REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4616/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupano po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv tuženika DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupan po privremenom zastupniku Jure Šakiću odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, bez održanja rasprave, 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi Platni nalog ovog suda poslovni broj PI- 1698/2023 od 13. svibnja 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iznos od 362,60 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 331,81 eura počev od 20. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 17,14 eura počev od 20. lipnja 2023. do isplate,

po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se Platni nalog ovog suda poslovni broj PI-1698/2023 od 13. svibnja 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,77 eura, sa pripadajućom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, troškove postupka u iznosu od 348,78 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 10. prosinca 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 362,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos glavnice od 331,81 eura od 20. studenog 2020. pa do isplate i na iznos redovne kamate od 17,14 eura od 20. lipnja 2023. pa do isplate, te naknadu troškova parničnog postupka.

Platnim nalogom ovog suda poslovni broj PI-1698/2023 od 13. svibnja 2025., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju utuženo potraživanje u roku od 8 dana.

2. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv platnog naloga. Ističe prigovor neurednosti i neosnovanosti platnog naloga. Navodi da pobijani platni nalog nema osnove u priloženoj dokumentaciji koja se sastoji od izvatka iz poslovnih knjiga, a iz kojeg dokumenta nije moguće transparentno provjeriti o kojem i kakvom potraživanju se radi. Isti dokument ne predstavlja vjerodostojnu ispravu (izvadak iz poslovnih knjiga), već se radi o dopisu koji je sačinio tužitelj, s time da takav dokument ne sadrži niti propisane podatke kako bi se mogao smatrati podobnom vjerodostojnom ispravom sukladno odredbama Ovršnog zakona. Osim toga, spisu nije priložena vjerodostojna dokumentacija - računi i sl., koja bi ukazivala na utužene iznose navedene na tužiteljevom izvatku iz poslovnih knjiga, a iz koje bi se moglo utvrditi stanje po računu, promet po računu, korisnik po računu i sl. Ujedno, tuženik osporava da bi s tužiteljem zaključio bilo kakav ugovor. S time u vezi, osim što u cijelosti osporava osnov tužiteljevog potraživanja, tuženik u cijelosti osporava i visinu utuženog potraživanja kao neosnovanu.

Pri tome se osporava i tužiteljevo potraživanje kamate na kamatu, odnosno jednostrano uglavničenje zateznih kamata, na koji iznos se traži i daljnja kamata, što je protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima, jer tužitelj i dalje potražuje glavnicu. Također ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja te osporava dosuđene troškove postupka tužitelju u cijelosti kao neosnovane.

Stoga predlaže staviti van snage pobijani platni nalog, odbaciti tužbu i naknaditi troškove postupka.

3. Povodom prigovora tuženika, temeljem čl. 452. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje; ZPP-a) postupak je nastavljen.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je u podnesku od 9. svibnja 2024. naznačio kao osnov tražbine Ugovor o tekućem računu kojeg je tuženik sklopio s tužiteljem dana 20. listopada 2015., a kojim se tuženik obvezao da neće stvarati obveze veće od iznosa raspoloživih sredstava niti jednim oblikom raspolaganja sredstvima ili instrumentom plaćanja po tekućem računu te se obvezao podmiriti obveze zajedno sa pripadajućim kamatama u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. te se obvezao platiti naknade za korištenje aktiviranih usluga sukladno Odluci o Tarifi naknada.

Tuženik je potpisom Ugovora pristao da se na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. zajedno s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. po transakcijskim računima potrošača i Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. za korištenje direktnih kanala od strane potrošača te je sa istima upoznat prije sklapanja Ugovora. Navedenim Općim uvjetima poslovanja također je propisana obveza na podmirenje dugovanja zajedno sa pripadajućim kamatama, kao i podmirenje troškova i naknada za korištenje usluga.

Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. po transakcijskim računima potrošača propisana je mogućnost tužitelja da korisniku računa prešutno pruži mogućnost upotrebe sredstava koja premašuju trenutačno stanje računa te je propisana mogućnost tužitelja da u svako doba, prema vlastitoj procjeni i bez navođenja razloga opozove daljnje korištenje prešutnog prekoračenja, u cijelosti ili djelomično. Obročna otplata navedenog dugovanja nastalog zbog umanjenog/ukinutog dopuštenog prekoračenja po tekućem računu odobrena je temeljem članka 12. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je propisana obveza vjerovnika da potrošaču, protiv kojeg vjerovnik nije pokrenuo postupak prisilne naplate, bez njegova zahtjeva i bez ikakvog dopunskog troška omogući otplatu iznosa za koji je prethodno dopušteno prekoračenje umanjeno ili iznosa ukinutog prethodno dopuštenog prekoračenja, u 12 mjesečnih obroka i primjenom kamatne stope koja je važeća za dopušteno prekoračenje po tekućem računu. U odnosu na prigovor podobnosti vjerodostojne isprave tužitelj ističe da predmetna vjerodostojna isprava, odnosno izvadak iz poslovnih knjiga, ispunjava sve uvjete iz članka 31. Ovršnog zakona obzirom da su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

Iznos tražbine vidljiv je u izvatku iz poslovnih knjiga te proizlazi iz prometa po kreditu od 15. srpnja 2025. Također se ističe da je iz prometa po kreditu vidljivo da je tuženiku odobrena i omogućena otplata dugovanja nastalog zbog umanjenog/ ukinutog dopuštenog prekoračenja po tekućem računu u 12 mjesečnih obroka. Ukoliko bi tuženik i nadalje sporio visinu tužbenog zahtjeva, predlaže se provesti financijsko vještačenje.

U odnosu na prigovor zastare tužitelj navodi kako je iz prometa po kreditu vidljivo da je potraživanje tužitelja dospjelo 01. ožujka 2020., a obzirom je tužba radi izdavanja platnog naloga podnesena 20. lipnja 2023. proizlazi da nije protekao opći zastarni rok od 5 godina propisan člankom 226. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za otplate u obrocima i djelomična ispunjenja.

U odnosu na prigovor u vidu navodnog uglavničenja zateznih kamata i protivnosti Zakonu o obveznim odnosima, tužitelj ističe da su predmetni navodi tuženika u cijelosti neosnovani obzirom u tužbenom zahtjevu izričito stoji da tužitelj potražuje iznos od 13,66 eura na ime zateznih kamata bez zakonske zatezne kamate, a kako je i dosuđeno rješenjem kojim se izdaje platni nalog.

U odnosu na prigovor protiv odluke o trošku tužitelj navodi kako mu pripada pravo na trošak obzirom na osnovanost zahtjeva u cijelosti te da isti potražuje trošak pozivajući se na važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Uredbu o tarifi sudskih pristojbi.

5. Podnesak tužitelja od 9. svibnja 2024. uredno je zaprimljen po tuženiku, ali se isti nije očitovao.

6. Nadalje, čl. 461.a st. 3. ZPP-a propisuje da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Zbog navedenog, te obzirom da niti jedna stranka nije predložila održavanje usmene rasprave, dok sud temeljem isprava u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (čl. 461.a st. 4. ZPP-a), sud nije provodio usmenu raspravu.

7. Sud je u dokaznom postupku provedenom po pravilima parničnog postupka izveo dokaz uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (l. 3. i l. 119. spisa), uvjerenje o prebivalištu (l. 4. spisa), Promet po kreditu od 15.07.2025. (l. 48.-49. spisa), Ugovor o tekućem računu od 20.10.2015. (l. 50. spisa), Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. (l.51.-93. spisa), Odluka o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. (l. 94.-105. spisa) i Izvadak iz Odluke o tarifi naknada za usluge Banke (l. 106.-118. spisa).

8. Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti te temeljem rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa s osnove dopuštenog prekoračenja po bankovnom računu.

10. Između stranaka je sporno postoji li obveznopravni odnos između stranaka, visina tužbenog zahtjeva, kao i zastara potraživanja.

11. U odnosu na prigovor tuženika da poslovne knjige tužitelja nisu vjerodostojne, bez navođenja jasnih razloga za isto, valja reći da je ovaj postupak započeo podnošenjem prijedloga za izdavanje platnog naloga, temeljem vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga, te je po pravodobno podnesenom prigovoru tuženika postupak nastavljen. Uzimajući u obzir da je ovaj postupak pokrenut prijedlogom za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave kao osnove za donošenje platnog naloga, a što je bilo dovoljno za pokretanje postupka, te da je pravodobno podnesenim prigovorom započeo postupak koji se pretvara u redovni parnični postupak u stadiju odgovora na tužbu, to ovaj sud više nema osnove odlučivati o urednosti priloženih isprava. Ujedno valja reći da prijedlog za izdavanje platnog naloga, sada tužba, sadrži sve potrebno da bi se po njoj moglo postupiti u smislu članka 106. stavak 2. ZPP-a.

12. U odnosu na prigovor tuženika da nije sklopio ugovor sa tužiteljem, tužitelj se poziva na sklopljeni Ugovor o tekućem računu kao osnovom za potraživanja tužitelja. Naime, uvidom u navedeni Ugovor vidljivo je da je tuženik pristao da neće stvarati obveze veće od iznosa raspoloživih sredstava niti jednim oblikom raspolaganja sredstvima ili instrumentom plaćanja po tekućem računu te se obvezao podmiriti obveze zajedno sa pripadajućim kamatama u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. te se obvezao platiti naknade za korištenje aktiviranih usluga sukladno Odluci o Tarifi naknada. Također, tuženik je pristao na primjenu Općih uvjeta poslovanja Zagrebačke banke d.d. zajedno s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. po transakcijskim računima potrošača i Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. a kojima je propisana obveza na podmirenje dugovanja zajedno sa pripadajućim kamatama, kao i podmirenje troškova i naknada za korištenje usluga.

Čl. 3.4.4. Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. po transakcijskim računima potrošača propisana je mogućnost tužitelja da korisniku računa prešutno pruži mogućnost upotrebe sredstava koja premašuju trenutačno stanje računa te je propisana mogućnost tužitelja da u svako doba, prema vlastitoj procjeni i bez navođenja razloga opozove daljnje korištenje prešutnog prekoračenja, u cijelosti ili djelomično. U slučaju opoziva prešutnog prekoračenja, opozvani a do tada iskorišteni iznos prešutno prekoračenja uvećan za kamatu, naknade i ostale troškove, dospijeva na naplatu.

13. Za tvrdnju tuženika da nije priložen račun, ukazuje se da izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu u skladu s odredbom čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje; OZ-a), dok je tužitelj dostavio i pregled prometa po računu (l. 48.-49. spisa) iz kojeg je vidljiv obračun glavnice i kamata, odnosno visine tražbine. Također, osporavanje visine tražbine po tuženiku je bez predlaganja ikakvih dokaza i bez navođenja konkretnih razloga, pa se stoga navedeni prigovor tuženika otklanja kao paušalan i neosnovan.

14. U odnosu na prigovor potraživanja kamata na zatezne kamate, odnosno uglavničenja istih, valja istaknuti da tužbenih zahtjevom tužitelj potražuje kamate na iznos od 17,14 eura, tekuće od dana podnošenja tužbe, a koji iznos predstavlja redovnu kamatu (prema izvatku iz poslovnih knjiga).

Nadalje, čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) propisano da je ništetna odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamate, kad dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene, dok je stavkom 3. istog članka određeno da se navedena odredba iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi na pologe kod banaka i drugih financijskih institucija. Dakle, odnosi se na kreditno poslovanje, ali i u iznesenom stajalištu postoji iznimka (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-986/17).

Prema praksi Vrhovnog suda dužnik može pasti u zakašnjenje s plaćanjem ugovorne kamate na jednak način na koji može pasti u zakašnjenje s ispunjenjem glavne tražbine. Zato nema zapreke da vjerovnik od dužnika, koji je pao u zakašnjenje, zahtijeva zatezne kamate i na iznos ugovornih kamata, čak neovisno o tome je li glavnica isplaćena ili nije. Takva mogućnost plaćanja kamata na dospjele, a neisplaćene ugovorne kamate postoji zato jer je riječ o djeljivoj novčanoj obvezi, odnosno o djeljivoj tražbini u smislu odredbe čl. 41. st. 1. ZOO-a.

Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda izraženom u odluci Rev-2707/16-3 od 18. rujna 2019., redovne kamate nisu sporedno pravo iz čl. 160. st. 2. ZOO-a, kakve su zatezne kamate koje su akcesorne glavnoj tražbini i u pravilu su od nje neodvojive, sve dok ta tražbina nije podmirena. Redovne (ugovorne) kamate su po svojoj pravnoj prirodi naknada za korištenje tuđeg novca, što proizlazi i iz čl. 1021. ZOO-a. Drugim riječima, obveza njihova plaćanja nastaje samo ako dužnik takvu obvezu prihvati pravnim poslom (ugovorom) i one teku i u slučaju kada dužnik nije u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze. To je upravo bitna razlika u odnosu na zatezne kamate koje nastaju na temelju prisilnog propisa i koje teku samo ako dužnik dospije u zakašnjenje, bez obzira na to je li tako ugovoreno ili ne.

Stoga, ovrhovoditelj osnovano potražuje zatezne kamate na ugovorne kamate, sukladno odredbi čl. 183. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO-a) i to od dana podnošenja tužbe.

15. Nadalje, u odnosu na prigovor zastare valja napomenuti da se u ovom predmetu radi o potraživanju s osnove dopuštenog prekoračenja po tekućem računu broj 3243234833, za glavnicu dospjelu 19. studenog 2020. te da je tužba podnesena dana 29. kolovoza 2023. iz čega slijedi da nije protekao opći zastarni rok od 5 godina propisan člankom 225. ZOO-a, čime nije osnovan prigovor tuženika o zastari potraživanja tužitelja.

Naime, u skladu s čl. 225. ZOO-a potraživanja banke po osnovi dopuštenog prekoračenja po tekućem računu, kao i ostala potraživanja po osnovi ugovora o tekućem računu zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina.

16. Stoga, a sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), kao i točkom 4.3.8., 2) Općih uvjeta poslovanja tužitelja, sud je ocijenio da je tuženik u obvezi podmiriti dugovanje, a kako to proizlazi iz poslovnih knjiga tužitelja, a uzevši u obzir da tuženik niti ne tvrdi da navedeno potraživanje nije podmireno.

17. Zbog iznesenih razloga djelomično je održan na snazi platni nalog i presuđeno kao u točki I. izreke presude, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

18. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, 19. Glede troškova postupka odmjerenih i sadržanih u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i zateznih kamata na iste, valja istaknuti da se o istom trošku odlučuje presudom, kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđene troškove teku od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br. 3 sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-204/17, održanog u Zagrebu 2. lipnja 2017.).

Stoga je valjalo ukinuti platni nalog u dijelu odluke o troškovima postupka, a kako je odlučeno u toč. II. izreke presude.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23; dalje: Tarifa).

Tužitelju je stoga priznat trošak koji se sastoji od sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura uz pdv od 25% (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 24. srpnja 2025. u iznosu od 100,00 eura uz pdv od 25% (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak objave oglasa o postavljanju privremenog zastupnika u iznosu od 59,73 eura, priznati trošak privremenog zastupnika u iznosu od 75,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura i trošak sudske pristojbe na rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 6,64 eura, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, odnosno ukupno 348,78 eura.

Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 10. prosinca 2025.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po privremenom zastupniku