REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2622/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RH, rođen u mjestu Staroj Nekrasivki, Ukrajina, državljanin Ukrajine, smješten u Kaznionici, Lipovica-Popovača, kojeg zastupa opunomoćenik Damir Kevilj, odvjetnik, Zagreb, Bakarska 12, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, OIB:36162371878, nakon usmene rasprave, 10. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/3047, URBROJ: 511-01-212-25-9 od 27. lipnja 2025.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Damiru Kevilj, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.000,00 kn u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj s obzirom da je Republika Poljska preuzela odgovornost za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, te je određen transfer u Talijansku Republiku u roku od 6 mjeseci od odluke Talijanske Republike o prihvaćanju odgovornosti ili izvršnosti ove odluke u slučaju pokretanja upravnog spora tužbom.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako tuženik nije meritorno odlučivao o zahtjevu tužitelja za međunarodnu zaštitu, već je istu odbacio smatrajući da je odgovornost za meritornu odluku na drugoj državi članici EGP-a. Navodi kako je pogrešno utvrđeno da tužitelj ima važeći dokument o boravku – dozvolu boravka izdanu od Republike Poljske, s rokom važenja do 19. kolovoza 2025., jer je ista, kako i to iz zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelja proizlazi, ističe, automatski poništena, a potom je, na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje tuženik neosnovano primijenio odredbu članka 12. stavka 1. Uredbe EU broj 604/2013 koja podrazumijeva postojanje važećeg dokumenta o boravku kao kriterija za odluku o tome koja je država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Također da je pogrešno utvrđeno kako je tužitelj suglasan s primjenom odredbi koje je tuženik primijenio u pobijanom aktu te se nije provjerilo status važenja tužiteljeve dozvole za boravak izdane od Republike Poljske. Smatra kako izvršenje pobijanog akta se trenutno nalazi nemogućim jer je tužitelju određen istražni zatvor u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sisku, pod brojem K-279/2025, radi sumnje u počinjenje kaznenog djela iz sfere zaštite državne granice.
3. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, odobri besplatnu pravnu pomoć tužitelju te isplati tužitelju po opunomoćeniku trošak u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te u bitnome navodi kako odgovorna državna članica za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu propisana je Dublinskim postupkom koji je uređen Zakonom o međunarodnoj privremenoj zaštiti, te Uredbom (EU) br. 604/2013 (-dalje: Uredba EU). U konkretnom slučaju uvidom u dokumente tužitelja utvrđeno je da posjeduje poljsku dozvolu boravka s rokom važenja do 19. kolovoza 2025. te je zatraženo od Republike Poljske da temeljem članka 12. stavka 1. Uredbe EU preuzme odgovornost za preispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, što je Republika Poljska i učinila. Navodi kako se provedenim postupkom, u skladu s Uredbom EU nije niti donosilo rješenje o meritumu, već se odlučivalo isključivo o odgovornoj državi članici za ispitivanje zahtjeva za međunarodnom zaštitom. U odnosu na navode tužitelja da je istome određen istražni zatvor u postupku pred Općinskim sudom u Sisku, tuženik se poziva na članak 7. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti i koji propisuje kako postupak primopredaje stranca u transferu odgovornoj državni članici Europskog gospodarskog prostora ima prednost pred izručenje državama treće zemlje ili osobe bez državljanstva trećoj zemlji koja je raspisala međunarodnu potragu. S obzirom da tužitelj nema raspisanu međunarodnu potragu, niti presuđujuću odluku, smatra da izručenje drugoj državi članici dopušteno.
5. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu raspravu.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Temeljem članka 3. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 604/2013., Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje država članica odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, tuženik je od Republike Poljske zatražio preuzimanje odgovornosti za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.
9. Iz podataka spisa predmeta, proizlazi kako je Republika Poljska 5. lipnja 2025. prihvatila odgovornost za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelja, ocijenivši time da su ispunjeni uvjeti propisani člankom 12. Uredbe (EU) br.604/2013, jer je ista ispitivala svoju odgovornost temeljem podataka Republike Poljske o valjanosti i važenju dokumenata vezanim uz boravak tužitelja u Republici Poljskoj. Stoga se prigovor tužitelja da je dozvola za boravak tužitelja u Republici Poljskoj bila nevažeća, ocjenjuje neosnovanim, a Sud nije proveo dokazni prijedlog pribave očitovanja Republike Poljske, ocijenivši isti nesvrsishodnim.
10. Člankom 29. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 604/2013 određeno je da stranac mora biti predan odgovornoj državi članici u roku od 6 mjeseci od odluke o prihvaćanju odgovornosti ili izvršne odluke u slučaju pokretanja upravnog spora tužbom, dok je stavkom 2. iste Uredbe propisano da se taj rok može produljiti za najviše 1 godine, ako transfer nije bio moguć, jer je predmetna osoba u zatvoru ili do najviše 18 mjeseci ako predmetna osoba pobjegne.
10. Budući da je člankom 43. stavkom 1. točkom 5. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) propisano da će se zahtjev za međunarodnu zaštitu odbaciti ako je sukladno Uredbi EU br. 604/2013 utvrđena odgovornost druge države članice Europskog gospodarskog prostora za razmatranje zahtjeva za međunarodnom zaštitom, te kako je nesporno u konkretnom slučaju Republika Poljska prihvatila odgovornost, pravilno je zahtjev za međunarodnu zaštitu odbačen te određen rok za transfer tužitelja.
11. Imajući u vidu navedeno, budući da tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, odnosno zakonito odbacivanje zahtjeva tužitelja za međunarodnu zaštitu, budući da je druga država članica prihvatila odgovornost za meritorno ispitivanje zahtjeva, ocjenjuje se zakonitim.
12. U odnosu na prigovore tužitelja da se isti nalazi u istražnom zatvoru upućuje se na članak 7. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti, te na citirani članak 29. Uredbe EU.
13. 12. Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim, te je valjalo stoga temeljem odredbe članka 116. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.
14. Nadalje, kako iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, istom je u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22).
15. Kako je pravnu pomoć pružao odvjetnik Damir Kevilj, u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.000,00 EUR, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, sukladno Tbr. 27. i 50 Tarife.
16. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke.
.
U Zagrebu 10. prosinca 2025.
Sudac:
Ivana Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti).
Dna:
1. Odvjetnik Damir Kevilj – e- komunikacijom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, Uprava za imigraciju, državljanstvo i pravne poslove, Zagreb, Ilica 335
3. U spis
