Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

                                    Kž-22/2021-5

 

                   

 

                   

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-22/2021-5

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. P. zbog kaznenog djela iz članka 147. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe punomoćnika privatne tužiteljice A. J., odvjetnika u Z., izjavljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 21. listopada 2020. br. K-1604/2018-24, u sjednici vijeća održanoj dana 19. listopada 2023., u odsutnosti u javnom dijelu sjednice privatne tužiteljice sa punomoćnikom odvjetnikom A. J. te optuženika sa braniteljicom odvjetnicom M. B.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba privatne tužiteljice A. S. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem K-1604/2018-24 od 21. listopada 2020. optuženi P. P. oslobođen je optužbe za učin kaznenog djela protiv časti i ugleda, uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11.

 

2. Na temelju članka 149. stavka 3. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. -dalje u tekstu: ZKP/08) obvezana je privatna tužiteljica da naknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna/66,36 eura[1] te nužne izdatke i nagradu braniteljice optuženog, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

 

3. Protiv te presude žalbu je podnijela privatna tužiteljica A. S. po punomoćniku odvjetniku A. J., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika proglasi krivim, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupak. Ujedno je zatražena obavijest o održavanju sjednice vijeća.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Sjednica vijeća održana je u odsutnosti uredno izvještene privatne tužiteljice A. S. i njenog punomoćnika, odvjetnika A. J. te optuženog P. P. i njegove braniteljice, odvjetnice M. B., na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08.

 

6. Žalba privatne tužiteljice nije osnovana.

 

7. Iako u uvodnom dijelu žalbe ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, privatna tužiteljica istu ne konkretizira i ne navodi koju postupovnu povredu nalazi ostvarenom, niti iz sadržaja žalbe proizlazi obrazloženje navedene žalbene osnove. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Nije u pravu žaliteljica i kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Naime, u uvodu žalbe navodi taj žalbeni osnov, ali u žalbi na obrazlaže povredu kaznenog zakona koju ima u vidu, već se iz sadržaja podnesene žalbe može zaključiti kako smatra da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što žaliteljica smatra da su se u ponašanju optuženika stekla sva obilježja kaznenog djela, a za što je prvostupanjskom presudom temeljem članka 453. točke 3 ZKP/08 oslobođen od optužbe, jer je prvostupanjski sud utvrdio da nije dokazano da je optuženik počinio djelo za koje se optužuje privatnom tužbom i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žaliteljice, bilo ispravno. Kako ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede kaznenog zakona iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, to žalba izjavljena iz žalbenog osnova povrede kaznenog zakona, nije osnovana.

 

9. Što se tiče žalbe izjavljene iz žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u stvari, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, analizirajući kompletan tijek dokaznog postupka, te povezujući inkriminirano postupanje s provedenim i utvrđenim dokazima, za navesti je da žaliteljica pogrešno ocjenjuje provedene dokaze, subjektivno zauzima stav u pogledu tih dokaza, a posebno analize pojedinih dokaza od strane prvostupanjskog suda. Međutim, za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji ni navodima žalbe nisu dovedeni u pitanje.

 

9.1. Naime, potpuno neosnovano i neutemeljeno žaliteljica u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud nekritički i bez odgovarajućeg obrazloženja oslobodio optuženika od optužbe te da je u obrazloženju pobijane presude samo ukratko naveo kako ne poklanja vjeru iskazu privatne tužiteljice i njene kćerke, dok u cijelosti poklanja vjeru optuženiku i svjedocima M. K. i M. M., pri čemu je propustio cijeniti činjenicu da bi se radilo o zaposlenicima optuženika, a koja činjenica dovodi u pitanje njihovu nepristranog. Osim toga, i sami iskazi tih svjedoka da nisu suglasni, te dovode u pitanje njihovu nepristranost. Suprotno izloženom stavu žaliteljice, prvostupanjski je sud osnovano poklonio vjeru iskazima svjedoka M. K. i M. M. koji kao građevinski radnici angažirani od strane optuženika radi izgradnje spornog zida, dakle ne bi se radilo o zaposlenicima optuženika kako to žalba implicira, doista nemaju nikakvog razloga svojim iskazima pogodovati optuženiku. Naime, obojica svjedoka u svojim iskazima nisu potvrdili tijek događaja kako ga to opisuje privatna tužiteljica, odnosno, nisu vidjeli da bi optuženi zamahivao kolcem prema privatnoj tužiteljici, a niti čuli da bi optuženik uputio uvredljive riječi privatnoj tužiteljici, iako su svo vrijeme bili u dvorištu, budući da su, kako je naveo svjedok M. K., kada je privatna tužiteljica skinula šalunge sa zida, prekinuli posao i pozvali optuženika koji im je, nakon razgovora sa privatnom tužiteljicom, kazao da mogu nastaviti sa poslom. Stoga, da se inkriminirani događaj desio na način kako je to u svom iskazu opisala privatna tužiteljica, zasigurno da bi svjedoci, koji su prekinuli posao, mogli to čuti i vidjeti, jer očito nisu bili u šupi optuženika, kako to tvrdi privatna tužiteljica. Nastavno tomu, pravilno je prvostupanjski sud doveo u pitanje i vjerodostojnost iskaza svjedokinje D. S., kćerke privatne tužiteljice, koja je, obzirom na tu činjenicu zainteresirana za ishod toga kaznenog postupka, a njen iskaz, kako to osnovano utvrđuje prvostupanjski sud nije suglasan niti sa iskazom same privatne tužiteljice koja je prvo tvrdila da u dvorištu inkriminirane prigode osim optuženog i nje nitko drugi nije bio, da bi tek na naknadno pitanje odgovorila da bi se uz nju nalazila i kćerka, a čiju nazočnost u dvorištu u svojim iskazima ne potvrđuju niti svjedoci M. K. i M. M., kao ni optuženik u svojoj obrani. Stoga, osnovano prvostupanjski sud ne prihvaća kao istinitim iskaz privatne tužiteljice A. S. i njene kćerke D. S., te prihvaćajući kao vjerodostojne i logične iskaze svjedoka M. K. i M. M. koji potvrđuju obranu optuženika P. P., osnovano zaključuje da nakon provedenog dokaznog postupka nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11 kako mu se privatnom tužbom stavljalo na teret, te je optuženika temeljem članka 453. stavka 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe.

 

10. Slijedom svega prednje izloženog, kako žalba privatne tužiteljice A. S. nije osnovana, to je temeljem članka 482. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Šibeniku, 19. listopada 2023.

 

 

 

              ZAPISNIČAR                                                                                      PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Marina Jaram,v.r.                                                                Nives Nikolac,v.r.


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu