Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-34/2020-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSGURANJE, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 16. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja, po objavi 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, dužan je isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog isplate obiteljske mirovine JN za period od 1.4. 2017. do 31.1.2020. iznos od 27.908,61 kn/3.704,11 EUR (preračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7.53450 za 1 euro) zajedno sa pripadajućom zajedno sa pripadajućom kamatom računajući od dana 16. 3. 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te iznos od 4.068,16 EUR/30.651,54 kn za razdoblje od 1. 2. 2020. do 30. 11. 2022. zajedno sa pripadajućom kamatom računajući od dana preinake tužbenog zahtjeva pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSGURANJE, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, da tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR sa zz kamatom tekućom od 10. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem RFMIORH, Područne službe u Karlovcu, čiji pravni slijednik je tužitelj, od 1. 3. 1995. priznato JN, udovici umrlog korisnika mirovine ĐN, pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 6. 2. 1995., a isplata obiteljske mirovine JN je u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nesrećom koja se dogodila dana 30. 1. 1995. koju je skrivio osiguranik tuženika ČN upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Navodi da tužitelj je trpio i dalje trpi štetu koja nastaje isplatama obiteljske mirovine JN, a obračun isplaćene mirovine imenovanoj za period od 1. 4. 2017. do 31. 1. 2020. iznosi 55.817,22 kn , a tužitelj sukladno ranije zaključenoj nagodbi potražuje 50% tog iznosa odnosno 27.908,61 kn, obzirom na suodgovornost. Navodi da je nagodbom koja je sklopljena 9. 10. 2007. između tužitelja i tužene utvrđena obveza tužene na isplatu u 50%-tnom iznosu obzirom na suodgovornost na strani ĐN. Navodi d a je tuženoj dostavio odštetni zahtjev sa specifikacijom stvarne štete nastale isplatom obiteljske mirovine, međutim tužena u mirnom postupku nije iskazala spremnost za mirno rješenje spora. Navodi da svoje potraživanje temelji na odredbi čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 102/2019, 84/21 i 119/22) te da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret Mirovinskog osiguranja, a temeljem čl. 164 citiranog zakona, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje od kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. Potražuje navedeni iznos od 27.908,61 kn odnosno 3.704,11 EUR za period od 1. 4. 2017. do 31. 1. 2020., sa zz kamatom tekućom od 16. 3. 2020. pa do isplate.

1.1. Podneskom od 27. 1. 2023. (str. 78 do 79 spisa), a prije zaključenja prethodnog postupka tužitelj je povisio tužbeni zahtjev, navodeći da je nastavio s isplatama obiteljske mirovine i nakon razdoblja obuhvaćenog tužbom pa stoga potražuje daljnji iznos (umanjen za 50%) odnosno ukupno 29.673,82 kn/3.938,39 EUR za razdoblje od 1. 2. do 31. 10. 2022.

1.2. Na pripremnom ročištu 3. 10. 2023. prije zaključenja prethodnog postupka tužitelj je povisio tužbeni zahtjev tako da traži i isplaćeni iznos za studeni 2022., pa tako sada za razdoblje od 1. 2. 2020. do 30. 11. 2022. potražuje 4.068,16 EUR/30.651,54 kn.

2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da obveza za plaćanje štete proizlazi iz police osiguranja od automobilske odgovornosti koju je osiguranik imao zaključenu u vrijeme štetnog događaja od 29. 6. 1994. do 29. 6. 1995. i da je zaključenjem te police nastao pravni odnos između tužene i njenog osiguranika pa stoga ta polica i propisi koji su vrijedili u vrijeme njenog važenja su pravni osnov za obvezu tuženika, pa bi na predmetno potraživanje trebalo primijeniti materijalno pravo koje je bilo mjerodavno u vrijeme njegovog nastanka, a to je Zakon o osiguranju NN 9/94 u kojem je u čl. 86. bilo propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete u razmjernom iznosu, što znači da tužitelj može od tuženika potraživati samo razmjerni iznos mirovine, a ne puni iznos mirovine. Osporava da bi se u konkretnom slučaju primjenjivao zakon kji je na snazi u trenutku isplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, već se primjenjuje zakon koji je na snazi u trenutku predmetnog štetnog događaja, a takav je stav izražen u odluci VSRH broj: Rev 1889/2001. Navodi da se ne primjenjuju odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju NN 157/2013 jer se te odredbe primjenjuju na odnose koji su nastupili nakon 1. 1. 2014. Navodi da tužitelju isplatom obiteljske mirovine nije nastala stvarna šteta u smislu čl. 86. Zakona o osiguranju NN 9/94, a kojim je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a da se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji koji se određuje prema preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu. Navodi da bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stari, a da nije bilo štetnog događaja, s danom 5. 8. 2000. ostvario pravo na starosnu mirovinu s navršenih 65 godina života koju bi mu bio u obvezi isplaćivati tužitelj, da nije bilo štetnog događaja tužitelj ne bi imao obvezu isplate obiteljske mirovine oštećenom ali bi imao obvezu isplate starosne mirovine svom osiguraniku pa stoga za tužitelja isplatom obiteljske mirovine nakon navedenog datuma nije nastala stvarna šteta. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1. U podnesku od 2.10.2023. tužena navodi da je tijekom trajanja postupka došlo do promjene pravnog shvaćanja u pogledu primjene pravnog osnova na utuženo potraživanje tužitelja i to na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH održanoj 8. lipnja 2022. kada je promijenjeno pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016., tako da shvaćanje glasi: „U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku, odnosno, članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine“, slijedom čega je u ovoj pravnoj stvari trebalo primijeniti odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje ZOOP). Takvo pravno shvaćanje sadržano je i u odlukama Vrhovnog suda RH i to Rev-x-388/2018- 2 od 25.8.2020.godine i Rev-12/2022-2 od 12.1.2022.godine te Rev -264/2022, te da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i st. 3. ZOOP-a obveza tuženika postoji samo ukoliko postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa mirovine koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike. Navodi da to znači da je u postupku potrebno utvrditi da li utuženom razdoblju postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, te je proveden dokaz financijko knjigovodstvenim vještačenjem pod sudskom vještaku iz DS d.o.o. Karlovac, te izvršen uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 8.5.2025. na str. 202 do 208. spisa.

3.1. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

4. Preinaka je u smislu odredbe čl. 190. st.1. ZPP-a dopuštena, jer je tužitelj tužbeni zahtjev povisio odnosno preinačio prije zaključenja prethodnog postupka.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku na ime naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom obiteljske mirovine udovici (JN) umrlog osiguranika tužitelja (ĐN) u razdoblju od 1.4.2017. do 31.1.2020. i od 1.2.2020. do 30.11.2022., a koja šteta je nastala u prometnoj nezgodi od 30.1.1995., u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja (KN), za koju prometnu nezgodu je, prema navodima tužitelja, odgovoran osiguranik tuženika (ČN), time da tužitelj potražuje isplaćene iznose obiteljske mirovine umanjene za 50% obzirom na suodgovornost svog osguranika od 50%.

6. U spisu prileži:

- rješenje HZMO (str. 3 spisa) od 1.3.1995. kojim je JN, udovici umrlog korisnika mirovine i osiguranika tužitelja (KN), priznato počevši od 6.2.1995., pravo na obiteljsku mirovinu, a iz obrazloženja rješenja proizlazi da je osiguranik od kojeg se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu umro **.**.1995., kao korisnik invalidske mirovine, da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu propisani odredbama čl. 82. do 88 ZOMIO,

-tužiteljev obračun isplaćene obiteljske mirovine (JN) za razdoblje od 1. 4. 2017. do 31. 1. 2020. – str. 12 spisa -tužiteljev obračun isplaćene obiteljske mirovine (JN) za razdoblje od 1. 2. 2020. do 30.11. 2022. – str. 138 spisa,

-presuda ovoga suda broj: K-490/95 od 5. studenog 1997., kojom je osiguranik tužene (ČN) proglašen krivim za prometnu nezgodu od 30. siječnja 1995., u kojoj je osiguranik tužitelja KN zadobio povrede od kojih je umro **.**.1995., tj. iz nehata kao sudioniku u prometu ne pridržavajući se prometnih pripisa tako ugorzio javni promet uslijed čega je nastupila smrt jedne osobe.

7. Dakle, sam štetni događaj u kojem je smrtno stradao osiguranik tužitelja (KN) je bio 30. siječnja 1995., time da je osiguranik tužitelja umro par dana kasnije tj. 6. veljače 1995.

8. Utuženi period za koji tužitelj potražuje naknadu štete s osnova isplate obiteljske mirovine je od 1. 4. 2017. do 30.11. 2022. , u kojem periodu je tužitelj vršio isplatu obiteljske mirovine.

9. Tužitelj se potražujući naknadu štete poziva na Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 102/19), dalje: ZMO.

10. Naime, odredbom čl. 161. ZMO-a je, između ostalog, propisano: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

11. U predmetu je u osnovi sporno da li se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 102/19), dalje: ZMO, a što tvrdi tužitelj ili se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a što tvrdi tuženik.

12. O ovom pitanju je VSRH zauzeo pravna shvaćanja u nizu odluka pa tako i u odluci Revx-388/2018 od 25.kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2020., Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2022.

12.1. Prema pravnom shvaćanju VSRH za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

13. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih utuženih isplata, propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

14. Dakle, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

15. Međutim, u konkretnom slučaju, a obzirom na st. 2. i. 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa (obiteljske) mirovine koja se isplaćuje na temelju rješenja HZMO i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, odnosno tužitelj bi imao pravo na naknadu štete samo ako postoji razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem o priznavanju prava na obiteljsku mirovinu i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike.

16. Slijedom navedenog kako tužitelju pripada naknada štete u visini kako to propisuje odredba čl. 27. st.3. ZOOP.

17. U navedenom pravcu (na okolnost razlike između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje udovici osiguranika tužitelja i iznosa invalidske mirovine koju bi primao osiguranik tužitelja da se kod imenovanog radilo o ozljedi na radu), a po prijedlogu tuženika, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku iz DS d.o.o. Karlovac, te nalaza i mišljenje sudskog vještaka od 8.5.2025. (str. 202 do 208. spisa) proizlazi:

-da je pok. KN umirovljen radi trajne nesposobnosti za rad koja je nastala zbog bolesti (srčani zastoj, insuficijencije zatajivanja srčane klijetke i bolesti održavanja ravnoteže) 22.7.1986.,

- da je KN umirovljen prema člancima 66. i 70. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", br. 26/83., 5/86., 42/87., 34/89., 57/89., 40/90., 9/91., 26/93., 96/93., 44/94. i 59/96.),

- da invalidska mirovina UN iz 1986. godine nije u posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom koju je skrivio osiguranik tuženika,

- da je JN iza njega primala obiteljsku mirovinu u visini 70 % njegove, kako je i određeno rješenjem HZMO od 1.3.1995.,

-da bo JN obiteljsku mirovinu u navedenom iznosu primala i da je KN umro prirodnom smrću,

- ZOMIO nije predviđao „penalizaciju“ za slučaj invalidnosti prouzročene povredom na radu ili profesionalnom bolešću, iako to kod UN nije bio slučaj. Naime člankom 71. tog zakona bilo je propisano: „Invalidska mirovina za slučaj invalidnosti prouzročene povredom na radu ili profesionalnom bolešću, određuje se od mirovinske osnovice u istoj visini u kojoj se određuje starosna mirovina za mirovinski staž od 40 godina (za muškarce) odnosno 35 godina (za žene).“, da se skreće pozornost da je UN prilikom odlaska u mirovinu priznato 30 godina staža, a ne staž od 40 godina koji bi, prema čl. 71. ZOMIO, doveo do više – povoljnije mirovine,

-s obzirom na navedeno vještak je mišljenja da nije moguće računati invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena i koju bi primao osiguranik tužitelja (KN) da se kod imenovanog radilo o ozljedi na radu,

- da je tužitelj JN u razdoblju od 1.4.2017. do 30.11.2021. isplatio ukupno 117.120,31 kn / 15.544,53 EUR-a na ime obiteljske mirovine iza pokojnog KN. Pola od toga iznosa, s obzirom na doprinos KN od 50 % u nezgodi, je 58.560,16 kn / 7.772,27 EUR.

18. Nalaz vještaka dostavljen je strankama, te stranke nisu iznosile prigovore na nalaz, pa se tako tuženik na nalaz nije posebno očitovao, a tužitelj u podnesku od 26. 5. 2025. u kojem navodi da se očituje na nalaz ustvari iznosi svoju pravnu ocjenu spora, a na sam nalaz ne iznosi konkretne prigovore odnosno na nalaz ne prigovara.

19. Dakle iz nalaza vještaka proizlazi da nije moguće računati invalidsku mirovinu koju bi osiguranik tužitelja primao da se radilo o ozljedi na radu.

20. Kako tužitelju pripada naknada štete u visini kako to propisuje odredba iz čl. 27. st. 3. ZOOP (razmjerni iznos odnosno razlika između (obiteljske) mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu), a iz vještačenja koje je predložio tuženik proizlazi da vještak smatra da nije moguće računati invalidsku mirovinu koju bi osiguranik tuženika primao da se radi o ozljedi na radu, a tužitelj je taj koji je dužan dokazati visinu tj. razmjerni iznos mirovine, a tužitelj nije predlagao novo vještačenje po drugom vještaku, a razmjerni iznos mirovine nije moguće utvrditi temeljem stanja spisa ni temeljem provedenog (po prijedlogu tuženika) vještačenja, to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti, jer dakle u postupku nije utvrđen razmjerni iznos mirovine u odnosu na koju bi tužitelj imao pravo na naknadu štete.

21. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

22. Tuženiku pripada naknada parničnih troškova u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

2.1. Tuženiku pripada trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 500,00 EUR.

22.2. Tuženiku nije dosuđen traženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer je uspio u postupku pa u smislu čl. 4. t.2. Zakona o sudskim pristojbama (NN118/18) tuženik ne snosi taj trošak jer se sudska pristojba na odgovor na tužbu plaća nakon pravomoćnosti odluke, i to razmjerno uspjehu u postupku.

U Karlovcu 10. prosinca 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. HZMO Mihanovićeva 3, Zagreb

2. CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33