Broj: Ppž-4670/2024
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠŠ, zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 24. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, br. 106/18., 121/19. i 144/21.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŠŠ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, VI Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/22-26/1836, URBROJ: 513-02-8002/25-23-7 od 28. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025. i 10. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ŠŠ i potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni ŠŠ dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura, u roku od 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeni IŠ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 24. Zakona o trošarinama, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, za koji mu je na temelju istog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 1.200,00 eura.
2. Navedenim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
3. Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi da mu je 8. travnja 2024. stiglo rješenje o prekršaju iz Carinskog ureda Zadar za nezakonito korištenje loživog ulja. Sve vezano za nezakonito korištenje loživog ulja obavijestio je Carinsku upravu i to pisanim putem u žalbi. Dodijeljena mu je kazna koju je platio i slučaj zatvorio. Kao hrvatski ratni vojni invalid obolio od PTSP s teškim traumama, 8 godina bolovanja, mjesečna primanja 126 eura, nema osnovne uvjete za život, a kamoli za plaćanje prekršaja.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno prekršajno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Razmatrajući dalje žalbu okrivljenika i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. U konkretnom slučaju krivnja okrivljenika utvrđena je u prekršajnom postupku na glavnoj raspravi održanoj 23. studenoga 2023., nakon provedenog dokaznog postupka, tijekom kojeg je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka, izvršilo uvid i pročitalo materijalnu dokumentaciju koja prileže spisu, te je okrivljeniku bilo omogućeno pratiti tijek postupka, izjašnjavati se i predlagati dokaze u vezi s odlučnim činjenicama, kojem izvođenju dokaza okrivljenik nije bio nazočna, te je time svojom voljom propustio davati druge prijedloge i izjave i očitovanja o izvedenim dokazima, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona. Ovaj Sud ističe da je okrivljeniku omogućeno da sudjeluju u postupku i iznesu obranu (pozivanjem na glavnu raspravu te davanjem upute da obranu može iznijeti i u pisanom podnesku najkasnije do početka glavne rasprave), koje pravo nije iskoristio, a prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka, na temelju stanja spisa, pravilno je postupilo kada je donijelo odluku bez ispitivanja okrivljenika jer su ispunjene pretpostavke iz članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona.
8. Iz zapisnika o obavljenom očevidu; KLASA: 471-01/22-18/718, URBROJ: 513-02-8030/21-22-03 od 12. travnja 2022., sastavljenog od strane ovlaštenih carinskih službenika proizlazi da na adresi koju je okrivljenik naveo kao mjesto korištenja loživog ulja, nije postojao sustav grijanja na loživo ulje, slijedom čega je utvrđeno da je kupljena količina od 455,40 litara loživog ulja predmet nezakonitog postupanja. Navedeni zapisnik, sastavljen od ovlaštenih službenih osoba u okviru njihovih zakonskih ovlasti, predstavlja zakonit i vjerodostojan dokaz u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona. Okrivljenik tijekom postupka nije doveo u pitanje njegovu vjerodostojnost niti je predložio suprotne dokaze.
9. Sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je pravilno svoje zaključke o počinjenom djelu temeljilo na ocjeni izvedenih dokaza. U zakonito i uredno provedenom postupku, utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje pravilne odluke o prekršaju koji se okrivljeniku stavlja na teret. Za svoja činjenična utvrđenja prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupa dalo je valjane i prihvatljive razloge u skladu s izvedenim dokazima i bez međusobnih proturječja, dok navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, a koje bi mogle dovesti u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke ili koje u postupku nisu bile predmet ocjene. Stoga se izvođenje daljnjih dokaza pokazuje nepotrebnim.
10. Nadalje, kako je okrivljenik istaknuo da je platio novčanu kaznu, izvršena je provjera sukladno članku 200. stavku 2. Prekršajnog zakona. Izvršenom provjerom utvrđeno je da se uplata na koju se žalitelj poziva, odnosni na obvezu po osnovi trošarine utvrđene poreznim rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Zadar, KLASA: UP/I-471-01/22-18/468, URBROJ: 513-02-8030/21-22-1 od 20 svibnja 2022., a ne na novčanu kaznu izrečenu u ovom prekršajnom postupku Kontrolom u knjigovodstvenom servisu Područnog carinskog ureda Split, utvrđeno je kako nije bilo zaduženja (pa ni uplate) po osnovi prekršajnih kazni na ime ŠŠ, OIB. 48907621354. Pri tome se naglašava da obveza plaćanja trošarine predstavlja poreznu obvezu, dok je novčana kazna sankcija za počinjeni prekršaj, pa podmirenje porezne obveze ne dovodi do prestanka prekršajne odgovornosti niti predstavlja okolnost koja isključuje protupravnost ili krivnju počinitelja.
11. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna okrivljeniku pravilna i zakonita, razmjerna težini djela koji je počinio, stupnju njegove odgovornosti, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Izrečena novčana kazna već je ublažena primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, te je razmjerna utvrđenim okolnostima, dok okrivljenik navode žalbe kojima ukazuje na teške osobne i imovinske prilike nije potkrijepio niti jednim relevantnim dokazom, pa ovaj sud nema osnove ublažiti ionako već ublaženu novčanu kaznu.
12. Sud posebno naglašava da svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona zahtijevaju izricanje kazne koja će djelovati preventivno, kako na samog okrivljenika, tako i na druge potencijalne počinitelje sličnih prekršaja. Blažom kaznom u konkretnom slučaju ne bi se postigla ta svrha.
13. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku određenom za obročno plaćanje, plati dvije trećine novčane kazne izrečene mu pobijanim rješenjem o prekršaju, računajući od primitka ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
14. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), bliže minimalnom propisanom iznosu, s obzirom na složenost i trajanje postupka.
15. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 10. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, VI Vijeću za prekršaje u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
