REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3933/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenice FŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Čule, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o žalbi ovršenice te prijedlogu ovršenice za odgodu ovrhe, bez održavanja ročišta, dana 10. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenice od dana 21. studenog 2025. za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-44877/2009 od dana 30. studenog 2009.

z a k lj u č i o  j e

Upućuju se ovršenica da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-44877/2009 od dana 30. studenog 2009. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenica je dana 21. studenog 2025. podnijela ovom sudu žalbu nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-44877/2009 od dana 30. studenog 2009. te prijedlog za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-44877/2009 od dana 30. studenog 2009.

2. U svom podnesku od dana 21. studenog 2025. ovršenica u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-44877/2009 od dana 30. studenog 2009. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenica podnosi žalbu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, odnosno iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno navedenom ovršnom ispravom, a koja činjenica je nastupila nakon što je doneseno navedeno rješenje o ovrsi. Naime, uvidom u samo pobijano rješenje o ovrsi na temelju kojeg je ovrhovoditelj pokrenuo gore spomenutu izvansudsku ovrhu protiv ovršenice vidljivo je kako je riječ o novčanoj tražbini na ime neplaćenih telekomunikacijskih usluga u mjesečnim iznosima u razdoblju od 20.01. - 20.05.2009. godine. Također je vidljivo i to da je predmetno rješenje o ovrsi steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti dana 27.07.2011. godine. Odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim državnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, dok je stavkom 2. iste odredbe propisano da međutim sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. Imajući u vidu gore iznijeto, odnosno činjenicu da je u trenutku podnošenja predmetnog zahtjeva za naplatu proteklo više od 10 godina od kada je ovrhovoditelj bio ovlašten zahtijevati ostvarenje svoga prava temeljem pobijane ovršne odluke, pri čemu je proteklo i više od tri godine od dospjelosti povremenih novčanih tražbina, time se jasnim ukazuje kako ovrhovoditelj nje imao uporište temeljem navedene osnove pokretati predmetnu izvansudsku ovrhu protiv ovršenice budući da je nastupila zastara tražbine temeljem navedene osnove. Također, a imajući pri tome u vidu i da je zastara nastupila nakon donošenja predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odnosno nakon njegove pravomoćnosti, jasno je i kako je riječ o činjenici koju ovršenica nije mogla isticati u prigovoru protiv navedenog rješenja. Slijedom svega navedenog, ovršenica predlaže sudu uvažiti žalbene navode te proglasiti nedopuštenom izvansudsku ovrhu koja se vodi na temelju predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, podredno uputiti ovršenicu u parnicu radi proglašenja nedopuštenom predmetne izvansudske ovrhe. Ovršenica ujedno predlaže da sud donese odluku o odgodi ovrhe temeljem gore navedene osnove. Naime, ovršenica je izjavila žalbu nakon proteka roka protiv gore navedenog rješenja o ovrsi. Samim time ovršenica smatra da je ispunjen jedan od uvjeta za odgodu predmetne ovrhe. U svrhu činjenja vjerojatnim da bi provedbom ovrhe ovršenica trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ovršenica ističe da iz gore iznijetih navoda i priložene dokumentacije jasno proizlazi da se temeljem gore spomenutog rješenja o ovrsi i zahtjeva ovrhovoditelja za zastarjelu novčanu tražbinu već sada vrši zapljena novčanih sredstava na računu ovršenice na koju ista prima plaću od koje se ista uzdržava te da će ta novčana sredstva, kao i ona koja će biti nastavno zaplijenjena, biti prenesena na račun ovrhovoditelja ukoliko sud ne odgodi ovrhu. Slijedom navedenog, ovršenica smatra da je ne samo vjerojatno, već i posve očito da će, ukoliko se ne odgodi ovrha, ovršenica pretrpjeti nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu.

3. Žalba ovršenice te prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe dostavljeni su ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se očitovao podneskom od dana 04. prosinca 2025. Ovrhovoditelj ističe da je prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Navodi da je predmetno rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu Financijskoj agenciji prvi puta dana 09. studenog 2011. te je zavedeno u redoslijed naplate, o čemu kao dokaz dostavlja specifikaciju izvršenja predmetnog rješenja o ovrsi te zahtjev za naplatu ovrhovoditelja od dana 09. studenog 2011. Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18; dalje u tekstu: ZOO). Nadalje, nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, sukladno čl. 245. ZOO-a. Predmetna osnova je isknjižena iz redoslijeda naplate dana 04. kolovoza 2018. Obzirom zastara počinje teći ponovo tek od isknjiženja navedene osnove temeljem čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, razvidno je da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara sukladno čl. 233. ZOO-a. U odnosu na prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe, ovrhovoditelj ističe da su navodi ovršenice paušalni i nisu ničime dokazani. U konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjeni subjektivni i objektivni uvjeti za odgodu ovrhe jer ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi joj provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta ili teško nadoknadiva šteta ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, već je samo paušalno navela da traži odgodu ovrhe. Slijedom navedenog, ovrhovoditelj predlaže sudu odbiti prijedlog ovršenice kao neosnovan.

4. Uvidom u spis sud je utvrdio da je ovrhovoditelj dana 20. listopada 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu, a kojim zahtijeva naplatu novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-44877/2009 od dana 30. studenog 2009. (list 5-8 spisa).

5. Uvidom u rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-44877/2009 od dana 30. studenog 2009. utvrđeno je da je istim određena ovrha općenito na imovini ovršenika (list 14-18 spisa).

6. Dakle, ovrhovoditelj je dostavio Financijskoj agenciji na provedbu navedeno rješenje o ovrsi sukladno odredbi čl. 284. st. 1. OZ-a.

7. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari radi se o izvansudskoj ovrsi, a na koju se primjenjuju odredbe čl. 284. OZ-a.

8. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka te zatraži odgodu ovrhe, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

9. Ovršenica je podnijela žalbu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, odnosno iz razloga jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno navedenim rješenjem o ovrsi, a koja činjenica je nastupila nakon što je doneseno rješenje o ovrsi.

10. Obzirom ovršenica ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 55. st. 2. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 55. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

11. Prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe nije osnovan.

12. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

13. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.

14. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenica je podnijela žalbu nakon proteka roka (iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a) propisanu odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

15. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a – da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje – sud je stava kako ovršenica isti nije učinila vjerojatnim.

16. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

17. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

18. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

19. Zbog navedenog, ovršenica je primarno dužna dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenica nije učinila. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenica nije navela nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije navela nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenica nije dostavila nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršenici iznos koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s njezinog računa i prenesen ovrhovoditelju.

20. Nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete ovršenica obrazlaže time što se vrši zapljena novčanih sredstava na računu na koji prima plaću od koje se uzdržava. Međutim, takvi razlozi, ma kako bili otegotni za ovršenicu, ne predstavljaju razlog za odgodu ovrhe. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenice biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu egzistencije ovršenice nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, obzirom da umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

21. Pritom valja reći i to da temeljem čl. 65. st. 6. OZ-a u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe. Stoga odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi imala za posljedicu deblokadu računa ovršenice te bi se pljenidba novčanih sredstava u slučaju odgode i dalje provodila. Drugim riječima, odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, ima učinak odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, ali ne i odgode zapljene sredstava ovršenika, budući da odgoda ovrhe ne utječe na provođenje radnji kojima ovrhovoditelj stječe založno pravo na predmetu ovrhe. Slijedom navedenog, ovršenica odgodom ovrhe ne bi došla u situaciju da raspolaže zaplijenjenim sredstvima, tj. ona i dalje ne bi mogla raspolagati zaplijenjenim sredstvima te u tom smislu odgoda ovrhe ne bi od ovršenice otklonila one posljedice na koje se ovršenica poziva u svome prijedlogu.

22. Obzirom da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe kao neosnovan te odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 10. prosinca 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u dovoljnom broju primjerka za sud i suprotnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a).

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. Ovršenici po pun.

2. Ovrhovoditelju po pun.

3. Spis

Z/ kal.30 dana