REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj PR-481/2024-82
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Frani Škuliću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Nova moda d.o.o. iz Zagreba, Nova cesta 83, OIB: 33780486829, zastupan po punomoćniku Nenadu Mišiću, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
"Utvrđuje se da odluka tuženika Nova moda d.o.o., Zagreb, Preobraženska 2, OIB: 33750486829 o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 13. kolovoza 2018. i odluka tuženika od 31. kolovoza 2018. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava radnika, nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao.
Nalaže se tuženiku Nova moda d.o.o., Zagreb, Preobraženska 2, OIB: 33750486829, da vrati tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na rad na poslove zamjenika direktora odnosno na druge odgovarajuće poslove koje je radio do prestanka radnog odnosa, a u nedostatku istih na druge odgovarajuće poslove, u roku od 8 dana.
Nalaže se tuženiku Nova moda d.o.o., Zagreb, Preobraženska 2, OIB: 33750486829, da nadoknadi tužitelju LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. stavak Zakona o obveznim odnosima, koja stopa se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stupe na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana."
II./ Nalaže se tužitelju LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Nova moda d.o.o. iz Zagreba, Nova cesta 83, OIB: 33780486829 naknadi parnični trošak u iznosu od 3.225,00 eura u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da mu je Odlukom tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 13.8.2018. otkazan ugovor o radu iz poslovnih razloga. Protiv navedenog Otkaza, tužitelj je 31.8.2018. uložio Zahtjev za zaštitu prava, ali je tuženik taj Zahtjev odbio. Tužitelj ističe kako je odluka o otkazu s obzirom na osobu potpisnika odluke o otkazu i oblika punomoći u cijelosti nezakonita. Na kraju Otkaza, na 2. stranici, nalazi se umjesto potpisa odgovorne osobe tuženika i pečata tuženika, nečitki potpis nepoznate osobe i pečat Odvjetničkog društva Gugić i Kovačić d.o.o. Dakle, iz predmetnog jasno proizlazi da je Otkaz potpisalo Odvjetničko društvo Gugić i Kovačić d.o.o., ali je nejasno koja fizička osoba je potpisnik istog, s obzirom na to da ga nije potpisala odgovorna osoba tuženika. Tužitelj je tek naknadno u Odluci kojom se odbija tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa saznao, a prema tvrdnji tuženika, da je Otkaz navodno potpisao odvjetnički vježbenik ŽV. Tužitelj ovdje posebno ističe, da u ovako osjetljivim stvarima, proceduri davanja otkaza, a s obzirom na to da se ne radi o parničnom postupku ili bilo kojem drugom postupku, ne može se naknadno odobriti odluka o otkazu ugovora o radu. Nadalje, tužitelj ovdje ističe da potpisnik Otkaza nikako ne može biti odvjetničko društvo, a pogotovo ne odvjetnički vježbenik koji sukladno ZPP-u i Zakonu o odvjetništvu može zamjenjivati konkretnog odvjetnika kod kojeg je u radnom odnosu, ali i onda samo u postupcima pred sudovima i drugim tijelima. Dakle, ako je Otkaz potpisao odvjetnički vježbenik ŽV, a potpis Otkaza ne predstavlja radnju u parničnom postupku, niti je odvjetnički vježbenik kao zaposlenik odvjetničkog društva zastupao tuženika u bilo kojem postupku pred drugim tijelima državne uprave, isti nije bio aktivno legitimiran za potpis Otkaza, te je samim tim otkaz opet nezakonit. Naime, Odvjetničko društvo Gugić i Kovačić d.o.o., a sukladno priloženoj punomoći, nije imalo, niti je moglo imati, valjanu punomoć da kao odvjetničko društvo u ime i za račun tuženika potpiše Otkaz jer se opunomoćiti mogu samo konkretne fizičke osobe, a ne odvjetničko društvo. Nadalje, specijalna punomoć koja se dostavlja uz predmetni otkaz ima više manjkavosti. Potpis odgovorne osobe tuženika na predmetnoj punomoći nije ovjeren kod javnog bilježnika. U ovako osjetljivim postupcima gdje se procedure davanja otkaza moraju prema Zakonu o radu striktno poštivati, onda takve procedure trebaju pratiti i valjane punomoći. Za poduzimanje ovakve vrste radnji mora se izdati specijalna punomoć koja mora biti ovjerena po javnom bilježniku i koja mora sadržavati pečat društva, a s obzirom na to da je trgovačko društvo to koje kao poslodavac daje otkaz. Nadalje, odluku o otkazu, a sukladno ZR-u i Zakonu o obveznim odnosima, koji se podredno primjenjuje, može isključivo potpisati ovlaštena osoba tuženika, ili druga osoba u svojstvu opunomoćenika i to isključivo temeljem specijalne punomoći, a na kojoj punomoći osim točno navedene ovlasti mora biti javnobilježnički ovjeren potpis opunomoćitelja, ovdje direktora tuženika. Kako je u ovom slučaju nepoznato koja je osoba potpisala Otkaz, tužitelj je stajališta kako je ovaj Otkaz nezakonit. Međutim, ako se i pođe od pretpostavke da je Otkaz potpisao odvjetnički vježbenik ŽV, a koji s obzirom na to da je odvjetnički vježbenik u predmetnom društvu, a koji status je stekao temeljem zaposlenja u istom, istoga nije niti bilo moguće valjalo opunomoćiti za konkretnu pravnu radnju od strane tuženika. Nadalje, tužitelj ističe kako je Otkaz i to poslovno uvjetovani otkaz u cijelosti nezakonit. Iz obrazloženja Otkaza proizlazi da je tuženik otkazao ugovor o radu iz organizacijskih razloga s ciljem poboljšanja poslovanja. Nadalje, tuženik tvrdi da je bio prisiljen poduzeti potrebne mjere radi povećanja efikasnosti poslovanja i smanjenja troškova. Također tuženik tvrdi da je utvrdio da postoji višak radnika po pojedinim poslovnicama, te da je potrebno izvršiti reorganizaciju, a kako bi se smanjio broj radnika u cilju nužnih ušteda. Radi iznijetog tuženik ukida radna mjesta i formira nova. Zbog svega navedenog tuženik je ukinuo radno mjesto rukovoditelja prodaje, te navodi da je ispunio sve zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 115 ZR-a. Tužitelju je nejasno, a s obzirom na to da tuženik uz otkaz nije dostavio odluku o ukidanju radnih mjesta i formiranju novih, koja je to konkretna radna mjesta ukinuo i po kojim poslovnicama, a koja su nova radna mjesta formirana, uzimajući u obzir da isto u obrazloženju otkaza nigdje nije navedeno. Tužitelj je pored poslova koji se odnose na radno mjesto zamjenika direktora obavljao i poslove radnog mjesta rukovoditelja prodaje te radne zadatke vezane za nepostojeće radno mjesto u strukturi tvrtke, a isti se odnose na cjelokupni proces sklapanja poslova vezano za ugovore o zakupu poslovnih prostora i to osnivača tuženika kao zakupnika ili njegovih drugih povezanih tvrtki, a za koje radne zadatke uredno prima plaću kod tuženika. Tuženik inače posluje sa velikom dobiti, koja konstantno raste te ne postoji apsolutno nikakva potreba za ukidanjem bilo kojeg radnog mjesta već se radi isključivo o situaciji gdje se tuženik na ovaj nezakonit način želi riješiti upravljačke strukture i to točno određenih pet radnika, a koji su doslovce nazvani kriminalnom organizacijom. Nadalje, tužitelj ističe kako tuženik navodi da je ispunio sve uvjete iz čl. 115 ZR-a, a što nije točno obzirom na to da isti nigdje nije poštivao odredbu st. 2 navedenog članka, a prema kojoj tuženik mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu, sve iz razloga jer tuženik zapošljava više od dvadeset radnika. Iz obrazloženja pobijane odluke apsolutno nigdje nije vidljivo da je tuženik u bilo kojem djelu vodio računa o navedenoj zakonskoj odredbi. Tužitelj je u Zahtjevu upozorio tuženika da je cjelokupna procedura davanja otkaza u cilju rješavanja točne skupine radnika napravljan na pogrešan način, a što je tuženik u svojoj Odluci od 17.8.2018. u cijelosti odbio. Naime, u lipnju 2018., tuženik direktno okrivljuje cijelu skupinu radnika iz specijalne punomoći, da isti vrše kriminalne radnje na štetu poslodavca te da su isti kriminalna organizacija. Ujedno, tuženik na više pojedinačnih sastanaka s gore navedenim pokušava iznuditi priznanja u odnosu na obavljanje kriminalnih radnji. Nakon navedenih optužbi, tuženik u sjedište tvrtke i dućane šalje radnike iz drugih zemalja, koji rade za tvrtku osnivača tuženika, a koji zabranjuju radniku usmeno i fizički pristup informatičkom sustavu, a kako ne bi mogao obavljati svoje radne zadatke. Dana 6.7.2018. sukladno nalogu tuženika, tužitelj predaje tuženiku sredstva rada: službeno vozilo, laptop, te kreditne kartice, čime se tužitelju direktno omogućava obavljanje radnih zadataka, a službenu odluku o suspenziji od obavljanja radnih zadataka nikada nije donijeta. U daljnjem periodu nastavlja se s optužbama bilo posredno ili neposredno da je tužitelj vršio kriminalne radnje zajedno s drugim zaposlenicima. Nadalje, tadašnji direktor ĐV dobio je nalog od strane osnivača tuženika, putem maila i nekoliko telefonskih poziva, da mora odmah svim navedenim radnicima u punomoći dati izvanredni otkaz ugovora o radu radi nepostojanja povjerenja između poslodavca i radnika. Nakon navedenog uslijedili su i drugi mailovi u kojima poslodavac/osnivač jasno navode da ne postoji povjerenje u radnike, radi loše obavljenih radnih zadataka i navodnih kriminalnih radnji. Naknadno u srpnju, tužitelj biva pozvan u odvjetničko društvo Gugić i Kovačić na sastanak na kojem je prisutan odvjetnik iz Republike Srbije Nenad Stanković, te se od strane navedenog, svim radnicima nudi u usmenom obliku otpremnina, ali u manjem iznosu od onoga što je radniku isplaćivano kao plaća. Tužitelj tada moli prisutne da prijedlog dostave u pisanom obliku jer su do sada isti optuživani za niz kriminalnih radnji te su u strahu od daljnjih radnji tuženika, međutim do danas nije ništa zaprimljeno od strane tuženika. Tužitelj radi velikog pritiska koji se vrši od strane tuženika i to na način da ga se optužuje da vrši kriminalne radnje, da su mu oduzeta sredstva rada, usmeno i fizički zabranjen pristup podacima tuženika, čime tehnički ne može obaviti niti jedan radni zadatak, obraća se liječniku psihijatru dana 25.7.2018. koji utvrđuje dijagnozu F43.0 te se tuženik upućuje na bolovanje. Dakle, očito je da nije vršena nikakva reorganizacija već isključivo zabrana rada točno određenoj skupini radnika. Predmetno jasno proizlazi iz korespondencije tadašnjeg direktora tuženika a činjenice da tuženik više ne želi tužitelja u radnom odnosu radi nepostojanja povjerenja radi vršenja kriminalnih radnji s jasnim uputama bivšem direktoru da radnicima mora dati izvanredni otkaz ugovora o radu. Iz svega navedenog, očito je da se ne radi o nikakvoj reorganizaciji poslovanja uslijed novih zahtjeva tržišta već isključivo želji da se tuženik riješi točno određenih radnika radi nepostojanja povjerenja i loše obavljenih radnih zadataka koji su usmjereni na kriminalne radnje, a kako to navodi tuženik, a što ovaj otkaz čini nezakonit. Tužitelj navodi da se tuženikom ima sklopljen ugovor o radu za radno mjesto zamjenika direktora. Međutim, tužitelj je pored poslova koji se odnose na radno mjesto rukovoditelja prodaje obavljao i druge radne zadatke koje nisu u opisu radnog mjesta iz ugovora o radu, dakle, radne zadatke vezane za nepostojeće radno mjesto u strukturi tvrtke, a za koje radne zadatke uredno prima plaću kod tuženika. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 13. kolovoza 2018. i odluka tuženika od 31. kolovoza 2018. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava radnika, nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao, te da tuženik tužitelja vrati na rad na poslove zamjenika direktora odnosno na druge odgovarajuće poslove koje je radio do prestanka radnog odnosa, a u nedostatku istih na druge odgovarajuće poslove, uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanim. Prigovara nepravovremenosti tužbe, imajući u vidu da je tuženik odlukom od 17. rujna 2018. odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, a da je na tužbi vidljiv urudžbeni žig od 11. listopada 2018. Ukoliko tužitelj nije pokrenuo predmetni parnični postupak u zakonskom roku od 15 dana od tuženikovog odbijanja zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa, tada tužbu valja odbaciti sukladno odredbi čl. 133. st. 2. Zakona o radu. Tuženik se protivi dokaznim prijedlozima saslušanja svjedoka navedenih u tužbi, iz razloga što se radi o osobama koje su izravno zainteresirane za uspjeh tužitelja u sporu i kao takve nisu u mogućnosti objektivno iskazivati o relevantnim okolnostima otkazivanja ugovora o radu tužitelja. Svjedoci ĐV i MV također su pokrenuli parnice radi nedopuštenosti otkaza, dok su ĆV, EV kao i tužitelj već prethodno pred ovim sudom pokrenuli i parnice radi zaštite dostojanstva bez navođenja odgovarajuće pravne osnove za takve parnice, koje očito služe obijesnom parničenju, kumuliranjem paušalnih i neosnovanih parnica protiv tuženika, radi stvaranja nedopuštenog pritiska. U svim navedenim parnicama, predloženo je saslušanje istih svjedoka. Osim toga, predloženi svjedok ĐV bio je direktor tuženika (dok je tužitelj bio zamjenik direktora) tijekom perioda u kojemu su se događali navodni nezakoniti pritisci, pa predmetni svjedok zasigurno nije u mogućnosti objektivno iskazivati o relevantnim okolnostima. Dostavljeni mailovi i predmetna korespondencija ne predstavlja relevantne dokaze za meritum ovog spora. Netočne i neosnovane su tužiteljeve tvrdnje o tehničkim nedostacima potpisnika specijalne punomoći i odluke o otkazu. Odredbom čl. 426. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/12 68/13, 110/15, dalje u tekstu: ZTD) je propisano da u društvu s ograničenom odgovornošću, član uprave, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje zastupa društvo i potpisuje se na način da uz navođenje tvrtke društva stavlja svoj potpis. ČV je odlukom skupštine tuženika od 23. srpnja 2018. imenovan direktorom i osobom ovlaštenom za zastupanje tuženika koji ga zastupa pojedinačno i samostalno, a tako je, uz navođenje tvrtke tuženika kao poslodavca, naveden i u specijalnoj punomoći koju je vlastoručno potpisao. S time u vezi neupitno je kako je specijalnu punomoć na ispravan i zakonit način potpisala ovlaštena osoba tuženika. Također, neupitno je kako je upravo ŽV, na temelju ovlasti iz specijalne punomoći potpisao osporenu odluku o otkazu. U tom pogledu, nesporna je volja tuženika za otkazivanjem ugovora o radu tužitelju na način kako je to formalizirano osporenom odlukom o otkazu i specijalnom punomoći kao i činjenica da je upravo ŽV sukladno vlastitoj ovlasti iz specijalne punomoći, potpisao spornu odluku o otkazu. Stoga, očita je zakonitost odluke o otkazu i pripadajuće specijalne punomoći. Tužitelj u nizu kontradiktornih navoda, nepotrebno lamentira i opterećuje sud vlastitim konfuznim stajalištima o ovlastima odvjetnika, odvjetničkih društava i odvjetničkih vježbenika u izvanparničnom i parničnom postupku kao i o navodnoj obveznoj ovjeri specijalne punomoći, pri čemu je propustio valjano argumentirati takve paušalne navode koji ne korespondiraju s meritumom ovog spora. Promašeni su tužiteljevi navodi prema kojima tuženik nije imao opravdan razlog za donošenje osporene odluke o otkazu te da se svrha otkaza sastojala u tuženikovoj želji da se „na ovaj nezakonit način riješi upravljačke strukture i to točno određenih pet radnika.“ Tuženik ističe da je društvo TEDDY S.P.A. sa sjedištem u [adresa] (Italija), [adresa] Gros [adresa] - Blocco 97, dana 28. lipnja 2018. otkazalo međusobno sklopljeni Ugovor o pružanju usluga od 25. veljače 2013. Tuženik je predmetnim ugovorom (čl.1.) preuzeo niz obveza prema društvu TEDDY S.P.A. koje su izvršavali tuženikovi radnici, među kojima je bio i tužitelj. Predmetni ugovor je predstavljao značajan izvor prihoda tuženika. Tužitelj je bio jedan od radnika koji je u ime i za račun tuženika kao poslodavca, izvršavao tuženikove ugovorne obveze prema naručitelju TEDDY S.P.A i shodno tome je tužiteljevu plaću i ukupne operativne troškove njegovih usluga (koji uključuju automobil, putne troškove, hotela, restorana itd.), nadoknađivao upravo naručitelj TEDDY S.P.A. Tuženik je samo u 2017. uprihodovao po prilici 700.000,00 EUR upravo na temelju raskinutog Ugovora o pružanju usluga od 25. veljače 2018., a povezani troškovi su iznosili oko 610.000,00 EUR. Stoga činjenica raskida predmetnog ugovora dana 28. lipnja 2018., predstavljala je negativan financijski i gospodarski događaj za tuženika, uslijed kojega je tuženik bio prisiljen provesti reorganizaciju poslovanja i smanjenje operativnih troškova. Iz tog razloga, Odlukom od 27. srpnja 2018. ukinuto je tužiteljevo radno mjesto, uslijed kojega je i uslijedila osporena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu. Radi smanjenja operativnih troškova i rizika, između ostalog prodana su i vozila koja su tužitelj i još četvoro radnika koristili prije otkazivanja Ugovora o pružanju usluga. Stoga su potpuno promašeni tužiteljevi navodi o fiktivnoj reorganizaciji i nepostojanju razloga za donošenje poslovno uvjetovanog otkaza tužitelju. Tužitelj nikada nije bio optužen za sudjelovanje u kriminalnoj organizaciji niti mu je nuđena otpremnina manja od zakonskog minimuma. U odnosu na nedovoljno obrazložene tužiteljeve navode o obavljanju „radnih zadataka vezanih za nepostojeće radno mjesto u strukturi tvrtke“ valja pojasniti kako je sukladno tada važećem Katalogu tuženikovih poslova, tužitelj bio dužan obavljati i druge poslove po nalogu tuženika. Također, ne bi trebalo biti sporno da je raskidom Ugovora o pružanju usluga od 25. veljače 2013., prestala potreba za obavljanjem ikakvih poslova koji su proizlazi iz tuženikovih utrnulih ugovornih obveza. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev te da tužitelj naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 13.8.2018. (list 9-10 spisa), Ugovor o radu od 8.5.2003. (list 11-12 spisa), Ugovor o radu od 1.1.2006. (list 13-14 spisa), Aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.4.2008., Aneks I ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.1.2010. (poleđina lista 14 i list 15 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 31.8.2018. s povratnicom (list 16-18 spisa), Odluku tuženika od 17.9.2018. (list 19-20 spisa), e-mail korespondenciju s Ovjerenim prijevodom s engleskog i talijanskog jezika (list 21-30 spisa), Primopredajni zapisnik od 6.7.2018. (list 31 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 16.7.2018. (list 32 spisa), Odluku tuženika od 27.7.2018. (list 33 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 34-38 spisa), Odluku o imenovanju direktora od 23.7.2018. (list 45 spisa), Odluku o opozivu direktora od 23.7.2018. (poleđina lista 45 spisa), Ovjereni prijevod s talijanskog jezika – preslika Ugovora o pružanju usluga od 25.2.2013. (list 46-50 spisa), raskid ugovora od 28.6.2018. (list 51 spisa), dokazi o uplatama za 2017. (list 52-57 spisa), računi tuženika prema naručitelju TEDDY S.P.A. za 2017. (list 58-101 spisa), Odluku tuženika od 27.7.2018. (list 104-105 i 180-181 spisa), Ovjereni prijevod računa i dokaza o plaćanju po tim računima izdanim od strane tuženika prema naručitelju TEDDY S.P.A. (prilog spisu), presliku povratnice (list 116 spisa), Odluku o korištenju godišnjeg odmora od 13.9.2018. (list 117 spisa), Opomenu od 17.12.2018. (list 118- 120 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 3.10.2018. (list 121 spisa), Potvrdu o vrsti poslova koje je radnik obavljao i trajanju radnog odnosa od 7.11.2018. (list 122 spisa), platne liste (list 123-128 spisa), Dopis tuženika od 10.9.2018. (list 129 spisa), Izjavu o prijeboju od 5.11.2018. (list 130 spisa), Pravilnik o radu (list 139-145 i 182-188 spisa), Katalog poslova (list 146-149 i 176-179 spisa), Ovjerene preslike Ugovora o pružanju usluga (list 150-157 spisa), fotografije (list 170-175 spisa), e-mail korespondenciju – akontacija stvarne strukture (list 189-194 spisa), podatke HZMO-a (list 195-197 spisa), Evidenciju osoba za plaće (list 198-199 spisa), podatke HZMO-a (list 200-259 spisa), podatke Porezne uprave (list 281-285 spisa), ispis elektroničke komunikacije od 29.9.2021. (list 328 spisa) i 3.1.2022. (list 372 spisa), prvostupanjske presude u predmetima PR-5163/2018 (list 329-336 spisa), PR-5138/2018 (list 337-343 spisa) i PR-5161/2018 (list 617-626 spisa), Bonitetno izvješće (list 344-360 i 382-398 spisa), ovjerenu izjavu LVE, punomoćnik L s.p.a. s ovjerenim prijevodom s talijanskog jezika (list 373-378 spisa), Zapisnik iz predmeta PR- 5161/2018 (list 379-381 spisa), Revidirani godišnji financijski izvještaji za 2020. (list 399-436 spisa), ispis elektroničke komunikacije od 3.3.2022. (list 448 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 515-520 spisa), obračune plaća (list 540- 544 spisa), izvod po računu (list 545-597 spisa), sudsku praksu (list 607-611 spisa), Odluku od 17.9.2018. s povratnicom (list 642-646 spisa), saslušani su svjedoci ĆV i EV (list 166-169 spisa) ĐV i EV (list 361-363 spisa), ĆV i MV (list 437-439 spisa), te je saslušan tužitelj i zakonski zastupnik tuženika ČV (list 449-452 spisa), te je dopunski saslušan zakonski zastupnik tuženika (list 650 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22- dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
5. Rješenjem Županijskog suda u Splitu je ukinuta presuda ovog suda od 11.5.2022. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje jer činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, a vezano za činjenicu da li je otkaz potpisala ovlaštena osoba i da li je otkaz donesen zbog ukidanja radnog mjesta tužitelja ili zbog toga što je protekao rok za izvanredni otkaz, kako to tvrdi tužitelj.
6. Sud je u ponovnom postupku izveo sve predložene dokaze, te su punomoćnici stranaka na ročištu 28. listopada 2025. suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su suglasno predložili zaključenje glavne rasprave, pa je sud odlučio da se dokazi više neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.
7. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.1.2006. proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu rukovoditelj prodaje i skladišta, te su stranke sklopile Aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.4.2008. kojim je izmijenjen naziv tužiteljevog radnog mjesta u zamjenik direktora, te su nakon toga stranke sklopile još jedan Aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.1.2010. kojim su izmijenjene pojedine odredbe ugovora u pogledu odmora radnika.
8. Iz Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz od 13.8.2018. proizlazi da je tuženik tužitelju zaposlenom na radnom mjestu zamjenika direktora otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme kao i sve druge ugovore o radu, anekse ugovora o radu i/ili dodatke ugovora o radu koji su sklopljeni između poslodavca i radnika. U obrazloženju se navodi da je tužitelju otkazan ugovor o radu iz organizacijskih razloga. Naime, s ciljem poboljšanja poslovanja, tuženik je bio prisiljen poduzeti mjere potrebne radi povećanja efikasnosti poslovanja i smanjenja troškova te prilagoditi način poslovanja novim izazovima. Tuženik je tako nakon provedene analize poslovanja, utvrdio da postoji višak radnika po pojedinim poslovnicama, te da je potrebno izvršiti reorganizaciju, s ciljem optimizacije poslovanja odnosno smanjiti broj radnika, a sve kako bi se ostvarile nužne uštede, smanjio udjel poslovnih rashoda te posljedično povećala konkurentnost i učinkovitost uslijed izmijenjenih zahtjeva tržišta. S tim u vezi tuženi je bio prisiljen uspostaviti efikasniju organizaciju s novim i drugačijim pristupom trenutnim zahtjevima tržišta te reorganizirati odjele i jedinice te ukinuti radne mjesta koja nisu nužna za daljnji nastavak poslovanja, a formirati nova i na taj način uspostaviti efikasnu organizaciju. Imajući u vidu promijenjene okolnosti na tržištu, utvrđeno je da je organizacijski i financijski neopravdano postojanje radnog mjesta zamjenik direktora te da za navedenim radnim mjestom više ne postoji objektivna potreba. S obzirom na to tužitelj kod tuženika obavlja poslove ukinutog radnog mjesta zamjenika direktora te da je prestala potreba za obavljanjem poslova predmetnog financijski i organizacijski neopravdanog radnog mjesta za kojim nema objektivne potrebe, tuženik je ispunio sve zakonske obveze propisane odredbom čl. 115. Zakona o radu.
9. Protiv pobijane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od 13.8.2018., tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava dana 31.8.2018., te je tuženik isti prihvatio kao pravovremen, ali je Odlukom od 17.9.2018. isti odbio kao neosnovan, te je navedena Odluka dostavljena tužitelju dana 24.9.2018. (što je vidljivo na povratnica na listu 646 spisa) pa je tužitelj podnio predmetnu tužbu dana 9.10.2018. kada je ista preporučenom pošiljkom predana na pošti (što je vidljivo iz potvrde o primitku na listu 116 spisa) čime je postupio, čime je tužitelj postupio sukladno odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj; 93/14 i 151/22, dalje: ZR).
10. Radi utvrđivanja činjenice da li je pobijanu odluku o otkazu potpisala ovlaštena osoba, a što je tužitelj osporavao, sud je utvrdio slijedeće:
- da iz Odluke o imenovanju direktora od 23.7.2018. proizlazi da je s danom 23.7.2018. za člana uprave – direktor društva Nova moda d.o.o. imenovan ČV, s ovlaštenjem da zastupa društvo pojedinačno i samostalno, a što proizlazi i iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu (koji je svima javno dostupan),
- da iz Specijalne punomoći proizlazi da je ČV kao direktor društva Nova moda d.o.o. izdao i potpisao navedenu specijalnu punomoć kojom ovlašćuje odvjetnike: Lovro Kovačič, Damjan Krivić i Nenad Mušić te odvjetničke vježbenike:
ŽV, CV i UV, da svaki od njih, pojedinačno i samostalno, u ime i za račun tuženika, potpiše Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) za tužitelja LV (te EV i OV, ĆV i MV), te da poduzmu sve druge potrebne radnje radi donošenja i provedbe navedenih odluka.
- da je u pobijanoj Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 13.8.2018. navedeno da je istu donio tuženik Nova moda d.o.o. te je kao potpisnik naveden i potpisan ŽV iz Gugić & Kovačić Odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 52,
- da iz Specijalne punomoći od 14.9.2018. proizlazi da je ČV, kao direktor društva Nova moda d.o.o. izdao i potpisao navedenu specijalnu punomoć kojom ovlašćuje odvjetnike: Lovro Kovačič, Damjan Krivić, Nenad Mušić i Zoran Žakula te odvjetničkog vježbenika ŽV, da svaki od njih, pojedinačno i samostalno, u ime i za račun tuženika, potpiše odluku o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa radnika za tužitelja LV (te EV, OV, ĆV i MV), te da poduzmu sve druge potrebne radnje radi donošenja i provedbe navedenih odluka.
- da je u Odluci o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava od 17.9.2018. navedeno da je istu donio tuženik Nova moda d.o.o. te je kao potpisnik naveden i potpisan Nenad Mušić iz Gugić & Kovačić Odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 52,
- da iz iskaza zz tuženika ČV, kojeg je sud prihvatio kao istinit budući je suglasan s materijalnim dokazima u spisu, proizlazi da je on potpisao specijalnu punomoć odvjetničkom uredu koji ih je pratio u 2018. godini, a radilo se o timu odvjetnika, te nakon uvida u specijalnu punomoć na listu 10 spisa, navodi da je to ta punomoć i da se na istoj nalazi njegov potpis, te su u toj punomoći bila navedena imena osoba koje je ovlastio pa se sječa imena ŽV, ZV, Nenad Mušić.
- da iz iskaza svjedoka ŽV, kojeg je sud prihvatio kao istinit budući je suglasan s materijalnim dokazima u spisu, proizlazi da je on 2018. godine bio odvjetnički vježbenik, a danas je odvjetnik, te nakon što mu je predočena odluka o otkazu na poleđini lista 9 spisa, navodi da je na istoj 100% njegov potpis, te je on otkaz potpisao kao ŽV, a na način kako je to bio ovlašten u punomoći.
11. Prema čl. 131. st. 2. i 3. ZR-a ako je poslodavac pravna osoba, osoba ili organ za to ovlašten statutom, društvenim ugovorom, izjavom o osnivanju ili drugim pravilima pravne osobe, može pisanom punomoći ovlastiti drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu, da ga zastupa u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Prema čl. 41. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15., dalje: ZTD-a) propisano je da zakonski zastupnik može dati punomoć drugoj osobi.
12. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je zz tuženika ČV u okviru svog ovlaštenja iz čl. 131. st. 2. ZR-a i čl. 42. st. 2. ZTD-a izdao i potpisao Specijalnu punomoć kojom je kao direktor društva Nova moda d.o.o. ovlastio odvjetnike: Lovro Kovačič, Damjan Krivić i Nenad Mušić te odvjetničke vježbenike:
ŽV, CV i UV, da svaki od njih, pojedinačno i samostalno, u ime i za račun tuženika, potpiše Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) za tužitelja LV, te da poduzmu sve druge potrebne radnje radi donošenja i provedbe navedenih odluka, da je odvjetnički vježbenik ŽV iz Gugić & Kovačić Odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 52, sukladno ovlastima iz Specijalne punomoći, potpisao Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 13.8.2018. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu. Dakle, temeljem izvedenih dokaza, ovaj sud je utvrdio da je pobijanu odluku o otkazu u ime tuženika potpisala ovlaštena osoba ŽV, odvjetnički vježbenik iz Gugić & Kovačić Odvjetničko društvo d.o.o. sukladno Specijalnoj punomoći koju je izdao zz tuženika. Navodi tužitelja da odluku o otkazu nije potpisala ovlaštena osoba i ostali navodi o formalnim nedostacima punomoći i potpisa nemaju uporište u izvedenim dokazima, a niti u pozitivnim propisima RH. Valja dodati i to da ne samo što iz izvedenih dokaza proizlazi da je pobijanu odluku o otkazu donio i potpisao tuženik po ovlaštenoj osobi iz Specijalne punomoći, već i iz navoda tuženika iznesenih tijekom postupka, kao i iz navoda zz tuženika nedvojbeno proizlazi da je i stvarna volja tuženika bila da donese pobijanu odluku o otkazu. Stoga su navodi tužitelja da je pobijanu odluku donijela i potpisala neovlaštena osoba neosnovani.
13. Nadalje, sporno je da li je tuženik imao opravdan razlog za donošenje pobijane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu.
14. Prema čl. 115. st. 1. točka 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, odnosno ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
15. Sud je izvršio uvid u Ugovor o pružanju usluga od 25. veljače 2013. kojeg su sklopili tuženik i TEDDY S.p.A. te Dopis TEDDY S.p.A. od 28. lipnja 2018. (list 46- 51 spisa) te je utvrdio da je L S.p.A. dana 28. lipnja 2018. raskinuo Ugovor o pružanju usluga od 25. veljače 2013. s tuženikom. Iz navedenog ugovora proizlazi da se tuženik, između ostalog, obvezao na organiziranje i pružanje usluga pregleda i kontrole u svrhu provjere usklađenosti komercijalnog pristupa i dogovora unutar mreže sa smjernicama koje propisuje primatelj usluga TEDDY S.p.A.; traženje poslovnih lokacija za nova prodajna mjesta i provedbu analize izvodljivosti i profitabilnosti; sastavljanje detaljnog izvješća sa ugovorenim elementima i dostavljanje takvog izvješća primatelju usluga TEDDY S.p.A.,; pomaganje TEDDY S.p.A. u pogledu odnosa sa podružnicama i potencijalnim klijentima; organiziranje i provođenje tečajeva stručnog usavršavanja pri prodajnim mjestima; pomaganje u primjeni trgovačkih prodajnih tehnika i analizama isplativosti i profitabilnosti prodajnih mjesta i pružanje sve potrebne pravne pomoći.
16. Prema čl. 7. st. 1. Pravilnika o radu tuženika od 19. lipnja 2015. (dalje u tekstu: Pravilnik o radu) organizacija rada kod tuženika je uređena Katalogom poslova koji čini Prilog I. Pravilnika. Prema čl. 12. st. 1. Pravilnika o radu, tuženik samostalno utvrđuje svoj organizacijski ustroj, organizacijske cjeline i njihove dijelove, strukturu i broj radnika kao i uvjete koje moraju ispunjavati radnici za obavljanje pojedinih poslova. Prema Katalogu poslova koji čine Prilog Pravilnika, kod tuženika su ustrojena radna mjesta među kojima su i direktor, zamjenik direktora i rukovoditelj skladišta.
17. Iz Odluke tuženika od 27. srpnja 2018. proizlazi da je usvojen novi Katalog poslova. U obrazloženju iste se navodi da je dana 27. srpnja 2018. tuženik sukladno ovlastima iz čl. 12. Pravilnika o radu nakon analize svih segmenata poslovanja proveo racionalizaciju poslovanja s ciljem smanjenja troškova poslovanja u kojem smislu je donio novi Katalog poslova. Tuženik je uslijed promjena na tržištu bio prisiljen poduzeti mjere potrebne za povećanje efikasnosti i smanjenje troškova te prilagoditi način poslovanja novim izazovima iz kojeg je razloga tuženik donio novi Katalog poslova, a kojim Katalogom su ukinuta radna mjesta direktora, zamjenika direktora i rukovoditelja prodaje i skladišta. Tuženik je nakon provedene analize utvrdio da postoji višak radnika po pojedinim poslovnicama te da je potrebno izvršiti reorganizaciju s ciljem optimizacije poslovanja, odnosno smanjiti broj radnika, a sve kako bi se ostvarile nužne uštede, smanjio udio poslovnih rashoda, te posljedično povećala konkurentnost i učinkovitost uslijed izmijenjenih zahtjeva tržišta. Tako je nakon detaljne analize poslovanja društva, a imajući u vidu promijenjene okolnosti na tržištu utvrđeno da je organizacijski i financijski neopravdano postojanje ukinutih radnih mjesta, te da za navedenim radnim mjestima više ne postoji objektivna potreba.
18. Tužitelj je izjavio da je radio kod tuženika te je dobio po njemu "napakirani otkaz". naime, čuo je da se priča da će se otkaz "napakirati". Tijekom 2016. godine kod osnivača tuženika je došlo do promjene upravljačke strukture u Italiji, pa je čuo, a javno se pričalo da su im radnici preskupi i izražavali su želju da sami daju otkaze. U nekoliko navrata nudili su mu bjanko papiri na potpis u svrhu otkazivanja ugovora o radu. Naime, u to vrijeme optužili su ih da su uzeli neke milijunske iznose pa da im je najbolje i najlakše riješiti sve to sa bjanko potpisima. Pokrenut je i neki kazneni postupak koji se nije pomaknuo s mjesta zbog nedostatka dokaza. Dana 28. lipnja 2018. u jednom kafiću u Arena Centru održao se sastanak na kojem je bio prisutan on i glavni ljudi osnivača, te njih petorica, a svaki od njih koji su dobili otkaz bio je na sastanku 45 min. Na tom sastanku govorili su mu da fali 15 milijuna dolara ili eura, jedan je vikao da fali 10, počeli su ga vrijeđati i prijetiti mu, te su mu rekli da je dobio otkaz. Ovom prilikom uručili su mu papir za njegovu sestru, radilo se o otkazu ugovora za nju. Drugi dan počeli su stizati e-mailova i upute g. OV tadašnjem direktoru da im mora dati otkaze, a g. OV se konzultirao s odvjetnikom Tabakom, koji je rekao da se ne mogu dati otkazi samo tako, da bi otkazi bili nezakoniti i društvo bi bilo oštećeno. Kada je to preneseno u Italiju, stizali su e- mailovi da vrate sredstva za rad, tj. kartice, informatičku opremu i vozila, što je i učinio i o čemu je sačinjen zapisnik. U srpnju su njih petorica bili pozvani na sastanak u Radničku cestu u odvjetnički ured Gugić-Kovačić te im je tamo rečeno da se mogu nagoditi i inzistirali su da se potpiše bjanko papir. Tamo se nalazio i jedan odvjetnik iz Srbije Stanković te je i on prijetio otkazima. Tamo su im prijetili i spominjali krađu. Kada je pitao da im daju neki tekst bjanko papira, rekli su da nema problema i da će sami sročiti ali nakon potpisa. Ž mu je pokazao e-meilove koje je dobivao i rekao je da na temelju e-meilova i poziva iz Italije i razgovora može očekivati otkaz jer nisu uspjeli izvanredni otkazi, da će doći do reorganizacije. Ž je morao raditi po uputama osnivača jer su oni i vlasnici, radi se o g. Đ te Conzole i Bracci. Nakon povratka sredstva rada do prestanka radnog odnosa, uredno je dolazio na svoje radno mjesto. Njegovo radno mjesto bilo je zamjenik direktora na kojem je obavljao poslova praćenja tržišta, praćenja konkurentskih tvrtki, vršio je analizu poslovanja tvrtke, te je tražio nove lokacije za poslovanje, pregovarao o promjeni uvjeta korištenja lokacija i poslove savjetovanja. Njegove radne zadatke je preuzela BV koja obavlja sve ove radne zadatke koje je naveo kod opisa svojeg radnog mjesta, ali ne zna naziv njenog radnog mjesta, te g. VV. Nakon prestanka rada, otvorila su se dva dužna, jedan u Splitu, a drugi u Zagrebu, a kako su za otvaranje potrebne pripreme u trajanju od godinu ili dvije, ovi dućani ne bi mogli biti otvoreni bez njegove provedene analize. Nije imao saznanja da je 28.06.2018. raskinut servisni ugovor, već je to saznao kasnije od g. Ž kada mu je rekao da mu se pakira otkaz. Nema saznanja koliki je bio prihod tuženika od servisnog ugovora. Ugovor o franšizi njegove sestre koja je bila partner s tvrtkom Čista Moda d.o.o. formalno je istekao, ali njemu su na sastanku u Areni rekli da je dobila otkaz, a ugovor je istekao 2019. g. Tijekom trajanja otkaznog roka, dolazio je na radno mjesto.
19. Zakonski zastupnik tuženika ČV je izjavio da je imenovan direktorom tvrtke tuženika u srpnju 2018. i odmah je izvršio uvid u korporativnu situaciju te je uvidio da je tvrtka izgubila ugovor o uslugama u vrijednosti od oko 800 tisuća eura godišnje. Procijenio je da mora novac staviti na sigurno račune društva, te da je nužno ukinuti sva radna mjesta koja su bila vezana uz navedeni ugovor o uslugama. Da to nije učinio, tvrtka bi otišla u stečaj. Naime, u tvrtki je bilo zaposlenika koji su koštali tvrtku i 100 tisuća eura na godinu. Sreća je što je na taj način intervenirao jer je time sačuvao radna mjesta za 560 i više djelatnika tvrtke, a posebno zbog situacije vezanu uz Corana virus. Drugo što je morao učiniti jest prodaje voznog parka tvrtke na način da štio manje ošteti njezin proračun. Navodi da on nije zaposlenik tuženika, primam menadžersku naknadu koja je 4 puta manja od naknade koju je imao njegov prethodnik. Svakodnevno je borba da se prevlada ova teška situacija, ali je uspio nakon 2 godine rada otvoriti dvije nove trgovine, a ne bi ih mogao otvoriti da mu franšizeri nisu dali odobrenje za njegove prijedloge. Ukinuo je 23.07.2018. radno mjesto direktora, zamjenika direktora, koordinatora i još dva radna mjesta vezano uz ugovor o uslugama koje je spomenuo. VV nikada nije bio zaposlenik tuženika. Osnovna djelatnost tvrtke Nova Moda je otvaranje i upravljanje trgovinama. Danas je osnovna djelatnost tvrtke upravljanje sa 8 trgovina. Prije otkaza ugovora o radu tužitelju, nije s njim razgovarao jer on više nije dolazio na posao. U ta tri mjeseca tužitelj je imao pravo odlučiti dolaziti u ured ili ne, ali on nije dolazio. Prilikom otkazivanja se vodio poslovnim interesima primjenjujući i socijalne kriterije-spašavajući tvrtku od bankrota. Kada je preuzeo funkciju, promet cijele tvrtke je pao, a zbog Corona virusa promet u trgovinama je pao i za 50% .Navodi da je on jedini zastupam tuženika jer je njegova funkcija upravljačka, a marketinška obradu tržišta ovisi o frašinzerima, naime, asistenti iz "društva majki" dojave mu na koji način trebaju biti uređene stvari. Ugovor o franšizi regulira tko obavlja prezentaciju pregovore i komunikaciju sa strateškim klijentima. Ne postoji osoba koja je zaposlena u Hrvatskoj koja planira marketinški plan za program brendova. Navodi da su njihove trgovine standardne, a ukoliko bi im zatrebala usluga unapređuje imidža tvrtke, to bi mogao zatražiti od neke agencije za marketing. Za edukaciju zaposlenika su zaduženi voditelji trgovina s kojima kontaktira i obilazi ih, a primio je jednu osobu u kadrovsku službu prije 6 mjeseci. Navodi da on prati stanje tržišta, kao i franšizna društva. Tuženik nema distributere. Tvrtka Nova Moda osnovana je prema hrvatskom zakonu i zakonski nema tvrtku majku. Ne zna zašto servisni ugovor nije prekinut ranije jer njega ranije nije bilo.
20. Svjedok ĐV je izjavio da je do kolovoza 2018. godine bio direktor tuženika. U jednom trenutku počelo je maltretiranja od stane osnivača na način da su zahtijevali da da otkaz radnicima, između ostalih i LV, jer da će isti dati netko drugi ukoliko to ne učini, bez navođenja razloga. Konzultirao se sa odvjetnikom Tabakom koji mu je rekao da mora postojati razlog za otkaz. Jedne prilike, Stanković iz Srbije i ovdje prisutni odvjetnik tuženika, nudili su mu da potpiše bjanko papir, te su mu rekli da su lopovi ako taj bjanko papir ne potpišu. Papir su trebali potpisati tužitelj, on, MV, ĆV i dr. Tužitelj je cijelo radno vrijeme radio za Novu Modu, a ukoliko bi ga osnivač zamolio da nešto učini van radnog vremena, to je znao i učiniti. Tužitelj je obavljao kao zamjenik direktora sve poslove prema Pravilniku, obavljao ih je gotovo potpuno samostalno 99%, a radi se o poslovima npr. pregovora sa najmodavcima, poslovima razvoja tržišta, obavljao je marketinške poslove, odabir personala, poslove vezane uz režije tzv. badžet, knjigovodstvene poslove i dr. Sve je počelo susretom u Areni kada su ga pritiskali da potpiše bjanko papir i kada su dali pripremljeni otkaz sestri tužitelja koja je zbog toga bila u gubitku od 300.000 Eura. Nakon toga primao je e-mailove u kojima su mu govorili da oduzme sredstva za rad tužitelju, pa e-mail da da otkaz. Postavljao je pitanja koji je razlog i govorio da ne može dati neopravdane otkaze zbog zaštite interesa tvrtke. Zaposlenici su bili u panici, ispitivali su što se događa, a on smatra da zbog promjene vodstva tvrtke odnosno smrti osnivača 2016. došlo je do niza otkaza i u drugim državama, Češkoj, Slovačkoj i dr. Nije bilo nikakvog govora o reorganizaciji, već mu je rečeno da otkaže ugovor sklopljen između Nove Mode i osnivača, a zbog otkazivanja ovog ugovora, osnivač mu je rekao da više ne treba njih petoricu. Dok je bio direktor, tuženik je radio s dobitkom, a od kada su otišli iz tvrtke, prema javno dostupnim podacima, vidi se da tvrtka posluje s gubitkom. Protiv njega i četvorice koji su dobili otkaz, pokrenut je kazneni postupak temeljem prijave osnivača, a prije toga je dobio i prijeteće pismo u kojem je pisalo da je lopov i da vrati 8 milijuna kuna. Poznato mu je da je u 2018. Nova Moda ostvarila gubitke, ali dok je on bio tamo, poslovala je s dobitkom. Usmeno je osporavao servisni ugovor (između Nove Mode i osnivača), ali to nije učinio
21. Svjedok EV je izjavio da je bio zaposlen kao rukovoditelj prodaje kod tuženika, a u lipnju je krenuo pritisak na njih nekoliko, odnosno pritisak je krenuo godinu dana ranije, a u lipnju im je izrečena prijetnja da će dobiti otkaz što se i ostvarilo u studenom. Nakon dva dana od susreta u Areni s osnivačima, on je defakto već dobio otkaz na način da su ga izbacili iz svih sredstava komuniciranja, a nakon toga su mu oduzeta i sredstva za rad, zabranjen mu je pristup dućanima i razgovor sa djelatnicima. Sve ovo se događalo iako nije dobio formalnu odluku o otkazu. ĐV mu je pokazao e-mailove koji su mu upućeni, a u kojima se njega prisiljava da mu da otkaz. U ovim e-mailovima osnivači su spominjali nepovjerenje prema njemu kao razlog. Dobio je otkaz kao tehnološki višak, a misli da su otkazi namješteni kao prikaz loših rezultata tvrtke. Njegov posao rukovoditelja poslovanja sada radi druga osoba. Obaviješten je da se protiv njega i tužitelja vodi neki kazneni postupak, bio je na saslušanju na policiji, ali iza toga se ništa nije događalo. Dok su bili kod tuženika, tuženik je poslovao sa dobitkom, 2017.godine su čak dobili i nagradu, a iza toga su im oduzeta sredstva, potpuno im je onemogućen rad. Za servisni ugovor nije znao pa ne zna da li ga je osporavao ĐV. Po svim postupcima osnivača vide se da su ovi otkaze namještali.
22. Svjedok ĆV je izjavio da je on bivši kolega tužitelja te su radili otprilike 15 godina zajedno sve dok nisu dobili otkaz 2018. Krajem lipnja 2018. godine nije sudjelovao na sastanku u Arena Centru, a naknadno je saznao od tužitelja da se sastanak održao, te zna da je tema sastanka bila optuživanje LV za potkradanje, te mu je tužitelj prenio da su mu rekli da su svi iz upravljačkog dijela dobili otkaz. Na sastanku koji se održao u Italiji u srpnju bili su prisutni MV i on, komercijalni direktor i još dvije osobe - M i GV, te su od njega iznuđivani iskazi i rečeno mu je ako ne kaže što žele čuti da je dobio otkaz. Pitao je što žele čuti, na što su mu rekli "znaš ti dobro", a on je rekao da ne zna. 10- tak dana iza povratka u Hrvatsku iz Italije pozvan je u OD Ć, a pozvani su i LV, E, Č, C i U. Tamo ih je dočekao jedan odvjetnik iz Srbije, misli da se zove Nenad Stanković i rečeno im je da su im pripremljeni sporazumni raskidi ugovora o radu, te su bili začuđeni, te su molili da ih pregledaju i da im se proslijede na e-mail kako bi ih pogledali odvjetnici, ali im je rečeno da ukoliko ih ne potpišu da slijedi nešto drugo pa je nakon toga promijenjen Statut tvrtke i krajem kolovoza dobili su otkaze. Saznao je od ĐV da je dobio uputu od vrha tvrtke, moguće od g. O da im da otkaze, radilo se o izvanrednim otkazima iz razloga jer su navodno potkradali firmu pa tvrtka više u njih nema povjerenja. Odvjetnik Tabak je odbio sastaviti ove otkaze jer su pravno neutemeljeni. ĐV je dobivao upute za poslovanje od Console i Marcelonia i Braccia, Tužitelj je radio puno radno vrijeme i više od toga, bio je dostupan od 0-24 tvrtci. Radne zadatke tužitelja danas obavlja i preuzeo je VV, te su otvorena i dva nova lokala u Hrvatskoj, što su mu rekle bivše kolege s kojima je u kontaktu. Poznato mu je da je tuženik poslovao s gubitkom u 2018., ali tek nakon što su dobili otkaze je krenulo poslovanje nizbrdo, a do tada je tvrtka poslovala stabilno. Poznato mu je da je 28.06.2018. raskinut servisni ugovor, što je saznao mjesec dana kasnije, a možda i više.
23. Svjedok MV je izjavio da je bio zaposlen u tvrtki Nova Moda kao i tužitelj, a sve je počelo vezano uz otkaz u lipnju 2018. kada su saznali da će dobiti otkaze, a to su saznali usmenim putem od gospodina ĐV. Kolega ĆV i on su pozvani u Italiju u [adresa] i tamo su ih pokušali iznuditi da potpišu da su se u tvrtki događale neke krađe, ispitivali su ga o ljudima koje ne poznaje. Nije ništa potpisivao jer se ništa nije niti dogodilo, a u srpnju su pozvani u OD Kovačić gdje ih je dočekao neki odvjetnik iz Srbije koji je tražio da potpišu bjanko otkaze, ali to nisu željeli učiniti te su rekli da ih pošalju putem pošte, tako da su krajem kolovoza dobili otkaze. U Italiji su im prijetili s izvanrednim otkazima navodeći da su se događale neke nečasne radnje, da zbog tog tvrtka u njih nema povjerenje, a kasnije je saznao da se spominju neki rezultati, Navodi da dok su bili u tvrtki, poslovanje je bilo dobro, a to se vidi iz rezultata poslovanja 20016., 2017. i dijela 2018. Direktor ĐV pokazao mu je e- mailove u kojem mu je bilo naloženo da im da otkaze. Direktor se savjetovao sa odvjetnikom tvrtke koji je rekao da im ne mogu dati takve otkaze jer nisu pravovaljani. Tužitelj je radio kod tuženika puno radno vrijeme i više od toga, te mu je poznato da radne zadatke tužitelja sada obavlja jedna osoba iz Italije, te da su se otvorila dva dućana nakon otkaza.
24. Sud je prihvatio kao istinit iskaz zz tuženika budući je jasan i logičan te je suglasan sa materijalnim dokazima u spisu. Tako je iz istog sud utvrdio da je on imenovan direktorom tuženika u srpnju 2018. te je on odmah izvršio uvid u korporativnu situaciju te je uvidio da je tvrtka izgubila ugovor o uslugama u vrijednosti od oko 800 tisuća eura godišnje, te je utvrdio da u tvrtki ima zaposlenika koji su koštali tvrtku i 100 tisuća eura na godinu, te je procijenio da mora novac staviti na sigurne račune društva, te da je nužno ukinuti sva radna mjesta koja su bila vezana uz navedeni ugovor o uslugama, te je odlukom od 23.07.2018. ukinuo radno mjesto direktora, zamjenika direktora, koordinatora i još dva radna mjesta, vezano uz ugovor o uslugama koje je spomenuo. a da to nije učinio, tvrtka bi otišla u stečaj. Drugo što je morao učiniti jest prodaje voznog parka tvrtke na način da što manje ošteti njezin proračun. Nakon dvije godine rada, uspio je otvoriti dvije nove trgovine.
25. Sud je prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka OV, EV, ĆV i MV u dijelu da je u 2018. Nova Moda ostvarila gubitke, budući to proizlazi i iz dokumentacije u spisu, dok sud nije prihvatio iskaz tužitelja i navedenih svjedoka u dijelu da dok su oni tamo radili, tuženik je radio s dobitkom, a od kada su otišli iz tvrtke, tvrtka posluje s gubitkom, jer iz dokumentacije u spisu proizlazi da tuženik ima gubitak u 2018. ali iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da se gubitak za 2018. odnosi isključivo na razdoblje nakon otkaza tužitelju i navedenim svjedocima od kolovoza do prosinca 2018. pa su njihovi iskazi u tom dijelu ocijenjeni kao subjektivni i neistiniti.
26. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka OV, EV, ĆV i MV jer se radi o radnicima koji su dobili otkaze ugovora o radu u isto vrijeme i iz istih razloga kao i tužitelj, a koje otkaze su pobijali u sudskim postupcima pa su kao takvi subjektivni i pristrani, a iskazi tužitelja i navedenih svjedoka o događajima prije pobijanog otkaza (ponuda bianko papira, otkaza, sporazuma, optužbe za kriminalne radnje i sl.) nisu odlučni u ovom predmetu budući je predmet ovog spora poslovno uvjetovani otkaz koji nema nikakve veza sa navedenim radnjama.
27. Također, sud nije prihvatio iskaz tužitelja i navedenih svjedoka u dijelu da je nakon otkazivanja ugovora o radu tužitelju i dalje postojala potreba za obavljanjem njegovih poslova, budući je Odlukom tuženika od 27. srpnja 2018. radno mjesto tužitelja ukinuto. Da je došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova zamjenika direktora na kojem je bio zaposlen tužitelj razvidno je i iz Dopisa TEDDY S.p.A. od 28. lipnja 2018. kojim je TEDDY S.p.A. dana 28. lipnja 2018. s tuženikom raskinuo Ugovor o pružanju usluga od 25. veljače 2013. temeljem kojeg ugovora je tužitelj i obavljao poslove svog radnog mjesta. Činjenica što su i nakon otkazivanja Ugovora o radu tužitelju dućani u Hrvatskoj nastavili s poslovanjem, te su otvorena i dva nova dućana, ne osporava prethodno navedeni zaključak o prestanku potrebe za obavljanjem predmetnih poslova, jer iz iskaza zz tuženika proizlazi da on sada jedini zastupa tuženika jer je njegova funkcija upravljačka te on prati stanje tržišta pa time i upravljanje dućanima.
28. Nadalje, sud nije prihvatio iskaz tužitelja i navedenih svjedoka da je predmetna reorganizacija bila fiktivna te da je otkaz tužitelju bio napakiran tj. namješten, budući iz materijalnih dokaza u spisu, a koji su već naprijed navedeni, jasno proizlazi da su na temelju Odluke tuženika od 27. srpnja 2018. ukinuta određena radna mjesta zbog objektivnih razloga i posljedično tome otkazani su ugovori o radu i tužitelju i navedenim svjedocima (ĐV, EV, ĆV i MV), čija su radna mjesta ukinuta.
29. Isto tako, sud nije prihvatio iskaz tužitelja i navedenih svjedoka da na poslovima tužitelja sada rade neki drugi ljudi, budući su njihovi iskazi proturječni jer tužitelj navodi da je njegove radne zadatke preuzela BV i g. VV, dok svjedok ĆV navodi da radne zadatke tužitelja danas obavlja VV, što su mu rekle bivše kolege, a svjedok MV navodi da radne zadatke tužitelja sada obavlja jedna osoba iz Italije, pa se na temelju ovakvih proturječnih i paušalnih iskaza nije moglo utvrditi o kojim se točno radnicima radi, i koje točno poslove oni obavljaju.
30. Autonomno je pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice. Nastavno na navedeno, poslodavac zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ima pravo i ukinuti postojeće organizacijske jedinice i postojeća radna mjesta.
31. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud je utvrdio da je tuženik u vidu svog ovlaštenja iz čl. 12. Pravilnika o radu da samostalno utvrđuje svoj organizacijski ustroj, organizacijske cjeline i njihove dijelove, strukturu i broj radnika Odlukom od 27. srpnja 2018. ukinuo radno mjesto tužitelja. Navedenu odluku donio je nakon analize svih segmenata poslovanja, a posebno nakon što je TEDDY S.p.A. dana 28. lipnja 2018. raskinuo Ugovor o pružanju usluga od 25. veljače 2013. temeljem kojeg ugovora je tužitelj i obavljao poslove zamjenika direktora, a tuženik pružao usluge u vrijednosti od 700.000,00 eur. Da je kod tuženika došlo do pada prihoda vidljivo je i iz Bonitetnog izvješća za tuženika za 2018. iz kojeg proizlazi da je tuženik u odnosu na 2017. imao pad prihoda. Uslijed navedenih okolnosti, tuženik je radi financijske održivosti srezao troškove i reorganizirao poslovanje, što je, između ostalog, učinio i ukidanjem radnog mjesta tužitelja, dok je zz tuženika sada jedini koji zastupa tuženika jer je njegova funkcija upravljačka te on prati stanje tržišta pa time i upravljanje dućanima.
32. E-mail korespondencija na koju je tijekom postupka upirao tužitelj u prilog svojih tvrdnji kako je tuženik njega i ostale radnike kojima je otkazao ugovor o radu optuživao za kriminalne radnje i od njih zahtijevao davanje otkaza, sud nije posebno cijenio. To stoga što se navedena e-mail korespondencija odnosi na komunikaciju HV, direktora trgovačkog društva TEDDY S.p.A., naručitelja i primatelja usluga iz raskinutog Ugovora o pružanju usluga od **.**.2013., GV, direktora trgovačkog društva TITANTEX s.r.l., servisnog društva čija je ugovorna obveza bila savjetovati tuženika u korporativnim sporovima i OV, tadašnjeg direktora tuženika, pružatelja usluga iz raskinutog Ugovora o pružanju usluga od 25. veljače 2013. i njihove međusobne odnose, a ne na predmet ovog spora (poslovno uvjetovani otkaz tužitelju). Za predmet ovog spora bilo je odlučno utvrditi da je došlo do raskida ugovora temeljem kojeg je tužitelj obavljao poslove svog radnog mjesta, a što je tijekom ovog postupka utvrđeno, dok se razlozi za raskid istog tiču isključivo ugovornih strana.
33. Ocjenom svih izvedenih dokaza ovaj sud smatra da je pobijani poslovno uvjetovani otkaz donesen isključivo iz organizacijskih razloga zbog provedene reorganizacije i pada prihoda, te isti nije motiviran nikakvim drugim razlozima, a sve događanja na koja tužitelj ukazuje kao što su optužbe za kriminalne radnje, prijetnje otkazom i sl. nisu odlučne u ovom predmetu jer iste nisu utjecale na donošenje pobijane odluke o otkazu. Tome valja dodati da čak i u slučaju ako je tuženik sumnjao u kriminalne radnje tužitelja i saslušanih svjedoka i ako im je i namjeravao otkazati ugovor o radu zbog tih razloga, tuženik to nije učinio, pa to niti nije odlučno u ovom predmetu, već je tuženik istima otkazao ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom zbog provedene reorganizacije, raskida ugovora i pada prihoda, što predstavlja opravdan razlog za otkaz i koje okolnosti je ovaj sud i utvrdio u ovom predmetu.
34. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik uslijed raskida Ugovora o pružanju usluga od 25. veljače 2013. s TEDDY S.p.A. i nastavno pada prihoda, a sve s ciljem smanjenja troškova i poboljšanja poslovanja, u okviru svog autonomnog prava da proces rada organizira na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, opravdano utvrdio da je iz organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova zamjenika direktora na kojem je bio zaposlen tužitelj. Nastavno na navedeno proveo je reorganizaciju poslovanja na način da je, između ostalog, ukinuo radno mjesto tužitelja, a preostale poslove preraspodijelio na druge radnike. Stoga je tuženik imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz u smislu čl. 115. st. 1. točka 1. ZR-a.
35. Na radnom mjestu zamjenika direktora je bio zaposlen samo tužitelj te je to radno mjesto ukinuto pa nije bilo osnove za primjenu zakonskih kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR-a.
36. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tuženik imao opravdan razlog za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu sukladno čl. 115. st. 1. točka 1. ZR-a pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao u izreci presude.
37. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužan naknaditi tuženiku temeljem čl. 154. st. 1. ZPP i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23). Tuženiku je priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za radnje poduzete u prvostupanjskom postupku prije donošenja drugostupanjske odluke prema vrijednosti predmeta spora od 6.636,14 eura temeljem čl. 40. st. 5. ZPP-a budući je tužitelj postavio tužbeni zahtjev radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad te radi isplate novčanih potraživanja koje nije odredio i nije naznačio vrijednost predmeta spora te istu niti sud nije odredio. Tako je tuženiku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 – 100 bodova, ročište 11.1.2019., 27.2.2019., 23.4.2019., 28.10.2021.13.1.2022. i 16.3.2022. po Tbr. 9. /1 – po 100 bodova za svako, podnesak od 3.10.2019., 30.10.2019., 2.1.2020., 4.2.2020., 27.5.2020., 30.9.2021., 4.1.2022. i 4.3.2022. po Tbr. 8/4 – po 25 bodova za svaki. Nadalje, tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za radnje poduzete u prvostupanjskom postupku nakon donošenja drugostupanjske odluke i to jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak (koja uključuje četiri radnje podnesak od 15.11.2024 te, ročište 12.2.2025., 8.4.2025. i 27.5.2025.) po Tbr. 7/2 – 250 bodova, te za daljnje radnje i to za podnesak od 11.7..2025. i ročište 28.10.2025. po Tbr. 7/2
– po 50 bodova za svaku, a budući je sud odlučivao o zahtjevu radi nedopuštenosti otkaza, a nije dopustio preinaku tužbe u odnosu na novčana potraživanja (kako je to obrazloženo u rješenju od 27. svibnja 2025.) Slijedom navedenog, tuženiku je priznato ukupno 1250 bodova, što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.500,00 eura, a uvećano za 25% PDV-a iznosi 3.125,00 eura, te kada se dodat trošak dostave poziva za svjedoke u San Marino sukladno rješenju suda od 18.10.2019. u iznosu od 100,00 eura, to ukupni trošak tuženika iznosi 3.225,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak podneska predanog na ročištu 27.2.2019. jer isti nije bio nužan za vođenje parnice budući je navode mogao iznijeti i na ročištu za koje mu je priznat trošak, kao ni trošak odgovora za žalbu jer isti nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a. Također, tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i na presudu jer mu isti niti nije nastao. Isto tako, tuženiku nije priznat trošak ročišta za objavu presude jer isti nije bio potreban budući je tuženik presudu mogao preuzeti i putem e-oglasne ploče. Također, tuženiku nije priznat trošak sudskog tumača za talijanski jezik u iznosu do 137,50 eura budući je isti zatražen tek nakon zaključenja glavne rasprave (podneskom od 5.11.2025.) protivno čl. 164. st. 3. ZPP-a, a valja dodati da sudski tumač na ročištu niti nije zatražio naknadu troškova. .
U Zagrebu, 10. prosinca 2025.
Sudac:
Monika Ferić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjerka u roku 15 dana.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
3. spis
