Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

[adresa], LC

Poslovni broj: P-642/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužitelja STS-tech društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i usluge, OIB 90603451829, Ulica svetog Josipa Radnika 4, 40315 Mursko Središće zastupanog po punomoćniku Goranu Ružiću, odvjetniku iz ZOU Goran Ružić i Tin Ružić,odvjetnici u Čakovcu protiv tuženika HC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Bojanu Bacingeru,odvjetniku u Čakovcu, radi isplate, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 28.listopada 2025. u nazočnosti z.z. tužitelja uz punomoćnika i tuženika uz punomoćnika, dana 10.prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Tuženik FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je isplatiti tužitelju trgovačkom društvu STS-tech d.o.o. Mursko Središće, Ulica Sv. Josipa Radnika 4, OIB: 90603451829, iznos od 2.952,52 eura sa zakonskom zateznom kamatom računatom od dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je naknaditi tužitelju trgovačkom društvu STS-tech d.o.o. Mursko Središće, Ulica Sv. Josipa Radnika 4, OIB: 90603451829 parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom računatom od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe. „

II.Tužitelj trgovačkom društvu STS-tech d.o.o. Mursko Središće, Ulica Sv. Josipa Radnika 4, OIB: 90603451829 dužan je nadoknaditi tuženiku [adresa] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.687,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom računatom od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je tuženik bio zaposlenik tužitelja na radnom mjestu zavarivača od 6.ožujka 2022. do 17.siječnja 2023. temeljem Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 3.3.2023. U rujnu 2022. tuženik je izrazio želju i zamolio direktora tužitelja da se educira u svojoj struci kako bi mogao napredovati u poslu na bolje radno mjesto za koje je potrebna viša kvalifikacija i koje je bolje plaćena. Dogovoreno je da će tuženik otići na edukaciju u Hrvatsko društvo za tehniku zavarivanja u Zagrebu za Međunarodnog tehničara za zavarivanje. Tuženik je započeo s edukacijom sukladno dogovoru, a u siječnju 2023. tužitelj mu je ponudio da dio radnog vremena provede na novom radnom mjestu organizatora proizvodnje – lansera kako bi se upoznao s načinom rada za to radno mjesto za koje je prije početka specijalizacije izrazio želju. Tuženik je bez obrazloženja odbio ponudu tuženika i jednostrano prekinuo daljnju edukaciju, te je obavijestio tužitelja da želi raskinuti Ugovor o radu. Predao je tužitelju pisanu obavijest o namjeravanom otkazu s danom 16.1.2023.godine, te je inzistirao na prestanku radnog odnosa bez otkaznog roka. Stoga je tužitelj 17.1.2023. sklopio s tuženikom Sporazum o prestanku ugovora o radu sa svrhom da tuženika može što prije odjaviti kako mu ne bi nastali dodatni troškovi. Tužitelj je snosio trošak tuženikove specijalizacije koji je ukupno iznosio 4.920,87 eura, time da je do 15.9.2022. platio iznos od 2.952,52 eura koliko je iznosio trošak razmjernog dijela specijalizacije tuženika. Za vrijeme trajanja specijalizacije tuženik je imao na raspolaganju službeno vozilo tužitelja s plaćenim gorivom i troškovima cestarine za korištenje auto ceste, time da mu je tužitelj i u vrijeme kada je tuženik pohađao specijalizaciju uredno obračunavao radne sate, kao da je bio na radnom mjestu i iste mu je uredno platio. Tuženik je s radnog mjesta u 2022.godini izostao ukupno 34 radna dana , a u 2023. godini tri radna dana. Ukupan trošak koji je tužitelj isplatio tuženiku s osnove plaće za sve one dane koje je proveo na specijalizaciji , a ne na radnom mjestu iznosi 2.525,21 euro bruto. Tužitelj ovom tužbom ne potražuje od tuženika navedene troškove, ali iste navode jer su to realni troškovi koje je tuženik neosnovano prouzročio tužitelju. Dana 18. siječnja 2023. tužitelj je dopisom pozvao tuženika na dobrovoljno plaćanje troškova specijalizacije, a na što se tuženik očitovao po punomoćniku dopisom od 3.veljače 2023. , te je otklonio mogućnost dobrovoljnog plaćanja. Slijedom navedenog tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.952,52 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, kao i da mu nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu, i postavljeni tužbeni zahtjev kako po osnovi, tako i po visini. Tuženik navodi da je nejasno temeljem koje osnove tužitelj potražuje isplatu predmetnog iznosa da li se isto odnosi na naknadu štete koja je poslodavcu nastala za vrijeme rada tuženika kod poslodavca ili temeljem navodnog usmeno sklopljenog dogovora koji tuženik odlučno odbacuje. Nesporno je da je tuženik bio zaposlenik tužitelja na radnom mjestu zavarivača od 3.3.2022. do 17.1.2023. godine temeljem Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 3.3.2023. Tuženik izričito osporava da bi postojao ikakav sporazum između tužitelja i tuženika u vezi edukacije ili školovanja tuženika. Tuženik se već samostalno educirao i doškolovao od 2020.godine, te je završio program obrazovanja za elektrotehničara s 15.6.2022. Predmetni ugovor o radu sklopio je na izričit nagovor poslodavca odnosno direktora tužitelja GC, time da nakon zasnivanja radnog odnosa tuženik nikad nije izrazio želju za dodatnim educiranjem već je to isključio bila želja poslodavca. Tuženik se poziva na odredbu čl. 51.st.1. i čl.86. st.4. Zakona o radu. Tužitelj i tuženik su dana 17.1.2023. sklopili Sporazum o prestanku ugovora o radu. Ugovorne strane sporazumom trebaju u cijelosti urediti sva pitanja koja proizlaze iz njihovog ugovornog odnosa kao što je : datum prestanka ugovora o radu, način plaćanja eventualno nepodmirenih obveza poslodavca prema radniku, način podmirenja eventualnih obveza radnika prema poslodavcu. Stoga nije jasno iz kojeg razloga ukoliko tužitelj ima kakva potraživanja prema tuženiku, isto nije uređeno u samom sporazumu. Navodi da ukoliko bi eventualno tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan da se troškovi obrazovanja i edukacije priznaju kao troškovi koji ulaze u poreznu olakšicu čime se smanjuje osnovica poreza na dobit, kada su navedeni troškovi povezani s obavljanjem djelatnosti poduzeća. Slijedom navedenog tužitelj ne može tražiti predmetnu isplatu jer je iskoristio pravo na odbitak poreza.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme ( list 4 i 5 spisa), podnesak tuženika ( list 6 spisa), Sporazum o prestanku ugovora o radu ( list 7 spisa), podnesak Hrvatskog društva za tehniku zavarivanja ( list 8 spisa), podnesak tužitelja od 18.siječnja 2023. ( list 9-10 spisa), očitovanje tuženika ( list 11- 12 spisa), sređenu tužbu ( list 18-20 spisa), odgovor na tužbu ( list 23-27 spisa), dopis Hrvatskog društva za tehniku zavarivanja (list 42 spisa), te su saslušani svjedoci, zakonski zastupnik tužitelja i tuženik.

4. Svjedok MC je izjavio da je bio zaposlenik tužitelja, da poznaje i tuženika i da je u dobrim odnosima i s jednim i drugim. Prema njegovim saznanjima tuženik se zaposlio kod tuženika preko prijatelja koji je bio voditelj proizvodnje, BC, te je kod tuženika radio kao varioc. Tužitelj ga je zamolio i uputio u školu, time da on ne zna o kakvoj se školi radi, a na školovanje je bio upućen još jedan djelatnik tužitelja čijeg se prezimena nije mogao sjetiti. Zna da tuženik nije bio baš zainteresiran za tu školu, da su ga nagovarali od strane tužitelja, da su ga upućivali na lošija radna mjesta od onog na koji je došao raditi u firmu. Tri dana tijekom tjedna tuženik i taj drugi zaposlenik su bili na školovanju, čini mu se u Zagrebu, a dva dana su radili u firmi. Čuo je da je tuženiku obećano neko bolje radno mjesto, kontrola varioca odnosno nešto s izmjerama. Čuo se je sa tuženikom nakon što je isti otišao iz firme, time da mu je tuženik kazao da je završio edukaciju, te da je dio edukacije sam financirao, time da on, svjedok, ne zna u kojem iznosu.

5. Svjedok DC je izjavio da poznaje tuženika jer su oboje radili kod tužitelja, te da je upoznat s time da je firma uputila tuženika na školovanje i da su mu obećali platiti isto. Misli da je tuženik bio zainteresiran za doškolovanje i da ga je završio time da mu firma nije sve platila već je dio platio sam. Nije se mogao iskazati da li je to bilo u vrijeme dok je tuženik još bio u radnom odnosu kod tužitelja ili nakon što mu je radni odnos prestao. Firma je tuženiku ponudila bolje radno mjesto ako završi školovanje odnosno radilo se o radnom mjestu ispitivača zavarivanja. Misli da su na specijalizaciju bila upućena još jedan ili dva djelatnika tužitelja, sve na inicijativu poslodavca. On više nije zaposlenik kod tužitelja.

6. Svjedok VC je izjavio da je on bio zaposlen kod tužitelja gdje se upoznao sa tuženikom. Upoznat je s time da je tuženik upućen na specijalizaciju, time da to tuženik nije tražio već je upućen od strane poslodavca. Tuženik je htio ići na tu specijalizaciju i nije joj se protivio. Specijalizaciju je završio nakon što mu je prestao radni odnos kod tužitelja. Do prekida radnog odnosa došlo je stoga što mu je tužitelj obećao veću plaću kad krene na specijalizaciju i nakon toga dok završi istu, ali tuženik nije dobivao veću plaću, već ga je razmještao po raznim radnim mjestima. Koliko zna tuženik je platio dosta od troškova specijalizacije. Za vrijeme trajanja specijalizacije tuženik je izbivao s radnog mjesta po tri dana u tjednu, ponekad i četiri.

7. Svjedok RC je izjavila da zna da je tuženik bio zaposlen kod tužitelja u isto vrijeme kad je ona tamo radila kao administrator. Upoznata je da je tuženik u drugom mjesecu 2023. dao otkaz. Koliko zna tuženik je izrazio želju da doškolovanjem što nije čula od njega već od GC koji je bio poslovođa. Zna da je doškolovanje trajalo od 9.mjeseca 2022. do 1.mjeseca 2023., ne zna da li je tuženik pohađao specijalizaciju, a zna da je ispit trebao polagati nakon završene edukacije, time da ne zna da li je pristupio na ispit. S tuženikom nije sklopljen nikakav ugovor vezano uz specijalizaciju. Polazio je specijalizaciju za zavarivača. Točno je da je tuženik premješten na radno mjesto organizatora proizvodnje u čije radne zadatke spada organizacija rada i nema nikakve veze sa zavarivanjem. Nije sklopljen ugovor o premještaju na radno mjesto organizatora proizvodnje. Ugovor je trebao biti sklopljen sa tuženikom nakon što završi specijalizaciju i to za radno mjesto zavarivača. Kada je tuženik iskazao želju za raskidom ugovora o radu prilikom razgovora o tome nije bilo govora o troškovima specijalizacije.

8. Svjedok CC je izjavio da tuženika poznaje od ranije, te da je s njim razgovarao prije nego što se tuženik zaposlio kod tuženika. Tom prilikom tuženik mu je kazao da se vratio iz inozemstva gdje je radio, i da traži novi posao zavarivača. Tužitelj je trebao taj profil, pa mu je kazao da može doći k njima, a tuženik ga je ispitivao za specijalizaciju za zavarivanje, za koju je bio zainteresiran. Predložio je direktoru da razgovara sa tuženikom, i bio je nazočan tom razgovoru, a tom prilikom je tuženik kazao da je zainteresiran za radno mjesto zavarivača i za specijalizaciju. Naknadno je direktor s tuženikom dogovarao uvjete specijalizacije, te zna da je tuženik krenuo na specijalizaciju, no ne zna da li je istu završio. Upoznat je time da je tuženiku ponuđeno da dio radnog vremena provede na radnom mjestu organizatora proizvodnje jer je bilo predviđeno da kad završi specijalizaciju bude organizator grupi zavarivača. Tuženik je počeo obavljati poslove organizatora proizvodnje ali je došlo do njegovog nezadovoljstva glede satnice, te mu je kazao da se strpi dok ne završi specijalizaciju kako bi imao osnov za pregovore glede povećanja satnice. Nakon nekog vremena tuženik je dao otkaz.

9. Svjedok IC, direktor tužitelja, je izjavio da je na razgovoru za posao dana 1.3.2022. tuženik izrazio želju da se školuje. U vrijeme razgovora za posao tuženik je već polazio edukaciju za strojarskog tehničara, te je bilo riječi o tome da kad završi tu edukaciju da postoji mogućnost da se uputi na edukaciju za tehničara za zavarivanje. Tuženik je htio napredovati, htio je veću plaću koju mu on nije mogao dati za radno mjesto na kojem se nalazio, već je bilo riječi ako završi predmetnu specijalizaciju da će dobiti novo radno mjesto s većom plaćom. Pretpostavlja da su se ti razgovori vodili tijekom ljeta 2022. O specijalizaciji nisu sastavljali nikakav pisani ugovor. Osim tuženika na specijalizaciju je bio upućen još jedan djelatnik iz firme. Tuženik je sam potpisao prijavnicu za taj tečaj. Prva rata za specijalizaciju iznosila je 60 % od ukupne cijene, a radilo se o iznosu od 2.952,52 eura. Specijalizacija je počela 28.9.2022. i trebala je trajati do 3.mjeseca 2023. dok je ugovor o radu raskinut 16.1.2023. U sporazumnom raskidu ugovora o radu nije bila navedena obveza vraćanja troškova specijalizacije jer su kolegice to provjerile i kazale da za to ne postoji zakonski osnov jer nije sklopljen pisani Ugovor o specijalizaciji. Nije tražio da tuženik odradi otkazni rok s obzirom da bi to moglo stvarati daljnje probleme već je s tuženikom kao i s drugim radnicima koji su davali otkaz sklapao sporazumni otkaz ugovora o radu. Za troškove specijalizacije koristio je pravo na odbitak od pred poreza. Iznos iz tužbe uključuje i PDV.

10. Tuženik FC je izjavio da mu se čini da je oko mjesec dana prije specijalizacije firma trebala ljude za navedene poslove nakon specijalizacije i on je to prihvatio jer se radilo o potrebama firme. Na specijalizaciju je uz njega išao još jedan djelatnik firme, a koliko je čuo neki od djelatnika su to odbili. Navedeno je da postoji mogućnost boljeg radnog mjesta nakon završene specijalizacije. Za vrijeme polaženja specijalizacije dva dana je radio, tri dana je bio na specijalizaciji, dok je tijekom 12.mjeseca 2022. i 1.mjeseca 2023. bio na specijalizaciji samo tri dana. Preostali dio troškova za specijalizaciju je snosio on sam. Specijalizacija je trajala do čini mu se 6.mjeseca ( 2023. ). Glede problema na poslu izjavio je da je bio premještan na različite poslove koji nisu imali veze sa strukom zbog koje je išao u školu , a niti s prijašnjim poslovima zbog kojih se zaposlio. Iznosio je prigovore na to voditelju proizvodnje Bobičanec CC koji ga je ignorirao. Kada je s direktorom razgovarao o otkazu i kada je sklopljen sporazumni otkaz nije s njim razgovarao o specijalizaciji, o troškovima specijalizacije , niti o povratu novca. Nije postojao nikakav pisani ugovor o doškolovanju, a glede prijavnice koju je direktor spomenuo vezano uz specijalizaciju naveo je da je morala biti potpisana od njega osobno, odnosno da je nitko drugi nije mogao potpisati. Kada je bio upućen na doškolovanje rečeno je da će troškove snositi firma. Nastavio je sa doškolovanjem, s obzirom da je isto započeo, pa je isto htio i dovršiti. Dovršenje takve specijalizacije daje mogućnost nekog drugog posla. Na novom radnom mjestu se dvije godine trebao dokazivati , te je tada došao do pozicije kontrolera , time da radi i druge stvari koje nemaju veze sa predmetnom specijalizacijom.

11. Nakon dovršenog postupka utvrđeno je

- da se tuženik zaposlio kod tužitelja 3.ožujka 2022. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3.3.2022., te da mu je radni odnos kod tužitelja trajao do 17.siječnja 2023. ,

- da između tužitelja i tuženika nije sklopljen pisani ugovor o specijalizaciji,

- da je tuženik 16.1.2023. dostavio podnesak tužitelju u kojem navodi da daje otkaz s danom 16.1.2023.,

- da je dana 17.1.2023. između tužitelja i tuženika zaključen Sporazum o prestanku ugovora o radu s danom 17.1.2023., da radnik nije obvezan odrađivati otkazni rok, te da se radnik obvezuje vratiti poslodavčeva sredstva rada prije prestanka ugovora o radu, te izvršiti primopredaju poslova,

- da iz podneska Hrvatskog društva za tehniku zavarivanja od 15.9.2022. proizlazi da je ispostavljen račun kupcu STS- tech d.o.o. za 2.952,52 eura za sudjelovanje na specijalizaciji za međunarodnog tehničara zavarivanja – IWT 29 za tuženika, te da se radi o prvoj rati,

- da iz podneska od Hrvatskog društva za tehniku zavarivanja od 8.4.2024. proizlazi da je tuženik završio specijalizaciju međunarodnog tehničara za zavarivanje,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka ZC, PC i KC koji su svi bili zaposlenici tužitelja proizlazi da je firma uputila tuženika na školovanje odnosno da tuženik isto nije tražio, time da je firma preuzela obvezu plaćanja troškova doškolovanja,

- da iz iskaza svjedokinje RC proizlazi da je tuženik izrazio želju za doškolovanjem što nije čula od istog, već od GC, kao i da prilikom razgovora o prestanku radnog odnosa nije bilo govora o troškovima specijalizacije,

- da samo iz iskaza svjedoka GC i direktora tužitelja UC da je tuženik tražio da bude upućen na specijalizaciju , da je bio zainteresiran za istu, te da je tijekom specijalizacije bio upućen na radno mjesto organizatora proizvodnje kako bi nakon završene specijalizacije spremno preuzeo radno mjesto za koje je bio predviđen, dok istovremeno iz iskaza svjedoka VC proizlazi da ga je tužitelj za vrijeme specijalizacije razmještao po raznim radnim mjestima što je bio i razlog radi čega je tuženik tražio prestanak radnog odnosa ,a što proizlazi i iz iskaza tuženika.

12. Odredbom čl. 112.st.1. točka 7. Zakona o radu Ugovor o radu prestaje sporazumom radnika i poslodavca.

13. Odredbom čl. 113. ZOR određeno je da Sporazum o prestanku Ugovora o radu mora biti zaključen u pisanom obliku. Sporazum nastaje kao rezultat suglasne i slobodne volje za okončanjem ugovornog odnosa, te ni jedna strana nije dužna pristupiti njegovom prihvaćanju ako to ne odgovara njegovim interesima ili ako nije u potpunosti suglasna s njegovim odredbama. Kod Sporazuma o prestanku ugovora o radu postoji suglasnost radnika i poslodavca o bitnim sastojcima sporazumnog ugovora, te sadržaju prestanka radnog odnosa. Sporazumom bi po mišljenju ovog suda ugovorne strane trebale urediti sva pitanja koja proizlaze iz njihovog ugovornog odnosa kao što je način podmirenja eventualnih obveza radnika prema poslodavcu, te obveza poslodavca prema radniku. Iz Sporazuma o prestanku Ugovora o radu razvidno je da su se ugovorne strane usuglasile da je radnik, ovdje tuženik u obvezi vratiti sredstva rada poslodavca kojima je raspolagao u vrijeme rada kod poslodavca te izvršiti primopredaju poslova. U Sporazumu se ne navodi da bi radnik, ovdje tuženik trebao vratiti troškove edukacije, pa je upitno da li bi tuženik sklopio sporazum o prestanku ugovora o radu da je bilo isto navedeno kao njegova obveza. Ujedno tuženik je tvrdio da je specijalizacija trajala do 6.mjeseca 2023. , dok je tužitelj tvrdio da je trajala do 3.mjeseca 2023. , a nesporno je da je do sporazum o prestanku ugovora o radu došlo 7.1.2023. , dakle da tuženik nije niti mogao završiti predmetnu specijalizaciju u vrijeme kada mu je prestao ugovor o radu kod tužitelja.

14. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je tužba tužitelja neosnovana.

15. Zbog iznijetog je riješeno kao u izreci.

16. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/2023, dalje Tarifa). Tuženiku je priznat trošak punomoćnika i to za sastav odgovora na tužbu ( Tbr.7.t.1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 21.08.2025. ( Tbr.8.t.4. Tarife) u iznosu od 50,00 eura, zastupanje na ročištu dana 6.3.2024., 10.12.2024., 18.3.2025., 7.5.2025., 28.10.2025. ( Tbr. 9.t.1. Tarife) za svako ročište u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude ( Tbr.9.t.3. Tarife) u iznosu od 100,00 eura, pripadajući PDV u iznosu od 337,50 eura, što ukupno iznosi 1.687,50 eura. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 21.8.2025. u iznosu od 200,00 eura s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o primjeni odredbe Tbr. 8.t.4. Tarife.

Čakovec, 10.prosinca 2025.

S u t k i n j a:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun. Goranu Ružiću, odvjetniku iz ZOU Goran Ružić i Tin Ružić,odvj.

2. tuženik po pun. Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu