REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] B 5

Poslovni broj: Us I-689/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja BV (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mladen Klaić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić, u Kutini, Kolodvorska 24, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba BVN, radi starosne mirovine, 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/25-01/03003872716, URBROJ: 341-99-05/3-25-520 od 28. ožujka 2025. godine.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/25-01/03003872716, URBROJ: 341-25-05/3- 25-4170 od 9. siječnja 2025. godine.

III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da o predmetnom zahtjevu tužitelja odluči na način da odlučnu činjenicu je li tužitelj na dan stjecanja prava na mirovinu bio profesionalni vatrogasac utvrdi na temelju sadržaja tada važećeg ugovora o radu između tužitelja i njegova poslodavca Zagrebački velesajam, te na temelju toga je li tužitelj na dan stjecanja prava na mirovinu udovoljavao uvjetima Zakona o vatrogastvu („Narodne novine“, broj 125/19, 114/22 i 155/23) i propisa donesenih na temelju toga Zakona za obavljanje poslova profesionalnog vatrogasca.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da tužitelju BV nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće pet stotina) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u ostavljenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zatezne kamate, koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/25-01/03003872716, URBROJ: 341-25-05/3-25-4170 od 9. siječnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja, podnesen 18. srpnja 2024., da mu se prizna pravo na starosnu mirovinu prema posebnom propisu na području vatrogastva, te je određeno da će o ostvarivanju prava tužitelja na starosnu mirovinu biti odlučeno posebnim rješenjem. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Tužitelj je rođen **.**.1964. te je do 17. kolovoza 2024. navršio 60 godina života. Do potonjeg datuma ukupan mirovinski staž mu iznosi 46 godina 4 mjeseca i 8 dana. U svojstvu profesionalnog vatrogasca za koje se staž računa s povećanim trajanjem proveo je 27 godina 0 mjeseci i 6 dana staža osiguranja u efektivnom trajanju. Na dan stjecanja prava na mirovinu tužitelj nije profesionalni vatrogasac i nema 30 godina staža osiguranja u efektivnom trajanju, pa nije ispunjen uvjet za udovoljavanje tužiteljevu zahtjevu propisan člankom 77. stavkom 4. Zakona o vatrogastvu („Narodne novine“, broj 125/19, 114/22 i 155/23).

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-140-02/25-01/03003872716, URBROJ: 341-99-05/3-25-520 od 28. ožujka 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Otklanjajući žalbeni prigovor tužitelja da u mirovinu odlazi s radnog mjesta profesionalnog vatrogasca, tuženik se pozvao na očitovanje tužiteljeva poslodavca Zagrebačkog velesajma od 4. prosinca 2024., prema kojem je tužitelj od 2. srpnja 2024. do 16. kolovoza 2024. obavljao poslove radnog mjesta „recepcioner“ na recepciji u upravnoj zgradi društva, a ne poslove vatrogasca, na temelju koje činjenice je obustavljena uplata beneficiranog radnog staža kod tuženika s danom 1. srpnja 2024. godine. Poslodavac je dostavio i uputu / nalog za rad poslodavca od 2. srpnja 2024. iz koje je vidljivo da je tužitelj raspoređen na radnome mjestu vatrogasni tehničar – zaštitar od 2. srpnja 2024. do 16. kolovoza 2024., kada mu prestaje radni odnos, te da će obavljati poslove na recepciji upravne zgrade, i to poslove nadzora ulaza i izlaza radnika i posjetitelja zgrade, predaje i preuzimanja ključeva uredskih prostorija, vođenja evidencije ulaza stranaka, davanja informacija strankama, nadzora zgrade nakon odlaska zaposlenih i druge poslove po nalogu rukovoditelja, što nisu poslovi profesionalnog vatrogasca.

3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Obrazloženja osporavanih rješenja ne sadržavaju dostatne i logički povezane razloge o odlučnim činjenicama, pa ti razlozi ne opravdavaju donesena rješenja, koja trpe od takvih nedostataka da ne mogu sa sigurnošću biti ispitana. Javnopravna tijela pogrešno zaključuju da tužitelj na dan stjecanja prava na mirovinu nije bio profesionalni vatrogasac. Tužitelj je kod poslodavca Zagrebački velesajam bio zaposlen na temelju ugovora o radu od 11. veljače 2019. na radnome mjestu vatrogasac tehničar - zaštitar, za koje poslove je bio i zdravstveno sposoban. Taj ugovor o radu nije izmijenjen do odlaska tužitelja u mirovinu 16. kolovoza 2024., niti je poslodavac tužitelju ponudio otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, što je bio dužan učiniti ako je smatrao da je tužitelju promijenjeno radno mjesto za zadnjih 46 dana rada. Tužitelj, stoga, crpi svoje pravo na starosnu mirovinu prema posebnom propisu na temelju u tom trenutku važećeg ugovora o radu. K tomu, tužitelj je i ranije tijekom svog rada kod istog poslodavca kao vatrogasac tehničar - zaštitar povremeno obavljao i poslove rada na recepciji upravne zgrade poslodavca, što je obuhvaćalo i noćna dežurstva. Te su poslove povremeno obavljali i svi vatrogasci tehničari - zaštitari, na temelju Revizije procjene ugroženosti od požara i tehnološke eksplozije za Zagrebački velesajam iz svibnja 2024. godine. Osporavana rješenja donesena su, dakle, prekomjernim formaliziranjem. Tužitelj predlaže poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, podredno da Sud sam riješi stvar priznavanjem tužitelju prava na starosnu mirovinu prema posebnom propisu. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (PDV uključen), uvećano za zatezne kamate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 12. studenoga 2025., utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Članak 77. stavci 1.-4. Zakona o vatrogastvu glase:

„(1) Ovim se Zakonom uređuju prava iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti za profesionalne vatrogasce.

(2) Profesionalni vatrogasci ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, br. 157/13., 151/14., 33/15., 120/16., 18/18. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18. i 102/19.) ako ovim Zakonom nije drukčije uređeno.

(3) Odredbe ovoga Zakona o određivanju starosne i prijevremene starosne mirovine primjenjuju se samo na osiguranika - profesionalnog vatrogasca koji je proveo najmanje 20 godina staža osiguranja u efektivnom trajanju u svojstvu profesionalnog vatrogasca kojemu se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem.

(4) Odredbe ovoga Zakona o određivanju starosne i prijevremene starosne mirovine primjenjuju se i na osobe koje na dan stjecanja prava na mirovinu nisu profesionalni vatrogasci, ako su u svojstvu profesionalnog vatrogasca kome se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem ostvarili najmanje 30 godina staža osiguranja u efektivnom trajanju.“

8. Među strankama je sporna činjenica je li tužitelj na dan stjecanja prava na mirovinu (17. kolovoza 2024.) bio profesionalni vatrogasac. Ako jest, u odnosu na tužitelja mjerodavan je članak 77. stavak 3. Zakona o vatrogastvu. Ako nije, mjerodavan je stavak 4. toga Zakona.

9. Člankom 2. stavkom 1. točkom 20. Zakona o vatrogastvu propisano je da je profesionalni vatrogasac fizička osoba zaposlena, odnosno raspoređena na radno mjesto na temelju ustrojstvenih akata u javnoj vatrogasnoj postrojbi, profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu, dobrovoljnom vatrogasnom društvu, vatrogasnoj zajednici općine, grada, područja, županije, Grada Zagreba, Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici ili drugoj pravnoj osobi, a udovoljava uvjetima ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega za obavljanje poslova profesionalnog vatrogasca.

10. U smislu netom citirane odredbe Zakona o vatrogastvu tužiteljev poslodavac u svojstvu je druge pravne osobe. Pojam zaposlenja u drugoj pravnoj osobi razumijeva sklapanje ugovora o radu, čiji su obvezni sastavni dio i podaci o nazivu radnog mjesta, odnosno naravi ili vrsti rada na koje se radnik zapošljava ili kratak popis ili opis poslova (članak 15. stavak 1. točka 3. Zakona o radu, „Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23). Kao što je rješenje o rasporedu na radno mjesto temeljni statusni radnopravni akt kod zaposlenika u službeničkom režimu, kod ostalih zaposlenika to je ugovor o radu.

11. Nesporno je da je tužitelj na dan 1. srpnja 2024. prema važećem ugovoru o radu bio zaposlen na radnome mjestu profesionalnog vatrogasca. Da bi se moglo osnovano utvrditi da tužitelj radeći za istog poslodavca u razdoblju od 2. srpnja 2024. do 16. kolovoza 2024. nije bio zaposlen kao profesionalni vatrogasac nužno je utvrditi je li u odnosu na taj period došlo do promjene u sadržaju njegova ugovora o radu na neki od za to propisanih načina (sklapanjem novog ugovora o radu, aneksom postojećeg ugovora o radu, ili otkazom ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora). Tuženik to nije utvrdio, niti se izjasnio o s time povezanim tužbenim navodima, već je svoju odluku utemeljio na izjašnjenjima poslodavca koji se ne osvrću na sadržaj tužiteljeva ugovora o radu u spornom razdoblju, već se tiču isključivo poslova (radnih zadaća) koje je tužitelj tada obavljao. Pritom zaposlenici u pojedinim razdobljima mogu obavljati i dodatne poslove, bez da to utječe na sadržaj njihova temeljnog posla ugovorenog s poslodavcem.

12. Povezano s time, javnopravna tijela nisu utvrdila ni činjenicu je li tužitelj na dan stjecanja prava na mirovinu udovoljavao uvjetima Zakona o vatrogastvu i propisa donesenih na temelju njega za obavljanje poslova profesionalnog vatrogasca, što je jedan od elemenata normativne definicije profesionalnog vatrogasca iz članka 2. stavka 1. točke 20. Zakona o vatrogastvu.

13. Iz prethodnog proizlazi da je činjenično stanje u upravnom postupku nepotpuno utvrđeno, zbog čega javnopravna tijela, na štetu tužitelja, nisu u cijelosti postupila prema odredbama članka 8. i članka 47. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

14. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjski i prvostupanjsko rješenje (članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), uz nalog prvostupanjskom tijelu da pri ponovnom rješavanju tužiteljeva zahtjeva odluči na način da odlučnu činjenicu je li tužitelj na dan stjecanja prava na mirovinu bio profesionalni vatrogasac utvrdi na temelju sadržaja tada važećeg ugovora o radu između tužitelja i njegova poslodavca, te na temelju toga je li tužitelj na dan stjecanja prava na mirovinu udovoljavao uvjetima Zakona o vatrogastvu i propisa donesenih na temelju toga Zakona za obavljanje poslova profesionalnog vatrogasca. U dijelu obuhvaćenim točkom III. izreke presude predmet nije vraćen na ponovni postupak, već je o tome odlučeno sudskom presudom. Naime, iz šire ovlasti upravnog suda da u cijelosti sam riješi stvar, proizlazi i njegova uža ovlast da to učini djelomično. Dopuštenost ove varijante izreke presude upravnog suda potvrđena je i praksom Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice, presude toga Suda donesene u predmetima poslovnih brojeva Usž-3220/20, Usž-

1388/20, Usž-2881/21, Usž-3216/22, Usž-1319/23, Usž-1919/2022, Usž-2082/2023, Usž-3722/2023, Usž-4241/2024). Usto, ovdje je sporno načelno pravno pitanje parametara odlučnih za utvrđivanje svojstva profesionalnog vatrogastva, pa djelomično reformacijsko odlučivanje suda omogućuje tuženiku da ovdje primijenjeni pristup rješavanju predmeta, putem dopuštene žalbe protiv prvostupanjske presude, odmah podvrgne drugostupanjskom preispitivanju.

15. U izvršenju ove presude prvostupanjsko će tijelo pozvati tužitelja i njegova onodobnog poslodavca na dostavu odgovarajućih dokaza, te im za to odrediti primjeren rok.

16. Javnopravna su tijela dužna osigurati izvršenje presude u skladu sa člankom 151. ZUS-a.

17. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

18. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25), u okviru troškovnika tužitelja podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik izgubio spor, a bazira se na sljedećim elementima. Kao radnje u odnosu na koje tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura), te pristup na ročište za raspravu (1.000,00 eura), tj. sveukupno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 2.500,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, dok se odluka o zateznim kamatama kao dijelu troškova spora temelji na članku 144. stavku 4. ZUS-a.

U Rijeci 10. prosinca 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Mladenu Klaiću, Kutina, Kolodvorska 24

- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A.

Mihanovića 3