REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F.kennedyja 11

P-805/2025.-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Beatrix Crnogorac, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužitelja: PlanRadar d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1/1, OIB: 91163157614 kojeg zastupa punomoćnik Ivo Zenko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mikulić & Partneri d.o.o., Split, Put Supavla 1, protiv tuženika: MI – RAI Inženjering, Grebice b.b., 81400 Nikšić, Crna Gora, radi izdavanja platnog naloga, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 29. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti tuženika, s objavom dana 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi u cijelosti platni nalog Pl-23/2024 od 30. siječnja 2025 u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana isplati iznos od 2.128,52 eura sa zateznom kamatom tekućom od 11. kolovoza 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 476,04 eura u roku 15 dana sa zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 29. srpnja 2024. podnio tužbu kojom predlaže izdavanje platnog naloga kojim će se tuženiku naložiti platiti tužitelju iznos od 2.128,52 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor na temelju kojeg je tužitelj tuženiku pružio uslugu u vidu isporuke licence za njegov proizvodni paket, a sve prema ponudi 2021-CRO1125 od 7. srpnja 2024., a na osnovu čega je tužitelj 27. srpnja 2021. izdao račun broj CRO2021-00087, koji mu nikad nije podmiren. Na temelju tog računa tužitelj ima prema tuženiku potraživanje u iznosu od 2.128,52 EUR. Ističe da je tuženik pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu.

3. Tužitelj je uz tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga priložio: račun broj 00087-1-1 od 27. srpnja 2021. (list 4 spisa), e-mail korespondencija iz kolovoza 2021. (list 5-6 spisa), e-mail korespondencija iz prosinca 2021. (list 7-8 spisa), ponuda broj 2021-CRO1125 (list 9-11 spisa), Opis proizvoda (list 12-13 spisa), Opći uvjeti poslovanja trgovačkog društva PlanRadar d.o.o. (list 14-24 spisa).

4. 30. siječnja 2025. ovaj sud je donio Platni nalog poslovni broj Pl-23/2024 u kojem je naloženo tuženiku u roku od 15. dana platiti tužitelju iznos od 2.128,52 eura.

5. Tuženik je 18. veljače 2025. podnio prigovor na rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja Pl-23/2024. u kojem navodi da ne duguje navedeni iznos, da nije u nikakvom pravnom odnosu s tužiteljem , niti da su ikada tražili robu ili usluge od njega, pa samim tim nije nastao pravni odnos Ističe kako tužitelj u tužbi navodi da je pružatelj usluga na osnovu ugovora sa tuženim, ali ne navodi naziv ugovora, datum zaključenja niti dostavlja ugovor kao dokaz. Smatra kako takav ugovor ne postoji ,jer isti nije zaključen niti su ga parnične stranke potpisale i nikada nije bio dostavljen tuženom. Nepostojanje ugovora kojim tužilac zasniva svoj zahtjev uklanja pravni osnov, te tako nije bilo mjesta za podizanje tužbe.

Isto tako navodi kako je pobijano rješenje donijeto bez prethodne provjere istinitosti navoda iz "vjerodostojne" isprave (račun br. CR02021-00087). Odnosno da je isti izdat na osnovu nepostojećeg ugovora te je u tom dijelu beskoristan i netočan a dodatno u prilog tome nema kao tuženom taj račun nikada nije bio dostavljen. Pored navedenog, tužitelj nema pravnog interesa za pokretanje i vođenje parničnog postupka pa smatra da je tužbu trebalo odbaciti. Smatra kako tužitelj u odnosu na tuženog raspolaže vjerodostojnom ispravom (račun br. CR2021-0087), pa ukoliko smatra da ima bilo kakvih potraživanja prema njemu, bio je dužan da podnese prijedloga za izvršenje na osnovu takve isprave, umjesto što je podnio tužbu.

Nadalje navodi da Ponuda koju su zaključili tužitelj i tuženi također nije relevantna za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, jer člankom 253. stav 1. Zakona o obveznim odnosima Republike Hrvatske propisano je da je ponuda prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koja sadrži sve bitne sastojke ugovora. Iz priložene email korespondencije između tužitelja i tuženog, u kojoj je sadržana navedena ponuda, ne navodi se način plaćanja a koji je bitni element ugovora, u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima Republike Hrvatske (član 466. stavak 1. u nastavku). Način plaćanja kao takav nije naveden u ponudi pa u tom smislu ponuda ne ispunjava zakonom pretpostavke za njenu valjanost.

Kako tužitelj nije odgovorio na poziv tuženog za dogovaranja načina plaćanja, smatra se da tuženik nikada nije ni pristao na ponudu u skladu sa članom 264. Zakona o obveznim odnosima Budući da tužilac nije pristupio dogovoru povodom određivanja načina plaćanja, očigledno je da ponuda nije prihvaćena ni od strane njega u skladu sa prednje citiranim članom.

Ističe prigovor zastare potraživanja. Također pobija i dio rješenja koji se odnosi na kamatu spomenutog potraživanja budući je ista obračunata u skladu sa člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima RH a koji se ne može primijeniti na konkretan slučaj jer se isti primjenjuje, između ostalog, na trgovačke ugovore, a takav ugovor nedostaje u ovoj pravnoj stvari.

Predlaže da Trgovački sud u zagrebu usvojit prigovor te pobijano Rješenje Pl-23/2024 u cijelosti stavi izvan snage.

6. Tužitelj je na ročištu održanom 29. listopada 2025. očitovao se na odgovor na tužbu tuženika, ističe kako tuženik ne spori da je tužitelj njemu isporučio svoju usluge godišnju licencu za programski paket za vođenje građevinskog dnevnika. Također ne spori niti da je potpisao Ponudu tužitelja koja prileži tužbi ali spori da bi time bio sklopljen Ugovor između stranaka.. Takvo tumačenje o pravnoj naravi ponude i njezina prihvata osim što je suprotno odredbama ZOO-a u potpunosti je nepodudarno s činjenicom da je u ispravi koju su stranke potpisale izričito navedeno kako svojim potpisom kupac potvrđuje narudžbu. Prigovor zastare je neosnovan budući da je sporna tražbina dospjela 05.08.2021. što proizlazi iz računa, a tužba je podnesena 29.07.2021. te se u smislu čl. 109. st. 3. ZPP-a smatra podnesenom o tog datuma neovisno o ispravku.

Tužitelj ističe kako su stranke u ovom postupku dogovorile primjenu Hrvatskog prava.

7. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu.

8. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 89/21, 80/22 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

9. Obzirom na činjenicu da se ovdje radi o sporu sa međunarodnim elementom ( tuženik inozemna pravna osoba sud je najprije dužan bio utvrditi mjerodavno pravo. Međutim iz dokumentacije sadržane u spisu kao i iz tvrdnje samog tuženika proizlazi da su stranke u ovom postupku ugovorili primjenu hrvatskog prava , odnosno Zakon o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05,41/08,125/11,78/15,29/18,126/21,114/22,156/22,155/23 dalje ZOO).

10. Člankom 253. ZOO-a propisano je da je Ponuda prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora. Ako su ugovorne strane nakon postignute suglasnosti o bitnim sastojcima ugovora ostavile neke sporedne točke za kasnije, ugovor se smatra sklopljenim, a sporedne točke ako ugovaratelji ne postignu suglasnost o njima utvrdit će sud vodeći računa o vođenim pregovorima utvrđenoj praksi između ugovaratelja i običajima

11. Uvidom u Račun broj CRO2021-00087 od 27.07.2021. (list 4. spisa) razvidno je kako isti glasi na tuženika i na iznos od 16.037,36 kn te se odnosi na licencu s dospijećem od 11. kolovoza 2021.

12. Uvidom u ponudu broj 2021-CRO1125 od 07.07.2021 ( list 9. spisa) razvidno je kako prihvatio tuženik svojim potpisom kao i pečatom društva . Ponuda se odnosi na korisnička licenca PRO i glasi na iznos od 2.136,00 eura jer se odnosi na 2 licenca godišnje . Na ponudi je navedeno kako kupac svojim potpisom potvrđuje narudžbu po ovoj ponudi te je suglasna da se naknadne izmjene će uvažavati.

13. Prema čl. 376. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, dalje ZOO), ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

14. Tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio na pripremno ročište. Tuženik je, po pitanju postupka u sporovima male vrijednosti, u pozivu za pripremno ročište uredno upozoren da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjevi i predložiti dokaze kojima se utvrđuju činjenice, najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeva i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

Tuženik nije do zaključenja prethodnog postupka iznio činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve, niti predložio dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, niti se u tijeku čitavog postupka sve do zaključenja glavne rasprave, osim odgovorom na tužbu- prigovor, na bilo koji način upustio u raspravljanje o glavnoj stvari.

15. Sukladno čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a temeljem čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojim pobija navode i dokaze protivnika.

16. Valja istaknuti kako je prigovor zastare tuženika neosnovan obzirom na činjenicu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 29.07.2024., dok je dospijeće ovdje utužene tražbine 11. 08.2021.uzimajući u obzir zastarni rok iz članka 228. stavak 1. ZOO-a .

17. Primjenom navedenih pravila o teretu dokazivanja sud je zaključio da je tužitelj dokazao da je u cijelosti izvršio svoju obvezu, odnosno predao robu naznačenu u utuženom računu tuženiku. Tuženiku su dostavljene sve isprave na koje se tužitelj poziva i koje je dostavio tijekom postupka, a tuženik nije osporio da mu usluga nije izvršena odnosno da mu nije isporučena godišnja korisnička licenca već ističe da je ponuda ništetna jer u istom nisu navedeni osnovni sastojci ugovora. narudžbu, niti primitak robe. Sud takvu tvrdnju tuženika ne može prihvatiti obzirom na činjenicu da je isti potpisao ponudu te sukladno ponudi kao i općim uvjetima tužitelja svojim potpisom potvrdio narudžbu. Također se ističe da se ovdje ne može primijeniti članak 466. ZOO-a jer se odnosi na obročnu prodaju što ovdje nije slučaj.

Sud je zaključio da je iz priloženih dokaza vidljiva osnova i visina tužiteljeve tražbine, a tuženik ne osporava tvrdnje tužitelja da mu je usluga isporučena koja je navedena u priloženom računu.

18. Stoga je zaključeno da je tužitelj predao predmet- kupoprodaje tuženiku odnosno isporučio svoju uslugu i to godišnju licencu za programski paket za vođenje građevinskog dnevnika , kao kupcu, a tuženik mu za to nije platio kupoprodajnu cijenu pa je temeljem citiranih odredbi ZOO-a, sve sukladno pravilima o teretu dokazivanja odlučeno kao u točki I. izreke presude.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. i stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/23, dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 29.07.2024. Tbr.7.5. OT-a u iznosu od 100, 00 eura, trošak ročišta od 29.10.2025. Tbr.9.1.OT-a u iznosu od 200,00 eura ,što zajedno sa PDV- om od 25% iznosi 375,00 eura.

20. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 33,68 EUR (članak 1. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama - ''Narodne novine'' broj 118/18., dalje: ZSP, u svezi s Tar. br. 1. stavkom 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - ''Narodne novine'' broj 53/19., dalje: Uredba, a sve u vezi s odredbom članka 2. ZPP-a), kao i pristojbe na presudu u iznosu od Pristojba na presudu u iznosu od 67,37 eura što sveukupno iznosi 476,04 eura te je odlučeno kao u točki

II. izreke ove presude.

21. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za

sud. pristojbu na presudu

2. Tuženiku

3. Spis u kalendar 30 dana – parnična pisarnica