Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl.br. Gž-1124/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Baica iz Šibenika, protiv tužene TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] Ć - [adresa], zastupane po punomoćnicima Marku Bekavac - Basiću, odvjetniku iz Zagreba i Miji Milaković, odvjetnici iz Koprivnice, radi zaštite prava vlasništva i naknade štete, rješavajući žalbu tužene izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku, posl. br. P-1691/2021 od 30. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, posl. br. P-1691/2021 od 30. travnja 2024., u točkama II. i III. izreke.

II Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, posl. br. P-1691/2021 od 30. travnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III Ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, posl. br. P-1691/2021 od 30. travnja 2024., u točki IV. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.1.Citiranom presudom utvrđeno je da je tužena oduzela tužitelju posjed čest. zgr. [katastarska čestica], ZU. [broj ZK uloška], etaža E-l, K. O. [katastarska općina], u naravi stan na prvom katu kuće, stražnji aneks uz kuću, u [adresa], kao i posjed dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na adresi T [adresa] Ć - [adresa] i to dijela koji je na skici mjesta očevida od dana 10. srpnja 2023., sačinjenoj po NĐ dipl. ing. geodezije, prikazan omeđenim slovima A- B-C-D-E-FG-H-I-J-K-L-A, koja skica je sastavni dio presude, te je naloženo tuženoj predati tužitelju u posjed, slobodne od stvari i osoba, predmetne nekretnine i kloniti se ubuduće uznemiravanja tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti na predmetnim nekretninama. Također je naloženo tuženoj na ime naknade štete zbog izmakle koristi plaćati tužitelju mjesečno iznos od 265,00 eura počevši od 01. travnja 2021. pa do iseljenja.

1.2. Citiranim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj djelomično povukao tužbu (točka I. izreke); odbijen je kao neosnovan prigovor litispendencije glede ove parnice i one koje se kod istog suda vodi pod poslovnim brojem Psp-33/2021 (točka II. izreke); odbijen je prijedlog tužene za prekidom ovog postupka do okončanja postupka koji se pred ODO Šibenik vodi pod poslovnim brojem 511-13-08-9-119/21 (točka III. izreke) i naloženo je tuženoj platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.621,18 eura (točka IV izreke).

2. Protiv citirane presude i rješenja (osim točke I. izreke) žalbu je podnijela tužena iz žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku (NN; 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenih zahtjeva.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tužene odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5.Predmet spora su zahtjevi tužitelja da se utvrdi da mu je tužena oduzela posjed čest. zgr. [katastarska čestica], ZU. [broj ZK uloška], etaža E-l, K. O. [katastarska općina], u naravi stan na prvom katu kuće, stražnji aneks uz kuću, u [adresa], kao i posjed dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na adresi T [adresa] i to dijela koji je na skici mjesta očevida od dana 10. srpnja 2023., sačinjenoj po NĐ dipl. ing. geodezije, prikazan omeđenim slovima A-B-C-D-E-FG-H-I-J-K-L-A, koja skica je sastavni dio presude, te da joj se naloži predati tužitelju u posjed, slobodne od stvari i osoba, predmetne nekretnine i kloniti se ubuduće uznemiravanja tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti na predmetnim nekretninama. Tužitelj također potražuje naknadu štete zbog izmakle koristi u mjesečnom iznosu od 265,00 eura počev od travnja 2021. do predaje nekretnina u posjed.

6.1. Prvostupanjski sud utvrđuje da prigovor litispendencije nije osnovan jer da je u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem Psp-33/2021 tužiteljica, ovdje tužena, pokrenula protiv tuženika, ovdje tužitelja, parnicu zbog smetanja posjeda, dok je u ovom postupku tužitelj zatražio sudsku zaštitu zbog oduzimanja vlasničkog posjeda, te da ne postoji identitet stranaka.

6.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da nije osnovan niti prijedlog za prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji je ovdje tužena, kao prijaviteljica, pokrenula pred ODO Šibenik protiv tužitelja pod poslovnim brojem 511- 13-08-9119/21. Pokretanje takvog postupka, a tužena implicira da se radi o kaznenom djelu prijetnje na njezinu štetu, da nije takvo da o istom ovisi odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari, pa da isti ne predstavlja niti prethodno pitanje u ovoj parnici. Stoga je prvostupanjski sud odbio prijedlog za prekid postupka.

6.3. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina, a tužena da se nalazi u posjedu istih. Tužena da nije dokazala navode da je kvalificirani posjednik i predmnijevani vlasnik predmetnih nekretnina. Kako je tužena na izmoljeni način (prekario modo) zaposjela predmetne nekretnine, utvrđeno je da je tužena oduzela tužitelju posjed predmetnih nekretnina, naložena joj je predaja u posjed i da se ubuduće kloni uznemiravanja tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti.

6.4. U odnosu na zahtjev tužitelja da mu tužena naknadi štetu u vidu izmakle koristi zbog nemogućnosti korištenja predmetnih nekretnina u iznosu od 265,45 eur mjesečno, prvostupanjski sud utvrđuje da je navedeni iznos naknade primjeren, te je obvezao tuženu da isplaćuje tužitelju navedeni iznos mjesečno od 1. travnja 2021. do predaje u posjed predmetnih nekretnina.

7.Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 194. stavak 3. ZPP- a odlučujući o prigovoru litispendencije jer između ovog postupka i postupka koji se vodi pod poslovnim brojem Psp-33/2021 ne postoji ni subjektivni ni objektivni identitet (niti je isti zahtjev, niti su iste stranke u istim procesnim ulogama). Stoga je valjalo potvrditi prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke.

8. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je dobio prijedlog za prekidom ovog postupka do okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim državnim odvjetništvom u Šibeniku jer se u tom postupku ne odlučuje o prethodnom pitanju za ovaj postupak (članak 213. stavak 1. u vezi s člankom 12. ZPP-a). Stoga je valjalo potvrditi prvostupanjsko rješenje u točki III. izreke.

9. Tužena je u žalbi po prvi put istaknula pravo na dom. Međutim, s obzirom na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, kao i na praksu Vrhovnog suda RH (Rev-851/2023 od 22. studenog 2023.) i Ustavnog suda RH, po kojoj je ovaj sud dužan postupiti, kada je riječ o pozivanju na pravo na dom odstupa se od ograničenja koja izviru iz odredbe čl. 352. ZPP-a. Stoga, s obzirom da nije proveden test razmjernosti (nije niti mogao biti proveden jer je tužena tek u žalbi istaknla prigovor na poštivanje doma), valjalo je presudu ukinuti.

10. U nastavku postupka prvostupanjski sud će provesti u okviru tako istaknutog prigovora test razmjernosti, odnosno ispitati radi li se o pravu na dom u smislu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, dolazi li u konkretnom slučaju do miješanja u to pravo i je li to miješanje u skladu sa zakonom i s nekim od legitimnih ciljeva navedenih u članku 8. stavak 2. Konvencije, pri čemu je na tuženoj, koja ističe taj prigovor, da dokaže da se radi o njezinom domu i da iseljenjem dolazi do miješanja u njezino pravo na dom, dok je na tužitelju teret dokaza da je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da je prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu.

11.1. Nadalje, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a), valja ukazati na slijedeće.

11.2. U nastavku postupka prvostupanjski sud će voditi računa o činjenici je li deklaratorni tužbeni zahtjev u ovoj reivindikacijskoj parnici u skladu s odredbom članka 187. ZPP-a.

11.3. Nadalje, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev koji se odnosi na zabranu uznemiravanja ubuduće. Međutim, pretpostavka za prihvaćanje takvog tužbenog zahtjeva je da je tužitelj uznemiravan u izvršavanju vlasničkih ovlasti. Prvostupanjski sud nije utvrdio je li tužena uznemiravala tužitelja, dapače to niti tužitelj ne tvrdi jer se oduzimanje stvari ne smatra uznemiravanjem (članak 167. ZV).

11.4. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim se potražuje naknada štete zbog izmakle koristi valja reći slijedeće. Tužitelj ničim nije dokazao koju je to korist izgubio, odnosno nije niti (činjenično) spomenuo, a kamoli dokazao postojanje pretpostavki za odgovornost za štetu (dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem). Ukoliko tužitelj dokaže postojanje pretpostavki za naknadu štete, tada je potrebno dokazati i postojanje pretpostavki za dosuđivanje buduće štete u obliku novčane rente. Nadalje, prvostupanjski sud će u nastavku postupka odlučiti o tužbenom zahtjevu za naknadu štete onako kako je postavljen (u vidu dva tužbena zahtjeva).

12. S obzirom da je ukinuta presuda, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 370. i 380. točke 2. i 3. ZPP-a.

14. Prvostupanjsko rješenje, kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno u točki I. izreke.

U Rijeci 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin