REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-837/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Gracinu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 29. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 938,71 eura bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- za lipanj 2019. na iznos od 43,21 eura od 11. srpnja 2019. do isplate

- za srpanj 2019. na iznos od 21,34 eura od 11. kolovoza 2019. do isplate

- za studeni 2019. na iznos od 69,48 eura od 11. prosinca 2019. do isplate

- za siječanj 2020. na iznos od 10,41 eura od 11. veljače 2020. do isplate

- za ožujak 2020. na iznos od 57,10 eura od 11. travnja 2020. do isplate

- za siječanj 2021. na iznos od 92,96 eura od 11. veljače 2021. do isplate

- za travanj 2021. na iznos od 7,64 eura od 11. svibnja 2021. do isplate

- za svibanj 2021. na iznos od 37,57 eura od 11. lipnja 2021. do isplate,

- za srpanj 2021. na iznos od 16,38 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate

- za kolovoz 2021. na iznos od 28,83 eura od 11. rujna 2021. do isplate

- za siječanj 2022. na iznos od 140,48 eura od 11. veljače 2022. do isplate,

- za srpanj 2022. na iznos od 93,57 eura od 11. kolovoza 2022. do isplate

- za studeni 2022. na iznos od 49,09 eura od 11. prosinca 2022. do isplate

- za ožujak 2023. na iznos od 12,63 eura od 11. travnja 2023. do isplate

- za travanj 2023. na iznos od 39,40 eura od 11. svibnja 2023. do isplate

- za srpanj 2023. na iznos od 53,42 eura od 11. kolovoza 2023. do isplate

- za kolovoz 2023. na iznos od 15,92 eura od 11. rujna 2023. do isplate

- za rujan 2023. na iznos od 104,45 eura od 11. listopada 2023. do isplate

- za ožujak 2024. na iznos od 44,83 eura od 11. travnja 2024. do isplate po stopi koja se, do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača autobusa od 2017. godine. Njegov ugovor o radu se višekratno mijenjao, a u utuženom periodu radni odnos je bio uređen ugovorima o radu od 13. rujna 2019. i 19. travnja 2021. godine. U skladu sa odredbama ugovora o radu određeno je kako će se mu se obračunavati i isplaćivati plaća sukladno Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu. Kako je tuženik prije provedbe statusnih promjena iz 2017. godine djelovao kao podružnica Zagrebačkog holdinga d.o.o. na radne odnose se primjenjivao Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz 2002. godine čija je primjena produžena kod tuženika sve do donošenja Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. primjenjivao se sve do sklapanja Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. u veljači 2023. godine koji je i danas na snazi. Sva tri kolektivna ugovora pitanje naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora uređuju na identičan način pri čemu je u članku 84. svakog od njih utvrđeno da radnik ima pravo na naknadu plaće kad ne radi zbog godišnjeg odmora te da se naknada plaće obračunava u visini plaće radnika isplaćene u prethodna tri mjeseca. Ovako određena visina naknade za godišnji odmor podudarna je minimalnom iznosu utvrđenom člankom 81. Zakona o radu koji predviđa da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Pravilan izračun naknade plaće podrazumijeva da se zbroje iznosi isplaćene plaće u prethodna tri mjeseca; dobiveni iznos se podijeli s brojem tri kako bi se dobio prosječni iznos plaće u prethodna tri mjeseca; tako dobiveni prosječni iznos plaće se zatim dijeli s predviđenim brojem radnih sati (fondom sati) u mjesecu u kojem je radnik koristio godišnji odmor te se tim izračunava cijena sata u mjesecu u kojem radnik koristi godišnji odmor; tako dobivena cijena sata se zatim množi s brojem sati koje je radnik u tom mjesecu proveo na godišnjem odmoru. Tuženik je u utuženom razdoblju koristio neki drugačiji obračun uslijed čega mu je uskratio isplatu pripadajuće nakande. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 11. rujna 2025. (list 344. - 346. spisa) predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti mu bruto iznos od 938,71 eur bruto s pripadajućim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Ističe da je tužitelju naknadu za godišnji odmor u utuženom razdoblju isplaćivao sukladno odredbama Kolektivnog ugovora i Zakona o radu. Tužiteljev rad organiziran je u smjenama, slijedom čega mu se i naknada plaće isplaćuje sukladno podacima iz Evidencije radnog vremena. Načinom obračuna koji predlaže tužitelj, za sate godišnjeg odmora stalni dodatak i dodatak za minuli rad bili bi dvostruko obračunati. Ističe da je naknadu plaće za godišnji odmor obračunavao uzimajući u obzir plaće ostvarene u prethodna 3 mjeseca, ali umanjene za ostvareni stalni dodatak i dodatak za minuli rad. On je tužitelju ispravno obračunao naknadu plaće za godišnji odmor uzimajući u obzir plaće ostvarene u prethodna 3 mjeseca, a umanjene za ostvareni stalni dodatak i dodatak za minuli rad, obzirom da je u svakom pojedinom mjesecu obračunao stalni dodatak u punom (maksimalnom) iznosu, kao i dodatak za minuli rad koji je obračunao za sve sate rada i godišnjeg odmora. Dakle, on je tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor pravilno obračunao i isplatio na način da je bruto plaće u prethodna 3 mjeseca umanjio za ostvareni stalni dodatak i dodatak za minuli rad, i taj iznos onda podijelio sa zbrojem odrađenih sati radnika u tim mjesecima, čime je dobivena prosječna satnica, koja se tada množila s brojem sati radnika na godišnjem odmoru. On je iznos stalnog dodatka i dodatka za minuli rad fiksno isplatio radniku u svakom mjesecu, pa i u mjesecima kada je radnik koristio godišnji odmor. Tužitelj nema pravo potraživati zakonske zatezne kamate na porez na dobit i prirez kao sastavni dio bruto plaće radnika. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovore o radu, Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002., Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. iz prosinca 2019., Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. iz veljače 2023., Obračunske liste, Dodatak V. Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 30. srpnja 2013., sudsku praksu, Mišljenje i tumačenje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, podatke o bolovanju, nalaz i mišljenje Vještak Tkalec d.o.o. iz predmeta ovog suda poslovni broj Pr-17236/2021, presudu Općinskog radnog suda poslovni broj Pr-602/2024-12 od 10. srpnja 2025., provedeno je financijsko vještačenje te je saslušana svjedokinja EL.

4. Pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Pr- 602/2024-12 od 10. srpnja 2025. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.871,42 eur s pripadajućim kamatama, uz naknadu parničnih troškova. Navedeni iznos tužitelju je dosuđen sa osnove naknade razlike plaće zbog pogrešne primjene koeficijenta za razdoblje od 1. travnja 2019. pa do 31. ožujka 2021. Predmet ovog spora je naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2024. Budući da je predmet ovog spora različit od predmeta spora o kojem se odlučivalo u predmetu ovog suda poslovni broj Pr- 602/2024-12, nije osnovan prigovor presuđene stvari istaknut od strane tuženika.

5. Među strankama je sporan obračun naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora tužitelja u razdoblju do lipnja 2019. pa do ožujka 2024.

6. Predmet spora je novčano potraživanje, slijedom čega tužitelj sukladno čl. 133. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje u tekstu: ZR-a) prije podnošenja tužbe nije bio u obvezi podnijeti zahtjev za zaštitu prava, kako to tvrdi tuženik.

7. Člankom 81. ZR-a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

8. Člankom 90. st. 3. ZR-a propisano je da se plaća može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka.

9. Dodaci iz st. 3. su novčani primitci radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), odnosno koje je u skladu sa propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima ili visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima rada i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.) (čl. 90. st. 4. ZR-a). Sukladno čl. 90. st. 6. ZR-a ostali primici radnika iz st. 3. su primitci radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

10. Prethodno navedeno određenje pojma plaće uvedeno je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 151/22.), koji je na snazi od 1. siječnja 2023., dok je ranijim člankom 90. ZR-a bilo određeno da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

11. Sukladno čl. 92. st. 4. ZR-a plaća i naknada plaće u smislu ZR-a su plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

12. Na temelju iskaza svjedokinje EL, koja kod tuženika radi na obračunu plaća od 1984., utvrđeno je da se u utuženom razdoblju naknada za godišnji odmor tužitelju i ostalim radnicima obračunavala na način da se bruto plaća u prethodna tri mjeseca dijelila sa redovnim satima iz prethodna tri mjeseca i odgovarajućim naknadama. Tako dobivena satnica množila se sa satima godišnjeg odmora u tom mjesecu. Iz bruto plaća izuzimao se stalni dodatak i minuli rad, jer u mjesecu u kojem radnik koristi godišnji odmor, isti dobiva stalni dodatak i minuli rad za pripadajući fond tog mjeseca. U različitim mjesecima je različit fond sati, jer su oni poduzeće koje radi u smjenama. Stalni dodatak se u svakom mjesecu isplaćuje na čitavi fond sati.

13. Nalazom i mišljenjem Vještak Tkalec d.o.o. od 14. siječnja 2025. utvrđeno je da je tuženik naknadu plaće za godišnji odmor obračunao na način da je prosječnu plaću podijelio sa satima za koje je ta plaća obračunata, a dobiveni iznos pomnožio sa brojem sati godišnjeg odmora. Nadalje, tuženik je iz iznosa plaća koje ulaze u prosjek za izračun naknade izdvojio stalni dodatak, dodatak za minuli rad i dodatak za vjernost. Tuženik je tužitelju u svakom mjesecu obračunao predmetne dodatke za cijeli redovni fond sati, pa tako i za sate godišnjeg odmora, a što je povoljnije za radnika. Razlika između naknade plaće za godišnji odmor utvrđene na način kako je to predložio tužitelj, a bez izdvajanja stalnog dodatka, dodatka za minuli rad i dodatka za vjernost, iz plaća koja ulazi u osnovicu za izračun naknade i ostvarene naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 30. travnja 2024. iznosi 2.628,03 eur bruto. Kod ovog izračuna za sate godišnjeg odmora stalni dodatak, dodatak za minuli rad i dodatak za vjernost obračunat je dvostruko. Ti dodaci su obračunati za sate godišnjeg odmora u mjesecu kada je korišten te u samom prosjeku plaća koje su korištene za izračun naknade (osim u studenom 2019.). Razlika između naknade plaće za godišnji odmor utvrđene sa izdvajanjem stalnog dodatka, dodatka za minuli rad i dodatka za vjernost iz plaća koja ulazi u osnovicu za izračun naknade i ostvarene naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 30. travnja 2024. iznosi 854,23 eur bruto. U ovoj varijanti je stalni dodatak, dodatak za minuli rad i dodatak za vjernost za sate godišnjeg odmora obračunat u visini propisanog iznosa.

14. Tuženik je prigovorio 2. varijanti nalaza i mišljenja navodeći kako u stupcu 4 stoji oznaka „1+10“, iako u predmetnoj tablici ne postoji stupac „10“, pa nije jasno što označava broj „10“. Također, u varijanti izračuna za srpanj 2020. i studeni 2022., iznos ostvarene naknade plaće za godišnji odmor veći je od izračuna potencijalne naknade plaće za godišnji odmor, no u stupcima 8 i 9 predmetna razlika više isplaćenog iznosa tužitelju nije obračunata. Nadalje, nije uzeto u obzir i da je tužitelj za vrijeme bolovanja ostvarivao naknadu na teret HZZO-a.

15. Na ročištu 16. travnja 2025. stranke su se suglasile da se vještak pisano očituje na prigovore tuženika iz podneska od 17. veljače 2025.

16. U Očitovanju od 7. svibnja 2025. Vještak Tkalec d.o.o. je naveo da je omaškom u stupcu 4 naznačeno (1+10), dok je ispravno trebalo stajati (1+9), što u samom izračunu ne mijenja ništa. Ukoliko se sati na kojima je tužitelj bio na bolovanju na teret HZZO-a u listopadu 2021., rujnu 2022. i listopadu 2022., obračunaju kao da je radio, a kako to predlaže tuženik, tada razlika naknade plaće za godišnji odmor iznosi 938,71 eur. Ako sporno razdoblje sukladno stavu tuženika treba promatrati kao cjelinu, tj. ako u obzir treba uzeti i negativne razlike (kada je potencijalna naknada niža od ostvarene), tada treba razjasniti da li te razlike predstavljaju podmirenje prethodnih razlika. Ako iste predstavljaju podmirenje obveze, tada treba izraditi obračun kamata te istima podmirivati obvezu sukladno zakonskom redoslijedu podmirenja obveze.

17. Navedenom očitovanju prigovorio je tuženik navodeći kako je nalaz i mišljenje potrebno izraditi primjenom metode iz predmeta ovog suda poslovni broj Pr- 17236/2021. Nadalje, podaci o broju sati u stupcu 2 „broj odrađenih sati“ ne odgovaraju stvarnom stanju odrađenih sati radnika. Pod stupcima 3 i 4 vještak nije umanjio iznos bruto plaće za dodatak za vjernost.

18. Očitovanjem od 2. rujna 2025. Vještak Tkalec d.o.o. objasnio je da je obračun izrađen na način da je prosječnu mjesečnu plaću ostvarenu u prethodna tri mjeseca podijelio s mjesečnim fondom sati mjeseca u kojem je korišten godišnji odmor, a ne s brojem odrađenih sati mjeseca u kojem je korišten godišnji odmor, kako je to predlagao tuženik, zbog .čega i postoji razlika u izračunu. U stupcu 2 je omaškom naveden naziv „broj odrađenih sati“, dok je ispravan naziv „mjesečni fond sati“. Nije točno da u stupcima 3 i 4 nije umanjen bruto iznos plaće za dodatke, odnosno u dopunskom nalazu je korigirana samo 2. varijanta izračuna, dok je osnovica ista kao i u osnovnom nalazu.

19. Iz prethodno citiranih odredbi ZR-a jasno proizlazi da je tuženik prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor sukladno čl. 81. ZR-a trebao uzeti u obzir prosječnu mjesečnu plaću koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Vještak Tkalec d.o.o. je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir prosječnu mjesečnu plaću tužitelja koja mu je isplaćena u tri mjeseca prije nego što je koristio godišnji odmor, pri čemu je iz iznosa plaća koje ulaze u prosjek za izračun naknade izdvojio stalni dodatak, dodatak za minuli rad i dodatak za vjernost. Tako utvrđenu prosječnu mjesečnu plaću vještak je podijelio s mjesečnim fondom sati mjeseca u kojem je korišten godišnji odmor. Tako dobiveni iznos je pomnožio s brojem sati koje je radnik u tom mjesecu proveo na godišnjem odmoru, a ne s brojem odrađenih sati u protekla tri mjeseca, kako je to predlagao tuženik. Sud je mišljenja da je obračun prema kojem se prosječna mjesečna plaća isplaćena u prethodna tri mjeseca dijeli s mjesečnim fondom sati mjeseca u kojem je korišten godišnji odmor ispravan, budući je za izračun naknade plaće za godišnji odmor mjerodavan broj radnih dana u mjesecu (koji varira od mjeseca u mjesec), a ne cijena sata rada koja je KU-om određena u fiksnom iznosu. Nadalje, nalaz i mišljenje Vještak Tkalec d.o.o. od 7. svibnja 2025. sačinjen je sukladno prijedlogu tuženika da se razdoblja u kojima je tužitelj bio na bolovanju na teret HZZO-a u listopadu 2021., rujnu 2022. i listopadu 2022. obračunaju kao da je radio. U Očitovanjima od 7. svibnja 2025. i 2. rujna 2025. vještak je objasnio da oznaka u stupcu 4 (1+10) i oznaka u stupcu 2 ( „broj odrađenih sati“) predstavljaju omaške u pisanju i da ispravno treba stajati (1+9), odnosno „mjesečni fond sati“. Ujedno je zaključio da navedene omaške ništa ne mijenjaju u izračunu.

20. Budući da je Vještak Tkalec d.o.o. u svojim očitovanjima argumentirano otklonio sve prigovore i primjedbe tuženika iz podnesaka od 27. veljače 2025., 7. travnja 2025. i 27. svibnja 202t., da je jasno i i detaljno obrazložio primijenjenu metodologiju obračuna, da je Vještak Tkalec d.o.o. primijenio istu metodologiju koju je primijenio i u predmetu ovog suda poslovni broj Pr-17236/2021 (a koju je tuženik predlagao da se primijeni) te da je iz prethodno obrazloženih razloga obračun iz Očitovanja od 7. svibnja 2025. pravilan, sud je na ročištu 29. listopada 2025. kao nepotreban odbio prijedlog tuženika da se izradi nalaz i mišljenje sukladno njegovom prijedlogu od 26. rujna 2025.

21. Slijedom navedenog, u cijelosti je prihvaćen nalaz i mišljenje Vještak Tkalec d.o.o. od 7. svibnja 2025., jer je isti sačinjen stručno, objektivno, sukladno dokumentaciji u spisu i sukladno čl. 81. ZR-a.

22. Tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva postavio sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju Vještak Tkalec d.o.o., slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i tužitelju dosuditi bruto iznos od 938,71 eureur, kao pod točkom I. izreke presude.

23. Na pojedine mjesečne iznose tužitelju su zatezne kamate dosuđene od 11- og u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno čl. 92. stavak 3. ZR-a i čl. 29. st. 1. ZOO- a.

24. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate na članku 3. ZID ZOO-a („Narodne novine“, broj: 78/15.).

25. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07- 21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP- a) te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., u daljnjem dijelu teksta: OT/23) prema vrijednosti predmeta spora konačno preciziranog tužbenog zahtjeva.

27. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe (75 bodova prema Tbr. 7/1 OT/23), sastava podnesaka od 18. rujna 2024., 20. veljače 2025. i 11 rujna 2025. (po 75 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23) te pristupa na ročište 2. listopada 2024., 21. studenog 2024., 16. travnja 2025., i 29. listopada 2025. (po 75 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23) što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% ukupno iznosi 1.500,00 eur. Navedenom iznosu valjalo je pribrojati troškove financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eur, pa je tužitelju je na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 1.800,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

28. Tuženik je izgubio u sporu, pa je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbijen u cijelosti, kao pod točkom IV. izreke presude.

29. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika