu je odmah predao primjerak ugovora da ga dostavi u računovodstvo, što je on i učinio. On je bio upoznat sa sadržajem ugovora i zadužen za mjesečne isplate plaća, a potvrdio je da su tri mjeseca (prosinca 2017., siječnja i veljače 2018.) optuženom VE isplaćene veće bruto plaće (10.330,36 kuna) temeljem naloga TE kao stimulacija, dok su ostale mjesece plaće isplaćivane u iznosu ugovorenom u ugovoru (6.842,63 kuna bruto). S tim u vezi, svjedok ĐE opisao je da je u društvu EDIN-KOM d.o.o. radio do 2017. na mjestu informatičara i zatim se vratio u firmu krajem 2018. ili početkom 2018., dok je optuženi VE bio zaposlen kraće vrijeme, kao njegova zamjena. On je u svom iskazu naveo kako je optuženik trebao obavljati poslove sistem administratora, odnosno aktivnosti koje je on ranije radio. I ovaj svjedok je jasno iskazao da je optuženi VE primao standardnu plaću za poziciju, oko 5–6 tisuća kuna neto, a eventualna povećanja plaće bila su rezultat dogovora s poslodavcem i nisu bila formalno evidentirana aneksom ugovora, već su se evidentirala u knjigovodstvu prema odluci direktora TE. On nije bio uključen u pregovore o plaći optuženika i nije znao o stimulacijama ili isplatama u gotovini, time da je o navodnom povećanju za potrebe optuženikovog kredita znao samo po pričama. Međutim, u bitnome je iskazao kako je plaća optuženika bila prema ugovoru i da eventualna povećanja nisu bila redovna plaća, nego privremene stimulacije, što je u skladu s iskazima svjedoka TE, PE i VEO. Dakle, ovaj svjedok ĐE je potvrdio kako su stimulacije i eventualna povećanja plaće uvijek inicirana od direktora, formalno evidentirana u knjigovodstvu.

27. Suprotno od obrane optuženika koji je tvrdio da su mu plaće u društvu EDIN-KOM d.o.o. sustavno smanjivane i da je bio prisiljen prihvatiti niže iznose, ovi svjedoci su svi sukladno iskazali kako je njegova osnovna plaća isplaćivana prema ugovoru o radu, a veći iznosi su stimulacije evidentirane u dokumentaciji.

28. No, treba reći kako je optuženik, nakon što mu je izvanredno otkazan ugovor o radu od 2. listopada 2017. u društvu EDIN-KOM d.o.o., poduzeo niz radnji kako bi zaštitio svoja prava iz radnog odnosa, pri tome očito zanemario i činjenicu da je upravo on u predmetu poslovni broj Pr-5459/18., u pravnoj stvari njega kao tužitelja protiv tuženika EDIN-KOM d.o.o. za promet i usluge, a radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza i priznanja prava iz radnog odnosa, dostavio sporni ugovor o radu uz tužbu podnesenu putem njegovog punomoćnika, odvjetnika NE **.**.2018. u spis predmeta. Upravo na prvoj stranici tog ugovora, u poglavlju II. Plaće i naknade, u točki 1. u tekstu Za realizaciju preuzetih obveza iz točke 1.2. uneseno je da Radniku pripada osnovna bruto plaća u iznosu, umjesto ugovorenog iznosa od 6.842,63 kn, od 10.330,36 kn. Navedeni ugovor nije dostavio poslodavac, niti netko iz društva EDIN-KOM d.o.o., već isključivo optuženi VE koji je angažirao punomoćnika, odvjetnika NE, kako bi podnio tužbu radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza i priznanja prava iz radnog odnosa. Da je tome tako, odnosno da je u tom ugovoru uneseno da radniku pripada osnovna bruto plaća u iznosu, umjesto ugovorenog iznosa od 6.842,63 kn, iznos od 10.330,36 kn, potvrđuje i vještačenje za rukopise stalne sudske vještakinje Ljerke Zdunić koja je analizirala sporni materijal koji se odnosio na dva izvornika ugovora o radu VE od 2. listopada 2017., s različitim osnovnim bruto plaćama i to 6.842,63 kn i 10.330,36 kn. Analiza je provedena usporedbom spornih potpisa s nespornim potpisima optuženog VE na drugim dokumentima (osobna iskaznica, zahtjev za putovnicu, prijava prebivališta, raniji podnesci). Primijenjena je suvremena grafička metoda vještačenja rukopisa, koja uspoređuje opće i posebne karakteristike rukopisa spornog i nespornog materijala. Rezultati vještačenja su pokazali da su potpisi optuženog VE na oba ugovora vjerodostojni, odnosno da ih je stvarno on potpisao, bilo u punom obliku ili reduciranom obliku. Međutim, detaljna mikroskopska analiza tekstualnog dijela ugovora otkrila je značajne razlike: prva stranica ugovora s većom plaćom (10.330,36 kn) razlikuje se od druge i treće stranice te od ugovora s plaćom 6.842,63 kn po kvaliteti ispisa, marginama i odnosu teksta, što upućuje na izmjenu prvobitnog dokumenta. Vještakinja je stoga zaključila da je ugovor s iznosom od 10.330,36 kn krivotvoren izmjenom prve stranice, dok ostale stranice i potpisi ostaju autentični. Ujedno je naglasila da nije provodila kemijsku analizu tinte parafa u gornjem desnom kutu, već je analizirala samo mikroskopsku kvalitetu ispisa. Također, nije imala na raspolaganju nesporni parafni potpis za komparaciju. Stereomikroskopska analiza potvrdila je razlike u kvaliteti ispisa, što potvrđuje manipulaciju tekstom ugovora u svrhu izmjene iznosa plaće. Prema tome, nalaz vještakinje potvrđuje da je sporni ugovor s bruto plaćom od 10.330,36 kn krivotvoren, dok je ugovor s plaćom od 6.842,63 kn vjerodostojan.

29. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještakinje Ljerke Zdunić proizlazi da su potpisi optuženog VE na oba ugovora s plaćom 6.842,63 kn i 10.330,36 kn vjerodostojni, pa time optuženikova obrana o nevjerodostojnom parafu nije uvjerljiva. No, ono što je ovdje odlučno je da je analiza ispisa i margina pokazala da je ugovor s plaćom od 10.330,36 kn krivotvoren izmjenom prve stranice, dok su ostale stranice identične i autentične. Time je vještačenjem potvrđeno da originalni ugovor s plaćom od 6.842,63 kn nije mijenjan, dok je veći iznos plaće u drugom ugovoru rezultat naknade izmjene odnosno preinake.

30. Kraj takvog stanja stvari, a osobito dovodeći sve u vezu sa materijalnom dokumentacijom u spisu, proizlazi jasna poveznica između stvarnih isplata plaća optuženiku i iskaza svjedoka TE, VEO, PE kao i EE koji su u bitnome naveli da je optuženik u prosincu 2017., te siječnju i veljači 2018. primio veću isplatu na temelju naloga vlasnika TE, dok su ostale mjesece plaće isplaćivane prema originalnom ugovoru, te povezujući navedeno sa vještačenjem za rukopise, sud je utvrdio kako je ugovor o radu od 2. listopada 2017. s bruto plaćom od 10.330,36 kn, doista krivotvoren. Uz navedeno, obračunske liste potvrđuju da su tri prve stimulativne isplate bile u iznosu od 10.330,36 kn, dok je većina sljedećih plaća iznosila ugovorenu osnovnu plaću od 6.842,63 kn, što potvrđuje postupanje računovodstva prema nalogu poslodavca, kako su svi svjedoci opisali. Istovremeno, iz materijalne dokumentacije proizlazi da je optuženik formalno odjavljen s mirovinskog osiguranja 5. listopada 2018., kako to proizlazi i iz iskaza svjedokinje VEO o izvanrednom otkazu i formalnoj evidenciji prestanka radnog odnosa. Također, podnesena tužba 14. studenoga 2018., od strane optuženikovog opunomoćenika, odvjetnika NE, zajedno sa priloženim ugovorom s plaćom od 10.330,36 kn, samo dodatno potvrđuje da je optuženik očito neosnovano smatrao da mu je pripadala veća plaća, pa je nabavio ugovor na prvoj stranici Ugovora, u poglavlju II. Plaće i naknade, u točki 1. u tekstu Za realizaciju preuzetih obveza iz točke 1.2. Radniku u kojem je navedeno da mu pripada osnovna bruto plaća u iznosu, umjesto ugovorenog iznosa od 6.842,63 kn, i to iznos od 10.330,36 kn. Ovaj stvarno ugovoreni iznos plaće prati i radnopravna dokumentacija, pa tako i zahtjev za zaštitu prava radnika, podnesen 15. listopada 2018. i konačna odluka društva „Edin-kom“ o odbijanju zahtjeva, prema kojima proizlazi da je optuženiku prema ugovoru o radu doista pripadala isplata plaće u iznosu od 6.842,63 kn.

31. Prema tome, na opisani način, optuženi VE je, nabavio ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 2. listopada 2017. između njega kao radnika i trgovačkog društva EDIN-KOM d.o.o. kao poslodavca, u kojem je na prvoj stranici Ugovora, u poglavlju II. Plaće i naknade, u točki 1. u tekstu Za realizaciju preuzetih obveza iz točke 1.2. navedeno da Radniku pripada osnovna bruto plaća u iznosu, te je umjesto ugovorenog iznosa od 6.842,63 kn, unio iznos od 10.330,36 kn, dakle preinačenu ispravu nabavio radi uporabe i uporabio je kao pravu u postupku radnopravne zaštite, priloživši ga uz tužbu podnesenu putem punomoćnika, odvjetnika NE **.**.2018., a time je ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11.

32. Pri tome je optuženi VE bio svjestan svojeg djela, svjestan je bio da koristi preinačenu ispravu kao pravu i isto je htio učiniti, odnosno postupao je s izravnom namjerom, čime je ostavio subjektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11.

33. Nadalje, na opisani način, optuženi VE je, a nakon saznanja da mu je radni odnos prestao, dostavio krivotvoreni ugovor kao dokaz u tužbi, znajući da taj ugovor o radu ne odražava stvarno stanje u iznosu plaće, a cilj te radnje bio je otežati utvrđivanje činjenica u radnopravnom postupku i manipulirati samim sudskim postupkom. Stoga je utvrđeno da je optuženik u postupku koji se vodi na Općinskom radnom sudu u Zagrebu, u predmetu poslovni broj Pr-5459/18, u pravnoj stvari njega kao tužitelja protiv tuženika EDIN-KOM d.o.o. za promet i usluge, radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza i priznanja prava iz radnog odnosa, kada je dostavio navedeni Ugovor uz tužbu putem punomoćnika, odvjetnika NE **.**.2018. u spis predmeta, učinio to kako bi otežao dokazivanje u tom postupku, čime je ostvario objektivna obilježja kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavka 2. KZ/11. Treba napomenuti kako ovdje nije pravno odlučno je li optuženik uz tužbu predao izvornik ili ovjerenu presliku, budući da je u postupku pred Općinskim radnom sudom u Zagrebu broj Pr-5459/2018. upravo taj ugovor o radu smatran dokazom odnosno ispravom podobnom da služi kao dokaz neke činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose, a taj je postupak meritorno dovršen. Taj ugovor je bio namijenjen uporabi pred sudom kao istinit i vjerodostojan, te je predan u sudski spis radi osporavanja izvanrednog otkaza, s ciljem otežavanja pravilnog utvrđivanja činjenica u postupku pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu.

34. Pri tome je optuženi VE bio svjestan svojeg djela, svjestan je da je podnošenjem preinačenog ugovora o radu htio otežati dokazivanje u postupku, osim vraćanjem na posao, tako i posljedično izmjenom iznosa plaće koja mu je trebala biti isplaćena da je doista i vraćen na posao i isto je htio učiniti, odnosno postupao je s izravnom namjerom, čime je ostvario subjektivna obilježja kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavka 2. KZ/11.

35. No, ne radi se ovdje samo o jednom kaznenom djelu krivotvorenja isprave iz članka 278. KZ/11., a niti samo o kaznenom djelu sprječavanju dokazivanja iz članka 306. KZ/11., koje bi u sebi konzumiralo radnje kaznenog djela krivotvorenja isprave. Naime, ugovor o radu preinačen je u dijelu koji se tiče visine iznosa plaće, dok je radnopravni spor pokrenut isključivo i prvenstveno radi utvrđivanja nedopuštenosti izvanrednog otkaza, a ne dokazivanja visine plaće. U slučaju da je tužba bila osnovana, optuženik bi bio vraćen na posao, a tek posljedično bi imao i višu plaću od one koja je bila ugovorena, pa je ocjena suda da je namjera optuženika da oteža dokazivanje bila usmjerena ne samo na povratak na posao, već posljedično i na isplatu više plaće od ugovorene. Dakle, po ocjeni ovog suda, do konzumacije nije moglo doći jer ovdje kazneno djelo krivotvorenja isprave ima samostalnu i širu svrhu od samog sprječavanja dokazivanja. Ovdje je ugovor o radu preinačen radi stvaranja privida većeg iznosa plaće, pa krivotvorenje nije samo instrumentalno sredstvo u funkciji dokaznog postupka, već predstavlja zasebno kazneno djelo s vlastitom kriminalnom svrhom. Uostalom, iz pravomoćne presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu od 29. prosinca 2023. broj Pr-5459/2018. proizlazi da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja VE koji, između ostalog, glasi, utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika EDIN-KOM d.o.o., kojom se odbija Zahtjev za zaštitu prava radnika nedopuštena, te da radni odnos tužitelja nije prestao, kao i da se nalaže tuženiku EDIN-KOM d.o.o. da tužitelja vrati na poslove voditelja sistemske podrške u roku od osam dana. Prema tome, vidljivo je da je ovaj radnopravni spor vođen isključivo radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza, te povratka optuženika na posao, a u slučaju da je isti uspio u postupku, te bio vraćen na posao, tek onda bi mogao ostvariti temeljem krivotvorenog ugovora o radu, višu plaću, odnosno onu koja mu ne pripada.

36. S obzirom na navedeno, u ponašanju optuženika ostvarena su sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavka 2. KZ/11., a kako nisu utvrđene bilo kakve okolnosti koje bi dovele u sumnju ubrojivost optuženog VE u vrijeme počinjenja kaznenih djela, ovaj sud ga je proglasio krivim.

37. Sud je optuženikovu obranu djelomično prihvatio i to u dijelu da je doista bio zaposlen u društvu EDIN-KOM d.o.o., da mu je radni odnos prestao otkazom te da je nakon toga pokrenuo veći broj radnopravnih, prekršajnih i drugih postupaka zbog njegovog nezadovoljstva načinom prestanka radnog odnosa i odnosom poslodavca prema njemu, kako to proizlazi i iz suglasnih iskaza svjedoka, materijalne dokumentacije o zaposlenju i prestanku radnog odnosa te iz postojanja pokrenutih postupaka i kao takve nisu bile sporne. Međutim, sud nije prihvatio obranu optuženika u dijelu u kojem je tvrdio da je između njega i direktora društva EDIN-KOM d.o.o. postojao valjan i obvezujući dogovor o neto plaći od 7.000,00 odnosno 7.500,00 kuna, kao ni njegovu tvrdnju da nije krivotvorio sporni ugovor o radu, jer suprotno proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, osobito bez pouzdane potvrde u materijalnim i personalnim dokazima, kao i vještačenju za rukopise. Objavljeni oglas za posao s rasponom plaće, komunikacija putem aplikacija i pozivanje na navodne razgovore ne predstavljaju dokaz da je upravo iznos od 7.000,00 odnosno 7.500,00 kuna neto bio konkretno i konačno ugovoren kao stalna plaća, već eventualno upućuju na pregovore i očekivanja optuženika, što samo po sebi ne stvara obvezu poslodavca. Sud je pritom imao u vidu i nedosljednosti u obrani optuženika. U različitim stadijima postupka navodio je različite okolnosti oko visine i strukture plaće, čas ističući fiksni iznos od 7.000,00 kuna pa 7.500,00 kuna, čas kombinaciju osnovne plaće i provizije, a potom i prihvaćanje isplata dijela plaće u gotovini, tim više je optuženik sam naveo kako se protivio isplatama “na ruke” i tražio pisani aneks ugovora, dok u drugom dijelu obrane priznao da je na takav način isplate ipak pristao. Nije prihvaćena niti tvrdnja optuženika da sporni ugovor o radu potječe od poslodavca ili njegovog opunomoćenika u okviru radnog spora, budući da je taj radni spor pokrenuo upravo optuženik radi utvrđenja nedopuštenosti otkaz i vraćanja na posao i sam ga priložio uz tužbu. Sud je pritom ocijenio da navodi optuženika o navodnoj osveti poslodavca, kaznenoj prijavi podnesenoj radi opstrukcije njegovih potraživanja te o brojnim nepravilnostima u poslovanju društva EDIN-KOM d.o.o. nemaju odlučnu važnost za predmet ovog kaznenog postupka. Čak i ako bi dio tih navoda bio točan, oni ne isključuju činjenicu da je optuženik nabavio preinačenu ispravu te je uporabio, a ujedno nastojao otežati i dokazivanje u radnom sporu. Svi optuženikovi navodi prije ukazuju na njegov motiv i subjektivni osjećaj nepravde, nego na istinitost spornih tvrdnji o sadržaju ugovora i njegovog daljnjeg postupanja.

38. Sud je u cijelosti prihvatio istinitim, logičnim i uvjerljivim iskaz svjedoka TE koji je suglasan iskazima svjedokinje VEO, PE i EE te je u skladu s materijalnim dokazima kao i vještačenjem za rukopise, a cijenjen je osobito u dijelu u kojem je isti iskazao kakav je bio dogovor s optuženikom oko visine plaće kao i načinima isplata plaće, te ujedno o isplati stimulacije, ali i razlozima otkaza optuženiku.

39. Iskaz svjedokinje VEO je u cijelosti prihvaćen istinitim, uvjerljivim, logičnim, jer je potvrđen materijalnom dokumentacijom u spisu, a prihvaćen je osobito u dijelu u kojem je ista iskazivala kako je ona bila uključena u proces obračuna i isplate plaća zaposlenicima TD „Edin-kom“ d.o.o., uključujući optuženog VE te u dijelu u kojem je potvrdila da je optuženik, prema nalogu vlasnika TE, tri mjeseca primio povećanu bruto plaću od 10.330,36 kn, iako je ugovorom iznos bio 6.842,63 kn.

40. Prihvaćen je i iskaz svjedoka PE kao uvjerljiv i vjerodostojan u dijelu u kojem je potvrdio da je bio prisutan kod odnošenja ugovora o radu u knjigovodstvo, te da je optuženom VE isplaćena stimulacija u navedenim mjesecima po nalogu svjedoka TE.

41. Sud je ocijenio kao vjerodostojan iskaz svjedoka EE koji je naveo da je optuženi VE radio na poziciji sistem administratora kao njegova zamjena, te da je poslodavac određivao iznose plaća kao i da je plaća koju bi odobrio bila realno ograničena do 6.500 kn, a stimulacije i dodatni bonusi bili su predmet dogovora s poslodavcem, a ne dokumentirani ugovorima.

42. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu pročitanu materijalnu dokumentaciju, a tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz kojim bi ista bila dovedena u sumnju.

43. Vještačenje za rukopise stalne sudske vještakinje Ljerke Zdunić je u cijelosti je prihvaćeno kao vjerodostojno, dano je u skladu sa pravilima struke i iskustva, od strane osobe nezainteresirane za ishod kaznenog postupka, te isti niti jednim drugim dokazom, nije dovedeno u sumnju.

44. Što se tiče dokumentacije predane po optuženiku (list 259-264 spisa, list 270-272 spisa, list 280-328 spisa, list 340-359 spisa, list 394-425 spisa, list 441-458 spisa, list 469-476 spisa, list 514-535 spisa), proizlazi između ostalog, da je optuženik priložio objavu o nepostojanju osobe, potvrdu RBA o isplatama od 5. studenog 2017. do 10. studenog 2017. na tekući račun optuženika, obavijest Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 25. siječnja 2019. povodom predstavki VE, zamolba za hitni razgovor s predsjednikom VKS-a RH, potvrda o prijavi kaznenog djela od strane VE od 25. travnja 2019., predstavka proslijeđena Ministarstvu financija porezne uprave, očitovanje optuženika na prijavu od 5. siječnja 2023. upućenu HAMAG- BICRO, preslike iz sudskog registra za društvo Edin-Kom d.o.o., preslika komunikacije putem mobitela (TE), očitovanje da optuženik nije htio potpisivati obračunske liste, medicinska dokumentacija za VE od 26. listopada 2018., kaznena prijava i dopuna kaznene prijave VE protiv TE, EE, Martine Vinter, BE i OE, poruke TE, oglas za sistem inženjera društva Edin-kom d.o.o. sa plaćom od 5.500 do 7.500 kuna s rokom prijave 14. rujna 2017., preslika minimalne plaće za direktora od 1. siječnja 2020. računovodstva Vesel u bruto iznosu 9.537,00 kuna, kaznena prijava protiv EE, podnesci i prijedlog za provođenje istrage te dokazna radnja prvog ispitivanja EE, dokumentacija iz sudskog registra za društvo Edin-kom d.o.o., sud ju je prihvatio kao vjerodostojnu, a iz te dokumentacije proizlazi nezadovoljstvo optuženika zbog izvanrednog otkaza i s tim u vezi njegovo postupanje i podnošenje raznih prijava.

45. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženika ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

45.1. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika sud je cijenio da je optuženik kazneno neosuđivan, odnosno nije ranije dolazio u sukob sa zakonom.

45.2. Otegotnim je sud cijenio činjenicu da je optuženik iskazao upornost i kriminalnu volju pri počinjenju dva kaznena djela za koja je proglašen krivim.

46. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zaprijećenu kaznu za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11. (do tri godine), a za kazneno djelo sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavka 2. KZ/11. (od šest mjeseci do pet godina).

47. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, optuženom VE utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci za kazneno djelo iz članka 278. stavka 1. KZ/11. te kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci za kazneno djelo iz članka 306. stavka 2. KZ/11. te ga uz primjenu pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, vodeći računa o pravilima za odmjeravanje kazne za djela počinjena u stjecaju, gdje se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora.

48. Za ovu kaznu na koju je optuženi VE osuđen sud smatra da je nije potrebno neposredno izvršiti, te da će se ista svrha u vidu opće i specijalne prevencije postići izricanjem uvjetne osude, pa mu je na temelju članka 56. KZ/11. je izrečena uvjetna osuda, na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženi VE u vremenu provjeravanja od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će uvjetna osuda utjecati na optuženog VE, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženiku za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog VE, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.

49. Također će optuženiku ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja. S obzirom na to da je prijašnji život optuženika bio usklađen sa općeprihvaćenim društvenim normama, ali opet s druge strane, optuženik je iskazao kriminalnu volju i upornost prilikom svog protupravnog postupanja, o čemu je sud vodio računa prilikom odlučivanja o duljini vremena provjeravanja pa je ocijenio da je upravo vrijeme provjeravanja od pet godina, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u tom vremenu provjeravanja optuženik ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe. Upravo u vremenu provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne optuženom VE će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da ovakvo postupanje nastalo kao posljedica nezadovoljstva radnopravnim statusom nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

50. Ujedno je, na temelju članka 54. KZ/11. optuženom VE, određeno da će se, u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme lišenja slobode od 10. rujna 2019. do 13. rujna 2019.

51. Na temelju članka 79. stavka 2. ZKP/08. odlučeno je da se od optuženika oduzima krivotvoreni ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 2. listopada 2017. koji će se po pravomoćnosti ove presude uništiti.

52. Iako je optuženi VE proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela, sud ga je na temelju zakonske odredbe članka 148. stavka 6. ZKP/08. u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, s obzirom na to da je nezaposlen i bez primanja, a i nalazi se u istražnom zatvoru u drugom predmetu pa ne može ostvarivati prihode, pa je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje.

Zagreb, 10. prosinca 2025.

S u d a c:

Maja Ivanović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj K-DO-3406/2018.

2. Optuženi VE

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Zdravko Baburak