Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2923/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu Saja Oulovski i Nevena Oulovski, Pakrac, a protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog sud u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovnog broja P-93/2025-41 od 8. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog sud u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovnog broja P-93/2025-41 od 8. listopada 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti tražio da mu tužitelj isplati 3.362,84 eura temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi a sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže označenoj u izreci presude suda prvog stupnja, te da mu isplati iznos od 7.040,47 eura temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli a sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže označenoj u izreci presude suda prvog stupnja (točka I), naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.312,50 eura (točka II.).
2. Protiv ove presude žalbu izjavljuje tužitelj pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači podredno ukine.
Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužitelja dostavio je na odgovor tuženiku.
Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.
Žalba tužitelja je osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku da mu izvrši isplatu iznosu od 3.362,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i da isplati iznos od 7.040,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, a temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli a sve iz Ugovora o kreditu koje su stranke zaključile.
4. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja, smatrajući da su stranke zaključile a što je nesporno među njima Aneks ugovora o kreditu 18. siječnja 2016., kojim Aneksom je konvertiran Osnovni ugovor o kreditu koje su stranke zaključile 5. lipnja 2006. na iznos od 66.000,00 CHF, koji je zatim konvertiran u eurima. Stoga, sud prvog stupnja smatra da je tužitelj konverzijom kredita riješio pitanje preplaćenog iznosa kredita zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ugovora koji su zaključili u CHF.
5. U žalbi tužitelj pobija odluku suda prvog stupnja smatrajući da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno pa na pogrešno utvrđeno činjenično stanje da je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ovo stoga, jer je vještvo vještaka dato na temelju ugovora o kreditu koje su stranke zaključile 2006., pa do 18. siječnja 2016. kada su stranke zaključile Aneks ugovora.
6. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK-a, izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:
„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“
7. Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK-a poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 11/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.
7.1. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).
8. Slijedom iznesenog, kao odlučno u ovom postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen između stranaka, sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke i kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.
9. Pritom se skreće pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos- 1/2019 također ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK-a valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.
10. Posebno se glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, ističe da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019., taj sud izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.
11. Stoga je u ovom slučaju potrebno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, odnosno je li način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama članka 19.c ZID ZPK-a, i to iznos preplate iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.
12. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.
13. Kako je u navedenom ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na ovaj dio pobijane odluke, trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom radi ponovnog odlučivanja.
14. U nastavku postupka sud prvog stupnja imat će u vidu uputu iz ove odluke i nadopuniti će činjenično stanje, te nakon pravilne primjene materijalnog prava ponovno odlučiti i o ovom zahtjevu tužitelj, a time i o troškovima postupka.
Split, 10. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Marija Šimičić
