REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9834/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjana Medić kao predsjednice vijeća, te Anđa Ćorluka i Ivanka Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljenog JŠ i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94.) odlučujući o žalbama 1. okrivljenog JŠ i 3. okrivljenog KŠ podnesenima protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini broj Pp-1251/2023-37 od 18. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaćaju žalbe 1. okrivljenog JŠ i 3. okrivljenog KŠ, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti u odnosu na 2. okrivljenog IŠ preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci, u odluci o novčanoj kazni okrivljenici su počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima javnog reda i mira (N.N. broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22) činjenično opisa u izreci, te se 1. okrivljenom JŠ izriče novčana kazna u iznosu od 20 eur (dvadeset eura), 2. okrivljenom VŠ se izriče novčana kazna u iznosu od 70 eur (sedamdeset eura), a 3. okrivljenom KŠ se izriče novčana kazna u iznosu od 50 eur (pedeset eura) koju kaznu su dužni platiti u roku 15 dana od primitka ove presude, ako u tom roku plate dvije trećine novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona (NN broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22).

II U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu žalbe 1. okrivljenog EŠ i 3. okrivljenog KŠ odbijaju se kao neosnovane.

III Na temelju odredbe članka 138. st. 2 toč. 3c Prekršajnog zakona 1. okrivljeni JŠ i 3. okrivljeni KŠ su dužni naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 eur (sedamdeset eura) svaki u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima 1. okrivljeni JŠ, 2. okrivljeni VŠ i 3. okrivljeni KŠ da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajnima protiv javnog reda i mira za koji prekršaj im je izrečena novčana kazna i to 1. okrivljenom JŠ novčana kazna u iznosu od 300 eura (tristo eura), 2. okrivljenom IŠ novčana kazna u iznosu od 500 eura (petsto eura) i 3. okrivljenom KŠ novčana kazna u iznosu od 400 eura ( četiristo eura) koju kaznu su obvezni platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, ako u tom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne , smatrat će se da je ta novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Nadalje, okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100 eur (sto eura) svaki.

3. Protiv te presude pravodobno su podijeli žalbe 1. okrivljeni JŠ i 3. okrivljeni KŠ i to 1. okrivljeni JŠ zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o prekršajno pravnoj sankciji i troškovima postupka, a 3. okrivljeni KŠ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajno pravnoj sankciji. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ovaj sud je ispitao jesu li pobijanu presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točaka 6.,7.,9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te pritom ovaj sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 195. točke 5. Prekršajnog zakona odnosno prvostupanjski sud je povrijedio prekršajni zakon u pitanju da je odlukom o kazni prekoračio ovlast koju sud ima po zakonu.

6. Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 47/23) te je okrivljenicima na temelju tog zakona izrekao novčanu kaznu kao u izreci pobijane presude.

7. Međutim, odredbom članka 3. Prekršajnog zakona je propisano, prema počinitelju prekršaja primjenjuje se propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen. (stavak 1), ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. (stavak 2)

7.1. Slijedom navedenog kako je prekršaj počinjen dana 21. svibnja 2022. godine u konkretnom slučaju u odnosu na pravnu oznaku djela, odluku o izrečenoj novčanoj kazni je trebalo primijeniti Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 114/22) koji je najblaži za počinitelja i koji je za prekršaj koji je okrivljenicima stavljen na teret propisao novčanu kaznu od 20 do 100 eura (dvadeset do sto eura) ili kaznu zatvora do 30 dana.

7.2. U svezi s navedenim, prvostupanjski sud je povrijedio odredbu materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, pa je ovaj sud u tom dijelu prihvatio žalbe 1. okrivljenog JŠ i 3. okrivljenog KŠ, a u povodu tih žalbi na temelju odredbe članka 202. stavka 6. Prekršajnog zakona i po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela i novčanim kaznama kako žaliteljima tako i 2. okrivljeniku IŠ koji nije podnio žalbu, na način kako je to navedeno u točki I ove presude.

8. Nadalje, ovaj sud nije prihvatio žalbu 1. okrivljenog JŠ da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te u njoj nisu navedeni razlozi odlučnih činjenica u pogledu njegove krivnje ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, te da nije pravilno utvrđeno da bi 1. okrivljeni fizički napadao, okruživao, skidao odjeću oštećeniku, verbalno se sukobio s istim zbog pripadnosti navijačkoj skupini niti da bi pomagao ostalim okrivljenicima u fizičkom napadu.

8.1. Nasuprot žalbenim navodima 1. okrivljenika, nije počinjena navedena bitna povreda iz članka 195 stavka 1 točke 11 Prekršajnog zakona jer je izreka presude razumljiva, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza za koju odluku je dao dostatne razloge, pravilno zaključio da je 1. okrivljeni JŠ kritične zgode postupao na način kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, a što proizlazi iz obrazloženje prvostupanjskog suda i to točka 20.1 te točaka 25 – 28.1, pa dakle žalbeni navodi u odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka nisu prihvaćeni.

9. Nadalje, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku glede krivnje 1. okrivljenog JŠ i 3. okrivljenog KŠ je u potpunosti pravilno utvrđeno te je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza i to pisane obrane 1. okrivljenog JŠ te očitovanja na videosnimku dostavljenu 1. okrivljenom JŠ, pisane obrane 2. okrivljenog IŠ koji je priznao postupanje navedeno u izreci pobijane presude, te ispitivanjem 3. okrivljenog KŠ na glavnoj raspravi održanoj 23. travnja 2024. godine, te ispitivanjem svjedoka NŠ i oštećenog PŠ, reproduciranja videosnimke kritičnog događaja snimljene na vanjskoj i unutarnjoj kameri benzinske postaje „Crodux“, cijeneći i analizirajući sve provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88 stavka 2 Prekršajnog zakona pravilno zaključio da su žalitelji postupanjem navedenim u izreci prvostupanjske presude kao i u optužnom prijedlogu počinili prekršaj iz članka 13 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

9.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz ispitanog svjedoka, oštećenika PŠ kao jasan i uvjerljiv, a koji je sukladan materijalnim dokazima, odnosno sukladan je videosnimci (unutarnje i vanjske kamere predmetne benzinske postaje kao mjesta događaja) te iz videosnimke nadzorne kamere na benzinskoj postaji nedvojbeno proizlazi da su žalitelji narušavali javni red i mir na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a što je potvrđeno kao što je već rečeno svjedočkim iskazom oštećenika koji je tijekom rasprave i uvida u predmetnu snimku iskazivao u potpunosti sukladno onome što proizlazi iz snimljenog materijala te slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su žalitelji opisanim radnjama ostvarili obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dok žalbeni navodi kojim se osporavaju navedene činjenice nisu osnovani, odnosno u suprotnosti su sa dokazima koji imaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednosti na kojima je pravilno prvostupanjski sud utemeljio odluku o krivnji žalitelja.

10. Dakle, nisu prihvaćeni žalbeni navodi 1. okrivljenika da postupanjem navedenim u izreci te poricanjem da bi počinio prekršaj iz članka 13 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je na temelju provedenih dokaza prije svega ispitivanjem svjedoka PŠ koji je postupanje 1. okrivljenika detaljno opisao, a što je navedeno u točki 14. obrazloženja pobijane presude, a navedeno proizlazi i iz videosnimki, a jednako tako je oštećenik opisao i postupanje 3. okrivljenika KŠ, navodeći između ostalog, da je okr. ŠŠ sjedio na mjestu suvozača u osobnom automobilu, te da je ponovno sjeo na isto mjesto odlaskom s mjesta događaja i na video snimci se vidi kako on uzima od okrivljenika bocu Jack Daniels-a te sjeda na suvozačevo mjesto u isto vozilo, a prije toga je razvidno iz videosnimka da ga je opkolio sa ostalim mladićima ispred benzinske postaje i nakon toga oteo bocu pića, a što je prvostupanjski sud obrazložio u točki 21.5. pobijane presude.

10.1. Nije prihvaćen žalbeni navod 3. okrivljenika da nije imao uvida u videosnimku, jer da mu ista nije dostavljena na adresu, a niti reproducirana prilikom ispitivanja na glavnoj raspravi, jer je prvostupanjski sud uredno pozivao 3. okrivljenika na glavne rasprave zakazane za dana 16. svibnja, 10. lipnja 2024., 17. srpnja 2024. i 13. rujna 2024., dakle žalitelj je imao mogućnosti očitovati se na video snimki koju nije iskoristio.

11. Slijedom navedenog, kako je činjenično stanje u odnosu na 3. okrivljenika KŠ u potpunosti i pravilno utvrđeno žalbeni navodi žalitelja nisu prihvaćeni.

12. Međutim, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, a kao što je to već navedeno u obrazloženju ove presude prvostupanjski sud je povrijedio odredbu članka 196. točka 5. Prekršajnog zakona odnosno odlukom o kazni je prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu, pa je slijedom navedenog u konkretnom slučaju trebalo je kod odluke o izricanju novčane kazne trebalo primijeniti Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 114/22) pa je ovaj sud 1. okrivljenom JŠ izrekao novčanu kaznu u visini posebnog minimuma zakonom propisane kazne za taj prekršaj i to iznosu od 20 eura, 2. okrivljenom IŠ je izrečena novčana kazna u iznosu od 70 eura, a 3. okrivljenom KŠ izrečena je novčana kazna u iznosu od 50 eura, odnosno ovaj sud ocijenio okolnosti prvostupanjskog suda navedene u točki 29. obrazloženja, u kojoj se navodi da je prvostupanjski sud okrivljenicima izrekao novčane kazne gradirajući ih prema doprinosu svakog od okrivljenika u remećenju javnog reda i mira u kritičnom događaju, pa je dakle preinačena odluka o novčanoj kazni na način kako je to navedeno u točki I izreke ove presude.

13. Nisu prihvaćeni žalbeni navodi 1. okrivljenog JŠ koji osporava prvostupanjsku odluku i u odluci o troškovima postupka, navodeći da je sin poginulog branitelja Domovinskog rata te da sud ukine troškove parničnog postupka (pravilno prvostupanjskog postupka). Međutim, pravilno je prvostupanjski sud obrazložio odluku o troškovima postupka koje razloge i prihvaća i ovaj sud, a navodi žalbe u tom dijelu nisu osnovani.

14. Nadalje, ovaj sud je na temelju odredbe članka 202 stavka 4 Prekršajnog zakona preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o kazni i u odnosu na 2. okrivljenika IŠ koji nije podnio žalbu ali su razlozi zbog kojih je podnijeta žalba u korist 1. okrivljenog i 3. okrivljenog od koristi za 2. okrivljenog pa je ovaj sud po službenoj dužnosti uzeo kao da takva žalba postoji.

15. Nadalje, 1. okrivljeni JŠ i 3. okrivljeni OŠ su na temelju odredbe članka 138 stavka 2 točke 3c Prekršajnog zakona obvezani su na naknadu troškova drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30 eura svaki imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka te sukladno rješenju o određivanju paušalnog iznosa zatražit troškove žalbenog postupka (NN 18/13).

16. Zbog navedenih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 10. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Mirjana Medić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama, u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.