Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-298/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnica Ermina Abdić Klisović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], nepoznatog prebivališta i boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Dejan Pavlović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-9399/2021 od 24. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-9399/2021 od 24. studenog 2022., u točki I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4664/2021 od 28. listopada 2021. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.240,44 kuna / 828,25 eur[1] zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, u roku od 15 dana, te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.017,00 kuna / 533,15 eur, u roku 15 dana.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu u kojem je navedeni platni nalog održan na snazi za iznos od 5.705,36 kuna / 757,23 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2021. do isplate, i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.708,00 kuna / 492,14 eur sa zakonskom zateznom kamatom i sudi:

Ukida se platni nalog Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4664/2021 od 28. listopada 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.705,36 kuna / 757,23 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2021. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 3.708,00 kuna / 492,14 eur, odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje citirana prvostupanjska presuda u točki IV. izreke.

IV. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove sastava žalbe u iznosu od 149,31 eur, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu ovaj zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4664/2021 od 28. listopada 2021. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.945,80 kuna / 1.585,48 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.

1.1. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.725,00 kuna / 1.025,28 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa.

1.2. Točkom IV. izreke naloženo je tužitelju naknaditi privremenom zastupniku tuženika trošak parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 kuna / 912,47 eur, u roku od 15 dana.

2. Protiv točaka I. i II. izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužba i tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova sastava žalbe.

2.1. Protiv točke IV. izreke citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. ZPP-a, uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužitelja oslobodi plaćanja naknade privremenom zastupniku, uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, dok žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.945,80 kuna / 1.585,48 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na ime pruženih telekomunikacijskih usluga i preostalih rata otplate uređaja na temelju pretplatničkog odnosa zasnovanog između stranaka, te naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio:

- da je po zahtjevima za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 16. lipnja 2020., 23. prosinca 2019. i 15. svibnja 2020. sklopljen ugovorni odnos na neodređeno vrijeme između stranaka na minimalno ugovorno razdoblje od 24 mjeseca s ugovorenim uslugama kako slijedi:

- po zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 16. lipnja 2020. i ugovoru o kupnji uređaja uz obročnu otplatu ugovorena je usluga Internet + TV na adresi [adresa] te obročne otplate uređaja 43 UHD 4K Smart TV RU7172 uz dodatne opcije: Internet opcija do 150Mbit/s, Filmovi i Serije paket te usluge Planet Sport i Prošireni Paket,

- po zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23. prosinca 2019. ugovorena je usluga Mobilna M pretplatničkog broja [broj telefona] uz kupnju uređaja Galaxy A10 crni (IMEI 352113110276859),

- po zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 15. svibnja 2020. ugovorena je usluga Mobilna M pretplatničkog broja [broj telefona] te obročne otplate uređaja Galaxy A51 DS crni,

- da je tužitelj izvijestio tuženika da otvoreni dug nije podmiren niti unatoč dostavljenoj opomeni, te da će pretplatnički odnos biti raskinut ukoliko do 1. siječnja 2021. tužitelj ne zaprimi obavijest o uplati,

- da tuženik nije dokazao da bi došlo do prestanka ugovornog odnosa na drugi način ili iz drugog razloga, niti da bi stranke ugovorile što drugo, shodno čemu su njegove tvrdnje ocijenjene paušalnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka i izbjegavanje odgovornosti te je tako utvrđeno postojanje ugovornog odnosa između stranaka u utuženom razdoblju te raskid ugovornog odnosa zbog tuženikovog neplaćanja dugovanja prema tužitelju, dakle krivnjom tuženika,

- da su korištene usluge tužitelja u svezi s navedenim zahtjevima i ugovorima za obročnu otplatu te da je tužitelj pružao ugovorenu uslugu tuženiku po utuženim računima za razdoblje od srpnja 2020. do veljače 2021., što uključuje i naknade za prijevremeni raskid ugovora i obračun iznosa nedospjelih obroka za otplatu kupljenih uređaja 43 UHD 4K Smart TV RU7172 i Galaxy A51 DS crni,

- da izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu, te da su izvod otvorenih stavaka, kartica kupca i preslike utuženih računa u skladu s predmetnim izvatkom, kao i da je navedeno sukladno priloženom izvatku iz cjenika tužitelja,

- da je tužitelj ispunio svoju obvezu pružanja telekomunikacijskih usluga i ispostave utuženih računa, koji računi sadrže cijenu mjesečne naknade, cijenu ostvarenog telekomunikacijskog prometa u prethodnom obračunskom razdoblju, kao i dan dospijeća računa, te da je tuženik kao pretplatnik dužan podmiriti predmetne račune do datuma dospijeća naznačenih na računima, snositi sve troškove koji mogu nastati u svezi s plaćanjem računa, te je obvezan platiti ukupan iznos troškova i dugovanja nastalih za vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa, sukladno svojoj obvezi iz Općih uvjeta tužitelja, koji zajedno sa zahtjevom za zasnivanje pretplatničkog odnosa predstavljaju pretplatnički ugovor,

- da su navedeni uređaji ostali u vlasništvu tuženika koji nije tužitelju isplatio njihovu punu cijenu, te da su raskinuti ugovori koji su tuženiku omogućavali njihovu obročnu otplatu.

7. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, a budući da tuženik nije pružio nikakav dokaz koji bi doveo u sumnju vjerodostojnost navedene dokumentacije niti istinitost podataka koje ta dokumentacija sadržava, kao i da nije dokazao da je predmetno potraživanje podmirio tužitelju, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik dužan tužitelju platiti utužene račune za pružene usluge, uključujući i naknade za prijevremeni raskid ugovora i nedospjele obroke za otplatu kupljenih uređaja na rate.

8. Stoga je primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog toga suda poslovni broj P-4664/2021 od 28. listopada 2021. u cijelosti.

9. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja donosi na temelju odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje: Tarifa).

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi, budući da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a prvostupanjski sud je iznio jasne, neproturječne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u postupku, koji ne proturječe sadržaju stanja u spisu pa pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na tražbinu tužitelja na ime pruženih telekomunikacijskih usluga i preostalih rata otplate uređaja na temelju pretplatničkog odnosa zasnovanog između stranaka, međutim, pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na tražbinu tužitelja s osnova naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa.

12. Naime, u konkretnom slučaju, nije sporno da je između stranaka, i to između tužitelja teleoperatera kao trgovca i tuženika pretplatnika kao fizičke osobe – potrošača, zasnovan pretplatnički odnos.

13. Odredbom članka 49. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/2014., 110/2015. i 14/2019.; dalje: ZZP), važećim u vrijeme sklapanja pretplatničkih ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14. Prema citiranoj zakonskoj odredbi, a s obzirom da je odredba članka 14. Općih uvjeta o jednokratnoj naknadi za prijevremeni raskid ugovora nedvojbeno formulirana od strane tužitelja, te se na predmetni ugovor primjenjuje temeljem unaprijed formuliranog Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, ista je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovodi tuženika u neravnopravan položaj prema teleoperateru, na što osnovano upućuje tuženik u žalbi. Ovo iz razloga jer tuženik o takvoj, vrlo strogoj odredbi, nije mogao pojedinačno pregovarati, a ista predviđa da tuženik nakon što mu teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora u cijelosti isplatiti tužitelju ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario za vrijeme trajanja ugovora, ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Stoga se citirana odredba ne može primijeniti, te u smislu odredbe članka 49. ZZP-a predstavlja nepoštenu odredbu koja se, sukladno odredbi članka 55. ZZP-a, smatra ništetnom, na što sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Također, prema zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 14. listopada 2016., broj Su-IV-409/16, u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbi članka 49. i 50. ZZP-a.

16. Uz navedeno, osnovano tuženik u žalbi ističe da nije dopušteno ugovaranje ugovorne kazne za novčane obveze sukladno odredbi članka 350. stavak 3. ZOO-a Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO).

17. Slijedom navedenog, a kako je utvrđeno da je neosnovano potraživanje tužitelja u dijelu u kojem isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 5.705,36 kuna / 757,23 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 16. ožujka 2021. na ime naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa, valjalo je u tom dijelu preinačiti pobijanu presudu i ukinuti platni nalog.

18. Kako osnovanost tužiteljevog zahtjeva u preostalom dijelu proizlazi iz potpisanih ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa, a visina iz vjerodostojne isprave odnosno iz priloženih računa, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovan, sve u smislu odredbe članka 9. ZOO-a kojim je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, uz daljnju primjenu odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a.

19. Naime, stranke su sklopile pretplatnički ugovor kojim su, uz ugovornu obvezu trajanja pretplate, isporučeni predmetni uređaji uz mogućnost obročne otplate kupoprodajne cijene, dok činjenicu da su uređaji isporučeni tuženik tijekom postupka nije doveo u pitanje. Tuženik se pritom obvezao plaćati ukupnu kupoprodajnu cijenu u određenom broju mjesečnih rata. Ugovorom o kupnji uređaja uz obročnu otplatu ugovoreno je da se u slučaju raskida pretplatničkog ugovora raskida i Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu te da će svi nedospjeli obroci za otplatu biti naplaćeni na zadnjem računu, pa je u tom smislu tuženik u obvezi naknaditi tužitelju preostale neplaćene mjesečne rate za kupljene uređaje koje tuženik nije vratio.

20. S obzirom na ishod žalbenog postupka te činjenicu da je tužitelj djelomično uspio u sporu, trebalo je primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a odlučiti o omjeru uspjeha stranaka u parnici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, te o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice.

21. Naime, tužitelj je u ovoj parnici zahtijevao isplatu iznosa od 11.945,80 kuna / 1.585,48 eur, a dosuđen mu je iznos od 6.240,44 kuna / 828,25 eur, međutim kako je tuženik u cijelosti osporio tužbeni zahtjev tj. i osnov i visinu, te kako se trošak ne može cijeniti samo kvantitativno, već i kvalitativno, a kako je provedenim dokaznim postupkom utvrđena obveza na isplatu tuženika spram tužitelja, to znači da je tužitelj u pogledu osnove uspio u omjeru od 100%, dok je sa visinom uspio u omjeru od 52% iz čega proizlazi da je tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 76% (100% + 52% = 152% : 2 = 76%).

22. Tuženik je u ovoj parnici također djelomično uspio u sporu, ali samo u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ne i osnov, i to u omjeru od 48% iz čega proizlazi da je uspio u omjeru od 24% (0% + 48% = 48% : 2 = 24%).

23. Kada se od postotka uspjeha tužitelja u parnici od 76% oduzme postotak uspjeha tuženika u parnici od 24% proizlazi da je tužitelj u konačnici uspio u omjeru od 52%, pa mu pripada naknada troška u navedenom omjeru.

24. Pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife utvrđeno je da tužitelju pripada naknada troška u iznosu od 7.725,00 kuna, stoga mu je u skladu s uspjehom u sporu od 52%, trebalo dosuditi parnični trošak u iznosu od 4.017,00 kuna / 533,15 eur, te odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu.

25. Dalje, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da se u konkretnom slučaju u pogledu prava privremenog zastupnika na naknadu troškova primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona i Pravilnika o visini iznosa posebnog skrbnika, odnosno da privremenom zastupniku za njegov rad pripada 50% nagrade koja bi mu pripadala sukladno Tarifi u situaciji kada je privremeni zastupnik odvjetnik, kao i da se ti troškovi ne smatraju parničnim troškovima. Također, neosnovano tužitelj u žalbi navodi da nema osnove za potraživanje privremenog zastupnika u pogledu naknade troškova za njegov rad.

26. Odredbom članka 84. stavka 1. ZPP-a propisano je da ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženiku na njegov trošak postaviti privremenog zastupnika. Odredbom članka 85. stavka 3. ZPP-a propisano je da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz članka 84. stavka 2. točke 4. i 5. ZPP-a na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba.

27. Iz navedenog proizlazi da ZPP ne propisuje izrijekom pravo, visinu i način isplate naknade za rad privremenog zastupnika, pa ni onoga postavljenog stranci u osobi odvjetnika, dok bi iz odredaba Obiteljskog zakona proizlazilo da je zakonska pozicija skrbništva za posebne slučajeve organizirana kao poseban institut unutar skrbništva u općem smislu. Kada je privremeni zastupnik postavljen odlukom suda za potrebe određenog parničnoga postupka, zbog razloga propisanog odredbama ZPP- a, tada ne postoji nadležnost Hrvatskog zavoda socijalni rad za postavljanje skrbnika. Stoga se na privremenog zastupnika kojeg imenuje sud ne odnose propisi o naknadi troškova na teret sredstava socijalne skrbi, već su u pitanju troškovi zastupanja odvjetnika na koji se odnose odredbe o parničnim troškovima (članak 151. ZPP).

28. Slijedom iznesenog, troškove vezane za zastupanje tuženika kome je sud postavio privremenog zastupnika - odvjetnika prethodno snosi tužitelj, a o zahtjevu privremenog zastupnika za naknadu troškova zastupanja odlučuje sud koji ga je postavio. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi, kako je to pravilno odlučio i sud prvog stupnja.

29. Tuženiku pripada trošak žalbe uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 2.343,75 kuna / 311,07 eur (Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 50. Tarife). Kako je tuženik sa žalbom uspio djelomično, samo u pogledu visine tužbenog zahtjeva, koji uspjeh ovaj sud ocjenjuje sa 48%, u skladu s tako postignutim uspjehom tuženiku je na ime žalbenog troška dosuđen iznos od 1.125,00 kuna / 149,31 eur, dok je preostali dio ovog zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovan, primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 2. ZPP-a.

30. S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan jer nije bio potreban za odlučivanje o žalbi u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

31. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 373. točke 3. ZPP-a.

32. Prvostupanjska presuda u točki III. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić