REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-12/2024-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OUK OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], NC 27047, Sjeverna Karolina, SAD, zastupan po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Državne nekretnine d.o.o. OIB: 79058504140, Zagreb, Planinska ulica 1, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u posjedu stana koji se nalazi u [adresa], potkrovlje i to tako što je postavio službeni znak i pečat na ulazna vrata od stana koji se nalazi na adresi [adresa], potkrovlje, Zagreb, pa mu se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, a ujedno mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće, pod prijetnjom izricanja novčane kazne, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog za izdavanje privremene mjere koja glasi:

„I. Određuje se PRIVREMENA MJERA kojom se zabranjuje otuđenje i opterećenje stana u [adresa], potkrovlje, nekretnine sagrađene na k. č. [katastarska čestica], k.o., površine 33,79 m2 uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu, te oduzimanje stana i povjeravanje na čuvanje i upravu tužiteljiu, slobodnog od osoba i stvari, s tim što će tuženika obvezati na predaju ključeva od ulaznih vrata u roku od 24 sata po prijemu rješenja kao i uklanjanju službenog znaka i pečata, pod prijetnjom novčanog kažnjavanja.

II. Ova privremena mjera traje do pravomoćnosti rješenja u sporu za smetanje posjeda ili do drugačije odluke Suda ako se okolnosti, zbog kojih je mjera određena, kasnije ne promijene tako da mjera više nije potrebna.“.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je posjednik jednosobnog stana u [adresa], kao nasljednik iza pokojnog brata OU u suglasju sa drugim bratom - nasljednikom RU dok se ostavinski postupak koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: O-9926/21 pravomoćno okonča, te izvrši upis tužitelja kao vlasnika/suvlasnika u zemljišne knjige, da je navedeni stan prednik tužitelja – ostavitelj OU stekao putem Ugovora o prodaji od 4. lipnja 1987. između njega i RUK, da je tuženik samovlasno smetao tužitelja u posjedu tog stana tako što je postavio znak na ulaznim vratima, a na kojem piše “Ova je nekretnina vlasništvo Republike Hrvatske” – dakle protupravno svojata vlasništvo nekretnine - stana, nadalje navodeći na istome znaku da "Skidanje ili oštećenje ovog znaka, ulazak u prostor bez skidanja ili povrede ovog znaka ili otvaranje ovog prostora predstavlja kazneno djelo skidanja i povrede službenog pečata i znaka iz članka 317. Kaznenog zakona za što je zapriječena kazna zatvora u trajanju do 5 godina. Neovlašteni ulazak u ovaj prostor predstavlja kazneno djelo narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. Kaznenog zakona za što je zapriječena kazna zatvora u trajanju do 1 godine.", te time što je postavio 2 pečata na ručku od ulaznih vrata, a čime je onemogućio ulaz i oduzeo posjed stana tužitelju, da je tužitelj za čin smetanja doznao od susjede BU koja mu je javila 30. rujna 2022. da je tuženi izvršio prethodno opisano smetanje, nadalje navodeći da tužitelj uopće nije stavio nikakav žig na pečat, a što je propust službene dužnosti, jer ispada da su samovoljno zapečatili stan bez zakonskog ovlaštenja. Nadalje navodi, ukoliko smatraju da su vlasnici stana, da državna tijela trebaju postupiti po drugim propisima, da smatra da je tuženik bez ikakve pravne osnove samovlasno zauzeo i onemogućio tužitelja u čuvanju, odnosno posjedu stana dok se ne raspravi ostavina iza pokojnog brata tužitelja - OU obzirom da nesporno postoje nasljednici – među njima i tužitelj, da se u stanu također nalaze osobne stvari i druga pokretna imovina pokojnika, kao i imovina njegova brata, koji povremeno posjećuje stan. Slijedom svega navedenoga, a kako tuženik ne pristaje mirnim putem vratiti oduzeti posjed navedenog stana, a samovlasno je pribavio posjed, te protupravno svojata vlasništvo nad stanom, fingirajući kao da ne postoje nasljednici iza pokojnika, predlaže donijeti rješenje sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke ovog rješenja.

1.1. Tužitelj nadalje smatra da su, pored naprijed navedenog, u konkretnom slučaju ispunjeni svi uvjeti za određivanje privremene mjere, radi sprečavanja nasilja i nastanka nenadoknadive štete, da nema nimalo dvojbe da je tuženik neovlašteno prodro u tužiteljev posjed tako što je postavio službeni znak i pečat na ulazna vrata stana, čime je onemogućio ulaz i oduzeo posjed tužitelju čime su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 442. Zakona o parničnom postupku, da uz navedeno sud mora imati u vidu da tužitelj nema mogućnosti koristiti na uobičajen način niti jednu prostoriju koje drži u posjedu, jer nema mogućnost ulaska kroz vrata u stan, bez da povrijedi službeni pečat, a za koji čin mu prijeti kazneno gonjenje po Kaznenom zakonu, a ne postoji poseban ulaz u tu kuću, da to stvara svakodnevnu napetost i postoji mogućnost izbijanja novog nasilja i počinjavanja nove štete, pa slijedom navedenoga predlaže, temeljem odredbi članka 442. Zakona o parničnom postupku, odrediti privremenu mjeru kojom se zabranjuje otuđenje i opterećenje stana u [adresa], potkrovlje, nekretnine sagrađene na k. č. [katastarska čestica], k.o., površine 33,79 m2 uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu, te oduzimanje stana i povjeravanje na čuvanje i upravu tužitelju, slobodnog od osoba i stvari, s tim što će tuženika obvezati na predaju ključeva od ulaznih vrata u roku od 24 sata po prijemu rješenja kao i uklanjanju službenog znaka i pečata, pod prijetnjom novčanog kažnjavanja, da navedena privremena mjera traje do pravomoćnosti rješenja u sporu za smetanje posjeda ili do drugačije odluke Suda ako se okolnosti, zbog kojih je mjera određena, kasnije ne promijene tako da mjera više nije potrebna.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu poriče da bi tužitelj bio u posjedu jednosobnog stana u [adresa] i da je navedeni stan prednik tužitelja OU stekao putem Ugovora o prodaji od 04. lipnja 1987., da je predmetna nekretnina vlasništvo Republike Hrvatske, koja je stečena temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z-42584/21 od 28. rujna 2021., a obzirom na navedeno prvenstveno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje predmetne tužbe. Nadalje navodi da su neosnovani i netočni navodi tužitelja da je tuženik samovlasno smetao tužitelja u posjedu predmetnog stana, da je predmetni stan nakon smrti OU dulje vremena bio prazan i da u isti nitko nije dolazio, da je predstavnik suvlasnika TU obavijestio tuženika o potrebi pristupa u sve stanove vezano za obnovu nekonstrukcijskih elemenata zgrade nakon potresa u Zagrebu kao i pregleda dimnjaka, da je tuženik kao trgovačko društvo koje upravlja i predstavlja vlasnika predmetnog stana bio dužan omogućiti pristup iz gore navedenog razloga u navedeni stan, da je osim toga tuženik izvršio očevid radi utvrđenja korisnika kojim je nedvojbeno utvrđeno da je stan prazan od smrti korisnika OU. Slijedom navedenog predlaže donijeti odluku kojom se odbija tužba i tužbeni zahtjev, uz obvezu tužitelja da nadoknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak.

2.1. U odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem privremene mjere, isti smatra u cijelosti neosnovanim, navedeno iz razloga što je zahtjev tužitelja identičan postavljenom tužbenom zahtjevu što čini prijedlog nedopuštenim, da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje privremene mjere, odnosno tužitelj nije učinio vjerojatnim svoju tražbinu, niti je specificirao koja to šteta nastaje i zbog čega bi bila nenadoknadiva, pa stoga predlaže donijeti rješenje kojim se odbija prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u podnesak nasljednika na ostavinski predmet broj O-9926/21 koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu (list 6 spisa), fotografiju znaka na vratima (list 7 spisa), fotografiju pečata na ručki vrata (list 8 spisa), Rješenje Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Klasa: UP/I-612,08/13-06/261, Urbroj: 251-18-03-13-02, od 4.4.2013. (list 10-11- spisa), Ugovor o prodaji od 4. lipnja 1987. (list 12-15 spisa), Smrtni list za pokojnog OU od 14.10.2021. (list 17 spisa), zk. izvadak (list 22 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z-42584/21 od 28. rujna 2021. (list 23-31 spisa), zapisnik o očevidu od 06.07.2022. (list 33 spisa), zapisnik o očevidu od 20.12.2021. (list 34 spisa), račune (list 50-123 spisa), rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-9926/2021-15 od 16.12.2022. (list 126-128 spisa), saslušani su: tužitelj (list 131-132 spisa), svjedoci: FU (list 132-133 spisa), AU (list 133 spisa), TU (list 133 spisa), EU (list 138-139 spisa) i JU (list 139 spisa).

4. Na temelju ovako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno te sve dokaze zajedno u njihovoj ukupnosti, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim dok je prijedlog za izdavanje privremene mjere ocijenjen neosnovanim.

5. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, kao i osnovanost tužbenog zahtjeva.

6. Sud je, sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a ograničio raspravljanje i dokazivanje samo na činjenicu posljednjeg stanja posjeda i eventualnog smetanja. Istom je odredbom isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti ili o zahtjevima za naknadu štete i to u onom dijelu koji se ne odnosi niti na činjenicu posljednjeg stanja posjeda niti nastalog smetanja.

7. Uvidom podnesak nasljednika na ostavinski predmet broj O-9926/21 koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu (list 6 spisa) utvrđeno je da istim tužitelj obavještava sud da je ostavitelj OU preminuo **.**.2021., da nije bio oženjen i da nije imao djece, te dostavlja u ostavinski spis podatke o činjenici smrti, zakonskim nasljednicima, kao i o ostavinskoj imovini.

7.1. Uvidom u rješenje o pravomoćno nasljeđivanju posl.br. O-9926/2021-15 od 16.12.2022. (list 126-128 spisa), utvrđeno je da je iza pok. OU temeljem zakona i ustupa proglašen OUK, ovdje tužitelj.

8. Iz naprijed navedenih dokaza utvrđeno je da tužitelj na predmetnoj nekretnini ima nasljednički posjed (čl. 17 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje u tekstu: ZVDSP)), te da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja neosnovan u cijelosti.

9. Tužitelj u svom iskazu navodi da je njegov brat pok. OU bio slijep i imao je problema sa smještajem u Zagrebu, pa je tako njihova mama prodala kuću da bi mu kupila taj stan 1978. za 60.000,00 maraka, da je brat kupio taj stan od GU, a ona ga je pak kupila od HU i nikada u zemljišnim knjigama nije preneseno vlasništvo na njegovog brata. Kako je godinama njegov brat plaćao račune na ime HU zatražio je pomoć od ljudi da to sredi, ali to nije uspio srediti, da je u 7. mjesecu 2021., kad je bila korona, njegov brat dobio poziv da dođe na sud i da donese dokumente o vlasništvu na stanu u roku od 30 dana, da se brat nije na sud pojavio u roku od 30 dana, a 32. dan po tom pozivu je i preminuo, da je taj stan on naslijedio i platio porez na nasljedstvo, napominje da on ne može biti u Republici Hrvatskoj zbog zdravlja njegove supruge, ali mu je svakako želja da pola godine budem tu, a pola godine u [adresa] sa svojom djecom, kao i da bi stan, da nije bio zapečaćen, do sada bio renoviran i rentao bi ga. Nadalje navodi da je bio u predmetnom stanu nakon smrti njegovog brata dva puta, prvi put po smrti brata koja se dogodila u ljetnom periodu i pokušao je nešto razriješiti jer se u stanu nalazi najveća fonoteka u Republici Hrvatskoj, preko 1500 knjiga, ali kako se morao vratiti kući u [adresa] tada nije stigao sve napraviti, a drugi put kada je došao u Hrvatsku za božićne praznike i u tom je stanu uspio počistiti dosta stvari uz pomoć JU, a po njegovom odobrenju, jer su imali ključeve od stana, u stan su nakon smrti njegovog brata dolazili JU, gospođa ČU, ĐU i KU, da je u periodu od kada je njegov brat kupio stan, pa do njegove smrti redovito dolazio u predmetni stan, te je bratu pomogao i urediti predmetni stan, da se ne može točno sjetiti kada je saznao da je predmetni stan zapečaćen, ali da okvirno misli da je bila 2022., a kad je saznao da je stan zapečaćen da je nazvao odvjetnika i pitao što se da poduzeti da bi vratio stan i da može nastaviti renoviranje.

10. Svjedok UU u svom iskazu navodi da je ovdje tužitelj redovito dolazio kod svoga brata kad god je dolazio u Zagreb, da je nakon smrti brata tužitelja pok. OU, isti dolazio čistiti i spremati predmetni stan, a to je činio sve do dok predmetni stan nije zapečaćen, da se ne može sjetiti kada je stan zapečaćen, da ju je o navedenom obavijestila susjeda, a ona je potom otišla i poslikala tu situaciju, te o navedenome obavijestila ovdje tužitelja, da se ne može sjetiti godine kada je pok. OU umro, ali zna da je umro u 8. mjesecu.

11. Svjedok AU, kuma tužitelja, u svom iskazu navodi da je ovdje tužitelj nakon smrti njegovoga brata pok. OU dolazio u predmetni stan i tamo su on i njezin suprug JU čistili taj stan, slagali su u kutije knjige, poklanjali su namještaj zajednici liječenih ovisnika, a u taj stan čak je dolazila i kćer tužitelja sa djecom i tamo su i prespavali, da ne može točno reći koliko puta je tužitelj nakon smrti njegovog brata dolazio u stan, ali barem dva, tri puta godišnje.

12. Svjedok TU u svom iskazu navodi da je od početka bavljenja poslovima predstavnika suvlasnika, prvi kontakt sa pok. OU ostvario 2001. kada je bio potpisan i prvi međuvlasnički ugovor, da je u predmetnom stanu boravio gosp. OU, a u određenim navratima i druge osobe su imale prijavljeno prebivalište na predmetnom stanu, kao što je i u određenom trenutku na navedenom stanu i na predmetnoj adresi i trgovačko društvo Euterpa imalo sjedište, da su njegovi kontakti sa pok. OU bili vezani uz održavanje zgrade, pa mu je tako poznato da se pok. OU prve dvije godine predstavljao kao podstanar u tom stanu, a na njegovo traženje je upravitelj zgrade 3.5.2023. tražio od pok. OU da se očituje te da dostavi dokumentaciju o vlasništvu na predmetnom stanu u roku od 8 dana, a po kojem dopisu isti nije postupio. U pogledu vlasništva na predmetnom stanu navodi da mu je poznato da je investitor bila obitelj O, koji su predmetni stan prodali obitelji R, koji su nakon toga stan prodali HU i ĆU, oni su stan prodali ŽU, a on je stan prodao obitelji PU, a nakon toga u stan se uselio pok. OU, da on u predmetnom stanu dok je pok. OU bio živ, nikada nije bio, a nakon njegove smrti bio je jedanput kada su dolazili iz tvrtke koja je trebala obaviti rekonstrukciju na zgradi nakon potresa, a navedeno se dogodilo 31.8.2022., da on nije vidio je li se itko koristio predmetnim stanom nakon smrti pok. OU obzirom da u taj dio zgrade odlazi jedino po zadatku, a njemu se isto tako nitko od rodbine pok. OU nije javio niti mu je prijavljeno da netko živi u tom stanu.

13. Svjedok EU u svom iskazu navodi da u pogledu vlasništva i posjeda predmetnoga stana nema nikakva saznanja, da je bio na adresi [adresa] u potkrovnom stanu po pozivu prijatelja KU da mu pomogne prenijeti neke stvari iz tog stana kao što su ploče, knjige, CD-i i to je bio prvi i jedini put da je bio u tom stanu, da jedino što je mogao zaključiti, a na temelju onoga što je vidio u navedenom stanu jest da je gomila knjiga bila na njemačkom jeziku, a na koricama knjiga su se nalazile naljepnice sa natpisima na bralici iz čega je zaključio da je osoba koja je bila u tom stanu, bila prevoditelj s njemačkog jezika.

14. Svjedok JU u svom iskazu navodi da se sa pok. OU znao desetljećima, sa istim su se družili on i njegova supruga, čak su štoviše bili i kumovi, da je 1985., 1986., 1987., ne zna točno, OU tražio stan i on i njegova supruga su mu pomogli tražiti stan, pa je tako i pronašao i predmetni stan koji mu se jako svidio obzirom je bio blizu Saveza slijepih, čiji je bio član, i blizu centra grada tako da je mogao obaviti sve što mu je trebalo, da je pok. OU predmetni stan kupio bez knjižnog vlasništva, a pri tom misli da navedeni stan nije bio papirnato riješen, a kupio ga je na način da je dio novca posudio od obitelji, dio od prijatelja i isti je planirao u njemu živjeti do kraja života, da su se u tom stanu intenzivno družili do njegove smrti. Nadalje navodi, kad je OU umro, da je njegov brat OUK došao iz [adresa] i isti mu je nakon sprovoda dao dva ključa od predmetnoga stana za gornju i donju bravu i to za situaciju ako nešto treba u stanu, kao i da se stvari iz stana iznesu i da se stan isprazni, da je stan bio pun knjiga, ploča, CD-ova i sl., da je jedan dan došao do predmetnoga stana i na vratima je zatekao plombu bez pečata i to na donjoj bravi, a isti je postavljen bez ikakve prethodne obavijesti, da je zaključao gornju bravu kad je to vidio i nazvao je broj koji se nalazio na obavijesti na vratima i da je u telefonskom razgovoru sa gospođom, istoj rekao da je zaključao gornju bravu, na što mu je ista rekla da izvoli otključati gornju bravu ako ne želi da i pozove policiju. Svjedok napominje da je, prije nego je nazvao broj sa obavijesti, pokušao od susjeda doznati što se dogodilo i zbog čega se predmetna plomba nalazi na vratima, no međutim oni nisu imali nikakva saznanja o navedenom, da je u periodu od kad mu je OUK predao ključeve od predmetnoga stana, pa sve do postavljanja predmetne plombe, u predmetni stan dolazio periodički čistiti isti od stvari te je u navedenom stanu i bojao police i regale, a onda je jedan dan zatekao plombu na vratima, da je od trenutka kada je dobio ključeve, pa do postavljanja navedene plombe na vrata, protekao relativno kratak period, svega nekoliko mjeseci, pa mu je osobno bilo jako čudno kako je do toga došlo, ističe kako je OU bio vrhunski intelektualac, pomagao je stotinama ljudi na stotine načina, jako je volio ovu državu i misli da ovakvo ponašanje države prema njemu nije zaslužio.

15. Sud je poklonio vjeru iskazima tužitelja, svjedoka FU, AU i JU jer su iskazivali životno i logično, a iz navedenih iskaza je u bitnom utvrđeno da je u predmetnoj nekretnini živio pok. OU do svoje smrti, da ga je tužitelj prije smrti redovito posjećivao, a nakon njegove smrti u stan je dolazio tužitelj čistiti i spremati predmetni stan i bio je u posjedu ključeva stana, a to je činio sve do dok predmetni stan nije zapečaćen. Činjenicu da je u stanu živio pok. OU potvrđuje u svom iskazu i svjedok TU, predstavnik suvlasnika zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan, dok činjenicu da je bio u predmetnom stanu i isti po zamolbi prijatelja čistio potvrđuje i svjedok EU u svom iskazu. Slijedom navedenoga, ostaje za utvrditi da je pok. OU bio isključivi i mirni posjednik predmetne nekretnine, koji posjed je po njegovoj smrti naslijedio i uživao sada tužitelj, sve dok isti nije zapečaćen od strane tuženika.

16. Prema odredbi čl. 20. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje u tekstu: ZVDSP) samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Pravo na zaštitu posjeda, sukladno čl. 21. st.1. ZVDSP, ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo.

17. Iz svih provedenih dokaza tako jasno proizlazi da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu, pobliže označenog pod točkom I. izreke ovog rješenja, da je isti bio od strane tuženika uznemiravan u posjedu obzirom je tuženik postavio službeni znak i pečat na ulazna vrata od stana koji se nalazi na adresi [adresa], potkrovlje, Zagreb, bez sudske odluke i bez suglasnosti nasljednika, slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da tužitelj ima pravo na posjedovnu zaštitu u smislu gore citiranog propisa čl. 21.st.1. ZVDSP-a te je stoga njegov zahtjev osnovan i stoga prihvaćen te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

18. Kako tužitelj u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a u svezi s čl. 221a ZPP-a, nije dokazao ispunjenje pretpostavki propisanih odredbom čl. 346. u svezi odredbe čl. 341. i 342. sve Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12; dalje u tekstu OZ), to je valjalo odbiti prijedlog za donošenje privremene mjere budući za donošenje iste nema zakonskih uvjeta, pa je stoga valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) u Tbr.7/2 Tarife određeno je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, dok za svaku daljnju radnju u navedenom postupku odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova. Shodno tome, tužiteljici je za prve četiri radnje poduzete u ovom postupku (tužba s prijedlogom određivanja privremene mjere, podnesak od 25.11.2022., prijedlog za povrat u prijašnje stanje od 05.04.2023. te ročište 17.01.2024.) priznat trošak u visini od 250 bodova (Tbr. 7/2 Tarife), trošak sastava podnesaka od 17.01.2024. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 7/2 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 13.05.2024., 13.01.2025. i 12.11.2025. u iznosu od po 50 bodova svako (Tbr. 7/2 Tarife), odnosno ukupno 450 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 900,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 1.125,00 eura, te je stoga odlučeno je kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

19.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe na rješenje od 18.04.2023. obzirom da ista nije bila potrebna za vođenje postupka, sud je postupio po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i isti dopustio te nastavio voditi postupak.

U Zagrebu, dana 10. prosinca 2025.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je rješenje objavljeno.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja uz rješenje za platež sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 39,82 eur

- tuženiku