Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-178/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić-Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov-Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Domagoju Rukavini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar Špehar & Rukavina j.t.d. iz Zagreba, Masarykova 7, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 959/2022-32 od 20. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-959/2022-32 od 20. svibnja 2025. u točki I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.550,00 eura za zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u dosuđenom iznosu od 350,00 eura za period od 10. lipnja 2020. pa do 20. svibnja 2025.

3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.990,00 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

4. U točki IV. Izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

5. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da izreka presude proturječi razlozima presude, presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, odnosno odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupku. U žalbi navodi da do ozljede tužiteljice nije došlo prilikom obavljanja radnog zadatka za poslodavca, već nevezano za radni proces "prilikom odlaska iz ureda uslijed udarca staklenih vrata" što jasno upućuje da se u konkretnom slučaju odgovornost poslodavca ne prosuđuje prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 dalje ZZR) odnosno čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO). U prilog tome ukazuje na sadržaj tiskanice "Prijava ozljede na radu" točku 38. pod "uzrok ozljede" gdje je navedeno da je uzrok ozljede "postupanje radnika koje nije povezano s procesom rada i radno-pravnim aktivnostima vezanim uz poslove na kojima je radnik zaposlen."

7. Što se tiče pozivanja suda na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 9. ožujka 2020. ukazuje da priznanje tužiteljici ozljede na radu prilikom odlaska s posla u upravnom postupku, omogućava tužiteljici ostvarenje određenih prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, dok ni na koji način ne obvezuje poslodavca u smislu odštetne odgovornosti prema djelatniku za ozljede zadobivene "prilikom odlaska i dolaska s posla". U smislu navedenog, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o ozljedi zadobivenoj na radu prilikom obavljanja radnog zadatka ili u vezi sa radom, tuženik kao osiguratelj odgovara po načelu krivnje iz odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a. Smatra da je šteta nastala bez krivnje poslodavca, odnosno tuženika kao osiguratelja, jer niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi se radilo o neispravnim vratima uslijed kojih je došlo do ozljeđivanja tužiteljice. Štoviše, u svom iskazu tužiteljica je i sama potvrdila da je na dnevnoj bazi prolazila kroz predmetna vrata, dakle, bila je upoznata s načinom funkcioniranja tih duplih staklenih vrata, a nije se niti izjasnila da bi predmetna vrata bila oštećena, neispravna. Uostalom, iz obrazloženja odluke se ne razabire o čemu se sastoji krivnja poslodavca tužiteljice, odnosno osiguranika tuženika.

8. Tuženik navodi, čak i u slučaju kad bi se predmetno ozljeđivanje valoriziralo primjenom načela objektivne odgovornosti po osnovi ozljede na radu, iz iskaza tužiteljice može se zaključiti da je do ozljeđivanja došlo upravo zbog nepažljivog postupanja, kretanja tužiteljice s biciklom kroz sporna vrata kroz koja je uostalom redovito prolazila, koji nisu bila neispravna, što također dostatno upućuje na oslobođenje od odgovornosti poslodavca primjenom odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO-a. Navodi da sud u obrazloženju pobijane odluke ne pojašnjava o kakvom se to propustu u organizaciji radnog procesa od strane poslodavca uopće radilo, a koji je uzročno posljedično doveo do ozljeđivanja tužiteljice i odgovornosti tuženika kao osiguratelja u smislu odredbe čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR) i čl. 1063. ZOO-a. Ukazuje na sadržaj rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 9. ožujka 2020. iz kojeg proizlazi da je tužiteljica u pisanoj izjavi decidirano navela "prilikom otvaranja duplih vrata, na ulazu pored sebe držala je bicikl, osjetila je vrtoglavicu, a jedan dio vrata ju je poklopio. Pala je na stepenice, dočekala se na desnu ruku i oba koljena, nakon čega je zatražila liječničku pomoć." Konačno, tuženik ukazuje da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. ZOO-a jer je tužiteljici dosuđena previsoka novčana naknada s obzirom na težinu ozljede, medicinsku dokumentaciju i ocjenu kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete. Osporava i dosuđeni tijek kamata.

9. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

10. Odgovor na žalbu nije podnesen.

11. Žalba nije osnovana.

12. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

13. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih povreda.

14. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete uslijed ozljede na radu.

15.U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena u Gradu Zagrebu, Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom,

- da je tužiteljica dana 30. kolovoza 2019. prilikom odlaska s posla pretrpjela ozljedu na radu na način da je uslijed udarca kliznih vrata prilikom izlaska iz poslovne zgrade na lokaciji Nova cesta 1, pala,

- da je tužiteljica ozlijeđena prilikom izlaska iz radnog mjesta,

- da je tužiteljica kritične zgode na isti način kao i ranije prošla kroz staklena vrata koja nemaju graničnik te se kreću i nakon što osoba prođe tim vratima,

- da je tužiteljica prolazila biciklom, vrata je pustila nakon što je prošla kroz njih, a s obzirom da se ista i dalje kreću, tužiteljicu su vrata udarila s leđa,

- da je tužiteljica uslijed udarca pala na tlo zajedno s biciklom te doživjela ozljedu desne šake te zadobila udarac u koljena,

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila unutar zglobni prijelom donjeg dijela desne palčane kosti – prijelom u području desnog ručnog zgloba, liječenje koje ozljede je provedeno konzervativno uz nošenje imobilizacije, redovne kontrole, RTG praćenja te dugotrajnu fizikalnu terapiju,

- da je tužiteljica trpila fizičke bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabog intenziteta 56 dana,

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah koji je bio jak i kratkotrajan, a potom sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i lakog intenziteta 25 dana,

- da je ozljeda tužiteljice dovela do trajnog smanjenja životne aktivnosti u opsegu od 10% koje se očituju u ograničenoj pokretljivosti desnog ručnog zgloba te povremenim bolovima u desnom ručnom zglobu prilikom dužeg rada desnom dominantnom rukom, tegobama kod dizanja i nošenja imalo težeg tereta u desnoj ruci,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć nestručne osobe u trajanju od 40 dana po 2 sata dnevno te još 20 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, a uzimajući u obzir da je tužiteljica dešnjakinja.

16. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da odgovornost tuženika proizlazi iz odredbe čl. 965. st. 1. ZOO-a, a tuženik nije dokazao da postoje ekskulpacioni razlozi koje je mogao istaći kao i tužiteljičin poslodavac i tuženikov osiguranik, kao niti doprinos tužiteljice šteti, dok je tužiteljica dokazala da je do ozljede došlo na radu, za što postoji odgovornost tuženikova osiguranika u smislu odredbe čl. 25. st.1. ZZR-a u vezi s čl. 111. ZR-a.

17. Polazeći od odredbe 1100. u vezi s čl. 19. ZOO-a, vodeći računa o težini zadobivene ozljede, intenzitetu i trajanju pretrpljenih boli i stranih, stupnju smanjenja životne aktivnosti kao kvalifikatornih elemenata za ocjenu povrede prava osobnosti na tjelesno i društveno zdravlje, sud prvog stupnja s osnove neimovinske štete tužiteljici je priznao iznos od 1.700,00 eura po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova, iznos od 1.000,00 eura po kriteriju pretrpljenog straha, te iznos od 1.500,00 eura po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti.

18. Polazeći od odredbe čl. 1095. st. 1. i 2. ZOO-a s osnove tuđe pomoći dosudio je iznos od 350,00 eura vodeći računa da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 100 sati, te cijenu u iznosu od 3,50 eura po satu pružene tuđe pomoći i njege.

19. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužiteljici priznaje zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 10. lipnja 2020., a dok zateznu kamatu na iznos imovinske štete priznaje od dana donošenja prvostupanjske presude, sve pozivom na odredbu iz čl. 1103. ZOO-a, čl. 1089 st. 2. ZOO-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

20. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo.

21. Prema odredbi čl. 25. ZZR-a ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. (st.1.) Poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. (st.2.).

22. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđenje suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju radi o ozljedi na radu. Naime, odredbom čl. 3. st. 1. toč. 14. ZZR-a propisano je da je ozljeda na radu ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojem obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da se štetni događaj dogodio u zgradi u kojoj se nalazi ured u kojem tužiteljica radi i to prilikom odlaska s posla. Dakle, radi se o ozljedi koju je tužiteljica pretrpjela u vezi s radom i to u prostoru koji su koristili i tužiteljica i ostali zaposlenici osiguranika tuženika, tako da je pravilna ocjena suda prvog stupnja da se radi o ozljedi na radu u smislu odredbe čl. 3. st.1 toč. 14. ZZR-a.

23. U konkretnom slučaju tužiteljica je bicikl držala na mjestu na kojem se ostavlja bicikl u stubištu same zgrade. Prilikom odlaska s posla lijevom rukom je otvorila krilo vrata prema van, bicikl je bio pored tužiteljice s desne strane, držala ga je desnom rukom, provela je bicikl vani, prošla kroz vrata. Vrata je pustila u trenutku kad je prošla kroz vrata, a kako se vrata i dalje kreću, udarila su tužiteljicu u leđa uslijed čega je ista pala. Takvo postupanje tužiteljice i prema ocjeni ovog suda ne predstavlja postupanje u kojem je tužiteljica zanemarila i onu pažnju koja se može očekivati od svakog prosječnog čovjeka odnosno ne predstavlja postupanje s krajnjom nepažnjom tako da tužiteljica, sukladno odredbi čl. 25. st.2. ZZR-a u vezi s čl. 1092. i čl. 1106.

ZOO-a nije doprinijela nastanku štete.

24. Prema odredbi čl. 965. st. 1. ZOO-a u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji dogovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Dakle, obveza osiguratelja za isplatu naknade po polici osiguranja od odgovornosti postoji tek ako postoji odgovornost osiguranika i u opsegu osiguranikove odgovornosti, ali najviše do ugovorenog iznosa osigurateljeve obveze.

25. Budući da je utvrđena odgovornost poslodavca-osiguranika po polici osiguranja od odgovornosti, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je njegova osiguratelja obvezao na isplatu naknade štete.

26.U odgovoru na žalbene navode tuženika, treba reći da nije odlučan sadržaj prijave ozljede na radu u kojem se navodi da uzrok ozljede je izvan procesa rada, kada je u provedenom postupku utvrđeno da se radi o ozljedi na radu u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 14. ZZR-a.

27. Pritom nije odlučno da je poslodavac postupio po svim propisima koji reguliraju problematiku zaštite na radu jer poslodavac pod navedenim pretpostavkama odgovara za štetu ukoliko do štete nije došlo namjerno ili krajnjom nepažnjom radnika, što predstavlja ekskulpacijski razlog iz odredbe čl. 25. st. 2. ZZR-a.

28. U odnosu na visinu štete pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 1100. u vezi s čl. 19. ZOO-a, vodeći računa o težini zadobivenih ozljeda, intenzitetu i trajanju pretrpljenih boli i straha, stupnju smanjenja životne aktivnosti kao kvalifikatornih elemenata za ocjenu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kad je tužiteljici s osnove neimovinske štete priznao iznos od 1.700,00 eura po kriteriju pretrpjelih fizičkih bolova, iznos od 1.000,00 eura po kriteriju pretrpljenog straha te iznos od 1.500,00 eura po kriteriju pretrpljenih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, dakle, ukupno s osnove neimovinske štete iznos od 4.200,00 eura. Naime, stupanj smanjenja životne aktivnosti, i pojavni oblici u kojima se to smanjenje svakodnevno očituje, kao i životna dob tužiteljice, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti upravo u iznosu od 1.500,00 eura.

29. Polazeći od odredbe čl. 1095. st. 1. i 2. ZOO-a s osnove tuđe pomoći pravilno je dosuđen iznos od 350,00 eura vodeći računa da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 100 sati te cijenu jednog sata nestručne pomoći u iznosu od 3,50 eura po satu.

30. Pravilno je sud prvog stupnja dosudio zateznu kamatu na imovinsku štetu od dana donošenja odluke sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a dok je na iznos naknade neimovinske štete zateznu kamatu dosudio od dana podnošenja zahtjeva sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a te čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

31. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, u točki I. i III. izreke a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

32. Presuda suda prvog stupnja u točki II. i IV . izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan