98. Povrv-1276/24

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupan po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri, Zagreb, Ilica 1A/III, protiv tuženika E-DOCUMENTUM d.o.o., Zelenjak 53, Zagreb, OIB: 64959134502, radi isplate 15.167,41 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Damira Pavića, odvjetnika i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, donio je i objavio 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba, Čikoševa 3, poslovni broj: Ovrv-2674/21 od 12. svibnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 15.167,41 € sa zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju ovršne troškove u iznosu od 550,44 € sa zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Stranica 1 od 10

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba, Čikoševa 3, poslovni broj: Ovrv-2674/21 od 12. svibnja 2021. u dijelu kojim se naleže tuženiku platiti tužitelju u roku od 15 dana, zatezne kamate tekuće:

- na iznos od 1.263,95 € od 06.01.2019. g.,

- na iznos od 1.263,95 € od 06.02.2019. g.,

- na iznos od 1.263,95 € od 06.03.2019. g.,

- na iznos od 1.263,95 € od 06.04.2019. g.,

- na iznos od 1.263,95 € od 06.05.2019. g.,

- na iznos od 1.263,95 € od 06.06.2019. g.,

- na iznos od 1.263,95 € od 06.07.2019. g.,

- na iznos od 1.263,95 € od 06.08.2019. g.,

- na iznos od 1.263,95 € od 06.09.2019. g.,

- na iznos od 1.263,95 € od 06.10.2019. g.,

- na iznos od 1.263,95 € od 06.11.2019. g.,

- na iznos od 1.263,95 € od 06.12.2019. g. do 12. travnja 2021. po stopi koja teče za razdoblje do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30 %, od 1. siječnja 2020., do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 12. travnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju ovršne troškove u iznosu od 12,44 € sa zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 5.714,06 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 625,00 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Stranica 2 od 10

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga. Javni bilježnik Radojka Galić iz Zagreba, Čikoševa 3, izdao je na temelju navedenog prijedloga za ovrhu, rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem posl. broj Ovrv-2674/21 od 12. svibnja 2021.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, u kojem je osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da tužitelj nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora već da je vlasnik prostora Republika Hrvatska.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Povrv-299/22-2 od 1. kolovoza 2022., stavljeno je izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je u podnesku od 16. kolovoza 2022., u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva naveo kako se radi o stečenom bez osnove uporabom tuđe stvari u svoju korist jer se tuženik bez valjane pravne osnove nalazi u posjedu poslovnog prostora na adresi [adresa] i za isti ne plaća nikakvu naknadu čime je stekao nepripadnu korist u visini zakupnine koju bi plaćao tužitelju da je navedeni prostor koristi temeljem ugovora o zakupu. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva naveo je kako potražuje naknadu koju bi ostvario da je predmetni prostor mogao dati u zakup, a koja je naknada jednaka visini zakupnine koju bi tužitelj stekao sklapanjem ugovora o zakupu za navedeni prostor i koja se računa sukladno odredbama Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada Zagreba 6/16, 11/16, 13/17). Nadalje je naveo da je pravni prednik tuženika, Selecta international d.o.o. s tužiteljem 9. rujna 1994. sklopio ugovor o zakupu Kluba za mladež "Kulušić" i "Lapidarij" predmet kojega je i poslovni prostor u Hrvojevoj ulici 6 na koji se odnosi utuženo potraživanje. Predmetni ugovor više nije na snazi jer je otkazan 1995., a čak i da nije otkazan, sukladno odredbi iz čl. 35. st. 2. Zakona o zakupu poslovnog prostora (NN 91/1996, 124/1997), došlo bi do ex lege raskida s danom 5. studenog 1998. budući da nije bio usklađen s odredbama navedenog zakona. Navodi da prednici tuženika nisu predali poslovni prostor u posjed tužitelju već je isti preuzelo trgovačko društvo Kulušić d.o.o. i to temeljem Ugovora o pripajanju iz 2015. godine kojim je trgovačko društvo Selecta international d.o.o. pripojeno trgovačkom društvu Kulušić d.o.o. da bi zatim Ugovorom o podjeli i preuzimanju društva kapitala iz 2016. godine trgovačko društvo Kulušić d.o.o. prenijelo dio svoje imovine tuženiku. Potonjim ugovorom je ugovoreno da trgovačko društvo Kulušić d.o.o. na tuženika prenosi sve pravne odnose povezane s ugovorima s Gradom Zagrebom vezanim uz najam i zakup disco klubova Kulušić i Lapidarij odnosno da društvo preuzimatelj tj. tuženik preuzima posjed poslovnih prostora disco klubova Kulušić i Lapidarij. Gore navedenim pravnim poslovima je tuženik preuzeo posjed poslovnog prostora u Hrvojevoj ulici 6, a što niti ne spori, slijedom čega je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku. Nadalje je naveo da Republika Hrvatska ne postaje vlasnikom nekretnine u društvenom vlasništvu pravomoćnim odbijanjem zahtjeva za povrat Hrvatskog sindikata telekomunikacija (odnosno njegovim nepodnošenjem u roku) već postojanje navedenih okolnosti samo omogućava Republici Hrvatskoj da u upravnom postupku podnese zahtjev za utvrđenje prava vlasništva sukladno odredbi iz čl. 77. Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske

Stranica 3 od 10

komunističke vladavine. Budući da navedeni postupak koji se vodi pod Klasom: 942- 02/13-06/13 još uvijek nije pravomoćno dovršen Republika Hrvatska nije vlasnik poslovnog prostora na adresi [adresa]. Stoga ukazuje da je tužitelj, koji sukladno odredbama iz Zakona o naknadi, upravlja nekretninama u društvenom vlasništvu i u čijoj se imovini predmetna nekretnina nalazi sve do pravomoćnog utvrđenja prava vlasništva u postupku povrata, ima pravo i obvezu tražiti naknadu za bespravno korištenje predmetne nekretnine.

5. Presudom ovog suda Povrv-299/2022 od 26. siječnja 2023., ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-1575/2023-3 od 15. listopada 2024., ukinuta je presuda i rješenje ovog suda poslovni broj: Povrv-299/2022 od 26. siječnja 2023., te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

6. U ponovljenom postupku tužitelj je naveo da je Grad Zagreb kao tužitelj, aktivno legitimiran u parnicama pokrenutim protiv bespravnih korisnika poslovnih prostora, sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka na način da okončanje postupka predstavlja tek pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske ili treće fizičke osobe, a kako to potvrđuje i VTS u predmetnoj odluci. Nastavno dostavlja rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-942-02/13-06/13, URBROJ: 251-19-11-3/003-21-66 od 30.08.2021. godine, sa klauzulom pravomoćnosti od 19.10.2021. godine te navodi da s obzirom da je utuženo razdoblje 2019. godina, a da je rješenjem kojim je Republika Hrvatska utvrđena vlasnicom poslovnog prostora koji je predmet ovog postupka postalo pravomoćno s danom 30.08.2021., da je sasvim razvidno da je upravo tužitelj aktivno legitimiran potraživati naknadu radi bespravnog korištenja u utuženom razdoblju.

7. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (list 5 spisa), Obavijest javnog bilježnika (list 8 spisa),

Rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada (list 19-22 spisa), Ugovor o zakupu (list 56-60 spisa), Otkaz ugovora o zakupu (list 61 spisa), Odgovor i opaske na Otkaz ugovora o zakupu (list 63-69 spisa), Zaključak Gradskog poglavarstva (list 70 spisa), Ugovor o podjeli i preuzimanju društva kapitala (list 76- 82 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (list 83-85 spisa).

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 15.167,41 kn na ime naknade za neovlašteno korištenje poslovnog prostora u [adresa], u razdoblju od prosinca 2018. do studenog 2019. od strane tuženika.

10. Među strankama nije sporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika bili u poslovnom odnosu temeljem ugovora o zakupu za ranije razdoblje, a koji ugovor o zakupu je otkazan 1995, nije sporno da tuženik koristi predmetni poslovni prostor i nije sporno da površina predmetnog poslovnog prostora iznosi 259 m2, a budući da tuženik nije

Stranica 4 od 10

osporavao navedene činjenice iznesene od strane tužitelja u podnesku od 16. kolovoza 2022.

11. No, među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja te je sporna i visina tužbenog zahtjeva.

12. Člankom 165. st. 1. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje u tekstu ZV) je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. istog članka propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

13. Slijedom navedenog, tužiteljev zahtjev, po svojoj pravnoj naravi, predstavlja zahtjev za naknadu zbog upotrebe tuđe stvari u svoju korist. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarni pravima (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo je pravno shvaćanje: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“

14. Stoga, budući da je u konkretnom slučaju stvar odnosno nekretnina u nepromijenjenom obliku, to se imaju primijeniti odredbe čl. 164. i 165. ZV-a.

15. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 186. st. 3. ZPP-a, unatoč tome što je tužitelj kao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva naveo stjecanje bez pravne osnove uporabom tuđe stvari u svoju korist, sud je dužan postupiti po tužbi jer nije vezan pravnom osnovom koju je naveo tužitelj.

16. No, za primjenu odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a, odlučno je pitanje kvalitete posjeda, a za koju kvalitetu posjeda je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li tuženik pošteni posjednik.

17. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

Stranica 5 od 10

18. Imajući u vidu odredbu čl. 18. st. 5. ZV-a, i činjenicu da je tuženik i u odgovoru na tužbu naveo da je Republika Hrvatska vlasnik prostora i da stoga tužitelj nije ovlašten niti aktivno legitimiran potraživati utuženu naknadu, proizlazi da je tuženik svjestan da mu ne pripada pravo na posjed već samo smatra da tužitelj nema pravo na utuženu naknadu već da bi to pravo imala Republika Hrvatska kao vlasnik. Nadalje, uvidom u isprave koje je dostavio tužitelj pa tako i u Ugovor o podjeli i preuzimanju društva kapitala (list 76-81 spisa) koji je sklopljen 7. ožujka 2016., iz kojeg je razvidno da Kulušić d.o.o. prenosi točkom 3.2. predmetnog Ugovora na ovdje tuženika, sve pravne odnose povezane sa ugovorima s Gradom Zagrebom vezanim uz najam klubova Kulušić i Lapidarij tj. ti se ugovori temeljem pravnog sljedništva i ugovora prenose na tuženika, ovaj sud je utvrdio da je od tog trenutka odnosno od 7. ožujka 2016., tuženik nepošten posjednik, jer je od tog trenutka imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed budući da je znao da nije u ugovornom odnosu s tužiteljem niti da ima drugu valjanu pravnu osnovu svog posjeda. Stoga, budući da nije sporno da je tuženik u posjedu spornog poslovnog prostora u razdoblju za koje tužitelj i utužuje naknadu, to je tuženik od 7. ožujka 2016., nepošteni posjednik.

19. Stoga u ovom konkretnom slučaju tužitelj ima pravo, neovisno od prava na naknadu štete, potraživati od tuženika kao nepoštenog posjednika i korist koju je on imao uslijed upotrebe tuđe stvari, i to od trenutka od kada je postao nepošteni posjednik, sve prema čl. 165. st. 1. ZV-a (tako i VTS Pž-2183/2016 od dana 25.10.2016., tako i P, Komentar zakona o obveznim odnosima, str. 977-978, tako i VSRH, Rev- 3299/14 od dana 21. studenog 2018. godine), odnosno tužitelj ima pravo potraživati koristio za razdoblje od prosinca 2018. do studenog 2019.

20. Vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, ovaj sud je navedeni prigovor našao neosnovanim.

21. Odredbom čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" br. 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, 98/2019 – dalje: ZN) propisano je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba tog zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drugačije propisano.

22. Odredbom čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 125/11, 64/15 i 112/18; dalje: ZZKPP) propisano je da po odredbama ovog Zakona Grad Zagreb, gradovi i općine mogu davati u zakup poslovne prostore koji su bili društveno vlasništvo s pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, do pravomoćnog okončanja tih postupka.

23. Uvidom u Rješenje klasa: UP/I-942-02/13-06/13, urbroj: 251-19-11-3/003-21-66 (list 149-256 spisa) ovaj sud je utvrdio da je predmetnim rješenjem od 30. kolovoza 2021., Republika Hrvatska utvrđena vlasnikom predmetnom poslovnog prostora i da je predmetno rješenje postalo pravomoćno 19. listopada 2021.

Stranica 6 od 10

24. Slijedom navedenog, iz predmetne odredbe čl. 41. ZZKPP-a proizlazi da je tužitelj ovlašten davati u zakup poslovne prostore koji su bili društveno vlasništvo s pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, do pravomoćnog okončanja tih postupka pa kako je iz predmetnog rješenja utvrđeno da je isto postalo pravomoćno 19. listopada 2021. proizlazi da je tužitelj bio ovlašten i u utuženom razdoblju davati predmetni poslovni prostor u zakup.

25. Ovdje se ukazuje da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-161/2022-2 od 20. travnja 2022., Vrhovni sud zauzeo po tri postavljena pitanja stav:

- 1. da je osoba na koju je vlasnik prenio ovlaštenja davanja u zakup određene stvari, ovlaštena tražiti naknadu koristi (u visini zakupnine) od nepoštenog posjednika te stvari, u smislu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

- 2. da raspolagati poslovnim prostorom, koja ovlast proizlazi iz činjenice davanja u zakup, uključuje ujedno i ovlast zahtijevati od bespravnog korisnika naknadu za korištenje poslovnog prostora u smislu odredbe članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji bi po redovnom tijeku stvari morao plaćati zakupninu, ako u vezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu, a drugi se na račun toga neosnovano okoristio.

- 3. da je bivši zakupodavac po prestanku ugovora o zakupu aktivno legitimiran potraživati od ranijeg zakupnika, koji nije udovoljio ugovornoj i zakonskoj obvezi da po prestanku zakupa preda posjed prostora zakupodavcu, naknadu za korištenje predmeta zakupa.

26. U navedenoj odluci se također ukazuje da ovlast davanja u zakup prostora daje tom ovlašteniku i ovlast ostvarivati i štititi posjed prostora ili ovlast ostvarivati naknadu za njegovo protupravno korištenje - ako u vezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu a drugi se na račun toga neosnovano okoristio.

27. Jednako tako i prema shvaćanju Vrhovnog suda sadržanom u presudi poslovni broj Rev-857/2015 od 23. srpnja 2019., ovlast davanja u zakup prostora daje tom ovlašteniku i ovlast zaštite toga prostora pa time i druge vlasničkopravne ovlasti od postojanja kojih ovisi ovlast ili mogućnost njegova davanja u zakup, primjerice: ovlast ostvarivati i štititi posjed prostora ili ovlast ostvarivati naknadu za njegovo protupravno korištenje - ako u svezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu a drugi se na račun toga neosnovano okoristio. (tako i VTSRH, Pž- 167/21-3 od 15. srpnja 2022)

28. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedeno shvaćanje Vrhovnog suda i činjenična utvrđenja u konkretnom predmetu, odnosno da je nesporno da su tužitelj predmetni poslovni prostor ranije davao u zakup, te da je tužitelj odredbom čl. 41. ZZKPP, ovlašten davati u zakup poslovne prostore koju su bili društveno vlasništvo s pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, do pravomoćnog okončanja tih postupka, a što je upravo i predmetni poslovni prostor, to je razvidno da tužiteljevo ovlaštenje potraživati naknadu za bespravno korištenje poslovnog prostora proizlazi iz činjenice da je

Stranica 7 od 10

tužitelj osoba koja je ovlaštena izričitom zakonskom odredbom davati u zakup predmetni poslovni prostor pa je stoga i ovlašten zahtijevati od bespravnog korisnika naknadu za korištenje poslovnog prostora u smislu odredbe članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

29. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

30. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ovaj sud je proveo građevinsko vještačenje po vještaku Tomislavu Trputcu koji je u svom nalazu i mišljenju u bitnome utvrdio da je iznos koristi koje je tuženik imao za vrijeme posjedovanja spornih nekretnina u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2018. do 30. studenog 2019. godine, iznosi 15.167,41 eura, s uključenim PDV-om. Pri tome je vještak naveo da je predmetna nekretnina poslovni prostor u Zagrebu, Hrvoja Vukčića 6, površine 259 m2 i da je predmetni poslovni prostor dio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao zk.č.br. 7073, ULICA HRVOJA VUKČIĆA, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, ZAGREB, ULICA HRVOJA VUKČIĆA 6, 6/1, POSLOVNA ZGRADA, 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) - poslovni prostor, ukupne površine 596,80 m2 , koji se sastoji od podruma (šest prostorija ukupne površine 70,24 m2 , prizemnog dijela s galerijom (dvadeset dvije prostorije, ukupne površine 349,06 m2 i I. kata-mezanina (četrnaest prostorija, ukupne površine 177,50 m2 , [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi. Također je naveo da je izračun napravljen primjenjujući odgovarajuće kriterije u skladu Odlukom o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske (12. lipnja 2018.) te Zaključkom o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada Zagreba 6/16, 11/16 i 13/17).

31. Ni tužitelj niti tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Na ročištu održanom 29. listopada 2025., vještak je i usmeno dao nalaz i mišljenje, te nije bilo pitanja za vještaka.

32. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka.

33. Slijedom navedenog, sukladno nalazu i mišljenju vještaka ovaj sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjev u iznosu od 15.167,41 €.

34. Odluka o zateznoj kamati donesena je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO,), prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate i to po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se odnosi na ostale odnose. (točka I. izreke)

35. Nadalje, tužitelju pripada pravo i na ovršni trošak za sastavljanje prijedloga za ovrhu u iznosu od 331,81 €, kao i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 108,54 €, što uvećano za PDV iznosi ukupno 550,44 €.

36. Imajući u vidu navedeno, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba, Čikoševa 3, posl. br. Ovrv-2674/21 od 12. svibnja 2021. (točka I. izreke).

Stranica 8 od 10

37. S druge strane, sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu ovršnog troška dostave u iznosu od 8,29 kn sa PDV-om i obavijesti u iznosu od 4,15 €. Naime, prema odredbi čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ br. 9/21) ti troškovi su obuhvaćeni javnobilježničkom nagradom u jedinstvenom iznosu. Slijedom navedenog, sud je u dijelu za iznos od 12,44 € ukinuo platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi i odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka. (točka II. izreke)

38. Međutim, u odnosu na tijek zateznih kamata na utužene iznose, ukazuje se da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 16. lipnja 2021. prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu.

39. S obzirom da u spisu osim same tužbe, ne prileži zahtjev tužitelja za isplatu utužene naknade koji bi bio ranijeg datuma, a imajući u vidu da je tužba podnesena 13. travnja 2021., to tužitelj ima pravo na zatezne kamate upravo od tog dana, kao dana podnošenja zahtjeva za isplatu naknade, a ne i za ranije razdoblje. Pri tome treba navesti da tužitelj nije ni tvrdio niti je dokazao sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, da je prije podnošenja tužbe zahtijevao od tuženika isplatu utužene naknade. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke.

40. S obzirom da tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to tužitelj sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine“ broj: 138/23, nastavno: Tarifa“) i to za pristup na ročišta održana 12. prosinca 2022., 24. ožujka 2025. i 29. listopada 2025. u iznosu od 500,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr 9. t. 1. Tarife) kao i za sastav podneska od 16. kolovoza 2022. (obrazloženi podnesak), te podneska od 13. ožujka 2025. (obrazloženi podnesak) kao i podneska od 12. kolovoza 2025. (očitovanje na nalaz i mišljenje) u iznosu od 500,00 € za svaki od navedenih podnesaka (Tbr. 8. t. 1. Tarife), kao i za sastav podneska od 3. veljače 2023. (žalba) u iznosu od 625,00 € (Tbr. 10. t. 1. Tarife), što sve skupa uvećano za PDV iznosi 4.531,25 €. Također, tužitelju pripada i sudska pristojba na presudu uz iznosu od 198,13 € kao i sudska pristojba na žalbu u iznosu od 297,18 € u skladu s Tar. br. 2. i 3. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23 - dalje ZSP). Nadalje, tužitelj ima pravo i na naknadu troška vještačenja u iznosu od 687,50 €. Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 5.714,06 € (točka III. izreke).

41. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadu troška za pristup na ročište održano 26. siječnja 2023. u iznosu od 500,00 € budući da tužitelj nije pristupio na predmetno ročište. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 625,00 € (točka IV. izreke).

42. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – ZOO) i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

Stranica 9 od 10

Zagreb, 10. prosinca 2025.

Sudac:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku

- kal. 30 dana

Stranica 10 od 10