1

Posl. br. Gž R-321/2022-2             

 

 

 

 

Posl. br. Gž R-321/2022-2             

             

 

U    I M E     R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. C. iz Ž., OIB:…., zastupane po punomoćnici J. F. odvjetnici iz S., protiv tuženika C. osiguranje d.d., Z., OIB:…., zastupanog po punomoćnicima iz OD H. & P. d.o.o.,  odvjetnicima iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika,  izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli,  poslovni broj Pr 617/21 od 14. prosinca 2021., 19. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika C. osiguranje d.d., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli,  poslovni broj Pr 617/21 od 14. prosinca 2021.

 

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

 

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici bruto iznos od 197,58 eur / 1.488,72 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 174,19 eur / 1.312,50 kn.

 

2.Protiv citirane presude, žalbu podnosi tuženik iz žalbenih razloga propisanih   čl. 353. st.1. t.1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91,

 

---------------

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

 

 

91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u nastavku teksta ZPP-a).

 

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.Žalba tuženika nije osnovana.

 

5.Ocjenjujući presudu suda prvog stupnja u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti,  sud prvog stupnja  počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti, kao ni apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

              6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              7.Naime iz stanja u spisu proizlazi u bitnome:

 

              -da je predmet spora zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće zbog nezakonitog umanjenja,

              -da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu koji se primjenjuje od 1. veljače 2008., koji radni odnos je prestao 4. srpnja 2016.,

              -da tuženik nije tužiteljici  od 1. ožujka 2016. uvećavao kod obračuna plaću za 0,5% za svaku godinu radnog staža,

              -da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva tužiteljice,

              -da je iz čl. 2. Ugovora o radu, kojeg je tužiteljica imala sklopljenog s tuženikom, razvidno da će tužiteljica obavljati poslove radnog mjesta Pravni zastupnik; da je  čl.9. istog ugovoreno da će poslodavac za obavljene poslove iz čl. 1. tog Ugovora, isplaćivati radniku osnovnu plaću određenu koeficijentom složenosti 2,8; stalni mjesečni dodatak na plaću koji je jednak za sve radnike; dodatak na plaću u visini od 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; te pravo na stimulativni dio plaće ili godišnjeg bonusa iz posebnih pravilnika koje donosi tuženik. Iz odredbe čl. 10. tog Ugovora proizlazi da radnik ima pravo na povećanu plaću u slučajevima  predviđenim Zakonom, pravilnikom o radu odnosno Kolektivnim ugovorom, a čl. 11. je propisano da će Društvo isplaćivati plaću za prethodni mjesec u pravilu jednokratno, najkasnije do osmog dana u idućem mjesecu za protekli mjesec i da se u slučaju promjene načina isplate plaće, Društvo obvezuje pismeno obavijestiti radnika,

              -da  je iz čl.1. Pravilnika o određivanju stimulativnog dijela plaće radnika u C. osiguranju d.d. (dalje: Pravilnik), razvidno da se istim uređuje način određivanja, obračuna i isplate stimulativnog dijela plaće radnika u društvu C. osiguranje d.d. na radnim mjestima i Generalnoj Direkciji (Središnjica) i radnika na

 

 

 

 

radnom mjestu Asistent direktora Podružnice (dalje: radnici), kojima je promatrano razdoblje zadavanja ciljeva jedan kvartal.

 

              8.Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, prvostupanjski sud osim spomenutog čl. 9. Ugovora o radu, uzima u obzir i čl. 71. Kolektivnog ugovora Granskog sindikata zaposlenik u O. Hrvatske (dalje: KU) ,koji je u primjeni od 1. siječnja 2016., kojim je u čl. 71. propisano da se plaća radnika sastoji i od dodatka na plaću s osnova radnog staža koji se obračunava do 31. ožujka 2016., kao i sadržaj Pravilnika koji je u primjeni od 1. travnja 2016., te sadržaj čl. 9. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14 i dr., dalje: ZR/14).

              Temeljem toga, sud prvog stupnja zaključuje da se za tužiteljicu primjenjuje najpovoljnije pravo, što da je u konkretnom slučaju čl.9.  Ugovora o radu, posljedično čemu je stava da ovdje ne dolaze u  primjenu odredbe Kolektivnog ugovora i drugih akata tuženika, prema kojima tužiteljica ne bi imala pravo na zatraženu razliku.

              Nastavno navedenom, prvostupanjski sud je stajališta da je osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu utužene razlike, pa kako je visina zahtjeva nesporna, to odlučuje kao u točki I. izreke presude, a o troškovima odlučuje u točki II. izreke odlučuje primjenom čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a.

 

              9.1.Pravno neutemeljenim drži ovaj sud žalbene tvrdnje tuženika kojima pobija pravilnost primjene materijalnog prava,upirući na ranije spomenuti čl. 71. KU, kojim se ograničava pravo na dodatak s osnova radnog staža.

              Ovo iz razloga, jer kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja, u konkretnoj pravnoj situaciji i po uvjerenju ovog suda, glede prava tužiteljice na dodatak za godine staža za utuženi period, dolazi u primjenu čl. 9. Ugovora o radu, a ne čl. 71. KU  i to primjenom čl. 9. st.3. ZR-a, dakle načela primjene povoljnijeg prava za tužiteljicu kao radnika tuženika u utuženom razdoblju.

 

              9.2.Pogrešnim drži ovaj sud stav tuženika i u dijelu u kojem smatra da se na tužiteljicu primjenjuje Pravilnik.

Naime, u svezi toga, skreće se pažnja tuženiku da obzirom na materiju koji isti uređuje, te činjenicu da iz stanja u spisu nije ni na koji način razvidno da bi traženi dodatak s osnova radnog staža predstavljao stimulativni dio plaće, da je sadržaj spomenutog Pravilnika, u konkretnom slučaju prema ocjeni ovog suda, u potpunosti pravno irelevantan za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, budući nije ni u kakvoj vezi s utuženim dodatkom.

 

10.Kako je među strankama nesporno da tužiteljici za utuženi period nije bio isplaćivan utuženi dodatak, a isti tužiteljici pripada, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, to se odluka suda ukazuje u potpunosti pravilnom i utemeljenom na zakonu.

 

11.Obzirom na prednje, pravilnom smatra ovaj sud i odluku o parničnom trošku.

 

12.Zbog svih iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

 

 

 

13.Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

 

U Rijeci, 19. listopada 2023.

 

 

                    Sutkinja

                                                                                                                      Svjetlana Pražić, v.r.