REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU
Trg dr. Franje Tuđmana 2
31400 Đakovo
Poslovni broj: P-346/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Marinu Brajku, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 10. prosinca 2025., bez održavanja rasprave,
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenim postupak pljenidbe i prijenosa po postupku izravne naplate pokrenutim od strane ovrhovoditelja, sada tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, protiv ovršenika, sada tužitelja NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], a na temelju presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu poslovni broj: P-438/15-20 od 03. ožujka 2016., i to u dijelu koji se odnosi na potraživanje s osnove zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos glavnice od 7.697,92 eura počev od 25. svibnja 2011. pa do 16. svibnja 2022.
II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da tužitelju NP, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 257,93 eura (dvjesto pedeset sedam eura i devedeset tri centa) sa zateznim kamatama počev od 10. prosinca 2025. po stopi u smislu članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.
III. Zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u preostalom se dijelu odbija, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je zaprimio obavijest da je protiv njega u svibnju 2025. od strane tuženika kao ovrhovoditelja zatražena izravna naplata novčane tražbine na njegovim novčanim sredstvima na temelju presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu od 3. ožujka 2016., poslovni broj: P-438/2015-20, ovršne 8. studenog 2016. Ističe da je tužitelj 29. svibnja 2025. podnio sudu prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa po izravnoj naplati nedopuštenom u dijelu zateznih kamata i to iz razloga što je dio zateznih kamata koje teku na glavnicu u zastari. Nakon toga, sud je donio zaključak kojim ovršenika, ovdje tužitelja, upućuje u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a što je i predmet ovog postupka.
1.1. Naime, tužitelj navodi kako iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje proizlazi da je glavnica duga po predmetnoj presudi u iznosu od 7.697,92 eura, a zatezne kamate na taj iznos od 25. studenog 2011. kao dana dospijeća do dana 23. svibnja 2025. iznose 9.145,62 eura. Tužitelj ističe kako je dio tražbine koji se odnosi na zatezne kamate u zastari i to dio zateznih kamata koji je tekao od 25. svibnja 2011. do dana 16. svibnja 2022., dok dio kamata poslije toga nije u zastari i tužitelj taj dio ne spori. Prema tužiteljevom izračunu zateznih kamata koje su tekle od dana 25. svibnja 2011. do dana 16. svibnja 2022. iznose ukupno 6.941,31 eura, dakle taj iznos je u zastari, jer se radi o povremenim tražbinama koje zastarijevaju u roku tri godine. Ističe kako je navedena presuda postala pravomoćna 20. rujna 2016., a ovršna 08. studenog 2016. i tek je 16. svibnja 2025. zaprimljena u Financijsku agenciju radi izravne naplate. Tužitelj ne spori da je navedena presuda podnesena na izravnu naplatu u desetogodišnjem zastarnom roku kako je propisano člankom 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje: ZOO), no isto tako stavkom 2. istog članka propisano je da sve povremene tražbine koje proistječu iz sudskih odluka o dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, dakle u roku tri godine (članak 226. stavak 1. ZOO-a).
1.2. Zaključno ističe da prema odredbi članka 215. stavak 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je predmetna presuda postala ovršna 08. studenog 2016., a zahtjev za izravnu naplatu podnesen tek 12. svibnja 2025. znači da je za potraživanje po osnovu dijela zateznih kamata nastupila zastara na temelju odredbe članka 226. stavak 1. ZOO-a. Tužitelj ukazuje i na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-87/2022 kojom je prihvaćena revizija tužitelja, preinačene presude nižestupanjskih sudova, te je donesena odluka kojom je proglašena nedopuštenom ovrha u dijelu zateznih kamata.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako je 19. studenog 2025. opozvao navedeni zahtjev za izravnu naplatu u dijelu u kojem potražuje naplatu zakonskih zateznih kamata za sporno razdoblje (od 25. svibnja 2011. do 16. svibnja 2022.). Ukazuje i da slijedom činjenice što je ovrha obustavljena u dijelu u kojem se predlaže proglasiti nedopuštenom, ne postoje uvjeti za daljnje vođenje parnice u smislu odredbe članka 56. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – dalje: OZ).
3. Sud je u dokaznom postupku pročitao presudu Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu od 3. ožujka 2016., poslovni broj: P-438/2015-20 (list 5-11 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (list 12 spisa), izračun zakonskih zateznih kamata (list 13 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 14-15 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. travnja 2022., poslovni broj: Rev 87/2022-2 (list 16-19 spisa) i dopis Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, Stalne službe u Đakovu od 19. studenog 2025., broj: O-DO-4102/2025 s prilogom (list 26-27 spisa).
4. Tužbeni je zahtjev osnovan.
5. Valja prvotno ukazati kako je odredbom članka 332.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., /89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) dalje u tekstu ZPP) propisano je da ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu, ako ne postoje druge smetnje za njeno donošenje.
6. Slijedom navedenoga, a obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu izričito osporio tužbu i tužbeni zahtjev cijelosti, ali u cijelosti postupio po tužbi i tužbenom zahtjevu na način da je nakon podnošenja tužbe opozvao zahtjev za izravnu naplatu u dijelu u kojem potražuje naplatu zakonskih zateznih kamata za sporno razdoblje (od 25. svibnja 2011. do 16. svibnja 2022.), zaključuje se da su ispunjeni uvjeti za donošenje presude bez zakazivanja rasprave iz prethodno citirane odredbe ZPP-a.
7. Čitanjem zahtjeva za izravnu naplatu utvrđeno je da je tuženik 16. svibnja 2025. predao isti Financijskoj agenciji i to radi naplate tražbine po osnovi za plaćanje, presudi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu od 3. ožujka 2016., poslovni broj: P- 438/2015-20, ovršne 8. studenog 2016. Tuženik je navedenu ovršnu ispravu podnio sa zahtjevom da se novčana sredstva radi naplate iz citirane ovršne isprave prenesu u cijelosti prema ovršenoj ispravi i to radi naplate glavnice, zateznih kamata na glavnicu i zateznih kamata na troškove postupka u cijelosti. Nadalje, čitanjem očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 23. svibnja 2025. utvrđeno je da je predmetna ovršna isprava podnesena na Financijsku agenciju radi naplate ukupnog iznosa od 17.765,83 eura, od čega na glavnicu otpada 7.697,92 eura, kamate 9.145,62 eura, trošak 796,34 eura i naknadu 125,95 eura.
8. Pravilno se tužitelj u tužbi poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. travnja 2022., poslovni broj: Rev 87/2022-2, a kojom se Vrhovni sud Republike Hrvatske poziva na pravno shvaćanje izraženo na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/19) održanoj 21. studenog 2019. te kojim je zauzeto shvaćanje kako potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno članku 379. stavku 2. ZOO/91 (članak 233. stavak 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava.
8.1. Prema članku 233. stavak 1. ZOO-a, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina (stavak 2.).
8.2. U konkretnom slučaju radi se o povremenoj tražbini utvrđenoj presudom, a sve povremene tražbine koje proistječu iz pravomoćnih sudskih odluka ili odluka drugih nadležnih tijela, odnosno javnobilježničkih akata zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, sukladno odredbi članka 233. stavak 2. ZOO-a. Rok zastarijevanja povremenih tražbina propisan je odredbom članka 226. stavak 1. ZOO-a i taj rok iznosi tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Nema nikakve dvojbe da se taj rok primjenjuje i za tražbine kamata koje također predstavljaju povremene tražbine, kao što proizlazi iz samog teksta odredbe članka 226. stavak 1. ZOO-a.
9. Tuženikovo opozivanje predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu u dijelu u kojem potražuje naplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 25. svibnja 2011. do 16. svibnja 2022. upućuje na zaključak kako je tuženik priznao odlučne činjenice, bez obzira na činjenicu što je osporio tužbeni zahtjev. Prema tome, a imajući na umu citirane zakonske odredbe, ispunjeni su uvjeti za donošenje presude bez zakazivanja rasprave, stoga je odlučeno kod pod točkom I. izreke presude.
10. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to se odluka o parničnom trošku temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te je tuženik dužan tužiteljici naknaditi nastali parnični trošak u iznosu od 257,93 eura koji se sastoji od troška sastava tužbe od 17. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura i troška plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 57,93 eura. Potraživanje predmetnog troška u skladu je sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. i 107/25. – dalje: OT) pa je takvom tužbenom zahtjevu sud udovoljio, stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
10.1. Međutim, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška pristojbe na presudu slijedom činjenice što isti trošak nije niti plaćen, stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
Đakovo, 10. prosinca 2025.
Sudac
Petar Grgur
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Dostaviti:
1. Opunomoćeniku tužiteljice, e-komunikacijom
2. Zakonskom zastupniku tuženika, e-komunikacijom
