REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-4293/2025-6

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu Stalna služba u Trogiru po sutkinji toga suda Mirni Veža u pravnoj stvari tužitelja Stano-uprava d.o.o., Mike Tripala 6, Split, OIB: 17418170125, zastupan po punomoćniku Srđanu Vrdoljaku , odvjetnik u Splitu, protiv tuženika PS OIB: [osobni identifikacijski broj] nepoznatog boravišta zastupan po privremenoj zastupnici Aniti Benutić odvjetnici u Trogiru, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. prosinca 2025 u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i izočnosti tuženika na kojoj je objavio slijedeću odluku

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju ovog suda poslovni broj Pl-120/2022-8 od 7. od 24. ožujka 2025 g. kojim je naloženo tuženiku PS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju vjerodostojne isprave i to: izvatka iz poslovne knjige- izvodu otvorenih stavki, namiriti tražbinu tužitelju u iznosu od 69,88 eur-a uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 4.2019.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 5.2019.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 6.2019.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 7.2019.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 8.2019.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 9.2019.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 10.2019.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 11.2019.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 12.2019.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 1.2020.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 2.2020.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 3.2020.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 4.2020.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 5.2020.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 6.2020.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 7.2020.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 8.2020.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 9.2020.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 10.2020.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 11.2020.;

- na iznos od 3.33 eur-a od 16. 12.2020.;

- pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, ovo u roku od 15 dana .

II Djelomično se ukida platni nalog iz rješenja ovog suda u dijelu poslovni broj Pl- 120/2022-8 od 7. od 24. ožujka 2025 g. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak ovršnog postupka, u visini od 41,50 eur-a uvećanim za zakonske zatezne kamate te se u tom dijelu odbija zahtjev.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 141,01 eur-a na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, dok se za više zatraženo trošak odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Sporovi male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1320,00 eura. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 114/22 – u nastavku teksta: ZPP).

2. Prijedlogom za ovrhu zatražena je isplata iznosa od 69.88 eur-a s zateznom kamatom na svaki pojedini iznos, ovo na ime neplaćeni a dospjelih troškova pričuve od tuženika kao suvlasnika nekretnine, a koju obvezu nije podmirio. Sukladno članku 281. st.6. Ovršnog zakona javni bilježnik dostavio je predmet ovom sudu na daljnje postupanje.

3. Ovaj sud na temelju članka 446 st.1 ZPP-a usvojio je prijedlog tužitelja te je donio predloženi platni nalog rješenjem poslovni broj Pl-120/2022-8 od 24. ožujka 2025. koje je dostavljeno privremenom zastupniku tuženika kojeg je sud tuženiku pozivom na članak 84 st 1 i 2 t 4 ZPP-a postavio iz reda odvjetnika na temelju rješenja posl.br. Pl. 120/2022-5 od 13. siječnja 2025

4. Protiv navedenog platnog naloga privremeni zastupnik tuženika pravovremeno je podnio prigovor u kojem navodi da tužena nema prijavljeno prebivalište u [adresa] odakle se odjavila 2014. , dok se potraživanje odnosi na razdoblje od travnja 2019 do prosinca 2020., da je bila pisana vlasnicom stana položenog u [broj poduloška] K. O. [katastarska općina] te da je brisana provedbom Ugovora o kupoprodaji iz 2015 i upisan je novi vlasnik pod ZS- 102/15, iz čega da proizlazi da nije bila vlasnicom pa time nema ni obvezu plaćanja pričuve za predmetni stan te kako tužena ima prijavljeno prebivalište u [adresa] osporava postojanje duga no, opreza radi, ističe i prigovor zastare Kao dokaz navoda dostavlja povijesni zk izvadak.

5. Tužitelj je povodom iznesenog prigovora, odmah po pozivu suda osporio navode iznesene po privremenom zastupniku tuženika dostavio Ugovor o upravljanju zgradom [adresa]/!.G [adresa] od 13.12.2018 popis suvlasnika zgrade od 3.12.2018. istaknuo da tužena u zgradi ima garažu u vlasništvu za koju postoji obveza plaćanje zajedničke pričuve , da predmetna zgrada položena na č.z. 6296/2 ZU 1895 KO [katastarska općina] koja odgovara kat č. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] pod upravom tužitelja ,a da neplaćeni račun ili izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31. Ovršnog zakona.

6. Sud je proveo pripremno ročište na kojem nije nazočila privremena zastupnica tuženika no, podneskom od 25. studenog 2025 dala je očitovanje na spisu priloženi zk izvadak i podnesak tužitelja ističući da upravo i priloženo dokazuje da tužena ima prijavljeno prebivalište u [adresa] time se pozvala da joj se pismena dostave u [adresa] te istaknula prigovor zastare.

7. Sud je potom proveo glavnu raspravu na kojoj je izvršen uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu predmeta izvod iz otvorenih stavki za razdoblje od 1. siječnja 2019 do 31.prosinca 2020.,račun br. 706/1/1 od 15. ožujka 2022., podatak iz jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova za tuženu , povijesni zemljišnoknjižni izvadak Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], zk izvadak Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], (suvlasnički udio 14 i 87), (list 52-56 spisa), Ugovor u upravljanju zgradom [adresa]-G [adresa] od 3. prosinca 2018. međuvlasnički ugovor od 18. studenog 2018. s popisom suvlasnika kao privitkom (list 60-65) te je na temelju ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, a u skladu sa člankom 451. stavak 2. i 3. ZPP-a odlučio o platnom nalogu kao što je navedeno u izreci ove presude na način da je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Prvo je za kazati da je tuženiku koji je nepoznata boravišta imenovan privremeni zastupnik pozivom na čl 84. st 4. ZPP-a u svezi s čl. 10 ZPP-a pri čemu navodi privremenog zastupnika o tom da je tuženik prema zk podatku prebivališta u inozemstvu, ne bi doveli do ukidanja rješenja o postavljanju privremenog zastupnika, opet pozivom na čl 84 st 5 ZPP-a u smislu razrješenja privremene zastupnice tužene , koja je usput i pozvana da dostavi sudu popis troška za radnje koje je poduzela u korist tužene i to rješenjem s ročišta održanog 13. studenog 2025. , a što je izostalo. Ovo iz razloga što prema jedinstvenu registru osoba Ministarstva unutarnjih poslova, nema podatka da je tužena na adresi prebivališta ili boravišta u [adresa] pa je je takve navode sud ocijenio tek paušalno iznesene.

9. No kako se je tuženik po privremenoj zastupnici očitovao na navode tužitelja i time zk izvadak koji je priložen u spis i koji tužitelj ističe da je tužena obvezna plaćati pričuvu a privremeni zastupnik je osporio da tužena ima u vlasništvu nekretninu u navedenoj zgradi upravo ovo iz razloga da dostavljeni zk izvadak dokazuje da je prijavljenog prebivališta u [adresa] ovaj sud valjalo se osvrnuti navedeni prigovor.Iz spisu priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je tuženik je u utuženom razdoblju vlasnik nekretnine.

10. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO-a), je propisano da sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njihovo ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavak 1. istog Zakona propisano da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan, u cijelosti, ispuniti je.

11. Naime, člankom 375. st. 1 Zakon o vlasništvu i dr. stvarnim pravima ("Narodne novine br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor) koji, između ostalog, sadrži i uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve. Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, sukladno odredbi čl. 375 st. 3 ZV, a odredbe međuvlasničkog ugovora, prema st. 4 iste odredbe, imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora.

12. Nadalje, odredbom čl. 89. st. 1. ZV propisano je da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, a odredbom čl. 90. st. 1. ZV-a, propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

13. Sukladno odredbi čl. 84. ZV stavak 1) suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno. Prema stavku 2) kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga. Prema stavku 3) ako je dužnik obveze iz stavka 2. ovoga Zakona osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze.

14. Odredbom čl. 85.st. 2. ZV-a propisano je kako su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, te odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok prema odredbi čl. 89. st. 1. i 2. ZV-a troškove održavanja i za poboljšanje nekretnine i doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića takvih troškova snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.

15. Nadalje, prema odredbi čl. 90. st. 2. i 3. ZV-a, zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. ZV-a, je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, pri čemu zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosni koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, kojom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine, ako imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika.

16. Člankom 380. ZV-a regulirana je pričuva koju su suvlasnici dužni uplaćivati, a visina pričuve odgovara najmanje visini 0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela godišnje, te da su zajedničku pričuvu suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno.

17. Cijeneći dokaze izvedene tijekom postupka, sud je utvrdio da je tužena suvlasnik suvlasničkog dijela, 13/3041, etažno vlasništvo (E-14) dijela č. zem. [katastarska čestica], koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom garažnog parking mjesta u podrumu označeno G.P.M. 14, površine 13,01 m2 , što je sud utvrdio uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 18985 (suvlasnički udio redni broj 14) K. O. [katastarska općina]. a dugovanje tuženika se odnosi na neplaćene račune za zajedničku pričuvu za predmetno garažno mjesto kao dio jedinstvenog, cjelovitog i povezanog građevinskog kompleksa u suvlasničkom udjelu tužene od 13/3041 na č. zem. [katastarska čestica] .

18. Obveze iz međuvlasničkog ugovora, suprotno navodima privremene zastupnice tuženika, obvezuju sve suvlasnike, a kako je to i propisano člankom 375. ZV-a, obveza je tuženika da plaća pričuvu, a ta njena obveza proizlazi i iz odredaba članka 89. stavka 1., članka 90. stavka 1. i članka 380. stavka 1. i 4. ZV-a- Iz stanja spisa proizlazi da je tuženica vlasnica garažnog mjesta jer ovu činjenicu i sam privremeni zastupnik ne osporava ni odgovorom, a i podneskom zaprimljenim u spis predmeta od 25. studenog 2025., ne spori, te je i sam priložio upravo predmetni zk izvadak podneskom prigovora odnosno odgovora na tužbu od 8. travnja 2025. (list 55 i 56 spisa). Stoga ne stoji navod privremenog zastupnika tužene da ne postoji obveza imenovane na plaćanje pričuve, ovo posebno kad vjerodostojna isprava dokazuje da s osnove neplaćene pričuve postoji dugovanje.

19. Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da su se međuvlasničkim sporazumom suvlasnici zgrada od 8. studenog 2018.obvezali uplaćivati mjesečne doprinose u sredstva zajedničke pričuve koji iznos je određen člankom 9. ugovora, i da je za garažno mjesto određen korekcijski koeficijent od 0,75 odnosno za garažni u zatvorenom 0,50 ,a za stambeni prostor 1.00 , te se množi iznosom zajedničke pričuve od 1,54 kune po m2 .

20. Uvidom u popis suvlasnika priložen uz Međuvlasnički ugovor utvrđuje se da je tužena evidentirana kao vlasnica površine od 13 m2 , za koji je utvrđen koeficijent 0.75 i mjesečni iznos pričuve od 25,06 kuna i koja je potpisala uz navedene podatke na rednom mjestu broj 1 Popisa i dala time prihvat na navedena utvrđenja i obvezu proizašlu iz Međuvlasničkog ugovora. Tu je za dodati čak i u situaciji da je potpis izostao, a što nije, zakonska je obveza tužene za plaćanje sredstava zajedničke pričuve jer je naprijed citiranim odredbama ZV-a propisana njena obveza za plaćanja, pa stoga nije povrijeđeno ni njeno pravo potrošača za primitak pojedinačnih računa ili opomena, ukoliko joj isti eventualno nisu bili dostavljeni.

21. Ugovorom o upravljanju zgradom [adresa]/A-g Split proizlazi da su suvlasnici zgrade odabrali tužitelja Stanoupravu upravo kao svog upravitelja , ugovorom je određen opseg i vrsta održavanja , naknada ovlaštene Upravitelja na naplatu sredstava pričuve i vođenje postupaka u ime ili umjesto suvlasnika na sudu radi naplate pričuve te obveza suvlasnika na plaćanje pričuve, potpisan po predstavniku stanara predmetne zgrade te direktoru Stanouprave. 3. prosinca 2018. Slijedom navedenog, tužitelj je aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe temeljem citiranog Ugovora o upravljanju, a sukladno čl. 378. st. 5. ZV-a podrazumijeva se ovlast u poduzimanju svih onih radnji pa i pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast da upravitelj kao stranka u sudskom postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve .

22. Uvidom u izvod otvorenih stavki suvlasnika na ime korisnika osobe tuženika, koja se odnosi na obvezu za sredstva zajedničke pričuve, za utuženo razdoblje,(list 17 spisa), za navesti je da navedena isprava po svom sadržaju i obliku odgovara vjerodostojnoj ispravi iz čl. 31., st. 1. 2., i 4 Ovršnog zakona ("Narodne Novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 dalje: OZ), pri čemu ni tužena nije ni prigovorila vjerodostojnosti navedene isprave .Prema sadržaju navedene isprave, evidentirano potraživanje tužitelj sadržano u navedenom izvatku, odnosi se na iznos pričuve koji odgovara ukupnom iznosu utuženog potraživanja od 526,26 kuna odnosno prema važećoj valuti Republike Hrvatske iznosu od 69,88 eur-a.

23. Kako je plaćanje zajedničke pričuve zakonska obveza suvlasnika, uređena Međuvlasničkim ugovorima i Ugovorom o upravljanu stambenom zgradom ista obvezuje sve suvlasnike, pa tako i tuženu, koja je u obvezi podmiriti utvrđeni iznos pričuve, ovo s tim više, što je zajednička pričuva osnovni i prijeko potrebni izvor sredstava za održavanje stambene zgrade koja je u suvlasništvu više osoba pa je obveza suvlasnika uplaćivati sredstva zajedničke pričuve na poseban račun od osobite važnosti, Dakle, imajući u vidu ranije citirane odredbe ZV-a, posebno odredbu članka 380. ZV- a, kojom je propisana obveza suvlasnika za plaćanjem zajedničke pričuve, i čl. 70. ZV-a, osnovanim se ukazuje utuženo potraživanje tužitelja za travanj 2019 do 12. 2020 u ukupno utuženom iznosu do 69.88 EUR, sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u skladu s odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućim od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, pa je u tom dijelu platni nalog valjalo ostaviti na snazi primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, te je odlučeno kao pod točkom I izreke presude. Osim toga, u prigovoru protiv platnog naloga nisu isticane činjenice niti predlagani dokazi na okolnost visine tužbenog zahtjeva pa se primjenom pravila iz odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a smatra da takav prigovor nije ni izjavljen.

24. Za odgovoriti je tuženoj da je prigovor zastare neosnovan ovo iz razloga jer zajednička pričuva nije povremena tražbina, već zakonska obveza koja proizlazi iz (su)vlasništva nekretnine pa stoga naplate te tražbine zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, u skladu s odredbom čl. 225. ZOO-a. Obzirom da se tražbina odnosi na razdoblje od studenog travnja 2019 do prosinca 2020., a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave je podnesen 1. travnja 2022., što znači da je isti podnesen unutar zastarnog roka od 5 godina pa je toga prigovor zastare utuženog potraživanja neosnovan.

25. Nakon što je postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu nastavljen kao parnični, postupak se smatra jedinstvenim. Stoga se troškovi koji su nastali u fazi ovršnog postupka ne razdvajaju od troškova nastalih u razdoblju kada je postupak nastavljen kao parnični.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023).

27. Na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 2. lipnja 2017. na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Iako navedeno pravno shvaćanje, za razliku od pravnog shvaćanja donesenog na sjednici svih sudaca ili sjednici odjela suda nije obvezujuće za sve suce tog suda, radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni pozivom na članak 20. Zakona o sudovima (Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23.), i ovaj sud ga prihvaća, a kako je to uostalom učinio i Županijski sud u Splitu u odluci Gž- 1463/21 od 04. listopada 2021.

28. Tužitelju zastupanom po punomoćniku tako je priznat trošak sastava tužbe od 12. studenog 2025.( Tbr. 7. t. 1 i Tbr 7.4 ) iznos od 12,5 b, zastupanje na ročištu 13. studenog 2025., 10. prosinca 2025. od po 12.5 bodova (Tbr 7. t. 1.i 4 te Tbr 9. t.1. Tarife), što ukupno iznosi 25 bodova, uvećano za vrijednost boda prema Tarifi (2,00 EUR) iznosi 62,50 EUR, uvećano za PDV 25% (u iznosu od 15,63 EUR) iznosi ukupno 78,13 EUR. Uvećano za materijalni trošak javnog bilježnika za koji u spisu stoji dokaz da je stvarno i plaćen u iznosu od 4,15 EUR, trošak postavljanja privremenog zastupnika plaćen u visini od 59,73 Eur-a dakle ukupan iznos od 141,01 eur-a koji je tuženik u obvezi platiti tužitelju zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29.st. 2. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a. Za više zatraženi trošak (166,50- 141,01) za iznos od 25,49 EUR-a, zahtjev se odbija kao neosnovan jer je propisan protivno Tbr 7 t. 4 tarife.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Trogiru 10. prosinca 2025.

Sutkinja

Mirna Veža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9.ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka e komunikacijom (čl. 106 a ZPP.a) odnosno putem ovog sudu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostavljeno: tužitelju po pun

Privremenoj zastupnici tuženika