REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br: Pn-1330/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Lenić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB 26187994862), Zagreb, V. Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. studenoga 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 10. prosinca 2025. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 4.836,08€, uvećanih za pripadajuće zakonske zatezne kamate, tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. svibnja 2017. kada je tuženik i izdao ispravu o visini štete pa do konačne isplate, po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini zatezna kamate te mu naknaditi parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini zakonske zatezne kamate tekućom od dana presuđenja pa do konačne isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“.
Obrazloženje
1. Tužitelj podnosi tužbu dana 27.6.2024. godine i tvrdi da je dana 23.5.2017. godine oko 4,30 sati na autocesti A1 u smjeru Zagreb-Split, na 208 km + 700 m, upravljalo osobnim automobilom oznake SI 25A (D), po desnoj voznoj prometnoj traci. Iznenada se na kolniku pojavila divlja životinja, vepar, koja je na kolnik došla kroz oštećenu žičanu ogradu ili je potkopala/odigla ili preskočila, te je tužitelj prednjim dijelom automobila naletio na vepra i odbacio ga desno, na susjednu zaustavnu traku gdje je životinja i uginula, a automobil je oštećen i onesposobljen za dalje samostalno kretanje.
1.1. Tužitelj dalje tvrdi da se u mirnom postupku obratio tuženiku, osiguravatelju Hrvatskih autocesta d.o.o. koji je odbio zahtjev za isplatom štete, ali je tuženik izvršio procjenu štete i utvrdio da ista iznosi 3.079,16 eura pa se taj iznos potražuje od tuženika i to sa kamatom od dana procjene štete po tuženiku.
1.2. Uz to, tužitelj tvrdi da je imao trošak prijevoza vozila od mjesta nesreće do mjesta gdje je tuženik izvršio procjenu štete na vozilu tužitelja tužitelju u iznosu od 131,16 eura. Nakon toga, tužitelj je, kako tvrdi, imao daljnje troškove i to prijevoza vozila do mjesta svojeg prebivališta po vučnoj službi u iznosu od 1.518,52 eura; trošak cestarine autoceste A1 u iznosu od 87,33 eura i trošak trajekta u iznosu od 19,91 eura.
1.3. Zbog takvih činjeničnih navoda tužitelj od tuženika potražuje ukupno 4.836,08 eura sa kamatom od 23.5.2017. godine do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanaka štetnog događaja, ali osporava odgovornost svojeg osiguranika za utuženi štetni događaj, visinu tužbenog zahtjeva i potraživanje kamata. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare tvrdeći da je protekao i subjektivni i objektivni rok za podnošenje tužbe. Predlaže zahtjev odbiti, trošak postupka ne traži.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu, a ostale po strankama predložene dokaze nije provodio, jer je i bez provođenja tih dokaza činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.
4.1. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Uvidom u zapisnik o očevidu utvrđeno je da je isti sačinjen odmah po dojavi o nezgodi, djelatnici MUP-a utvrdili su sve bitne okolnosti vezane uz nezgodu pa su tako navedeni podaci o pravnoj osobi koja upravlja cestama, a vozilu tužitelja na način da je opisana šteta na istome, evidentirani su tragovi životinje na vozilu tužitelja, kao i divlja životinja na zastavnoj traci.
5.1. Nastavno, a iz činjeničnih navoda tužitelja i njegovog zahtjeva proizlazi da je isti raspolagao podacima o osiguravatelju autocesta, ovdje tuženiku i da se istome obratio u mirnom postupku zbog ovdje utuženog štetnog događaja. Nadalje, iz navoda tužitelja proizlazi da je tuženik pregledao automobil tužitelja i izdao mu izvid štete.
5.2. Konačno, iz suglasnih navoda stranka tijekom postupka proizlazi da je tužitelj zbog istog štetnog događaja protiv ovdje tuženika vodio spor pred ovim sudom pod brojem Pn-1270/2020, a koji je završio povlačenjem tužbe.
6. Odredbom čl. 230. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a da u svakom slučaju (st. 2.) tražbina iz st. 1. zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.
6.1. Cijeneći sve utvrđeno pod 5. -5.2. ovaj sud smatra da je tužitelj, u smislu citirane odredbe i to st. 1 u zastari sa svojim zahtjevom, jer je o opsegu i visini štete (saznanje za štetu) i za osobu koja je štetu počinila (nalet divlje životinja na autocesti) saznao najkasnije kada mu je tuženik dostavio izvid štete kojeg je napravio, a najkasnije podnošenjem tužbe (27.5.2020. godine) u predmetu Pn-1270/2020.
6.2. Kako mu je dakle, po najpovoljnijoj varijanti zastara počela teči 27.5.2020. godine to je podnošenjem ove tužbe dana 28.6.2024. godine protekao rok iz čl. 230. st. 1 ZOO-a pa je zahtjev tužitelja, a bez provođenja ostalih dokaza odbijen.
7. Pozivanje tužitelja na odredbu čl. 193. st. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) nije od utjecaja na početak tijeka zastare.
7.1. Naime, odredbom čl. 193. st. 8 ZPP-a propisano je da se povučena tužba smatra kao da nikada nije bila podnesena i može se ponovno podnijeti.
7.2. Iako se podnošenjem tužbe zastara prekida (čl. 241. ZOO-a), u ovom se slučaju ne može primijeniti pravilo iz čl. 245. st. 1 ZOO-a već se primjenjuje čl. 242. st. 1 ZOO-a primjenom kojeg u ovoj pravnoj stvari podnošenjem tužbe dana 27.5.2020. godine (6.1.) nije došlo do prekida zastare, jer je tužba, kako sam priznaje tužitelj u tom predmetu povučena.
U Zagrebu, 10. prosinca 2025. godine
Sutkinja:
Romana Hukelj
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.
Dna:
1.tužitelju po pun.
2.tuženiku
