REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1417/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862 i umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 431/2023-2 od 27. srpnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-649/2021-28 od 9. ožujka 2023., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
''Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju NR iz [adresa], isplati iznos od 5.054,93 EUR/38.086,37 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 02.12.2020. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; kao i naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.109,93 EUR/15.852,03 kn zajedno sa zateznom kamatom od 9. ožujka 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.''.
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 649/2021-28 od 9. ožujka 2023. i sudi:
"I. Nalaže se tuženoj Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju NR iz [adresa], isplati iznos od 3.688,03 eura/27.787,46 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; kao i naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 960,84 eura/7.239,43 kuna zajedno sa zateznom kamatom od 9. ožujka 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. U preostalom dijelu za iznos od 1.366,90 eura/10.298,91 kuna zajedno sa zatraženim kamatama odbija se tužbeni zahtjev tužitelja.".
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-453/2024-2 od 23. srpnja 2024. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-431/2023-2 od 27. srpnja 2023. zbog pravnog pitanja:
''Je li stranka dužna predložiti dokaz do zaključenja prethodnog postupka, ukoliko nije dokazala niti tvrdila da isti nije mogla bez svoje krivnje predložiti do zaključenja prethodnog postupka, a iz samog dokaza proizlazi da je postojao u trenutku zaključenja prethodnog postupka?''.
4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti ili ukinuti drugostupanjsku odluku, a tuženiku naložiti da mu naknadi troškove podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije i revizije.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je neosnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je nastala na njegovom vozilu u prometnoj nesreći 13. studenoga 2020., na temelju police kasko osiguranja vozila.
9. Prvostupanjski sud je visinu štete utvrdio na temelju pisanog nalaza i mišljenja vještaka prometne struke o visini potpune ili totalne štete na vozilu tužitelja, koji nalaz i mišljenje je vještak dao polazeći od cijene tehničkog nasljednika tužiteljeva vozila s obzirom da se predmetno vozilo više ne proizvodi. Na temelju odredbe čl. 943. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev djelomično prihvatio i naložio tuženiku isplatiti tužitelju razliku od 5.054,93 EUR/38.086,37 kuna sa zakonskim zateznim kamatama jer je utvrdio visinu štete u iznosu 74.394,37 kuna te istu umanjio za 36.308,00 kuna koliko je tuženik nesporno isplatio tužitelju s osnova predmetne police.
10. Drugostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP, preinačio prvostupanjsku odluku jer je zaključio da visinu štete treba utvrditi na temelju usmeno datog nalaza i mišljenja vještaka koji je vještak dao očitujući se na prigovore tuženika, nakon što mu je predočen ugovor o financijskom leasingu od 23. veljače 2017. broj 55932/2017 (dalje: Ugovor) koji prethodno, nije imao na uvidu prilikom davanja pisanog nalaza i mišljenja. Na temelju usmenog nalaza i mišljenja vještaka, drugostupanjski sud je utvrdio da je podatak naveden u Ugovoru o novonabavnoj vrijednosti vozila, koje je istih karakteristika i godine proizvodnje kao tužiteljevo vozilo, vjerodostojan podatak te da totalna odnosno potpuna šteta na vozilu tužitelja iznosi 8.506,93 EURA/64.095,46 kuna. Imajući u vidu nesporno plaćen iznos, drugostupanjski sud je naložio tuženiku platiti tužitelju 3.688,03 EUR/27.787,46 kuna razlike dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.
11. Tužitelj u reviziji u bitnome navodi da pobijana drugostupanjska odluka odstupa od prakse revizijskog suda jer je drugostupanjski sud, prihvatio dokaz koji je dostavljen protivno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP prema kojoj je tuženik prije zaključenja prethodnog postupka bio dužan dostaviti svu dokumentaciju kojom osporava postavljenu visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je onemogućen u raspravljanju u vezi značaja i vrijednosti predmetnog dokaza te da se radi o nepotpisanom ugovoru.
12. Odredbom čl. 299. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Prema odredbi st. 2. istog članka stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Stavkom 3. istog članka propisano je da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. toga članka sud neće uzeti u obzir.
12.1. Iz navedenog proizlazi osnovno pravilo da su stranke dužne sve dokaze predložiti najkasnije na pripremnom ročištu, dok iznimno, stranke mogu tijekom glavne rasprave predložiti nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.
13. Stoga u slučaju kad stranka nije tvrdila, niti dokazala, da određeni dokaz bez svoje krivnje nije mogla predložiti do zaključenja prethodnog postupka, a iz samog dokaza proizlazi da je postojao u trenutku zaključenja prethodnog postupka, radi se o dokazu kojeg je stranka bila dužna predložiti do zaključenja prethodnog postupka te sukladno čl. 299. st. 3. ZPP sud takav dokaz neće uzeti u obzir. Navedeno je odgovor na postavljeno pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije.
14. Iz spisa proizlazi da je tuženik Ugovor, koji sadrži podatke o vozilu tužitelja, među ostalim i podatak o novonabavnoj vrijednosti tog vozila, na temelju kojih je vještak dao usmeni nalaz i mišljenje o visini štete, dostavio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, uz podnesak kojim je izložio prigovore na pisani nalaz i mišljenje prometnog vještaka odnosno nakon što je prigovorio metodologiji kojom je vještak izradio nalaz i mišljenje polazeći od tehničkog nasljednika tužiteljevog vozila. Nadalje iz spisa proizlazi da je Ugovor među strankama sporan jer tužitelj osporava da je isti potpisao i priloženi Ugovor doista ne sadrži njegov potpis, kao i da je drugostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je podatak o novonabavnoj cijeni vozila tužitelja naznačen u Ugovoru, vjerodostojan podatak.
15. Drugostupanjski sud je, polazeći od zaključka da tuženik nije mogao znati kojom metodologijom će vještak utvrđivati predmetnu štetu, ocijenio da je odlučna činjenica da su u Ugovoru navedeni svi podaci o vozilu tužitelja, pa bi stoga i u slučaju da se radi o ugovoru o leasingu koji se odnosi na drugu osobu, a ne na tužitelja, navedeni podaci bili dobar pokazatelj za utvrđivanje novonabavne vrijednosti vozila na temelju kojeg se može izračunati visina predmetne štete. Ocjena drugostupanjskog suda je da je sporni Ugovor argument u prilog tuženikovom prigovoru na pisani nalaz i mišljenje prometnog vještaka, pa stoga nije odlučno što je dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, niti što je sporno je li ga tužitelj potpisao.
16. Prema ocjeni vijeća, drugostupanjski sud je pravilno cijenio sporni Ugovor, kao argument prigovoru tuženika na pisani nalaz i mišljenje prometnog vještaka (koji je dat u odnosu na vozilo koje je tehnički nasljednik vozila tužitelja), te je prihvatio usmeni nalaz i mišljenje o visini štete koji je vještak dao na temelju vjerodostojnih podataka navedenih u ugovoru o novonabavnoj vrijednosti vozila koje po godini proizvodnje i karakteristikama odgovara tužiteljevom vozilu.
17. Naime, u konkretnom slučaju prilaganje spornog Ugovora, podnesku kojim tuženik prigovara na nalaz i mišljenje vještaka, nije predlaganje novog dokaza, već se radi o argumentu za prigovor na pisani nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na način izračuna visine utužene štete. Okolnost da je vještak argumente tuženika uvažio te je cijeneći podatke o vozilu koje odgovara vozilu tužitelja po tehničkim karakteristikama i godini proizvodnje dao usmeni nalaz i mišljenje o visini tužiteljeve štete, koji je sud prihvatio i na kojem je utemeljio odluku o tužbenom zahtjevu, ne znači da je u postupku izveden novi dokaz. Stoga nije došlo do pogrešne primjene odredbe čl. 299. ZPP, niti je protivno navodima revizije tužitelj onemogućen u raspravljanju.
18. Odluke revizijskog suda na koje se tužitelj poziva u podnesenoj reviziji donesene su u bitno različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od one u ovom predmetu.
19. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojih je dopuštena, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 10. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
