Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-381/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1)ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3) HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Goran Rac, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Mađarić i Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P- 398/2022-22 od 25. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-398/2022-22 od 25. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuju se ništetnim pojedine odredbe Ugovora o kreditu 198-50-4300705, potvrđenog kod javnog bilježnika Želimira Mirić iz [adresa] pod brojem OV- 13395/07 od 3. kolovoza 2007. godine, Dodatka br. I Ugovoru o kreditu br. 198-50- 4300705 od 23. listopada 2012. godine, potvrđenog od javnog bilježnika Marijana Mendeš iz [adresa] br. OV-8483/2012 od 25. listopada 2012. godine i Dodatka br. II Ugovoru o kreditu br. 198-50-4300705 od 8. kolovoza 2013. godine, potvrđenog od javnog bilježnika Marijana Mendeš iz [adresa] br. OV-8003/2013 od 19. kolovoza 2013. godine, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja pok. LĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska Cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska Cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, solidarno isplatiti tužiteljima ČĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], UĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos u visini od 3.710,83 EUR, a koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak (CHF) imaju vratiti tužiteljima, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od svakog pojedinog iznosa pretplate pa do isplate, primjenjujući kamatnu stopu do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:

na iznos od 3,12 eura počevši od 29. veljače 2008. do isplate

na iznos od 7,05 eura počevši od 31. ožujka 2008. do isplate

na iznos od 2,71 eura počevši od 30. travnja 2008. do isplate

na iznos od 1,00 eura počevši od 31. svibnja 2008. do isplate

na iznos od 3,13 eura počevši od 30. lipnja 2008. do isplate

na iznos od 0,15 eura počevši od 31. kolovoza 2008. do isplate

na iznos od 2,01 eura počevši od 30. rujna 2008. do isplate

na iznos od 16,07 eura počevši od 31. listopada 2008. do isplate na iznos od 6,65 eura počevši od 30. studenog 2008. do isplate

na iznos od 18,63 eura počevši od 31. prosinca 2008. do isplate

na iznos od 20,46 eura počevši od 31. siječnja 2009. do isplate

na iznos od 21,30 eura počevši od 28. veljače 2009. do isplate

na iznos od 19,51 eura počevši od 31. ožujka 2009. do isplate

na iznos od 19,95 eura počevši od 30. travnja 2009. do isplate

na iznos od 16,36 eura počevši od 31. svibnja 2009. do isplate

na iznos od 13,71 eura počevši od 30. lipnja 2009. do isplate

na iznos od 14,41 eura počevši od 31. srpnja 2009. do isplate

na iznos od 15,81 eura počevši od 31. kolovoza 2009. do isplate na iznos od 15,69 eura počevši od 30. rujna 2009. do isplate

na iznos od 14,28 eura počevši od 31. listopada 2009. do isplate na iznos od 16,93 eura počevši od 30. studenog 2009. do isplate na iznos od 19,05 eura počevši od 31. prosinca 2009. do isplate

na iznos od 22,07 eura počevši od 31. siječnja 2010. do isplate

na iznos od 21,38 eura počevši od 28. veljače 2010. do isplate

na iznos od 25,47 eura počevši od 31. ožujka 2010. do isplate

na iznos od 24,70 eura počevši od 30. travnja 2010. do isplate

na iznos od 26,21 eura počevši od 31. svibnja 2010. do isplate

na iznos od 39,33 eura počevši od 30. lipnja 2010. do isplate

na iznos od 36,63 eura počevši od 31. srpnja 2010. do isplate

na iznos od 44,88 eura počevši od 31. kolovoza 2010. do isplate na iznos od 42,03 eura počevši od 30. rujna 2010. do isplate

na iznos od 37,44 eura počevši od 31. listopada 2010. do isplate na iznos od 47,12 eura počevši od 30. studenog 2010. do isplate na iznos od 59,42 eura počevši od 31. prosinca 2010. do isplate

na iznos od 50,71 eura počevši od 31. siječnja 2011. do isplate

na iznos od 53,76 eura počevši od 28. veljače 2011. do isplate

na iznos od 49,88 eura počevši od 31. ožujka 2011. do isplate

na iznos od 50,58 eura počevši od 30. travnja 2011. do isplate

na iznos od 67,07 eura počevši od 31. svibnja 2011. do isplate

na iznos od 68,68 eura počevši od 30. lipnja 2011. do isplate

na iznos od 82,14 eura počevši od 31. srpnja 2011. do isplate

na iznos od 75,09 eura počevši od 31. kolovoza 2011. do isplate na iznos od 67,37 eura počevši od 30. rujna 2011. do isplate

na iznos od 65,82 eura počevši od 31. listopada 2011. do isplate na iznos od 65,24 eura počevši od 30. studenog 2011. do isplate na iznos od 68,88 eura počevši od 31. prosinca 2011. do isplate

na iznos od 72,06 eura počevši od 31. siječnja 2012. do isplate

na iznos od 72,48 eura počevši od 29. veljače 2012. do isplate

na iznos od 70,28 eura počevši od 31. ožujka 2012. do isplate

na iznos od 71,77 eura počevši od 30. travnja 2012. do isplate

na iznos od 72,78 eura počevši od 31. svibnja 2012. do isplate

na iznos od 71,07 eura počevši od 30. lipnja 2012. do isplate

na iznos od 71,52 eura počevši od 31. srpnja 2012. do isplate

na iznos od 70,24 eura počevši od 31. kolovoza 2012. do isplate na iznos od 67,48eura počevši od 30. rujna 2012. do isplate

na iznos od 8,66 eura počevši od 31. listopada 2012. do isplate

na iznos od 8,55 eura počevši od 30. studenog 2012. do isplate

na iznos od 8,72 eura počevši od 31. prosinca 2012. do isplate

na iznos od 8,05 eura počevši od 31. siječnja 2013. do isplate

na iznos od 7,80 eura počevši od 28. veljače 2013. do isplate

na iznos od 8,69 eura počevši od 31. ožujka 2013. do isplate

na iznos od 68,57 eura počevši od 30. travnja 2013. do isplate

na iznos od 62,81 eura počevši od 31. svibnja 2013. do isplate

na iznos od 62,67 eura počevši od 30. lipnja 2013. do isplate

na iznos od 64,08 eura počevši od 31. srpnja 2013. do isplate

na iznos od 6,84 eura počevši od 31. kolovoza 2013. do isplate

na iznos od 6,93 eura počevši od 30. rujna 2013. do isplate

na iznos od 6,99 eura počevši od 31. listopada 2013. do isplate

na iznos od 6,88 eura počevši od 30. studenog 2013. do isplate

na iznos od 1.275,03 eura počevši od 16. prosinca 2013. do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljima ČĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], UĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.854,22 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude tj. od 25. studenog 2024., pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.".

2. Protiv te presude žali se tuženik, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev te naloži tužiteljima da naknadi tuženiku parnični trošak, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točke 11) ZPP na koju izrijekom upućuje žalitelj, jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi ugovoru o kreditu koji koji je njihova pravna prednica, sada pokojna LĆ sa tuženikom sklopile 3. kolovoza 2007. i dodataka tom ugovoru od 23. listopada 2012. i 8. kolovoza 2013. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak (CHF), te za isplatom razlike između anuiteta po početnom tečaju CHF i anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta uslijed ništetnosti tih ugovornih odredbi.

7. Nije sporno da je predmetnim ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor, korisniku kredita, prednici ovdje tužitelja, stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 19.429,98 CHF, na rok otplate kredita od sedam godina (84 mjeseca), da su predmetnim dodatcima tog ugovora stranke u dva navrata ugovorile moratorij na otplatu kredita kroz razdoblje od po šest mjeseci, te da je prednica tužitelja predmetni kredit otplatila 2013. U ovoj fazi postupka nije sporno da su tužitelji kao zakonski nasljednici sada pokojne LĆ aktivno legitimirani za vođenje ovog postupka.

8. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i je li tuženik primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa anuiteta koje je prednica tužitelja uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF.

9. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

10. S obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora glede ocjene valjanosti spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine broj 96/03 - u nastavku ZZP/03), odnosno nakon toga Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. (Narodne novine broj 79/07 - u nastavku ZZP/07).

11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da prednica tužitelja nije imala utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala prednicu tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, niti je utvrdila na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u utuženom razdoblju iznosi ukupno 3.710,83 eura.

12. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19 - u nastavku ZZP/14) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 - u nastavku ZZP/22), te članka 502.c ZPP.

13. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF), u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive, jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose, te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

14. Odredbom članka 126. ZZP/22, koji je bio važeći u vrijeme pokretanja ovog postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 114. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 114. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, odnosno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/22 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

15. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača vezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19 - u nastavku ZPP/19), na temelju članka 502.c ZPP vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da je tijekom postupka tuženik iznosio činjenice da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu te je prvostupanjski sud pobijanu odluku donio nakon što je saslušao tužitelja ČĆ, čiji iskaz je pravilno ocijenio, dok je tuženik odustao od prijedloga za saslušanje na tu okolnost svjedoka ĐĆ, pa tuženikovi žalbeni navodi predstavljaju njegovo viđenje koje nije u skladu s utvrđenim činjenicama u ovom postupku.

16. Kako su sporne odredbe o valutnoj klauzuli konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, odnosno članka 96. ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja dodataka tom ugovoru, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljima pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem im je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.

17. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u nastavku ZOO) kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine razlike anuiteta pa do isplate. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju, primjenom članka 1115. ZOO, pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

18. Tužiteljima stoga pripada pravo na povrat pretplate po osnovi povećanje tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO, u pogledu čega je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem, s time da je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio u skladu s danim zadatkom.

19. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP, a obračun troška koji je dosuđen tužiteljima tuženik žalbom nije osporio.

20. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu članka 368. ZPP, pa je odlučeno kao u izreci.

Split, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić