REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-686/2025-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja ZAPAD STAN d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 78641299718, kao upravitelja stambene zgrade [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tihana Miletić, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave, zaključene 30. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Stanislave Galović u Zagrebu poslovni broj Ovrv-33/2021 od 20. travnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo 1. tuženiku i 2. tuženici solidarno isplatiti tužitelju na račun zajedničke pričuve iznos od 410,70 EUR (četiristo deset eura i sedamdeset centi) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 13,69 EUR od 16. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. rujna 2020. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se 1. tuženiku i 2. tuženici solidarno isplatiti tužitelju na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve 123,21 EUR (sto dvadeset tri eura i dvadeset jedan cent) na račun zajedničke pričuve sa zateznim kamatama:

- na iznos od 13,69 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 16. lipnja 2021. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se 1. tuženiku i 2. tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.656,08 EUR (tisuću šesto pedeset šest eura i osam centi) sa zateznim kamatama od 10. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev 1. tuženika i 2. tuženice za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga tužitelja (ranije ovrhovoditelja) javna bilježnica Stanislava Galović u Zagrebu donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-33/2021 od 20. travnja 2021. kojim je tuženicima (ranije ovršenicima), kao solidarnim dužnicima, naloženo isplatiti tužitelju iznos od 5.636,39 kn sa zateznim kamatama od prvog dana iza dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na ime dugovanja za zajedničku pričuvu, i to za poseban dio garaža GR-86, površine 42,97 m2 iznos od 3.197,03 kn (424,32 EUR) sa zateznim kamatama na iznos od 103,13 kn od 16. ožujka 2018. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. travnja 2018. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. svibnja 2018. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. lipnja 2018. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. srpnja 2018. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. kolovoza 2018. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. rujna 2018. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. listopada 2018. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. studenog 2018. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. prosinca 2018. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. siječnja 2019. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. veljače 2019. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. ožujka 2019. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. travnja 2019. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. svibnja 2019. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. lipnja 2019. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. srpnja 2019. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. kolovoza 2019. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. rujna 2019. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. listopada 2019. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. studenog 2019. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. prosinca 2019. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. siječnja 2020. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. veljače 2020. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. ožujka 2020. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. travnja 2020. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. svibnja 2020. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. lipnja 2020. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. srpnja 2020. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. kolovoza 2020. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. rujna 2020. do isplate i za posebni dio stan PP-79 površine 55,44 m2 iznos od 2.439,36 kn (323,76 EUR) sa zateznim kamatama na iznos od 110,88 kn od 16. prosinca 2018. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. siječnja 2019. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. veljače 2019. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. ožujka 2019. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. travnja 2019. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. svibnja 2019. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. lipnja 2019. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. srpnja 2019. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. kolovoza 2019. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. rujna 2019. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. listopada 2019. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. studenog 2019. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. prosinca 2019. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. siječnja 2020. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. veljače 2020. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. ožujka 2020. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. travnja 2020. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. svibnja 2020. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. lipnja 2020. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. srpnja 2020. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. kolovoza 2020. do isplate i na iznos od 110,88 kn od 16. rujna 2020. do isplate. Istim rješenjem tuženicima je naloženo da tužitelju naknade troškove ovršnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja do isplate.

2. Tuženici su podnijeli prigovor u kojim su osporili osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te odluku o trošku sadržanu u pobijanom rješenju o ovrsi. Tuženici su također istaknuli prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor zastare.

3. Sud je rješenjem od 8. lipnja 2021. (list 31-32 spisa) stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka navodi da su tuženici vlasnici garaže GR- 86, površine 42,97 m2 koja je upisana u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] knjige položenih ugovora ovog suda. Također, tužitelj navodi da su tuženici i vlasnici posebnog dijela označenog kao PP-79, površine 55,44 m2, temeljem isprava koje su isti osobno predali u postupku povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige (ugovor o prodaji br. 139/94 i potvrda od 12. studenog 2012.), a koji postupak se vodi pod poslovnim brojem Z-7566/2014 (budući da predmetna zgrada nije upisana u zemljišne knjige). Tužitelj ističe da su tuženici kao vlasnici navedenih posebnih dijelova dužni, kao solidarni dužnici, doprinositi na ime zajedničke pričuve, no da svoju zakonsku obvezu za utuženo razdoblje nisu ispunili. Stoga je tužitelj predložio da se održi na snazi predmetni platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi uz naknadu troškova postupka tužitelju sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

5. Podneskom od 6. listopada 2022. tužitelj je konačno uredio tužbu na način da, uz iznos naveden u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (iznos od 5.636,39 kn sa pripadajućim zateznim kamatama), od tuženika traži i isplatu iznosa na ime nepodmirenih iznosa zajedničke pričuve koji su dospjeli nakon pokretanja ovog postupka, i to za poseban dio – garaža GR-86, površine 42,97 m2, ukupan iznos od 2.475,12 kn (328,50 EUR) sa zateznim kamatama od prvog dana iza dospijeća svakog pojedinog iznosa, odnosno na iznos od 103,13 kn od 16. listopada 2020. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. studenog 2020. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. siječnja 2021. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. veljače 2021. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. travnja 2021. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. svibnja 2021. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. lipnja 2021. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. srpnja 2021. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. kolovoza 2021. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. studenog 2021. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. prosinca 2021. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. siječnja 2022. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. veljače 2022. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. ožujka 2022. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. travnja 2022. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. svibnja 2022. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. lipnja 2022. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. srpnja 2022. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. kolovoza 2022. do isplate, na iznos od 103,13 kn od 16. rujna 2022. do isplate i za posebni dio – stan PP-79, površine 55,44 m2, ukupan iznos od 2.328,48 kn (309,04 EUR) sa zateznim kamatama na iznos od 110,88 kn od 16. siječnja 2021. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. veljače 2021. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. travnja 2021. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. svibnja 2021. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. lipnja 2021. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. srpnja 2021. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. kolovoza 2021. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. listopada 2021. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. studenog 2021. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. prosinca 2021. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. siječnja 2022. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. veljače 2021. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. travnja 2021. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. svibnja 2021. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. lipnja 2021. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. srpnja 2021. do isplate, na iznos od 110,88 kn od 16. kolovoza 2021. do isplate i na iznos od 110,88 kn od 16. rujna 2021. do isplate. Tužitelj je u odnosu na takvu preinaku istaknuo da je ista svrsishodna za konačno rješavanje odnosa među strankama i u skladu s načelom ekonomičnosti. Pojašnjava da su tuženici dugogodišnji dužnici s predmetne osnove pa je vjerojatno da će tužitelj sudskim putem morati ostvarivati svoju tražbinu.

6. Tuženici su se u daljnjem tijeku postupka protivili djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska tužitelja od 12. srpnja 2022. i preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 6. listopada 2022.

7. Tužitelj je naknadno pojasnio da je u podnesku od 12. srpnja 2021. došlo do omaške u pisanju kod specifikacije tužbenog zahtjeva te da navedenim podneskom nije povukao tužbu.

8. Tuženici su na ročištu održanom 5. prosinca 2023. učinili nespornim matematički izračun tužbenog zahtjeva i istaknuli da tužitelj nije dokazao postojanje aktivne i pasivne legitimacije u postupku.

9.1. Ovaj sud je 18. siječnja 2024. donio presudu kojom je održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju 323,76 EUR na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve i to zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke), zatim i 514,36 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke), no u dijelu u kojem je tuženicima naloženo solidarno tužitelju na navedeni račun isplatiti 547,51 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama platni nalog je ukinut te je odbijen tužbeni zahtjev u tom dijelu (točka III i IV izreke). U točki V izreke te iste presude odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

9.2. Tužitelj i tuženici uložili su žalbu protiv ranije spomenute presude pa je u povodu njihovih žalbi Županijski sud u Varaždinu donio presudu i rješenje poslovni broj Gž-401/2024-3 od 5. veljače 2025. (list 303-311 spisa). Županijski sud u Varaždinu je navedenom odlukom potvrdio ranije donesenu presudu ovog suda u točkama I i II izreke. Također taj isti sud potvrdio je presudu ovog suda i u dijelu točke III izreke i to u dijelu kojim je ukinut predmetni platni nalog kojim je tuženicima naloženo da solidarno isplate tužitelju 13,69 EUR sa zateznim kamatama od 16. ožujka 2018. do isplate, s obzirom da je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva prigovor zastare osnovan. S druge strane Županijski sud u Varaždinu je ukinuo presudu u preostalom dijelu točke III izreke te u točkama IV i V izreke, a odluku o troškovima žalbenog postupka je isto tako ostavljen za konačnu odluku. Županijski sud u Varaždinu je uputio ovaj sud da je potrebno otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i to na način da se utvrde sve odlučne činjenice i to poglavito činjenica da li su tuženici i u razdoblju od travnja 2018. do lipnja 2021. bili suvlasnici posebnog dijela nekretnine opisane kao GR-86. Također, uputio je ovaj sud da je potrebno cijeniti sve isprave u spisu, ali i izvadak iz knjige položenih ugovora za [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] i to s povijesnim prikazom.

9.3. Dakle, potrebno je još odlučiti o dijelu platnog naloga koji je sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, o kojem je ovaj sud odlučio u točki III prethodno donesene presude i to u dijelu u kojem je Županijski sud odlučio na način da je presuda u dijelu točke III ukinuta. Radi se o tražbini tužitelja u iznosu od ukupno 410,70 EUR, odnosno o 30 pojedinačnih iznosa od po 103,13 kn (13,69 EUR) s datumima dospijeća od 15. travnja 2018. do 15. rujna 2020. (13,69 x 30 =410,70 EUR). Također, potrebno je odlučiti i o preinačenom dijelu tužbe, odnosno o potraživanju tužitelja u iznosu od ukupno 123,19 EUR, odnosno o 9 pojedinačnih iznosa od po 13,69 EUR (13,69 x 9 = 123,21 EUR), a koji su dospjeli u razdoblju od 15. listopada 2020. do 15. lipnja 2021.

10. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga – kartice prostora (list 14-16, 117-120 spisa), aktivnog izvatka iz knjige položenih ugovora (list 40, 121 spisa), ugovora o prodaji br.139/94 (list 41-50 spisa), potvrde (list 51-52 spisa), ugovora o upravljanju stambenom zgradom (list 61- 63 spisa), anexa ugovora o upravljanju stambenom zgradom (list 65, 85 spisa), potpisne liste (list 67-83 spisa), međuvlasničkog ugovora uz popis zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade (list 86-89 spisa) i popis suvlasnika (list 90-106 spisa), izvatka iz knjige položenih ugovora – povijesnog prikaza (list 385-386 spisa) i povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige (list 387 spisa).

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naplate sredstva zajedničke pričuve za razdoblje od travnja 2018. do rujna 2022. i to za posebni dio zgrade na adresi u [adresa] ([adresa]) koji u naravi predstavlja garažu GR-86, a za koji dio tužitelj navodi da je u vlasništvu 1. tuženika i 2. tuženice.

13. U odnosu na navode tuženika da je tužitelj podneskom od 12. srpnja 2021. (list 34-39 spisa) povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku između 3.197,03 kn i 3.093,90 kn (dakle za iznos od 103,13 kn), a koji dio se odnosi na zahtjev za isplatom pričuve za garažu GR-86, treba reći da se prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju ne radi o povlačenju tužbe. Naime, tužitelj je u predmetnom podnesku isticao da tuženici svoju zakonsku obvezu plaćanja sredstva zajedničke pričuve za utuženo razdoblje nisu ispunili i predložio da sud usvoji tužbu (list 36 spisa), a nije izričito navodio da povlači tužbu u bilo kojem dijelu. Sud stoga prihvaća da se u konkretnom slučaju radi o očitoj omašci u pisanju i računanju (što je tužitelj dodatno pojasnio u daljnjem tijeku postupka – list 124 spisa) pa je ovom odlukom sud odlučivao o tužbenom zahtjevu u pogledu tužiteljeva potraživanja vezano za garažu GR-86, a kojeg je isti konačno postavio u podnesku od 6. listopada 2022. (list 110-116 spisa).

14. Tužitelj je u podnesku od 6. listopada 2022. (list 110-116 spisa) preinačio tužbu na način da, uz to što traži da se pobijani platni nalog održi na snazi, od tuženika traži i isplatu iznosa nepodmirenih, neutuženih iznosa doprinosa zajedničke pričuve vezanih uz posebne dijelove garaže GR-86 i stana PP-79 koji su dospjeli nakon pokretanja ovog postupka. Tako je tužitelj navedenom preinakom tužbe od tuženika zatražio isplatu 2.475,12 kn po osnovi pričuve za posebni dio – garaža GR- 86. Navedenu preinaku tužbe sud je dopustio rješenjem od 18. siječnja 2024. (list 192 spisa).

15. U pogledu prigovora nedostatka aktivne legitimacije koji su tuženici istaknuli u tijeku postupka treba reći da je čl. 378. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) propisano da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju, a st. 5. istog članka propisano je da upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz st. 1. nije drukčije određeno. Čitanjem međuvlasničkog ugovora od 21. prosinca 1998. (list 86-88 spisa) sud je utvrdio da su vlasnici predmetne nekretnine upravljanje zgradom povjerili upravo tužitelju, dok je čitanjem ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 21. prosinca 1998. (list 63 spisa) sud utvrdio da je tužitelj ovlašten organizirati naplatu sredstava pričuve, uključujući i prinudnu naplatu (čl. 2. toč. 4. ugovora) te da je ovlašten zastupati suvlasnike pred sudom i drugim tijelima državne vlasti u postupcima koji proizlaze iz upravljanja (čl. 2. toč. 8. ugovora). Iz popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (list 90-107 spisa) jasno proizlazi da je međuvlasnički ugovor sklopljen od većine suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Stoga je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ocijenio neosnovanim.

16.1. Čitanjem aktivnog izvatka iz knjige položenih ugovora broja [broj poduloška] (list 40 i 121 spisa), a koji dokument predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da su 1. tuženik i 2. tuženica suvlasnici garaže površine 42,97 m2 na adresi u [adresa], svaki u 1/2 dijela. Iako predmetni izvadak predstavlja stanje kakvo je bilo 11. srpnja 2021., treba reći da je iz broja zadnjeg dnevnika Z-61097/2019 vidljivo da je tada prikazano stanje bilo valjano i prije tog datuma. Iz broja zadnjeg dnevnika, koji zapravo predstavlja poslovni broj pod kojim je prijedlog za promjenu stanja u zemljišnim knjigama u odnosu na predmetnu nekretninu zaprimljen, vidljivo je da je zadnja promjena u tom konkretnom podulošku izvršena 2019. Naime, poslovni broj se, u smislu čl. 105. Sudskog poslovnika ("Narodne novine" broj 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 33/17, 29/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 122/23, 55/24, 136/24) sastoji od kratice naziva upisnika (konkretno Z), rednog broja upisa (u ovom slučaju 61097) i godine u kojoj je unesen podnesak na temelju kojeg je osnovan spis (konkretno 2019.). Iz navedenog proizlazi da je stanje u navedenom podulošku zasigurno (kako u pogledu posjedovnice, tako i u pogledu vlastovnice i teretovnice) nepromijenjeno od 2019. Dakle, tuženici su nedvojbeno bili vlasnici predmetne garaže i prije 11. srpnja 2021.

16.2. Nadalje, treba reći da iz potpisne liste od 14. ožujka 2003. (list 81 spisa) proizlazi da su tuženici bili evidentirani kao vlasnici garaže GR-86 i prilikom odlučivanja o povećanju pričuve na 2,00 kn, a koja lista je sastavni dio aneksa ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 1. travnja 2003. (list 65 spisa).

16.3. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu. Tuženici su tijekom postupka tražili da im tužitelj podnese izvornike dokumentacije koja se nalazi u spisu (pa tako i naprijed navedene dokumentacije), što je isti i učinio na ročištu održanom 5. prosinca 2023. (list 137 spisa) u smislu čl. 108. st. 3. ZPP-a. Tuženici potom, iako su isticali da spomenuta dokumentacija ne predstavlja podesno dokazno sredstvo za utvrđivanje postoji li pasivna legitimacija u ovom postupku, nisu osporavali vjerodostojnost te iste dokumentacije.

17. Dakle iz naprijed navedene dokumentacije proizlazi da su tuženici bili vlasnici predmetne garaže u trenutku sastavljanja potpisnih lista (14. ožujka 2003.) i kasnije u trenutku sastavljanja poduloška (11. srpnja 2021.) pa i ranije tijekom 2019. kako je već obrazloženo (točka 16.1. obrazloženja).

18. S druge strane, tuženici su pak dužni predložiti dokaze kojima pobijaju navode i dokaze protivnika. S obzirom da tuženici nisu pobili navode i dokaze tužitelja u pogledu vlasništva predmetne nekretnine u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a, odnosno nisu ni na koji način osporili navode tužitelja o tome da su tijekom utuženog razdoblja doista bili vlasnici predmetne nekretnine, sud nalazi utvrđenim da su 1. tuženik i 2. tuženica tijekom cijelog utuženog razdoblja bili vlasnici garaže GR-86 na adresi [adresa].

19. Ovaj sud je dodatno, po uputi Županijskog suda u Varaždinu sadržanoj u odluci poslovni broj Gž-401/2024-3 od 5. veljače 2025. (list 311 spisa) izvršio uvid u povijesni prikaz [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], koje također predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 230. st. 1. ZPP-a, te je utvrdio da su 1. tuženik i 2. tuženica bili uknjiženi kao vlasnici predmetne garaže 18. prosinca 2019. pod brojem Z- 61097/2019 i to na temelju ugovora o prodaji br. 369/94 od 5. listopada 1994., potvrde od 25. listopada 2019., ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. travnja 2014. i aneksa ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 13. studenog 2019. S obzirom da je zemljišnoknjižni upis proveden na temelju nekoliko isprava, od kojih onaj kronološki zadnji u nizu (ugovor o kupoprodaji nekretnine) datira od 10. travnja 2014., iz naprijed navedenog proizlazi da su tuženici bez ikakve sumnje bili vlasnici predmetne garaže od 10. travnja 2014. Iako je u odnosu na taj isti ugovor očigledno sklopljen aneks od 13. studenog 2019., treba reći da istim zasigurno nisu mijenjane ugovorne strane u smislu da bi se kao kupci javljale treće osobe, a ne one navedene u ugovoru o kupoprodaji. Takva promjena bi naime predstavljala sklapanje potpuno novog ugovora, a ne izmjenu (aneks) već postojećeg.

20. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi da su 1. tuženik i 2. tuženica doista bili vlasnici predmetne nekretnine tijekom utuženog razdoblja.

21.1. U odnosu na istaknuti prigovor zastare treba reći da se na tražbine po osnovi zajedničke pričuve primjenjuje trogodišnji zastarni rok propisan za tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima (čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO). Identičan stav o primjeni navedenog zastarnog roka zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu (poslovni broj Su IV-87/2022). Sud nije ocjenjivao da li je prigovor zastare osnovan u odnosu na iznos koji je na naplatu dospio 15. ožujka 2018. osnovan, s obzirom da je o tom dijelu zahtjeva već prethodno odlučeno, odnosno prethodno donesenom odlukom ovog suda ukinut je u tom dijelu platni nalog, a u kojem dijelu je odluka ovog suda potvrđena odlukom drugostupanjskog suda.

21.2. Iz izvatka iz poslovnih knjiga na kojima su prikazane tražbine tužitelja u odnosu na garažu (list 14-15 spisa) proizlazi da je najstariji utuženi iznos dospio na naplatu 15. travnja 2018. Tužitelj je u konkretnom slučaju prekinuo zastaru 26. ožujka 2021. podnošenjem prijedloga za ovrhu javnoj bilježnici pa prigovor zastare nije osnovan.

21.3. Takav prigovor nije osnovan niti u odnosu na iznos za koji je tužitelj preinačio tužbu. Naime, iz izvadaka iz poslovnih knjiga za garažu (list 117 spisa) vidljivo da su najstariji utuženi iznosi na naplatu dospjeli 15. listopada 2020. Dakle niti u odnosu na preinačeni dio tužbe trogodišnji zastarni rok nije protekao.

22.1. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na temelju kojeg je doneseno pobijano rješenje o ovrsi (list 14-15 spisa), koja predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), proizlazi da tražbina tužitelja prema tuženicima, a u odnosu na koju je doneseno rješenje o ovrsi te o kojem zahtjevu još nije pravomoćno odlučeno, iznosi 410,70 EUR (30 mjesečnih iznosa od po 13,69 EUR), odnosno da tuženici tužitelju po osnovi pričuve za garažu duguju 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. travnja 2018., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. svibnja 2018., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. lipnja 2018. do isplate, 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. srpnja 2018., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. kolovoza 2018. , 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. rujna 2018., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. listopada 2018., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. studenog 2018., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. prosinca 2018., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. siječnja 2019., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. veljače 2019., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. ožujka 2019., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. travnja 2019., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. svibnja 2019., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. lipnja 2019., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. srpnja 2019., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. kolovoza 2019., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. rujna 2019., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. listopada 2019., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. studenog 2019., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. prosinca 2019., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. siječnja 2020., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. veljače 2020., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. ožujka 2020., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. travnja 2020., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. svibnja 2020., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. lipnja 2020., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. srpnja 2020., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. kolovoza 2020., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. rujna 2020.

22.2. Zatim, iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na temelju kojeg je tužitelj u tijeku postupka preinačio tužbu (list 117-118 spisa) proizlazi da tuženici duguju tužitelju i iznos od 123,21 EUR (devet mjesečnih iznosa od po 13,69 EUR), odnosno da mu duguju 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. listopada 2020., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. studenog 2020., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. prosinca 2020., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. siječnja 2021., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. veljače 2021., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. ožujka 2021., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. travnja 2021., 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. svibnja 2021. i 13,69 EUR s datumom dospijeća 16. lipnja 2021. do isplate.

22.3. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženici tijekom postupka nisu je osporavali vjerodostojnost iste.

23. Na ročištu održanom 5. prosinca 2023. (list 137 spisa) tuženici su učinili nespornim matematički izračun tužbenog zahtjeva, odnosno izračun pojedinačnih iznosa koje tužitelj potražuje na ime zajedničke pričuve pa u pogledu matematičkog izračuna nije bilo potrebno izvoditi dokaze tijekom postupka.

24. Tuženici su stoga na temelju čl. 380. st. 1. ZV-a tužitelju po osnovi pričuve dužni platiti sveukupno 533,91 EUR pa je platni nalog održan na snazi u dijelu u kojem tužitelj od istih potražuje isplatu 410,70 EUR (dio točke I izreke), a prihvaćen je i preinačeni dio tužbenog zahtjeva, odnosno tuženicima je dodatno naloženo da tužitelju isplate 123,21 EUR (dio točke II izreke). Treba reći da se navedeni iznos odnosi na dio tužbenog zahtjeva o kojemu još nije odlučeno, odnosno na tražbinu tužitelja prema tuženicima za razdoblje od travnja 2018. do lipnja 2021. (točka 9.3. obrazloženja).

25. S obzirom da su tuženici u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze prema tužitelju (čl. 183. ZOO-a), isti su mu dužni platiti i zatezne kamate i to od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te odlučeno kao u točki I izreke ove presude. Odluka o tijeku zateznih kamata donesena je na temelju čl. 29. st. 1. u vezi s čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), a stopa zateznih kamata određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

26.1. U povodu prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi ovršni postupak se nastavio kao parnični postupak pa nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak pa se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23; dalje: Uredba) i Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21, 18/22; dalje u tekstu: Pravilnik) te troškovnicima stranaka (list 382-384 spisa), a donesena je u skladu sa Zaključkom br. 3 Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. (broj: Su-IV-204/17).

26.2. Tužitelj, koji nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva u ovoj parnici, a zbog čega nisu nastali dodatni troškovi, ima pravo na naknadu troška sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 99,54 EUR (Tbr. 11/1 Tarife), zatim trošak pristupa na ročište 16. ožujka 2023., 5. prosinca 2023. i 30. listopada 2025. u zatraženom iznosu od 150,00 EUR za svaki (Tbr. 9/1 Tarife), za pristup na ročište od 10. listopada 2022. iznos od 50,00 EUR (Tbr. 9/5 Tarife) te za sastav podnesaka od 13. srpnja 2021., 6. listopada 2022. i 8. studenog 2023. u zatraženom iznosu od 150,00 EUR za svaki podnesak te za sastav podneska od 15. ožujka 2023. iznos od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife). Tužitelju je također priznat i trošak sastava žalbe u traženom iznosu od 187,50 EUR. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku ukupno iznosi 1.287,04 EUR što uvećano za PDV iznosi 1.608,80 EUR. Priznat mu je i trošak javnog bilježnika (predujam i ostatka nagrade) u zatraženom iznosu od 125,00 kn, što uvećano za pripadajući PDV iznosi 156,25 kn (20,74 EUR, čl. 5. Pravilnika) te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe). Dakle, tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.656,08 EUR. Prihvaćen je i tužiteljev zahtjev za isplatom zateznih kamata na trošak od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

26.3. Tužitelju nije pak priznat materijalni trošak ovrhovoditelja jer nije jasno na što se isti odnosi, a niti je dokazano da je isti nastao, odnosno u kojem opsegu je nastao. Nije mu priznat niti trošak podneska od 18. siječnja 2024., ni podneska od 26. veljače 2024. jer isti nije nastao u ovom postupku, a niti trošak sastava odgovora na žalbu jer takav trošak nije bio potreban u ovoj parnici.

26.4. Zahtjev 1. tuženika i 2. tuženice za naknadu troškova je odbijen.

26.5. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III i IV izreke ove presude.

26.6. Sud je u ovoj odluci prilikom preračunavanja valuta (kn u EUR) primjenjivao fiksni tečaj konverzije (7,53450) i pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22).

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženicima po punomoćnici