Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-156/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb – d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti/isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. prosinca 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

iz čl. 11. st. 3. Ugovora o kreditu br. 9012264603, sklopljenog dana 05.02.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 06.02.2007. godine po javnom bilježniku Zdenki Pavelić- Musi iz Osijeka pod br. Ou-117/07, u dijelu odredbe koji glasi:

„ „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 % (slovima:jedan zarez pedeset posto) od iznosa kredita...sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 132,85 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 13.02.2007. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01. 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 265,60 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 10. prosinca 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 265,60 EUR tužitelj se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je dana 5. veljače 2007. godine s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 9012264603, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 14.719,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Navedenim Ugovorom tipa " uzmi ili ostavi " u čl. 11. stavak 3. ugovorena je i naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu od 1,50 % jednokratno, unaprijed od ukupnog iznosa kredita. Tužitelj drži da je predmetna naknada ništetna jer tuženik u vrijeme isplate kredita nije imao zakonski osnov za naplatiti ovu naknadu osim toga da je sporna naknada neodređena i neodrediva, te da se radilo o tipskom (adhezijskom) potrošačkom ugovoru jer je naknada kao takva proizvodno nametnuta tužitelju ponudom ugovora, te on na nju nije mogao utjecati niti pregovarati o istoj, a osim toga osporavana naknada ne odgovora nikakvim pruženim uslugama od strane tuženika, niti bilo kakvim troškovima koje je imao tuženik i ista je na strani tužitelja izazvala samo dodatne nepotrebne troškove. Tužitelj predlaže slijedom izloženog donijeti presudu kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio navodeći da je visina naknade za odobrenje kredita bilo propisana ugovorom o kreditu, pa predlaže stoga odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu, te je saslušao tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži ovome spisu, a to među strankama nije niti sporno, sud utvrđuje da su parnične stranke dana 5. veljače 2007. godine sklopile ugovor o kreditu broj 9012264603, te da je tužitelj po sklopljenom ugovoru dana 12. veljače 2007. godine platio tuženiku na ime naknade za obradu kredita iznos od 132,85 EUR.

6. Člankom 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.), propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

7. Člankom 322. spomenutog zakona propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

8. Člankom 323. st. 1. istog zakona propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

9. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22., 59/23.), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

11. Člankom 102. istog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

12. Saslušanjem tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj kod tuženika realizirao kredit za kupovinu osobnog vozila koje je koristio isključivo u privatne svrhe, da ugovor nije baš dobro razumio, da ga nitko nije upozorio na odredbu vezanu za trošak obrade kredita, da je ugovor bio unaprijed sastavljen od strane tuženika te nije mogao pregovarati o ugovornim odredbama, da je tužitelju to prvi ugovor o kreditu, da ugovor iako ga je pročitao nije mu baš bio sasvim jasan a članak 11. stavak 3. nije uočio niti mu je išta objašnjeno od strane tuženika a predmetna odredba mu ni sada nije jasna. Tužitelj iskazuje i to da nije tražio nikakva dodatna pojašnjenja iz razloga kako je već i naveo da na predmetnu odredbu ne samo da nije upozoren nego mu ista nije niti pojašnjena od strane tuženika.

13. Ocjenom provedenih dokaza, sud utvrđuje da tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz čl. 11. stavak 3. Ugovora o kreditu broj 9012264603, sklopljenog dana 5. veljače 2007. godine budući je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Naknada koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita nije bila određena te je po navedenoj ugovornoj odredbi tuženik bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, pa je ista nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo, a tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa je kao takva ništetna u smislu odredbi čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

14. Kako je tuženik temeljem ništetne odredbe od tužitelja primio iznos od 132,85 EUR, to je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju traženi iznos počevši od 13. veljače 2007. godine, a temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

15. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

16. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa stoga ovaj prigovor tuženika iz gore obrazloženih razloga sud odbija kao neosnovan.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 50,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženog podneska od 13. lipnja 2025., 50,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 18. rujna 2025. i 1. prosinca 2025. svako po 50,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 12,50 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz trošak PDV-a na odvjetničke usluge od 25%, te trošak sudskih pristojbi na tužbu 26,55 eura i presudu 26,55 eura, daje konačni iznos troška od 265,60 eura.

18. Sud nije mogao prihvatiti kao osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška preko dosuđenog iznosa s obzirom da prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) tužitelju ne pripada za poduzete radnje u postupku iznos koji je zatražio troškovnikom već gore dosuđeni iznos koji je u skladu sa vrijednosti predmeta spora od 132,85 eura, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa stoga kao pod IV. izreke presude.

Osijek, 10. prosinca 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika