Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29A

Poslovni broj: Gž-1819/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Predragu Jovanoviću, odvjetniku u Labinu, protiv tuženika BK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Ireni Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnicama u Labinu, radi otklanjanja uzroka imisije, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj: P - 1391/2019 - 49 od 9. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj: P-1391/2019-49 od 9. svibnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku, otkloniti uzroke vlaženja, po zidu obiteljske kuće u vlasništvu tužitelja, na način da će na nekretnini tuženika produbiti kanal za evakuaciju vode s prometne površine, na parkirnom prostoru postaviti limeni opšav, koji bi spriječio prelijevanje vode u međuprostor i usmjerio vodu na novi horizontalni oluk, kojega treba postaviti po zapadnoj strani parkirnog prostora, odnosno postaviti novi vertikalni oluk, a u koji bi se slijevala voda iz horizontalnog oluka, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, SULEK d.o.o. od 17. studenog 2020. godine, odnosno dopunama očitovanima vještaka od 18. veljače 2021. godine i 20. listopada 2022. godine.

II. Nalaže se tuženiku, nadoknaditi tužitelju štetu, u visini od 377,30 € (2.842,50 kn).

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka, s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom od dana presuđenja, pa do isplate sve to u toku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici IK, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženici ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 8 (osam) dana naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće i petsto eura).

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troška ovog parničnog postupka za iznos od 200,00 EUR (dvjesto eura).“

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. dalje ZPP). Tužiteljica u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način prihvati tužbeni zahtjev.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5.1. Prije svega je za istaknuti kako je prvostupanjski sud donio sada pobijanu presudu u odnosu na tužiteljicu IK i tuženicu ŽK koje su kao parnične stranke i navedene u tužbi. Nakon što je predmetni spis dostavljen drugostupanjskom sudu radi odlučivanja po žalbi tužiteljice ovaj je drugostupanjski sud pregledom e-spisa uočio kako u svezi sa predmetnim postupkom postoji naznaka da je tuženica ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj] umrla **.**.2024., dakle nakon donošenja pobijane prvostupanjske presude, a prije odlučivanja drugostupanjskog suda o žalbi tužiteljice protiv navedene odluke prvostupanjskog suda. Slijedom navedenog predmetni spis je dopisom od 5. studenog 2024. vraćen prvostupanjskom sudu radi postupanja u smislu odredbe članka 212. točka 1. ZPP-a.

5.2. Zaista, prvostupanjski je sud potom dana 18. prosinca 2024. pod poslovnim brojem P- 1391/2019-56 donio rješenje kojim je u točki I. izreke prekinuo postupak zbog smrti tuženice ŽK, dok je u točki II. izreke naveo kako će se postupak nastaviti kad nasljednici tuženice preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.

5.3. Nakon što je nasljednik tuženice BK, dalje tuženik, podneskom od 3. siječnja 2025. preuzeo postupak, prvostupanjski je sud dana 23. travnja 2025. pod poslovnim brojem: P- 1391/2019-58 donio rješenje kojim je nastavio postupanje u ovom predmetu.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest negatorni zahtjev tužiteljice kojim ista nastoji postići pravnu zaštitu od imisija, konkretno voda koje sa nekretnine u vlasništvu tuženika (i to dijela koji u naravi predstavlja parkiralište) dolaze na nekretninu u vlasništvu tužiteljice i uzrokuju vlaženje zida njezine obiteljske kuće. Odredbom čanka 110. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. 152/14. , 81/15. i 94/17. dalje ZVDSP) je propisano kako se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl. ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnog zakona (prekomjerne posebne imisije). Odredbom stavka 2. navedenog članka određeno je da su vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele , kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije. Zaštita od imisija ostvaruje se negatornim zahtjevom u suglasju sa odredbama članka 167. ZVDSP-a

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju navedene presude je naveo kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka „Sulek“ d.o.o. odnosno stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Suada Kadrića, ovl. ing. građ. koji je za „Sulek“ d.o.o. izradio nalaz i mišljenje, utvrdio kako uzrok vlaženja zida na obiteljskoj kući u vlasništvu tužiteljice nisu građevinski radovi izvedeni od strane pravne prednice sadašnjeg tuženika. U obrazloženju pobijane presude se dalje navodi da budući tužiteljica nije dokazala postojanje uzročno posljedične veze između građevinskih radova na nekretnini tuženika (dijela nekretnine koji u naravi predstavlja parkiralište), i vlaženja zida na njezinoj obiteljskoj kući, to da je trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. U svezi vještačenja na koje se prvostupanjski sud poziva u pobijanoj presudi kao na ključan dokaz, za reći je kako je prvostupanjski sud u raspravnom rješenju od 4. rujna 2020. naložio vještaku Suadu Kadriću, ovl. ing. građ., da utvrdi uzrok vlaženja u nekretnini tužiteljice te eventualno predloži načine sanacije kuće tužiteljice. Vještak je potom sačinio pisani nalaz i mišljenje 17. studenog 2020., da bi potom, a očitujući se na primjedbe tužiteljice, sačinio 18. veljače 2021. dopunu nalaza i mišljenja. Pored toga vještak Kadrić sudjelovao je na ročištu za glavnu raspravu od 23. rujna 2022., da bi potom sačinio još jednu dopunu svog nalaza i mišljenja i to 20. listopada 2022.

9. Vještak Suad Kadrić, ovl. ing. građ. u svom završnom mišljenju od 20. listopada 2022. ponavlja i obrazlaže kako ne vidi „uzročno posljedičnu vezu izgradnje parkirališta tuženice s pojavom vlaženja zida u zgradi tužiteljice.“

10. Nakon razmatranja žalbe tužiteljice, prvostupanjske presude i dokazne građe koja se nalazi u predmetnom spisu za reći je slijedeće. Iako je vještak Suad Kadrić jasno naveo kako ne nalazi uzročno posljedičnu vezu između izgradnje parkirališta na nekretnini tuženika i pojave vode – vlage u zidu obiteljske kuće tužiteljice, za primijetiti je i slijeće. Vještak u svom nalazu i mišljenju od 17. studenog 2020. utvrđuje postojanje vlage u cijeloj površini pročelja kuće u vlasništvu tužiteljice, a koja vlaga da se manifestira dizanjem boje i sloja žbuke kao i prisutnost mjehurića na više mjesta, a koji da su se odvojili od sloja žbuke. Također navodi kako je tuženica izvela i osigurala nagibe parternih površina donje terase na način da sva voda otječe od nekretnine tužiteljice, i ne zadržava se.

11. Ipak u navedenom nalazu i mišljenju od 17. studenog 2020. vještak Suad Kadrić na kraju zaključuje: „Na nekretnini tuženice potrebno je produbiti kanal za prihvat i evakuaciju oborinske vode s prometne površine. Nadalje prema nekretnini tužiteljice na parkirnom prostoru potrebno je postaviti limeni opšav, koji bi spriječio prelijevanje vode u međuprostor i usmjerio vodu na novi horizontalni oluk koji bi se postavio na zapadnoj strani parkirnog prostora. Nadalje voda koju bi skupio horizontalni oluk, spustila bi se u dvorište tuženice novim vertikalnim olukom.“

12. Upravo na temelju ovog dijela nalaza i mišljenja vještaka, u kojem se dijelu navodi što bi trebalo učiniti na nekretnini tuženika, tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev u podnesku od 1. rujna 2023. o kojem je zahtjevu prvostupanjski sud odlučio u sada pobijanoj presudi.

13. Prvostupanjski se sud u pobijanoj presudi uopće ne osvrće na već spomenuti dio nalaza i mišljenja vještaka citiranog u odlomku 11. ove drugostupanjske presude. Iz ovog dijela nalaza i mišljenja vještaka moglo bi se zaključiti kako je navedene radove na nekretnini tuženika potrebno izvesti upravo stoga kako bi se spriječio dolazak vode sa nekretnine tuženika na nekretninu tužiteljice na način kako je to sada riješeno. S tim u svezi postavlja se daljnje pitanje o mogućim posljedicama na nekretninu tužiteljice ukoliko se takvi radovi ne izvedu, posebno da li bi izvođenje takvih radova moguće dovelo do prestanka pojavljivanja vlage u zidu obiteljske kuće tužiteljice. Konačno, ostalo je nejasno da li je izvođenje predloženih radova od strane vještaka, potrebno izvesti iz razloga što su moguće neki građevinski radovi na nekretnini tuženika nestručno izvedeni ili je tome neki drugi razlog.

14. U svakom slučaju, kako prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala postojanje uzročno posljedične veze između građevinskih radova na nekretnini tuženika i vlaženja zida na njezinoj obiteljskoj kući, a da se pri tome uopće ne osvrće na dio nalaza i mišljenja vještaka navedenog u odlomku 11. obrazloženja ovog drugostupanjskog rješenja, to je za zaključiti kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Ovo stoga jer se pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude ne može ispitati posebno jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Na ovu povredu tužiteljica opisno ukazuje u svojoj žalbi, a u konkretnom slučaju i ovaj drugostupanjski sud pazi na nju po službenoj dužnosti.

15. Slijedom navedenog trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka na što je ukazano u ovoj drugostupanjskoj odluci. Potom će uz pravilnu primjenu materijalnog prava vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o troškovima postupka.

U Splitu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić