Pr-4926/2021-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić , odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Spinčićeva 1, OIB:51401063283, zastupan po punomoćnici Katarini Zrilič, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. listopada 2025. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice Marija Skejića, odvj. u Splitu i pun. tuženika Katarine Zrilić, odvj. u Splitu, a po objavi presude dana 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

„I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.03.2016.g. do 31.12..2021.g. u ukupnom iznosu od 70,73 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,34 EUR teče od 15. travanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,66 EUR teče od 15. svibanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,11 EUR teče od 15. srpanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,71 EUR teče od 15. rujan 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,19 EUR teče od 15. prosinac 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,75 EUR teče od 15. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,13 EUR teče od 15. travanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,44 EUR teče od 15. lipanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,70 EUR teče od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,11 EUR teče od 15. kolovoz 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,05 EUR teče od 15. rujan 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,27 EUR teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,50 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,43 EUR teče od 15. rujan 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,04 EUR teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 9,90 EUR teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,13 EUR teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,67 EUR teče od 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,37 EUR teče od 15. lipanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 11,49 EUR teče od 15. veljača 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,74 EUR teče od 15. ožujak 2021.; do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.“

II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 11. kolovoza 2021. tužiteljica navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu administrativni referent u Službi za ekonomsko-financijske poslove. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta nezdravstvenog radnika, tužiteljica da je radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa mu sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.49.KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju. Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano da radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 11, odnosno 14%, koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, bez obzira na neisplaćene prethodno navedene dodatke u prekovremenom radu, sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020), odnosno čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22, 58/23) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće jer tuženik da nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje uzimajući u obzir stvarne iznose plaća sukladno gore utvrđenim razlikama.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine. U daljnjem tijeku postupka navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužiteljicu da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

3.Tužiteljica je podneskom od 29. listopada 2024., sukladno raspravnom rješenju suda, uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 1.144,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.02.2016. do 30.09.2024. sa zakonskom kamatom koja počem na mjesečni iznos od 11,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu i to prvenstveno u pogledu točke kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, u preostalom dijelu smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja po vještaku dipl. oec. Marijanu Joviću te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 02.rujna 2025. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 70,73 eura.

3.3.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik navodi da se izričito protivi smanjenju tužbenog zahtjeva sukladno čl.190. st.3 Zakona o parničnom postupku. Nadalje, da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva za svaki pojedinačni utuženi iznos koji prelazi iznos od 11,00 EUR-a mjesečno te izjavljuje prigovor zastare. Naime, tužiteljica je podneskom od 29. listopada 2024. postavila tužbeni zahtjev na način da traži da tuženik isplati tužiteljici ukupni iznos od 1.144,00 EUR-a, za razdoblje od 01. veljače 2016. do 30. rujna 2024. na mjesečni iznos od 11,00 EUR-a, drugim riječima tužiteljica traži isplatu iznosa od 11,00 EUR-a svaki mjesece na ime manje isplaćene plaće i naknade plaće.

4. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava, plana rada i evidencije o radnom vremenu, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo dipl. oec. Marijanu Joviću.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Stranke su popisale parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom neisplaćene razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike naknade za korištenje godišnjeg odmor i bolovanje za razdoblje od 01.03.2016. do 31.12.2021.

7.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 02. rujna 2025., radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457. - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

8.Tužiteljičin radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

9.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

9.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

9.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

9.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

9.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

9.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

9.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

9.7.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužiteljice čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužiteljici isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

10. Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Marijanu Joviću, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak je pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće utvrdio da je tužiteljici u razdoblju od ožujka 2016. do prosinca 2021.kada je otišla u mirovinu, tuženik kao poslodavac tužiteljici za sate provedene u prekovremenom radu nije isplatio dodatak na plaću za otežane uvjete rade u ukupnom iznosu od 41,70 eura te da joj je manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 29,03 eura. Dakle, vještak je utvrdio kako tuženik za sate provedene u prekovremenom radu tužiteljici nije isplatio ukupan bruto iznos od 70,73 eura.

10.1.S obzirom na takvo utvrđenje vještaka, tužiteljici je uredio tužbeni zahtjev potražujući sada iznos od 47,81 eura.

11.U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnio stupnjevitu tužbu i postavio manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlika plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama.

11.1.S obzirom da tužiteljica nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužiteljicu pozvao raspravnim rješenjem na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

12.Tužiteljica je prvim određenim postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 1.144,00 eura za razdoblje od 01.02.2016. do 30.09.2024., po svim utuženim osnovama, da bi po dostavi pisanog nalaza i mišljenja vještaka postavio tužbeni zahtjev na iznos od 70,73 eura.

13.Tako uređenom tužbenom zahtjevu tuženik se usprotivio na način kako je to već navedeno pod 3.3. ovog obrazloženja.

14.Tužiteljica je podneskom od 29. listopada 2024. postavio određeni tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 1.144,00 eura te zatražena isplata toga iznosa za razdoblje od 01.02.2016. do 30.06.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 11,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate. Konačno, a nakon provedenog vještačenja i zaprimanja vještakovog pisanog nalaza i mišljenja, tužiteljica je postavio konačni tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogao znati niti izračunati koje točne iznose tuženik duguje jer tužiteljica kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje znanja kojima bi precizno i točno postavio tužbeni zahtjev. Iako tužiteljica nema financijskog i računovodstvenog znanja da bi mogla postaviti približno određen tužbeni zahtjev u smislu matematičkog izračuna, podneskom od 29.10.2024. zahtjev je postavljen u previsokom iznosu s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka i utvrđenja koja iznosi vještak odnosno na koje osnove iz tužbenog zahtjeva ima pravo potraživati isplatu, a za koje je tužiteljica mogla i morala znati jer se radi o osobi zaposlenoj na radnom mjestu administrativnog referenta.

15.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužiteljica nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev.

16.U situaciji kada tužiteljica tužbom po svim utuženim osnovama potražuje isplatu iznosa od 1.144,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 70,73 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž-1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22).

17.Dakle, ako se gleda ukupan iznos koji je tužiteljica potraživao prvotno uređenim tužbenim zahtjevom (1.144,00 eura), te konačno uređenim tužbenim zahtjevom (70,73 eura), isti je djelomično povukao tužbu neovisno o tome što su se prema posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu izmijenili pojedini mjesečni iznosi u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev. Shodno tome nije došlo do povlačenja tužbe u smislu povećanja pojedinačnih mjesečnih iznosa jer tužiteljica u konačnom zbroju svih pojedinačnih mjesečnih potraživanja nije povećao ukupno potraživanje već je isto smanjeno i to za čak 1.073,27 eura, pa ne bi radilo o preinaci već o djelomičnom povlačenju prema pravnom shvaćanju VS RH.

18. Stoga je odlučujući o tužbenom zahtjevu, s obzirom na protivljenje djelomičnom povlačenju, usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 70,73 eura sa pripadajućim kamatama, a odbijen za iznos od 1.073,27 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. S obzirom na navedeno određeno je kao u toč. I izreke.

19.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

20.Preostalo je za odlučiti o zatraženom parničnom trošku stranaka.

20.1.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama čl.154. -155. Zakona o parničnom postupku.

20.2.Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je kako će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ZPP- a. Odredbom članka 154. stavak 4. ZPP-a, propisano je pored ostalog da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Naime, navedena odredba članka 154. stavak 4. ZPP-a daje sudovima određeno diskrecijsko pravo odlučivanja u pogledu donošenja odluke o parničnom trošku u slučajevima djelomičnog uspjeha, o čemu je i riječ u konkretnom slučaju.

20.3.Imajući u vidu navedeno, sud je u ovom postupku odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak te je stoga odlučeno kao pod toč. II izreke.

U Splitu, 10. prosinac 2025.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužiteljice

-tuženiku

-u spis