Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2689/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2) TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3) UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Zoran Novaković, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 799/2023-76 od 4. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 799/2023-76 od 4. listopada 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti 1. tužitelju PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 23.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti 2. tužiteljici TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 23.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti 3. tužiteljici UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 23.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbijaju se zahtjevi 1. tužitelja PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice TA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice UA, OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu daljnjeg iznosa 23.452,98 eura svakome sa zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude do isplate u roku 15 dana. V Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknaditi 1. tužitelju PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljici TA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljici UA, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu 28.819,48 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.".

2. Protiv te presude stranke su podnijele žalbe.

3. Tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke i u odluci o parničnom trošku u dijelu u kojem tužiteljima nije priznat zatraženi parnični trošak zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, uvećan za trošak žalbenog postupka.

4. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu u točkama I., II., III. i V. izreke zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 2) i 3) ZPP, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u dosuđujućem dijelu i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženici, uvećano za trošak žalbenog postupka.

5. Tužitelji su dostavili odgovor na žalbu tuženice u kojem pobijaju njene žalbene navode i predlažu da se žalba tuženice odbije kao neosnovana.

6. Presudom ovog suda poslovni broj Gž-3282/2024-3 od 12. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki IV. izreke (točka I. izreke drugostupanjske presude). Točkom II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u točkama I., II. i III. izreke tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od po 23.000,00 eura svakom tužitelju sa zateznim kamatama tekućim od 4. listopada 2024. do isplate i u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak, dok je točkom III. izreke naloženo tužiteljima naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 10.643,00 eura, odnosno svaki po 3.547,67 eura.

7. Navedena presuda ukinuta je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-891/2025-2 od 30. rujna 2025. i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

8. U ponovljenom postupku odlučeno je kao u izreci zbog razloga koji slijede.

9. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete na ime duševnih boli zbog smrti njihovog brata, sada pokojnog OA, a koji zahtjev tužitelji u tužbi prvenstveno temelje na činjeničnoj osnovi da je smrt pokojnog OA bila rezultat ratnog zločina počinjenog od strane VA, JA, DA i CA, koji da su omogućili nepoznatim pripadnicima hrvatskih oružanih ili redarstvenih snaga odvesti ratne zarobljenike iz prostorija Policijske uprave Bjelovar u šumu, gdje su ih strijeljali.

10. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, u provedenom postupku utvrdio:

- da su pravomoćnom presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-rz- 4/11 od 17. studenoga 2011. optuženci VA, JA, EA i LA oslobođeni optužbe, da bi počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava pomaganjem u ratnom zločinu protiv ratnih zarobljenika, i kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava pomaganjem u ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva, na način da bi s umišljajem pomogli drugima da kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubijaju ratne zarobljenike i da izvrše napad na civilnu osobu posljedica kojeg je bila teška tjelesna ozljeda, i to time što su, nakon što je 29. rujna 1991. u jutarnjim satima iz kasarne bivše JNA, VP [broj] u Bjelovaru, ispaljivanjem granata iz teškog naoružanja izvršen napad na Bjelovar i istog dana oko 19 sati od strane pripadnika hrvatskih oružanih snaga kasarna zauzeta, kojom prilikom su zarobljeni pripadnici JNA, među kojima i sada pokojni OA i jedna osoba neutvrđenog identiteta, odvedeni u prostorije za zadržavanje u podrumu zgrade PU Bjelovar, VA kao pomoćnik načelnika Odjela operativnih poslova PU Bjelovar, te JA, EA i CA kao pripadnici specijalne policije MUP-a, prema prethodnom dogovoru, u cilju da svojim postupanjem omoguće počiniteljima ubijanje ratnih zarobljenika i civila MA, **.**.1991. oko 19 sati VA rekao voditelju smjene operativnog dežurstva PU Bjelovar ĐA da će tijekom večeri doći pripadnici specijalne policije i odvesti ratne zarobljenike, a zatim mu naredio da pripadnicima specijalne policije dade ključ podrumskih prostorija kako bi se ratni zarobljenici mogli odvesti pa su JA, EA i CA u noći 3./4. listopada 1991. došli u zgradu policijske uprave i od voditelja smjene ĐA uzeli ključeve znajući da će ratni zarobljenici biti izvedeni iz zgrade i odvezeni na pogodno mjesto da ih se ubije tako da su ratni zarobljenici i civil MA od strane nepoznatih osoba izvedeni iz zgrade, smješteni u dostavno vozilo i odvezeni u šumu "Česma" kod Malog Korenova gdje je u njihova tijela ispaljeno više projektila pojedinačnom i rafalnom paljbom iz automatskih pušaka i vojničkih pušaka, uslijed čega su AA i drugi navedeni ratni zarobljenici zadobili brojne strijelne rane glave, trupa i udova koji su doveli do njihove trenutne smrti,

- kako se štetni događaj odvio na način da su ratni zarobljenici, pa tako i brat tužitelja, od strane nepoznatih osoba izvedeni iz zgrade, smješteni u dostavno vozilo i odvezeni u šumu "Česma" kod Malog Korenova, gdje je u njihova tijela ispaljeno više projektila što ih je usmrtilo,

- kako u vezi predmetnog štetnog događaja nije utvrđena ničija kaznena odgovornost, ne vodi se kazneni postupak, niti je dokazano da postoje procesne smetnje za njegovo vođenje,

- da su se tužitelji obratili Republici Hrvatskoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora 15. studenoga 2004.

11. Navedene činjenice u ovoj fazi postupka nisu sporne, a slijedom tih činjenica pravilno je prvostupanjski sud, odlučujući o istaknutom prigovoru zastare, otklonio primjenu članka 377. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - u nastavku ZOO/91) koji se primjenjuje po odredbi članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u revizijskoj odluci broj Rev-1093/2020-2 od 21. rujna 2022.

12. Iz obrazloženja pobijane presude dalje proizlazi kako je prvostupanjski sud polazeći od nesporne činjenice da su sada pokojnog OA iz Policijske uprave Bjelovar odvele nepoznate maskirane i uniformirane osobe, nakon čega je pronađen mrtav u šumi, gdje je podlegao nizu zadobivenih prostrijelnih rana iz vojničkih pušaka, te "imajući na umu složenu društvenu klimu ratnog vremena, vrijeme i mjesto počinjenja, način i sredstva izvršenja, dob pokojnog brata tužitelja, te motiv ubojstva" zaključio kako je "predmetno ubojstvo izazvalo osjećaj straha i osobne nesigurnosti na području Bjelovara, osobito kod građana srpske nacionalnosti", pa smatra kako je isti "ubijen manifestacijom akta terora i nasilja poduzetim isključivo s ciljem teškog narušavanja javnog reda zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana srpske nacionalnosti" čime su ostvarena obilježja terorističkog akta u smislu odredaba Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (Narodne novine broj 117/03 - u nastavku ZOŠT).

13. Suprotno takvom zaključku prvostupanjskog suda ovaj sud je u presudi poslovni broj Gž-3282/2024-3 od 12. prosinca 2024. izrazio stajalište po kojem je neprihvatljiva neutemeljena ocjena šireg konteksta događanja na području Bjelovara u vrijeme Domovinskog rata, koja više odgovara retorici kojom se poticala i pravdala agresija JNA i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku, pa je tako neprihvatljivo i dovođenje konkretnog štetnog događaja u taj kontekst. Naprotiv, kada se imaju u vidu nesporne okolnosti pod kojima je stradao sada pokojni OA (ratni zarobljenici, pa tako i brat tužitelja, su od strane nepoznatih osoba izvedeni iz zgrade, smješteni u dostavno vozilo i odvezeni u šumu gdje su usmrćeni), prema izraženom stajalištu ovog suda, odgovornost tuženice ne može se promatrati kroz odredbe ZOŠT. Pri tome je ovaj sud imao u vidu nespornu činjenicu da je brat tužitelja, koji je bio pripadnik neprijateljske vojske, pogubljen u šumi, i slijedom te činjenice zaključio da se njegovo ubojstvo, iako predstavlja akt nasilja i makar je svako ubojstvo uznemirujuće, već zbog činjenice da je izvršeno izvan očiju javnosti, a tijelo tek naknadno pronađeno, pa obzirom i na svojstvo OA kao neprijateljskog vojnika, ne može smatrati aktom usmjerenim na teško narušavanje javnog reda zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana u smislu članka 1. ZOŠT, već tuženica eventualno može biti odgovorna za štetu koju su, u situaciji kada tužitelji nisu dokazali da su njihova brata ubili pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga, opet eventualno, skrivili pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga time što nisu spriječili odvođenje ratnih zarobljenika, a što nužno ne mora imati i obilježja kaznenog djela, po odredbama Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (Narodne novine broj 117/03).

14. Revizijski sud, s druge strane, smatra kako činjenica da je ubojstvo izvršeno izvan očiju javnosti ne može biti jedini kriterij za odlučivanje o tome je li u konkretnom slućaju moguće primijeniti ZOŠT, već je potrebno ocijeniti širi kontekst prilika i događanja u kojem je štetna radnja počinjena te, imajući u vidu vrijeme i mjesto počinjenja , način i sredstva izvršenja, motiv, dob žrtava, kao i sve druge okolnosti slučaja, utvrditi je li smrt brata tužitelja, u konkretnoj situaciji, izazvala kod građana osjećaj straha, užasa i osobne nesigurnosti.

15. Kako su u konkretnom slučaju počinitelji ostali nepoznati, to je prema stajalištu ovog suda o motivu ubojstva brata tužitelja moguće samo nagađati, pa je utoliko širi kontekst bitan za zaključak radi li se o terorističkom aktu u smislu članka 1. stavka 2. ZOŠT, odnosno za zaključak o mogućim pobudama počinitelja zločina. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi motiv nije utvrdio, niti je obrazložio zbog čega smatra da je predmetno ubojstvo izazvalo osjećaj straha i osobne nesigurnosti na području Bjelovara, osobito kod građana srpske nacionalnosti. Nije sporno kako je brat tužitelja zarobljen 29. rujna 1991. u okviru vojno-redarstvene akcije kojom je zauzeta kasarna tzv. JNA "Božidar Adžija" iz koje je prethodno, istog dana izvršen napad Grad Bjelovar, a ubijen je nekoliko dana kasnije, nakon što su ga nepoznate osobe, u noći sa 3. na 4. listopada 1991., odvezle u šumu Česma i tamo strijeljale, pa je prema stajalištu ovog suda kroz prostorno-vremenski kontekst prije svega potrebno analizirati događaje koji su prethodili zarobljavanju sada pokojnog OA, koji, obzirom na stradanja Grada Bjelovara uoči pada kasarne (koje činjenice bi trebale biti općepoznate), upućuju kako bi mogući motiv počinitelja zločina bila svojevrsna odmazda (koja ne umanjuje težinu zločina), dok bi drugi eventualni motiv, na koji (nakon što je kazneni postupak na koji su se tužitelji u tužbi pozivali završen oslobađajućom presudom) upućuju tužitelji, dovođenjem u vezu ubojstva OA sa navodnim miniranjem kuća srpskog stanovništva s ciljem njihova zastrašivanja (u kojem dijelu sud prvog stupnja prihvaća isključivo iskaze tužitelja) bilo moguće utvrditi tek ukoliko bi tužitelji dokazali poveznicu između tih događaja.

16. Nadalje, iako je ovaj sud prihvatio prigovor zastare koji je istaknula tuženica imajući u vidu objektivni petogodišnji rok iz članka 376. stavka 2. ZOO/91, koji po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev- 1093/2020 od 27. rujna 2022. teče od dana saznanja tužitelja za štetu, obzirom na izraženo stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u revizijskoj odluci poslovni broj Rev-891/2025 od 30. rujna 2025. u ovom postupku je potrebno utvrditi i početak subjektivnog trogodišnjeg roka zastare iz članka 376. stavka 1. ZOO, odnosno trenutak u kojem su tužitelji saznali za okolnosti smrtnog stradavanja svoga brata, a posebno za činjenicu što je uzrok smrti.

17. Zbog izloženih razloga, kako je činjenično stanje za sada ostalo nepotpuno utvrđeno, po odredbi članka 370. ZPP valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud sa strankama raspraviti odlučne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem, u tom pravcu ocijeniti dokaze koje stranke predlože i potom donijeti novu odluku o zahtjevu tužitelja i o troškovima cjelokupnog postupka.

Split, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić