Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10499/2025

Zagreb

U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. PĆ, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021.,114/2022. i 36/2024.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 22. listopada 2025., broj: Pp- 1758/2025-13, u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. PĆ te se potvrđuje prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu.

III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. PĆ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 (sedamdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 22. listopada 2025., broj: Pp-1758/2025-13, proglašen je krivim okr. PĆ, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna od 500,00 eura, u koju se na temelju članka 40. stavak 1. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 10. siječnja 2021. do 12. siječnja 2021. kao 3 dana zatvora, odnosno kao 119,46 eura u novčanu kaznu tako da je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu od 381,00 eura, koju je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog iznosa izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom, protiv okr. PĆ na temelju članka 181. stavak 1. točke 5. uz primjenu članka 13. stavak 1. i članka 13.a Prekršajnog zakona, odbijena je optužba da bi na način činjenično opisan u odbijajućem dijelu izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude okr. PĆ pravodobno je putem braniteljice Silvije Kirin Palčić, odvjetnice u Jastrebarskom podnio žalbu, naznačujući da se žalbi zbog žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe da prvostupanjski sud u odluci o krivnji nije dao valjane i argumentirane razloge, a time očigledno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, iznio, doduše vrlo šturo, koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, presuda, unatoč šturim razlozima, ipak sadrži minimum sve potrebnih razloga o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okr. PĆ zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da je pogrešno prvostupanjski sud odluku o prekršajnoj odgovornosti utemeljio isključivo na iskazu žrtve JĆ te budući da su iskazi okrivljenika i žrtve kontradiktorni da je prvostupanjski sud trebao provesti dokaz suočenjem između okrivljenika i oštećene, a potom dati ocjenu vjerodostojnosti iskaza žrtve, a što je prvostupanjski sud propustio pa je ostalo nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud ocijenio da žrtva nasuprot okrivljenika iskazuje „jasno, određeno, detaljno, uvjerljivo i logično“.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.2. Naime, pravilno je prvostupanjski sud iskaz svjedokinje žrtve JĆ cijenio istinitim, obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminiranih prilika. Nasuprot iskazu svjedokinje žrtve JĆ okrivljenik u svojoj obrani nije iznio niti jednu činjenicu koja bi dovodila u sumnju iskaz ispitane svjedokinje žrtve ČĆ te se njegova obrana svodila samo na očitovanje o krivnji odnosno da se ne osjeća krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret iskazavši „..jer je bilo što je bilo...“ te da je u to vrijeme bio u psihološkom tretmanu u psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan te su mu bili propisani lijekovi za smirenje i spavanje. Osim toga, okrivljenik niti u jednom dijelu nije osporavao niti iskaz svjedokinje žrtve JĆ, a niti iskaze drugih u postupku ispitanih svjedoka UĆ, ŠĆ i BĆ te je izričito iskazao da ne želi suočenje niti sa žrtvom ČĆ niti sa svjedocima. Iz navedenih razloga pravilno je prvostupanjski sud iskaz svjedokinje žrtve JĆ ocijenio vjerodostojnijim od obrane okrivljenika te žalbenim navodima okrivljenika u tom dijelu ni na koji način nije dovedena u sumnju ocjena prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti iskaza svjedokinje žrtve JĆ.

6.3. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

6.4. Iz naprijed navedenih razloga prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o vjerodostojnosti i uvjerljivosti iskaza svjedokinje žrtve P te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaje za koje se tereti.

6.5. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, budući da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna od 500,00 eura, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, količini protupravnog ponašanja okrivljenika i vremenom periodu protupravnog ponašanja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja novčanu kaznu utvrđenu u iznosu neznatno iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa, kao blažu vrste kazne.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 70,00 eura, predstavlja iznos iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu i tužitelja.