Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj: Gž-289/2023-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja, te Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Blečić, odvjetnik u Rijeci, odnosno njegova zamjenica Miroslava Turnšek, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 3, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Mijić Scheidl, odvjetnica u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., u Zagrebu, pisarnica u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-427/2019-26 od 12. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje točka I. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-427/2019-26 od 12. siječnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 530,89 eura, iznos od 716,72 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2017. do isplate, te zatezne kamate na iznos od 3.185,35 eura tekuće od 26. studenog 2019. do isplate, sve u roku 15 dana, i u točki III. izreke prvostupanjske presude.

II. Prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-427/2019-26 od 12. siječnja 2023. u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati zatezne kamate na iznos od 3.185,35 eura tekuće od 12. siječnja 2017. do 25. studenog 2019. i u dijelu kojim mu je naloženo da tužitelju isplati iznos od 89,44 eura, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2017. do isplate, te sudi:

''Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 3.185,35 eura tekućim od 12. siječnja 2017. do 25. studenog 2019. te zahtjev za isplatu iznosa od 89,44 eura, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2017. do isplate, kao neosnovan.''

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju, s osnova povrede prava osobnosti u vidu neimovinske štete te s osnova imovinske štete, isplati ukupan iznos od 30.073,99 kn/ 3.991,51 eura[1] , zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2017. do isplate, dok je tužitelj odbijen s preostalim djelom tužbenog zahtjeva. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju, s osnova izgubljene zarade, isplati iznos od 13.471,56 kn/ 1.787,98 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2020. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 8.636,16 kn/ 1.146,22 eura, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2023. do isplate, sve u roku 15 dana, dok je tužitelj odbijen s ostatkom zatraženog parničnog troška.

2. Tuženik podnosi žalbu protiv dijela točke I. izreke citirane presude preko dosuđenog iznosa od 20.000,00 kn/ 2.654,46 eura, odnosno za iznos od 10.073,99 kn / 1.337,05 eura, te protiv točke III. izreke, pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, potražujući pritom trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu pretrpljene neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, imovinske štete s naslova pružene tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i puta te izgubljene zarade, a koje su nastale kao posljedica štetnog događaja od 23. svibnja 2016. kada je stradao u prometnoj nesreći prouzročenoj od strane osiguranika tuženika.

6. U ovoj fazi postupka među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, okolnost da je tuženik prije pokretanja parničnog postupka tužitelju isplatio 4.000,00 kn/ 530,89 eura na ime neimovinske štete, osnova i visina dosuđene naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade, kao i utvrđena visina naknade za tuđu pomoć i njegu te naknade za troškove liječenja i puta.

6.1 Sporna je, s obzirom na žalbene navode, visina dosuđene naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu za iznos od 1.337,05 eura, okolnost nastupa zastare potraživanja tužitelja s naslova naknade za tuđu pomoć i njegu te troškova liječenja i puta, dopuštenost preinake tužbenog zahtjeva te odluka o troškovima postupka.

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

7. Na temelju dostavljenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Željka Cesarca, specijalista kirurške ortopedije, kojeg je cijenio objektivnim i nepristranim, kao i njegovim usmenim saslušanjem, prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da je tužitelj kao posljedice prometne nesreće zadobio udarac u područje prsnog koša (natuk istog sa lokaliziranom bolnošću desnog hemitoraksa uz lokalnu dijagonalnu hiperemiju kože), udarac u područje oba koljena (natuk istih sa hematomom lijevo i oguljotinom desno) i kompresivni prijelom trupa VII i VIII grudnog kralješka, odnosno zbirno tešku tjelesnu ozljedu. Prve dvije ozljede dijagnosticirane su neposredno po prometnoj nesreći, dok je treća ozljeda dijagnosticirana u kasnijem posttraumatskom periodu. Umanjenje opće životne aktivnosti ocijenjeno je u rasponu od cca. 4-5%. Zbog izraženih smetnji tužitelju je, mjesec dana nakon prometne nezgode, po pregledu psihijatra postavljena dijagnoza poremećaja prilagodbe na stresnu situaciju. Po istoj nije ordinirana nikakva terapija, a preporučena kontrola nije realizirana. U spisu ne prileži medicinska dokumentacija koja bi govorila u prilog daljnjih psihičkih tegoba i potrebe njihova liječenja, posljedično čemu nema medicinske osnove za ocjenu dodatnog umanjena opće životne aktivnosti.

7.1 Tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 36 do 48 sati, bolove srednjeg intenziteta cca. 20 do 25 dana te bolove slabijeg intenziteta cca. 40 do 50 dana. Primarni strah jačeg intenziteta trpio je unutar 1 sata (10 – 15 min), sekundarni strah jačeg intenziteta cca. 3 do 4 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta cca. 10 do 12 dana te sekundarni strah slabijeg intenziteta cca. 1,5 do 2 mjeseca. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna tijekom cjelokupnog liječenja realiziranog preko ambulantnog pogona, zatim u vremenskom periodu od 2 do 3 mjeseca po cca. 2 do 3 sata dnevno te u daljnjem vremenskom periodu od cca. 1,5 do 2 mjeseca po 1 do 2 sata dnevno.

7.2 Nadalje, tužitelj u vrijeme prometne nesreće i liječenja, sve do 2020. nije imao dopunsko osiguranje te je po njegovom iskazu plaćao participaciju za obavljene preglede i procedure, međutim spisu ne prileži niti jedan račun koji bi se odnosio na isto. Opravdani su troškovi za participaciju nabavke lijekova koji se navode tijekom liječenja u medicinskoj dokumentaciji te predmijevajuća participacija za ortozu (nema računa). U odnosu na dostavljene preslike računa za troškove goriva, vještak utvrđuje da su isti vezani uz realizirane dg – th postupke u sklopu liječenja ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći, dok su priložene preslike računa za zavojni materijal i Betadin otopinu vezani uz prevoje zadobivenih ozljeda.

7.3 Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužitelj je realizirao 11 ambulantnih pregleda u OB Pula i DZ Labin, kao i 15 radnih dana AFT u istoj ustanovi. Prema karakteru ozljeda i citiranim okolnostima liječenja za ukupno 5 - 6 pregleda je zbog tadašnjeg stanja bio potreban prijevoz druge osobe od mjesta stalnog boravka do navedenih ustanova. Ostale preglede i AFT tužitelj je mogao obaviti i korištenjem sredstava javnog prijevoza. Bolovanje vezano uz liječenje predmetnih ozljeda trajalo je od 24. svibnja 2016. do kraja siječnja 2017.

8. Tijekom postupka proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja.

9. Uzimajući u obzir godine života tužitelja u vrijeme prometne nezgode (50 godina), utvrđen postotak smanjena životne aktivnosti, kao i sve druge okolnosti slučaja (pretrpljeni fizički bolovi, strah itd.), a cijeneći i pritom da je tuženik prethodno tužitelju s naslova neimovinske štete isplatio iznos od 4.000,00 kn/ 530,89 eura, prvostupanjski sud istome na ime pravične novčane naknade dosuđuje daljnji iznos od 24.000,00 kn/ 3.185,35 eura.

10. Na temelju rezultata provedenog medicinskog vještačenja, kojim je utvrđeno vremensko razdoblje u kojem je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega nestručne osobe, istome, sukladno čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje: ZPP/22), s tog naslova dosuđuje iznos od 5.000,00 kn/ 663,61 eura, dok mu, sukladno dostavljenim računima koje je vještak doveo u vezu s ozljedama zadobivenim u štetnom događaju, na ime imovinske štete s osnova troškova puta i liječenja, dosuđuje iznos od 1.073,99 kn/ 142,54 eura.

11. Budući da su stranke učinile nespornim iznos izgubljene zarade tužitelja u razdoblju od 24. svibnja 2016. do 5. siječnja 2017. te datum dospijeća zateznih kamata na isti, tužitelju s tog naslova dosuđuje iznos od 13.471,56 kn/ 1.787,98 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 11. ožujka 2020.

12. Pozivom na odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – dalje: ZOO) te čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.), uzimajući u obzir da je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev 26. listopada 2016., dok je liječenje tužitelja završilo 11. siječnja 2017., tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete i imovinske štete s naslova troškova puta i liječenja te na ime tuđe pomoći i njege, određuje od slijedećeg dana od završetka liječenja tj. 12. siječnja 2017. do isplate.

13. Pritom prigovor zastare tuženika otklanja kao neosnovan, cijeneći da je zastara naknade štete počela teći prvog slijedećeg dana nakon završetka liječenja tj. 12. siječnja 2017., dok je tužitelj podnio odštetni zahtjev 26. listopada 2016., a tužbu 27. studenog 2019. pa u smislu čl. 230. st. 1. ZOO-a zaključuje da tražbina naknade imovinske i neimovinske štete nije zastarjela.

14. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbe čl. 1045. st. 1., čl. 1046. čl. 19., čl. 1100. st. 1. i 2. te čl. 1085. ZOO-a odlučuje kao u točkama I. i II. izreke pobijane presude.

14.1 Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP/22, pritom utvrđujući da je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj uspio u omjeru od 80% dok je tuženik uspio u omjeru od 20%, slijedom čega tužitelju pripada 60% opravdanih troškova u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a

15. Zaključno, pozivom na odredbu čl. 190. st. 2. ZPP/22, prvostupanjski sud dopušta preinaku tužbenog zahtjeva učinjenu podneskom od 25. studenog 2022., cijeneći da je tužitelj tek nakon provedenog medicinskog vještačenja mogao postaviti konačni tužbeni zahtjev.

16. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Pritom je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koji tuženik sadržajno ukazuje u svojoj žalbi.

16.1 Valja naglasiti, u pogledu pravilne primjene materijalnoga prava, na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, da je prvostupanjskom presudom citirana kasnija verzija Zakona o obveznim odnosima od one koja je bila na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Međutim, primijenjene odredbe predmetnog zakona u pogledu relevantnog materijalnog prava nisu obuhvaćane izmjenama nakon 2016., slijedom čega navedena okolnost nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

17. Suprotno žalbenim navodima, dopuštanjem preinake tužbe nije moguće počiniti apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, već isključivo relativnu. Međutim, u konkretnome slučaju prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 190. st. 2. ZPP-a kada je nakon zaključenja prethodnog postupka dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva s naslova neimovinske štete, a koje je uslijedilo nakon provedenog vještačenja i uslijed izmjene Orijentacijskih kriterija, jer je tužitelj tek tada došao do saznanja o točnoj visini pretrpljene štete. Pri tome valja navesti da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena prije izmjene Orijentacijskih kriterija te se isti odnose se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja ubuduće, a u konkretnom slučaju ovaj parnični postupak je u to vrijeme bio u tijeku.

17.1 Isto tako pravilno je odlučeno i o prigovoru zastare u odnosu na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva jer se, u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (pravni stav Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 27. svibnja 2024., br. Su-IV-123/2024). S obzirom na to da u trenutku podnošenja tužbe zastara neimovinske štete nije nastupila, ista nije nastupila niti u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

17.2 Pritom se ukazuje da izostanak posebnog rješenja o preinaci tužbe ne utječe na zakonitost i pravilnost pobijane presude budući da je iz iste razvidno da je prvostupanjski sud preinaku dopustio.

18. Neosnovano tuženik osporava odmjerenu visinu pravične novčane naknade budući da je ista, prema ocjeni i ovoga suda, a uzimajući u obzir težinu i narav povreda koju je tužitelj zadobio, odmjerena u primjerenom iznosu. Prvostupanjski je sud, sukladno čl. 1100. ZOO-a, vodio računa o svim okolnostima relevantnim za određivanje pravične novčane naknade, posebno imajući u vidu cilj kojemu ista služi te je pravilnom primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske osnovano tužitelju dosudio uvodno citirani iznos.

18.1 Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava te se ne primjenjuju samim automatizmom, već služe ujednačavanju kriterija kod odlučivanja o naknadi neimovinske štete. Dakle, orijentacijski kriteriji ne znače samo matematičku operaciju već naprotiv, upućuju da valja imati na umu i posebne okolnosti svakog slučaja za sebe. U konkretnom slučaju radi o osobi koja je u trenutku štetnog događaja imala 50 godina života, tužitelj je tijekom liječenja morao nositi štake, ordinirana mu je ortoza te mu je postavljena i dijagnoza prilagodbe. Isti se posljedično navedenom nalazio na bolovanju od 24. svibnja 2016. do kraja siječnja 2017. Uz navedeno, tužitelju je bila potreba tuđa pomoć i njega te je prilikom štetnog događaja i procesa liječenja trpio fizičke bolove i strah na način kako je to utvrđeno medicinskim vještačenjem, slijedom čega je prvostupanjski sud tužitelju pravilno odmjerio iznos pravične novčane naknade.

19. Međutim, prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. U smislu navedene zakonske odredbe trenutkom nastanka neimovinske štete smatra se završetak liječenja oštećenika odnosno stabilizacija njegova zdravstvenog stanja. Cijeneći da se tužitelj obratio tuženiku odštetnim zahtjevom 26. listopada 2016., a da je liječenje tužitelja završilo 11. siječnja 2017., kao i da iz stanja spisa predmeta nije moguće utvrditi da se tužitelj od dana završetka liječenja do dana podnošenja tužbe obraćao tuženiku, to proizlazi da istome pripadaju zatezne kamate na taj vid štete od dana podnošenja tužbe.

20. Nadalje, neosnovano tuženik ističe da je u odnosu na materijalnu štetu s naslova tuđe pomoći i njege nastupila zastara. Prema nalazu i mišljenju vještaka, tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom a) cjelokupnog liječenja realiziranog preko ambulantnog pogona, b) u vremenskom periodu od ukupno cca 2

– 3 mj (manje se odnosi na period kućnog liječenja nakon PN, a više na kasniji period sa korištenjem imobilizacije za Th kralješnicu), indicirana potreba tuđe nestručne pomoći kroz cca 2 - 3 sata dnevno za određene svakodnevne aktivnosti (cjelovita higijena, toaleta, oblačenje, obuvanje,određeni kućanski poslovi, odvoženje na preglede i sl.) te c) u daljnjem vremenskom periodu od cca 1,5 – 2 mj reducirana na 1

- 2 sata dnevno (slobodniji režim, postupno povećanje opterećenja i sl.).

20.1 Iz navedenog proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od maksimalno pet mjeseci, međutim, uz navedeno, ista mu je bila potrebna i tijekom cjelokupnog ambulantnog liječenja.

20.2 Vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj realizirao 11 ambulantnih pregleda i 15 radnih dana ambulantne fizikalne terapije, dok je u odnosu na dostavljene preslike računa za gorivo izdane uz razdoblju od lipnja 2016. do siječnja 2017. (list 55, 73 i 74 spisa) utvrdio da su isti vezani uz realizirane dg-th postupke u sklopu liječenja posljedica zadobivenih ozljeda.

20.3 Dovodeći navedena utvrđenja vještaka u vezu s čl. 230. ZOO-a, prema kojem tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, kao i da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 26. studenog 2019., to proizlazi da nije nastupila zastara tražbine naknade štete s naslova tuđe pomoći i njege.

21. Također, neosnovano tuženik osporava i dosuđeni tijek zateznih kamata na iznos naknade štete s naslova tuđe pomoći i njege

21.1 Naime, pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu, a koja šteta proizlazi iz spora vezano za obvezno osiguranje u prometu, sud je dužan cijeniti odredbu članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kako je to pravilno i učinio prvostupanjski sud. Budući da je liječenje tužitelja završilo nakon podnesenog odštetnog zahtjeva, to je prvostupanjski sud istome pravilno dosudio zatezne kamate tekuće od dana nakon dana završetka liječenja.

22. U pogledu troškova liječenja i puta, valja navesti da su isti, sukladno priloženim računima, nastali u razdoblju od lipnja 2016. do prosinca 2016. Uzimajući u obzir dan podnošenja tužbe (26. studeni 2019.), to proizlazi da je u odnosu na dio nastalih troškova, konkretno račun od 6. lipnja 2016. (28,90 kn), 30. lipnja 2016. (100,01 kn), 7. srpnja 2016. (100,03 kn), 25. srpnja 2016., (200,05 kn), 29. srpnja 2016. (200,08 kn) te 1. kolovoza 2016. (44,80 kn) nastupila zastara, budući da je od njihova dospijeća protekao trogodišnji rok, sukladno čl. 230. ZOO-a.

23. Nastavano na navedeno, u pogledu dijela troškova za koje nije nastupila zastara, tuženik neosnovano osporava dosuđeni tijek zateznih kamata. Prema čl. 1086. ZOO-a, s obzirom da se radi o imovinskoj novčanoj šteti, tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana kada su ti troškovi nastali, odnosno od dana izdavanja računa (lipanj 2016.. nadalje). Budući da su prvostupanjskom presudom tužitelju dosuđene zatezne kamate na taj vid štete od 12. siječnja 2017., a da je žalbu protiv prvostupanjske presude podnio samo tuženik, to se žalbeni navodi ukazuju neosnovanima.

24. Zaključno, suprotno žalbenim navodima, troškovi vještačenja predstavljaju stvarne troškove koji su u konkretnom slučaju biti nužni za utvrđivanje odlučnih činjenica. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (tako i VSRH u odlukama posl. br. Rev-321/24, Rev-660/21, Rev-291/15 i dr.).

25. Međutim, osnovano tuženik navodi da u slučaju kada sud primjenom odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a stranci dosuđuje troškove, isti se dosuđuju neovisno o uspjehu u sporu, odnosno u punom iznosu. Člankom 156. st. 1. ZPP-a propisano je da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

25.1 Budući da iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud zauzeo stav prema kojem se glavna rasprava mogla i trebala zaključiti već 3. studenog 2022., a što nije učinjeno isključivo zato kako bi tužitelj konačno specificirao tužbeni zahtjev, te je tuženiku primjenom citirane odredbe priznao trošak pristupa na ročište 1. prosinca 2022., isti trošak valjalo je priznati u cjelokupnom zatraženom iznosu od 1.875,00 kn/ 248,86 eura (Tbr. 7. toč. 1. u vezi s Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23. – dalje: Tarifa, uvećano za pripadajući PDV).

26. Nastavno na navedeno potrebno je navesti da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, pogrešno utvrdio i omjer uspjeha stranaka u parnici.

26.1 Naime, uzimajući u obzir konačno postavljeni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj potraživao (s osnova svih vidova štete) ukupan iznos od 54.471,56 kn/ 7.229,62 eura i iznos ukupne štete dosuđene tužitelju prvostupanjskom presudom od 43.545,55 kn/ 5.779,49 eura, to proizlazi da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 80% (43.545,55 : 54.471,56 x 100%). Međutim, prvostupanjski je sud propustio uzeti u obzir uspjeh tužitelja u pogledu dokazivanja osnove zahtjeva, a koji iznosi 100%.

26.2 Dakle, tužitelj je u prvostupanjskom postupku uspio u omjeru od 90% (180:2), a tuženik u omjeru od 10%, slijedom čega tužitelj ima pravo na naknadu 80% troškova parničnog postupka s naslova troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku te troškova sudskih pristojbi. Budući da je prvostupanjski sud trošak tužitelja s predmetnih naslova cijenio opravdanim u ukupnom iznosu od 10.851,94 kn/ 1.440.30 eura, to proizlazi da isti ima pravo na 8.681,55 kn/ 1.152,24 eura (80% od 10.851,94), što uvećano za trošak vještačenja od 2.500,00 kn/ 331,81 eura, ukupno iznosi 11.181,55 kn/ 1.484,05 eura. Kada se od navedenog troška tužitelja oduzme troška priznat tuženiku u visini od 1.875,00 kn/ 248,86 eura, proizlazi da bi tužitelj imao pravo na trošak parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom u visini od 9.306,55 kn/ 1.235,19 eura.

27. U postupku pred ovim sudom utvrđena je zastara dijela potraživanja tužitelja u ukupnoj visini od 673,87 kn/ 89,44 eura, pa je tužitelj u konačnici u pogledu visine zahtjeva uspio u omjeru od 79% (42.871,68 kn/ 5.690,05 eura od 54.471,56 kn/ 7.229,62 eura), dok je u pogledu osnove uspio 100%. Dakle, tužitelj je u konačnici uspio u omjeru od 89,5% (79% + 100% = 179% : 2), a tuženik u omjeru od 10,5%. Iz navedenog proizlazi da tužitelj ima pravo na 79% parničnog troška s naslova troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i troškova sudskih pristojbi, odnosno konkretno 8.573,03 kn/1.137,84 eura (79% od 10.851,94 kn/ 1.440,30 eura), što uvećano za trošak vještačenja od 2.500,00 kn/ 331,81 eura, iznosi 11.073,03 kn/ 1.469,64 eura. Kada se od navedenog iznosa oduzme iznos trošak priznatog tuženiku u visini od 1.875,00 kn/ 248,86 eura, to proizlazi da tužitelj u konačnici ima pravo na naknadu parničnog troška u visini od 9.198,03 kn/ 1.220,79 eura. Budući da je prvostupanjskom presudom tužitelju dosuđen iznos parničnog troška u visini od 8.636,16 kn/ 1.146,22 eura, a da je žalbu podnio samo tuženik, nije bilo uvjeta za preinakom navedene odluke.

28. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude, dok je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

29. Tuženik je žalbom pobijao dio točke I. izreke prvostupanjske presude za iznos od 10.073,99 kn/1.337,05 eura te točku III. izreke za dosuđeni iznos troškova tužitelju u visini od 8.636,16 kn/ 1.146,22 eura, odnosno ukupno 18.710,15 kn/ 2.483,26 eura. Budući da je žalbom uspio u neznatnom dijelu (za iznos od 673,87 kn/ 89,44 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje predstavljaju sporednu tražbinu), njegov je zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan.

30. Točka I. izreke prvostupanjske presude, u dijelu kojim je tužitelju dosuđen iznos od 20.000,00 kn/ 2.654,46 eura, s naslova pravične novčane naknade, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2023. do isplate, te u kojem je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, točka II. izreke i točka III. izreke prvostupanjske presude, u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s ostatkom zatraženog parničnog troška, kao nepobijane, ostaju neizmijenjene.

Rijeka, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Dimec