REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-692/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj FV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marta Licul, odvjetnica u Labinu, Rudarska 5 F, i tuženik NV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Filip Sulić, odvjetnik u Zagrebu, Zadarska 77, radi predaje u posjed, nakon održanog pripremnog ročišta i glavne rasprave zaključene 30. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, tuženika i njegovog punomoćnika, 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed traktor marke: Massey Ferguson, tip vozila: MF 135, boja vozila: crvena, broj šasije: [broj šasije] 29423, oblik karoserije: otvoren, država proizvodnje: Njemačka, vrsta motora: dizel, snaga motora u Kw: 30, radni obujam motora u cm3: 2460, godina proizvodnje: 1967, mjesta za sjedenje: 1, broj motora [broj motora] 1E; ključeve traktora i Ugovor o kupoprodaji traktora zaključen između IV iz [adresa], kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, ovjerenog kod javnog bilježnika Branke Rački iz Svetog Ivana Zeline, broj OV-2578/99 dana 20. kolovoza 1999.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka isplatom 789,82 eura (sedamsto osamdeset devet eura i osamdeset dva centa) sa zateznim kamatama od 10. prosinca 2025. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, za iznos od 19,91 eura sa zateznim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. siječnja 2023. protiv tuženika podnio tužbu (str. 1–4) radi predaje u posjed traktora Massey Ferguson 135 (boja crvena, oblik karoserije otvoren, broj motora [broj motora] 1E; dalje: traktor), zatim ključeva traktora i ugovora o kupoprodaji traktora zaključenog između AV kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, ovjerenog kod javnog bilježnika Patricije Pucić iz [adresa]. U tužbi je u bitnome naveo:

– da je traktor kupio od prodavatelja AV prije 20-ak godina na temelju o kupoprodaji ovjerenog kod javnog bilježnika Patricije Pucić u [adresa] te mu je tada prodavatelj predao traktor u posjed, a tužitelj je prodavatelju u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu

– da je otada tužitelj bio u samostalnom i neposrednom posjedu traktora

– da se traktor danas nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika, tužiteljevog brata, te tužitelj nema pristup do traktora s obzirom na to da je tuženik ogradio i zaključao pristup navedenoj nekretnini

– da se ključevi predmetnog traktora kao i ugovor o kupoprodaji nalaze također u posjedu tuženika

– da je tužitelj zatražio od javnog bilježnika Patricije Pucić iz [adresa] presliku ugovora o kupoprodaji, ali zbog roka čuvanja (3 godine) da više nije dostupna

– da je tužitelj u vrijeme kada je kupio traktor živio s majkom pok. MV, kod koje se nalazio ugovor o kupoprodaji, te da je traktor uvijek parkiran na istome mjestu

– da je majka stranaka preminula **.**.2022., a da je njezinu kuću ([adresa]) te pripadajuće gospodarske zgrade i sjenik gdje se sada nalazi traktor, dobio tuženik na temelju govora o dosmrtnom uzdržavanju, i tužitelj da nema pristupa na predmetne nekretnine, kao i da je tuženik nakon smrti majke dodatno zatvorio pristup sjeniku u kojem je parkiran traktor te otada odbija predati traktor tuženiku, kao i njegove ključeve te ugovor o kupoprodaji.

2. U odgovoru na tužbu od 22. kolovoza 2024. (str. 44–46) tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Nije osporio da se traktor nalazi u njegovom posjedu, te da je onemogućio tužitelju korištenje traktora, kao i pristup na zemljište tuženika. Nije osporio ni da tuženik raspolaže kupoprodajnim ugovorom kao i ključevima traktora. Osporavanje je obrazložio u bitnome istaknuvši:

– da je tuženik vlasnik traktora (proizvođača Massey-Ferguson Ltd iz Conventry-a, Ujedinjeno Kraljevstvo, model MF 135, crvene boje i otvorenog oblika karoserije te broja šasije „SNMY 29423“)

– da tužitelj kao kupac nije kupio traktor niti od koga, pa tako niti od AV prije 20-tak godina, štoviše da nitko nije kupio opisani traktor „temeljem ugovora o kupoprodaji ovjerenog kod javnog bilježnika Patricije Pucić u Žminju“

– da tužitelj nije isplatio kupoprodajnu cijenu AV, a niti mu je ovaj taj traktor predao u posjed pa tužitelj nema traktor u svom samostalnom i neposrednom posjedu

– da je tužitelj povijesno više puta posuđivao traktor, ali do ove tužbe nije tuženiku isticao ovaj zahtjev (niti bilo koji drugi) predaje stvari vlasniku (uvijek se radilo o posudbi, a predaju isprave kupoprodajnog ugovora nije nikada tražio)

– da za života majke stranaka MV ključevi i kupoprodajni ugovor nisu bili čuvani kod nje, već kod tuženika, a tužitelj je kada je posuđivao traktor, uvijek ključeve tražio od tuženika i vraćao ih njemu, ne pokojnoj majci

– da tuženik odbija tužitelju dalje posuđivati traktor

– da je tuženik taj koji je pristupio AV radi nabave traktora, kao posredniku, a koji je pak pronašao traktor za prodaju u Hrvatskom prigorju, da je tuženik osigurao sredstva za kupnju traktora zamjenom svog automobila za manje vrijedan uz doplatu u novcu, te da je tuženik isplatio cijenu AV kao posredniku i preuzeo traktor

– da je činjenica da je tužitelj naveden kao kupac u ugovoru o kupoprodaji proizašla iz situacije prilikom provedbe kupnje traktora; tada je vladala sloga među braćom te je tuženik zamolio tužitelja da ga odveze do [adresa] radi isplate kupoprodajne cijene za traktor, što je ovaj i učinio; nakon isplate cijene posredniku AV on je zatražio osobnu ispravu radi podataka za unošenje u ugovor, a kako je tuženik zaboravio osobnu ponijeti, njegov brat ovdje tužitelj, dao je svoju, a nakon što je dovezao traktor i uredio da se sklopi ugovor s prodavateljem, posrednik AV je tuženiku predao taj kupoprodajni ugovor na kojem je kao kupac unesen njegov brat, ovdje tužitelj

– da se očito radilo o omašci i tužitelj nikada nije bio stranka pravnog posla, unatoč pogrešnom unosu u ugovor, jer on nije pregovarao, isplatio cijenu niti preuzeo kupljeni traktor, a i kasnije je traktor samo posuđivao

– da je tuženik od stjecanja u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu traktora

3. U daljnjem tijeku postupka, u podnesku od 8. siječnja 2025. (str. 60–63), budući da je tuženik prethodno dostavio u spis predmetni ugovor o kupoprodaji, specificirao je tužbeni zahtjev kao u t. I. izreke presude, te je pojasnio:

– da je tužitelj kontaktirao AV s upitom da li isti ima kopiju ugovora o kupoprodaji koji je naveo da nema i neka provjeri kod javnog bilježnika, pa je tužitelj bez razmišljanja zaključio da je ugovor kod javnog bilježnika u [adresa] jer je kupoprodaja i primopredaja traktora između tužitelja i AV izvršena u [adresa]

– da tužitelj nije nikada bio po traktor u [adresa] niti osobno kontaktirao nikakvu osobu iz [adresa] u pogledu traktora, već je traktor u vrijeme kupnje bio u okolici [adresa] kod AV jer je isti bio stvarni vlasnik, a traktor od ranijeg vlasnika očigledno nije nikada bio prenio na svoje ime

– da je AV osobno pribavio svu papirologiju od svog pravnog prednika, upisanog vlasnika IV te je on kao stvarni vlasnik dogovorio da se predmetni traktor na temelju ugovora o kupoprodaji od upisanog vlasnika IV prenese direktno u vlasništvo kupca, odnosno tužitelja

– da tuženik u vrijeme kupnje predmetnog traktora nije imao financijskih sredstava pa tako nije mogao kupiti traktor

– da su se ključevi traktora uvijek nalazili u traktoru, a traktor je bio parkiran na nekretnini u vlasništvu pokojne majke stranaka, a ne kod tuženika i to sve do kolovoza 2023. kada je tuženik uzeo ključeve te ih zadržao ih kod sebe, nakon čega ga je tužitelj kontaktirao putem SMS poruke, na što se tuženik oglušio te isti nije predao ključeve tužitelju.

4. Očitujući se na navode tužitelja, tuženik je u podnesku od 5. ožujka 2025.

(str. 78–80) u bitnome napomenuo:

– da se tužitelj poziva na ugovor o kupoprodaji u kojem je navedeno da je sačinjen u Sv. Ivanu Zelini, 21. kolovoza 1999., te na kojoj je potpis IV kao prodavatelja javno ovjeren dan ranije, iako sam kroz postupak učestalo navodi da nije on kupio traktor od IV, nego od AV, predstavljajući sudu kupoprodajni ugovor kao fiktivni pravni posao

– da je prema ugovoru o kupoprodaji IV prodao traktor tužitelju, ali tužitelj nema ikakvih saznanja o sadržaju ove isprave, očigledno iz razloga jer je nikada nije vidio, niti vlastoručno potpisao, te joj i sam pobija vjerodostojnost

– da ne postoji „upisani“ vlasnik traktora, jer se ne radi o vozilu iz nekog javnog upisnika, odnosno traktor nije registriran pa se „papirologija“ sastoji samo od kupoprodajnog ugovora i tehničke knjižice, koju tužitelj ne spominje iz razloga jer mu nije poznata kako ju nikada nije vidio (tehnička knjižica ukazuje na njemačko podrijetlo vozila koje je pušteno u promet 17. ožujka 1967., te koje je uvezeno u Republiku Hrvatsku 11. lipnja 1999., dakle dva mjeseca prije isprave kupoprodajnog ugovora kojeg je navodno potpisao tužitelj)

– da iz navedenog logično i uvjerljivo proizlazi da je sporni traktor prvi put korišten u tuzemstvu u obitelji stranaka, tj. da su IV i AV prekupac i posrednik.

5. Sud je u dokaznom postupku pročitao i razgledao isprave iz spisa, i to: fotografije (str. 5–11, 16–19, 30–40), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-1605/22 od 22. svibnja 2023. (str. 12–15), izvatke iz zemljišne knjige (str. 20–23, 64), izvode iz katastarskog plana (str. 24, 65), poruke (str. 25, 41), ugovor o kupoprodaji od 21. kolovoza 1999. (str. 48–51), tehničku knjižicu (str. 81). Nadalje, sud je na ročištima glavne rasprave saslušao svjedoke LV – sestru stranaka, JV – brata stranaka, AV – ranijeg posjednika traktora (zapisnik od 17. rujna 2025., str. 117–121), te svjedoke ČV – suprugu tuženika, SV – izvanbračnu partnericu tužitelja, BV – zajedničkog poznanika stranaka, EV – sestru stranaka, HV – sestru stranaka, CV – brata stranaka, ŠV – sestru stranaka i PV – sestru stranaka (zapisnik od 30. listopada 2025., str. 123–131), a prethodno je saslušao stranke (zapisnik od 14. svibnja 2025., str. 93–100).

5. 1. Od strane tužitelja predloženi dokaz uviđajem uz sudjelovanje vještaka mjernične struke sud nije prihvatio, jer izvođenje tog dokaza (kao i ostalih predloženih koje sud nije izveo, a to je pribavljanje ostavinskog spisa) nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovom predmetu. Sud je sve odlučne činjenice utvrdio na temelju dokaza koje je izveo.

6. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika da mu tuženik preda posjed traktora, zatim ključeve traktora i ugovor o kupoprodaji.

8. Riječ je o vlasničkoj tužbi iz čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV) kojim je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (čl. 162. st. 1. ZV-a).

9. Tuženik nije osporio da se traktor nalazi u njegovom posjedu (kao i ključevi i kupoprodajni ugovor), ali je osporio da je tužitelj vlasnik traktora. Tuženik se, dakle, suprotstavio vlasničkom zahtjevu tužitelja (peremptornim) prigovorom, tako da negira da je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetu spora. Radi se o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije. Tvrdnja je tuženika da je on vlasnik traktora.

10. Glede sporne okolnosti čiji je predmetni traktor, iz rezultata dokaznog postupka, proizlazi:

– da su prema pisanom ugovoru o kupoprodaji motornog vozila od 21. kolovoza 1999., taj ugovor sklopili tužitelj i prodavatelj IV (F 7, Sv. Ivan Zelina) i da je njime tužitelj kupio predmetni traktor za cijenu od 7.000,00 kuna, danas 929,06 eura (prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro)

– da je potpis prodavatelja na ugovoru ovjeren kod javnog bilježnika Branka Račkog iz Sv. Ivana Zelina, te da je ugovor potpisao i tužitelj kao kupac (tako je tužitelj iskazao, što je sud u tom dijelu pozitivno cijenio jer ničime nije dovedeno u sumnju)

– da tužitelj (ali ni tuženik) glede kupnje traktora nije pregovarao s prodavateljem IV, kao i to da traktor nije prodan po cijeni od 7.000,00 kuna (već ondašnjih 5.000,00 maraka) jer to proizlazi iz (u tom dijelu suglasnih) iskaza kako tužitelja, tako i tuženika, ali i svjedoka AV

– da je traktor prilikom kupnje bio u posjedu AV i da je traktor od njega kupljen o čemu su (u tom dijelu) suglasno iskazale obje stranke, kao i svjedoci AV i KV (koji je prema iskazivanju dovezao traktor u Istru za AV kao kupca, i koji je pojasnio na koji način je AV inače vršio preprodaju traktora)

– da se traktor od kupnje nalazi parkiran na istom mjestu (ispod nadstrešnice koja je u posjedu tuženika), kao i da su se sve do utuženog događaja odnosno kada je tuženik ogradio „privatan posjed“, ključevi traktora nalazi na njemu (jer to tuženik nije ni osporio, a tako su suglasno iskazali i svjedoci OV, SV)

– da su traktor koristile obje stranke (jer su tako suglasno iskazale obje stranke, kao i svjedoci OV, ČV, EV i HV).

11. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZV-a, na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZV-a proizlazi da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalni posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Kupoprodaja je kao valjani pravni posao samo pravna osnova (titulus), pa se vlasništvo pokretnine stječe (modus) predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed. Samostalan posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava time ničiju tuđu „višu“ posrednu vlast.

12. Za stjecanje prava je nužno da pravni temelj objektivno postoji. Nije nužno da je to upravo onaj pravni temelj na kojem stjecatelj želio steći. Vezano za citirane zakonske odredbe i pretpostavke za stjecanje prava vlasništva pokretnine, zaključak je suda da je tužitelj uspio dokazati da je na temelju valjanog pravnog posla (onog na kojem je želio steći, a podredno i onog kojeg je sud u ovom postupku utvrdio), a koji je realiziran u cijelosti (na način da je tužitelj ranijem posjedniku AV isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu, a raniji je posjednik predao u samostalan i neposredan posjed traktor tužitelju kao kupcu, stekao pravo vlasništva traktora), i to zato:

– jer su sva saslušana braća i sestre, izuzev ZV, potvrdili da je traktor tužiteljev i da je on isplatio kupoprodajnu cijenu, a to je potvrdila i tužiteljeva (unazad 20 godina) izvanbračna partnerica SV

– jer je i raniji posjednik traktora AV potvrdio da mu je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu i da je tužitelj vlasnik traktora (pa slijedi da je svojim voljnim činom taj posjed predao dalje tužitelju, a tuženik nije dokazao da bi sam imao neko (jače) pravo koje bi ga ovlašćivalo na posjed (suvlasništvo, retencije i slično).

– jer je i KV, zajednički prijatelj stranaka, potvrdio da je traktor kupio tužitelj (od AV, „platio novce i dobio je papire i traktor“).

13. Tuženik je tvrdio da je traktor on „kupio“, ali nije predočio ugovor ili kakav drugi pisani dokaz (primjerice o uplati). Glede personalnih dokaza, za dokazivanje svojih navoda predložio je saslušanje supruge ČV i sestre ZV (na okolnost da je svekar ZV posudio novce tuženiku za traktor), čije iskaze sud nije prihvatio, kraj činjenice da je prihvatio (brojnije) iskaze svjedoka čije je saslušanje predložio tužitelj, koji su o odlučnim činjenicama suglasno iskazivali. Nijedan od potonjih svjedoka nije iskazivao o tome da je tuženik posuđivao novce za kupnju traktora, ili da je tuženik zapravo kupio traktor, ali da je zaboravio osobnu doma pa da je zato u ugovoru naveden tužitelj, kao ni da je tužitelj posuđivao traktor. Ni sud nije povjerovao u to obrazloženje.

13. 1. U tom kontekstu tuženik nije postavio svoj (protu)zahtjev usmjeren na nevaljanost ili nepostojanje pravnog posla – ugovora o kupoprodaji na kojeg se poziva tužitelj (u smislu da je ugovor sklopljen za tužitelja, a da je prava volja svih sudionika pravnog posla bila da traktor kupi tuženik; ili da vlasnik nije stvarno htio prodati traktor tužitelju; dakle da postoji simulirani pravni posao ili da je ugovor sklopljen pod prisilom ili pogreškom), a niti je, a s obzirom na to da je dovodio u pitanje valjanost predmetnog ugovora, postavio zahtjev da se on utvrdi vlasnikom (s obzirom na to da je naveo da se on nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu traktora, a znao je za postojanje predmetnog ugovora o kupoprodaji).

14. Što se tiče pravnog temelja stjecanja na kojeg se tužitelj pozvao, utvrđeno je da je prodavatelj IV prodao traktor AV, a ne tužitelju, pa bi ispalo da IV više nije mogao traktor dalje prenijeti na tužitelja, jer više nije imao pravo raspolaganja, već je da je to mogao jedino AV. No, kako je i AV dalje raspolagao traktorom na način da ga (iako ne u pisanoj formi, valjano) prenio u posjed tužitelju (jer se tužiteljem kao kupcem dogovorio o predmetu kupoprodaje i cijeni), te kako ni volja prodavatelja IV nije dovedena u pitanje jer je svoj potpis ovjerio kod javnog bilježnika (što će reći da je i njegova konačna volja bila prodaja tužitelju), slijedi da ugovor nije prividan jer je očitovanje volje svih spomenutih stranaka bilo usmjereno na ostvarivanje upravo onih pravnih učinaka koji su navedeni u tom ugovoru. i tužitelj je postao vlasnikom u trenutku kada mu je traktor predan. To što je traktor parkirao u ono vrijeme na zemljište u vlasništvu majke stranaka (jer je i sam u to vrijeme živio kod majke), i što ga je tamo ostavio i nakon smrti majke, ne dovodi u pitanje njegovu ovlast da s traktorom čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima, ni zakonskim ograničenjima (odnosno njegov pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari, čl. 30. ZV-a).

15. Čak i kada bi se utvrdila nevaljnost/nepostojanje predmetnog ugovora, na što nijedna stranka nije posebno upirala, tužitelj bi kao savjesni stjecatelj ipak stekao vlasništvo traktora od IV, budući da mu je traktor naplatno predan i sam je tužitelj bio u dobroj vjeri (jer jednako kao ni tuženik ni provjeravao vlasničko stanje traktora na „papiru“), znajući da se AV u to vrijeme bavio preprodajom traktora i da je on „osoba koja rješava papire“ (prema odredbi čl. 118. st. 1. ZV-a tko je u dobroj vjeri stekao samostalni posjed pokretne stvari na temelju naplatnoga pravnog posla sklopljenog radi stjecanja prava vlasništva s posjednikom kojem ta stvar ne pripada, ili koji nije ovlašten njome tako pravno raspolagati, stekao je vlasništvo te stvari).

16. Stavljajući u odnos utvrđene činjenice s citiranim odredbama ZV-a, sud je našao da je tužitelj dokazao pravo vlasništva na predmetnom traktoru (pri čemu postoji li pisani ugovor o prijenosu prava vlasništva nije odlučna činjenica, jer je za stjecanje prava vlasništva pokretnina bitno da kupac isplati ugovorenu cijenu, te da mu je pokretnina predana u posjed), a kako je nesporno da traktor tuženik ima u posjedu, odlučio je da tužitelju pripada pravo na predaju u posjed traktor, te je njegov tuženi zahtjev prihvaćen kao u izreci presude.

17. Obje stranke su podnijele zahtjeve za naknadu troškova postupka. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužitelj je u ovom sporu uspio u cijelosti pa mu je tuženik dužan naknaditi opravdane troškove postupka u cijelosti, dok tuženik ne pripada zatraženi trošak.

17. 1. Sukladno čl. 155. ZPP-a tužitelju pripada zatraženi trošak nagrade odvjetniku za sastav tužbe, podneska od 8. siječnja 2025. i za zastupanje na ročištima održanim 14. svibnja 2025., 17. rujna 2025. i 30. listopada 2025., ukupno 750,00 eura (5x 75 bodova x 2,00 eura), prema tbr. 7. t. 1., tbr. 8. t. 1., tbr. 9. t. 1., tbr. 52. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.) i označenoj vrijednosti predmeta spora (od 1.000,00 eura). Prema Tarifi sudskih pristojbi sadržanoj u Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ br. 53/2019., tar. br. 1. i 2.), a sukladno čl. 7. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/2018. i 51/2023.) tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe za tužbu (19,91 eura, polovica propisanog iznosa koliko je tužitelj platio) te isto toliko za presudu (a ne zatraženi puni iznos, koliko će tužitelj imati mogućnosti platiti jer će se presuda dostaviti eKomunikacijom), ukupno 39,82 eura. Sveukupno tužitelju pripada 789,82 eura.

17. 2. Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka isplatom 789,82 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana, kao u t. II. izreke presude, dok je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 19,91 eura sa zateznim kamatama, kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti, odbijeni kao u III. i IV. izreke presude.

U Pazinu 10. prosinca 2025.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

DNA:

– tužitelj po pun., uz rješenje o pristojbi za presudu (50 %)

– tuženik po pun.