Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-248/2023-4

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. JV sin FV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. LV ud. SV (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Mariju Kaznačiću, odvjetniku iz Dubrovnika protiv tuženika 1. ĐV (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], 2. DV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 3. HV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], ujedno i kao zakonski nasljednici iza pok. Rajke Lazibat, zastupanih po punomoćniku Vinku Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-149/2021 od 12. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-149/2021 od 12. listopada 2022. potvrđuje.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Navedenom presudom u točki I izreke utvrđeno je postojanje prava stvarne služnosti svakodobnog i nesmetanog prolaza na teret dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika prikazano na kopiji katastarskog plana crvenom bojom prema priloženoj skici vještaka Ilije Margaretića od lipnja 2022. koja skica je sastavni dio presude, a u korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja. Točkom II naloženo je tuženicima trpjeti temeljem ove presude upis navedene stvarne služnosti na teret dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u njihovu vlasništvu a za korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja kako je to pobliže navedeno u izreci, u zemljišnim knjigama. Točkom III izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 13.672,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv te presude tuženici podnose žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i zahtjev tužitelja odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje postojanja prava služnosti prolaza preko nekretnine u suvlasništvu tuženika k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine za korist k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužitelja kao povlasne nekretnine.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi slijedeće:

- tužitelji su u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište ukupne površine 90 m[2] svaki u ½ dijela, dok su tuženici upisani kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u površini od 91 m[2] svaki u ¼ dijela,

- navedene nekretnine prethodno su predstavljale jednu cjelinu i nosile oznaku kat. č. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a tužitelji, odnosno njihovi prednici upisani su temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenim 14. prosinca 1961. između dr. RV kao prodavatelja te FV i NV kao kupaca, predmet kojeg je bila jedna polovina dijela vlasništva č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što u naravi predstavlja dvije sobe, jednu malu sobu, jednu saloču, hodnik i kuhinju uz priljepku sa magazinom, sve na prvom katu zgrade te cjelina č. zgr. [katastarska čestica] (razvalina) k. o. [katastarska općina],

- u postupcima koji su vođeni kod Općinskog suda u Dubrovniku donesene su presude poslovni broj P-621/64 od 23. siječnja 1965 i presuda poslovni broj P-859/65 od 16. prosinca 1965. godine koji su vođeni po tužbi tužitelja FV i NV protiv tuženika OV odnosno IV u kojim postupcima je prihvaćen tužbeni zahtjev, kojim je utvrđeno da tuženicima kao stanarima u č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne pripada nikakvo pravo da tužiteljima kao vlasnicima č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zabranjuju prolaz kroz ulična vrata i dvorište na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za dolazak na njihovu nekretninu te je naloženo suzdržavati se od svakog smetanja prolaza,

- između FV i NV s jedne strane te ŽV s druge strane (prednika tuženika) sklopljen je 9. prosinca 1969. Ugovor o ortakluku kojim je ugovoreno zajedničko ulaganje u č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojim su se suglasili da će po završetku izgradnje i podmirenju obaveza NV i FV steći pravo vlasništva istočne strane sa zemljištem te nekretnine dijeljeno po vertikali, a ŽV zapadnu stranu sa zemljištem dijeljenim po vertikali s time da će pristup za obje stambene kuće biti s [adresa] preko k. č. br. [katastarska čestica],

- presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-625/95 od 10. rujna 1996. koji je vođen između ŽV kao tužitelja protiv tuženika JV i SV utvrđeno je da je ŽV stekao pravo vlasništva zapadne strane dvojne stambene zgrade označene kao č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a što u naravi čini jedan četverosobni stan, te pravo korištenja zapadnog dijela zemljišta i to dijeljenog po vertikali, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen, odnosno u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao izdavanje tabularne isprave za uknjižbu jedne polovine dijela prava vlasništva na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer nije utvrđeno da bi isti stekao pravo vlasništva cijele nekretnine,

- očevidom na licu mjesta sud je utvrdio da se na povlasnu nekretninu pristupa kroz dvorište, a potom preko terase širine cca 2m, da se uz terasu nalaze ulazna vrata u zgradu te dva prozora, a na terasi se nalazi stol i tri stolice te više bilja, i da jedini pristup povlasnoj nekretnini ide preko poslužne nekretnine.

7. Sud prvog stupnja analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka i to iskaze svjedoka, sadržaja priložene dokumentacije, utvrđenja prilikom očevida na licu mjesta i rezultate vještačenja kao i iskaze stranaka u bitnom zaključuje da su tužitelji otkada su stekli pravo vlasništva nekadašnje č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od javnog [adresa] prolazili preko č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno preko ulaza na adresi [adresa] za koji i drugotužena potvrđuje da je nekada imalo anagrafski broj 12 A dok su od useljenja obitelji tuženika i njihova stjecanja prava vlasništva odvojenog dijela č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je parcelirana tako da sada predstavlja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u suvlasništvu tuženika) do javnog puta prolazili preko te nekretnine koju tužitelji i nazivaju prolaz.

8. Analizirajući sadržaj Ugovora o ortakluku iz 1969. zaključuje da su se još prednici stranaka dogovorili da se do obje kuće pristupa preko č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako da se do dijela nekada jedinstvene čestice č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja nosi oznaku [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prolazi preko dijela te nekretnine koja danas ima oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u suvlasništvu je tuženika. Konačno da to potvrđuje u svom iskazu prvotužena navodeći da je između njihovih nekretnina postojala arla (pozicija arle prikazana je u nacrtu vještaka), ali da je srušena kako bi se moglo pristupati zapadnom dijelu nekadašnje č. zgr. [katastarska čestica] s time da arla nikada nije opet napravljena već je ostavljen pristup nekretnini tužitelja.

9. Analizirajući i iskaze svjedoka sud prvog stupnja zaključuje da tužitelji odnosno njihovi prednici svakako od 1969. godine koriste prilaz do svoje nekretnine prema sadržaju navedenog Ugovora pa da su tužitelji pošteni posjednici prava stvarne služnosti tako da istu nisu izvršavali silom, potajno ili zlouporabom povjerenje. Osim toga, tuženici su samo paušalno naveli da su se protivili izvršavanju te služnosti bez navoda tko se protivio, kada i kako te nisu pokretali bilo kakav postupak radi zabrane prolaza, dok su prednici tužitelja vodili postupak protiv obitelji IV i ZV u kojima su donesene ranije navedene presude poslovni broj P-621/64 i P-859/65. Kako tuženici na okolnost da su se protivili prolazu nisu predložili dokaze zaključuje da tužiteljima nisu branili prolaz preko predmetnog dijela nekretnine, a da je eventualno protivljenje tuženika (ukoliko je istog i bilo) bila samo reakcija na međusobne probleme u odnosima nastalim u realizaciji ugovora o ortakluku. Stoga zaključuje da su s obzirom na navedena utvrđenja ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 229 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) te prihvaća tužbeni zahtjev.

10. U odnosu na početak tijeka roka za stjecanje služnosti dosjelošću zaključuje da je najkasnije od pravomoćnosti presude poslovni broj P-625/95, odnosno 23. svibnja 1997. kojom je utvrđeno da je pravni prednik tuženika ŽV stekao pravo vlasništva zapadne strane dvojne stambene zgrade izgrađene na zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi četverosobni stan uz pravo korištenja zapadnog dijela na kojem izvršavaju posjed koji sada nosi oznaku [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u vlasništvu je obitelji tuženika a dio koji danas nosi oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu obitelji tužitelja, dok sam upis u zemljišne knjige i parcelacija provedena u katastru ima deklaratorni značaj. Stoga da je najkasnije pravomoćnošću te presude počeo teći dvadesetogodišnji rok za stjecanje prava služnosti dosjelošću, otkada su tuženici odnosno njihov prednik kao vlasnici tog dijela nekretnine mogli zabraniti tužiteljima izvršavanje iste. Međutim, kako nije utvrđeno da bi postupili na takav način zaključuje su prije pokretanja predmetnog postupka tužitelji stekli pravo služnosti dosjelošću.

11. U odnosu na tvrdnje tuženika da tužitelji imaju drugi adekvatan prolaz radi izlaska na ulicu J [adresa], cijeneći iskaze svjedoka ĆV i ZV utvrđuje da obitelj tužitelja od stjecanja vlasništva stana na prvom katu nije koristila drugi prolaz do javnog puta, jer su stanove u istoj zgradi koristili nositelji stanarskog prava a sada zaštićeni najmoprimci a uz to da bi se iz stana tužitelja na prvom katu do javnog puta eventualno moglo pristupiti isključivo kroz stan u vlasništvu ZV. Stoga da bez obzira što su tužitelji suvlasnici č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], služnost koju izvršavaju preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije izgubila razumnu svrhu jer tužitelji nikada preko č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu mogli ostvariti pristup do javnog puta. Uz to, da je neosnovano pozivanje tuženika i na odredbu čl. 224. ZV-a u odnosu na nužni prolaz jer se ta odredba ne može primijeniti u predmetnom slučaju koji se odnosi na stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću a ne osnivanje nužnog prolaza u slučaju da služnost ne postoji. Stoga prihvaća zahtjev tužitelja osnovanim te primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 2. i 155. ZPP-a dosuđuje tužiteljima troškove zastupanja po odvjetniku, vještačenja i sudskih pristojbi.

12. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

13. Protivno tvrdnjama tuženika nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a budući su u obrazloženju presude izneseni razlozi u odnosu na sve odlučne činjenice tako da je presudu moguće ispitati.

14. Činjenično stanje relevantno za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva je i prema mišljenju ovoga suda pravilno utvrđeno te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

15. Naime, tuženici u žalbi ustraju kod tvrdnji da je Ugovor o ortakluku koji su sklopili prednici stranaka a odnosi se i na osnivanje prijeporne služnosti ništav jer da je protivan odredbama bivšeg Zakona o nužnim prolazima kao i sada važećoj odredbi čl. 224. st. 2. ZV-a jer da se u konkretnom slučaju radi o ograđenom kućnom dvorištu, odnosno ograđenoj terasi ispred zgrade tuženika kao što je to utvrđeno i prilikom očevida na licu mjesta. Uz to ističu kako su tužitelji sve do 2021. bili upisani kao suvlasnici č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti s time da je ista tek rješenjem zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-363/19 od 7. siječnja 2021. temeljem prijavnog lista i ispravka tog prijavnog lista cijepana na k. č. br. [katastarska čestica] na način da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kuća i dvorište od 90 m2 upisana kao vlasništvo tužitelja a k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća, dvorište površine 91 m2 vlasništvo tuženika, pa da se niti kvaliteta posjeda odnosno izvršavanja služnosti ne može ocjenjivati prije 2021. Stoga da proizlazi da su tužitelji sve do 2021. mogli nesmetano koristiti svoju nekretninu što je bio i razlog njihova protivljenja upisu vlasništva tuženika, a zbog toga tuženici nisu pokretali bilo kakav drugi postupak radi zabrane pristupa toj nekretnine već nakon što su u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici iste, te predlažu pobijanu presudu preinačiti.

16. Žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja odlučio provesti dokaz uvidom u spis suda prvog stupnja poslovni broj P-625/95 ali da isti nije priklopljen pa da nije izvršen uvid u isti, prema mišljenju ovoga suda ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja pored utvrđenja da je spisu priložena presuda donesena u tom predmetu potvrđena drugostupanjskom presudom i da je sud prvog stupnja proveo dokaz uvidom u iste te analizirao njihov sadržaj.

17. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tuženika kojima ističe da se tužiteljima u rok za dosjelost stjecanja prava služnosti ne može računati vrijeme proteklo prije 7. siječnja 2021. kada je po prijavnom listu iz 1997. i ispravku tog prijavnog lista od 23. kolovoza 2016. provedeno cijepanje ranije jedinstvene nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] u [katastarska čestica] te upisa stranaka kao vlasnika na tim nekretninama. Kako se u konkretnom slučaju radi o dvojnom objektu, a presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-625/95 od 10. rujna 1996. je utvrđeno da je ČV prednik tuženika stekao pravo vlasništva zapadne strane dvojne sambene zgrade izgrađene na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz utvrđenje što u naravi to predstavlja uključujući zgradu i zemljište, proizlazi da su prednici stranaka po izvršenoj izgradnji objekta realizirali Ugovor o ortakluku na način da je svakome od njih pripao točno određeni realni dio nekretnine, iako je i dalje egzistirao upis u zemljišnim knjigama isključivo na ime tužitelja odnosno njihova prednika. Naime, tom je presudom utvrđeno faktično stanje glede posjeda i izvršavanja prava vlasništva na odvojenim dijelovima te nekretnine koje su prednicima stranaka pripale u samovlasništvo, a neprijeporno je sadašnja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila u vlasništvu obitelji tuženika, odnosno sada tuženika, dok je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu i posjedu tužitelja odnosno njihova prednika. Stoga bez obzira što je u zemljišnim knjigama egzistirao upis vlasništva na ime tužitelja, s obzirom na faktično izvršenu podjelu, protivno stavu tuženika pravilno sud prvog stupnja zaključuje da se dvadestogodišnji rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću može računati najkasnije od 23. svibnja 1997. kao pravomoćnosti naprijed citirane presude pa da je do pokretanja predmetnog postupka protekao taj rok.

18. Konačno, rezultati cjelokupnog dokaznog postupka potvrđuju da su tužitelji radi dolaska na svoju nekretninu od sedamdesetih godina prošlog stoljeća koristili prolaz preko prijepornog dijela nekretnine u suvlasništvu tuženika. Nisu osnovane ni daljnje žalbene tvrdnje kojima tuženici ukazuju na neprihvatljivost stava suda prvog stupnja u odnosu na kvalitetu izvršavanja posjeda služnosti a time i ispunjenosti pretpostavki za njegovo stjecanje, pored utvrđenja da ne proizlazi da bi tuženici osporavali tužiteljima pravo prolaza ili u tome ometali ili eventualno protiv njih pokretali postupke vezane uz izvršavanje iste. Naime, rezultati dokaznog postupka potvrđuju da su postojali određeni nesporazumi između stranaka odnosno njihovih prednika ali glede realizacije ugovora o ortakluku u smislu provedbe i upisa prijavnog lista ali ne i glede izvršavanja navedene služnosti što konačno niti tuženici ne potvrđuju u svojim iskazima, već da to nisu učinili zbog upisa u zemljišnim knjigama na ime tužitelja, što nije prihvatljivo.

19. Bez osnove su i daljnje žalbene tvrdnje tuženika da je donošenjem presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer se radi o dvorištu odnosno terasi ispred njihove zgrade pa da je čl. 6. Ugovora o ortakluku sklopljen između prednika stranaka ništetan jer je protivan paragrafu 2. Zakona o nužnim prolazima iz 1906. koji se sukladno Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. primjenjivao u vrijeme njegova zaključenja 1969., a da konačno takvu odredbu u čl. 224. sadrži i sada važeći ZV. U odnosu na navedeno valja odgovoriti da suprotno stavu tuženika odredba Ugovora o ortakluku o osnivanju služnosti nije ništetna, jer se citirani paragraf Zakona o nužnim prolazima odnosi na situaciju kada se nužni prolaz osniva odlukom suda a ne kao što je to u konkretnoj situaciji bilo sporazumom ugovornih stranaka. Navedeno se odnosi i na odredbu 224. ZV-a koja također regulira na identični način osnivanje nužnog prolaza a ne kada se radi o stjecanju prava služnosti temeljem Zakona. Osim toga, utvrđenja suda prvog stupnja prilikom očevida i provedenog vještačenja, navodi stranaka te konfiguracija prijepornog dijela i stambenih cjelina koje stranke koriste kao i okolnih nekretnina i način međusobne komunikacije, ne potvrđuju bez dvojbe navode tuženika da bi se radilo o ograđenom dvorištu njihove nekretnine, jer proizlazi da se dugi niz godina prijepor koristi upravo kao prolaz do nekretnine tužitelja, pri čemu i sud prvog stupnja utvrđuje iz iskaza prvotužene da je između sada odvojenih nekretnina u suvlasništvu stranaka postojala arla koja je srušena kako bi se moglo pristupiti zapadnom dijelu nekadašnje č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (razvalina) ali da ona nije nikada ponovno sazidana odnosno napravljena jer je kroz to ostavljen pristup za nekretninu tužitelja. Tvrdnje tuženika da je služnost izgubila razumnu svrhu (što nije dokazano) nisu relevantne za odluku o tužbenom zahtjevu, već za slučaj spora o ukidanju služnosti (čl. 242 st. 1. i 2. ZV-a).

20. Slijedom iznesenog sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su s obzirom na upisana utvrđenja ispunjeni uvjeti za stjecane dosjelošću navedene služnosti preko nekretnine u suvlasništvu tuženika kao poslužne, a za korist nekretnine u suvlasništvu tužitelja kao povlasne nekretnine te prihvatio tužbeni zahtjev.

21. Protivno tvrdnjama tuženika pravilna je i odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a dosuđujući tužiteljima troškove zastupanja po odvjetniku pa tako i za sastav podneska od 20. siječnja 2022. kako su to tužitelji zatražili prema troškovniku kojim se očituju na navode odgovora na tužbu tuženika, primjenom odredbe čl. Tbr. 8. t. 1. Tarife.

22. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

23. Kako tuženici nisu uspjeli sa žalbom to je njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 10. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Branka Ježek Mjedenjak