REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29A
Poslovni broj: Gž R-454/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom po sucima i to Vedrani Perkušić, predsjednici vijeća, dr. sc. Ivanu Tironiju, članu vijeća i sucu izvjestitelju te dr. sc. Danieli Pivčević, članici vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Opće županijske bolnice Požega, OIB: 40589450667, Požega, Osječka 107, zastupane po punomoćniku Petru Kaniću, odvjetniku u Požegi, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice, Opće bolnice Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, OIB: 18103492590, Pakrac, Bolnička 74, zastupanog po punomoćniku Draženu Ivančiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice i umješača na strani tuženice protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Pr-144/2020-40 od 15. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Pr-144/2020-40 od 15. srpnja 2024., u dijelu pod točkama I. II. i IV. izreke, te se predmet u ovom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženici da isplati tužiteljici iznos od 1.503,44 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki III. izreke obio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom dijela zateznih kamata. Također prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tuženici da s ovog osnova isplati tužiteljici iznos od 2.145,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je u točki IV. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.375,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Protiv prvostupanjske presude, očigledno u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke kao i u djelu o parničnom trošku, tuženica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.
- pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23., dalje ZPP). Iz istih žalbenih razloga žalbu podnosi i umješač na strani tuženice. Oni predlažu da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, te u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbe tuženice i umješača na strani tuženice.
4. Žalbe tuženice i umješača na strani tuženice su osnovane.
5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće i naknade plaće koja joj prema njezinom mišljenju pripada za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 31. prosinca 2017. i one koja joj je u tom razdoblju stvarno isplaćena od strane tuženice kao poslodavca, a koja razlika da ukupno iznosi 1.503,44 eura ovo sa pripadajućim zateznim kamatama, što je dosuđeno tužiteljici u točki I. izreke pobijane presude. Između parničnih stranaka nije bilo sporno da je tužiteljica kao radnica – medicinska sestra u predmetnom razdoblju bila u radnom odnosu sa tuženicom kao poslodavcem. Konkretno, u ovom postupku je sporno, je li tuženica isplatila tužiteljici svu plaću koju je tužiteljica ostvarila u prekovremenom radu i to s osnove prekovremenog rada, dodatka za posebne (otežane) uvjete rada te s osnova dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (pacijenata). Također sporno je, i je li tuženica isplatila tužiteljici za predmetno razdoblje, naknadu bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad (bolovanja). Upravo na temelju navedenih pravnih osnova prvostupanjski je sud dosudio tužiteljici ukupan iznos od 1.503,44 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
6. Međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi, a pozivajući se na utvrđenje kako je tuženica isplatila tužiteljici iznos od 990,05 eura, s osnova redovnog rada te dodatka za posebne (otežane) uvjete rada te s osnova dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (pacijenata), da bi bilo "pošteno, a sukladno načelu savjesnosti i poštenja (članak 4. ZOO/05) da je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev uskladila s tim svim utvrđenjima vještaka i onda eventualno od svog poslodavca zahtijevala samo razliku na koju bi imala pravo". No, kako to tužiteljica nije učinila to da joj je trebalo dosuditi zahtijevanu glavnicu od 1.503,44 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
7. U svezi sa ovim navodima prvostupanjskog suda za reći je slijedeće. Odredbom članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. 156/22. i 155/23., dalje ZOO), propisano je kako u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionicu su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Poštovanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa. Svako drukčije postupanje protivno je načelima vladavine prava i pravne sigurnosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. U predmetnom slučaju parnične stranke bile su u obvezi pridržavati se načela savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a, a ovo na temelju odredbe članka 8. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 88/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje ZR). Naime, načelo savjesnosti i poštenja (članak 4. ZOO-a) zahtijeva da stranke u pravnim odnosima, pa tako i u predmetnom radnom odnosu, postupaju u skladu s moralom i svrhom prava, a zlouporaba prava je zabranjena (članak 6. ZOO).
8. Slijedom navedenog u pobijanoj je presudi ostalo nejasno i nedostatno obrazloženo iz kojeg je razloga prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na utuženu glavnicu, ukoliko je tužiteljica u odnosu sa tuženicom postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja te eventualno zlouporabila pravo. No, za reći je i to kako je isto tako ostalo nedostatno obrazloženo iz kojih je razloga prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica postupala suprotno odredbi članka 4. ZOO-a.
9. Na ovaj je način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se pravilnost i zakonitost pobijane presude u pobijanom dijelu ne mogu ispitati, posebno stoga što prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama. Za naglasiti je kako se tuženica u žalbi na ovu bitnu povredu poziva opisno, dok se umješač na strani tuženice u žalbi izričito poziva da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu povrijedio odredbu članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
10. Slijedom navedenog trebalo je prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a. Posljedično tome ukinuta je i odluka o parničnom trošku te je i u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje.
11. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka te će sud iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a, kao i o odredbama članka 135. ZR-a, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu u dijelu koji je prihvaćen prvostupanjskom presudom kao i o parničnom trošku.
U Splitu 10. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić
