REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-880/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika FANTAZIJA HOTELI d.o.o. Samobor, Perkovčeva 9, OIB 17970972776, kojeg zastupa punomoćnik Daniel Hanik, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić i partneri, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6058/2021-6 od 27. prosinca 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-118/2020-18 od 16. studenog 2021., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6058/2021-6 od 27. prosinca 2022. i sudi:

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-118/2020-18 od 16. studenog 2021.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova povodom odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati 3.159,50 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2020. (podnošenja tužbe) pa do isplate, u roku od 8 dana (toč. I. izreke), te da tužiteljici naknadi parnične troškove od 564,07 € u roku od 15 dana.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 1759/2023-2 od 27. rujna 2023. podnosi tuženik pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u odnosu na slijedeća pravna pitanja:

„Postoji li obveza dužnika na plaćanje zatezne kamate za zakašnjenje u plaćanju naknade za osnovano pravo građenja prema vjerovniku koji odbija primiti uplatu, te se oglasio nenadležnim za postupanje po ugovoru kojim je to pravo građenja osnovano?

U okolnostima kada je vjerovnik u zakašnjenju, je li dužnik ima samo pravo ili pravo i obvezu položiti dug kod suda?“

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače ili ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje ali u rad drugom sucu.

4. Odgovorom na reviziju tužiteljica osporava reviziju i predlaže da se odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 3. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Povodom revizije predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom obračunatih kamata u iznosu od 23.805,29 kn, koje su obračunate na sa zakašnjenjem plaćenu naknadu za pravo građenja temeljem Ugovora o osnivanju prava građenja i Ugovora o prijenosu prava građenja za razdoblje od 2014. do. 2017. godine.

8. Sud drugog stupnja pobijanom presudom preinačuje prvostupanjsku presudu polazeći od pravnog shvaćanja prema kojem je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe čl. 184. i 185. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), jer je stranka ugovora Republika Hrvatska čiji su brojni brojevi računa na koje se može izvršiti uplata javno objavljeni, a mogao je i osnovati sudski polog. Također se poziva na čl. 186. st. 1. ZOO kojim je propisano da kada je vjerovnik u zakašnjenju ili je nepoznat, ili kad je neizvjesno tko je vjerovnik, ili gdje se nalazi, ili kad je vjerovnik poslovno nesposoban, a nema zastupnika, dužnik može za vjerovnika položiti dugovanu stvar kod suda ili kod za to zakonom ovlaštene osobe, te čl. 190. ZOO kojim su propisani učinci polaganja dugovane stvari pa se dužnik polaganjem dugovane stvari oslobađa obveze u trenutku polaganja, a ako je dužnik bio u zakašnjenju, njegovo zakašnjenje prestaje.

9. Polazeći od prethodno citiranih odredbi, cijeneći okolnosti konkretnog slučaja, sud drugog stupnja utvrđuje da tek od dana kada je dužnik položio za vjerovnika dugovanu stvar mogu prestati teći kamate, odnosno da navodi tuženika da nije znao tko je točno vjerovnik, odnosno plaća li se naknada na račun Centra za restrukturiranje i prodaju ili Ministarstva državne imovine ne oslobađaju dužnika obveze plaćanja zatezne kamate zbog zakašnjenja u ispunjenju obveze.

10. Revizija je dopuštena uz obrazloženje da pravno shvaćanje pobijane presude odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda (Rev 2577/88 od 25. svibnja 1989.) 11. Prema činjeničnim utvrđenjima suda prvog stupnja proizlazi da je tuženik prije dospijeća najstarije tražbine prema ugovoru o osnivanju prava građenja i ugovoru o prijenosu prava građenja za razdoblje od 2014. do. 2017. godine (koja je dospjela 31. kolovoza 2014.) od Centra za restrukturiranje kao i od drugih državnih institucija tražio podatke o brojevima računa na koje treba platiti ugovorene naknade. Nadalje, prema iskazima saslušanih državnih tajnika Ministarstva državne imovine EC i v.d. ravnatelja Centra za restrukturiranje NC proizlaze oprečni navodi o tome tko je pravni sljednik Agencije za upravljanje državnom imovinom kojoj je tuženik trebao isplatiti ugovornu obvezu, kao i da se tuženik 29. kolovoza obratio Vladi RH i platio dio ugovorene naknade i zatražio podatak o broju računa na koji treba izvršiti uplatu preostalih ugovorenih iznosa, a tražene obavijesti o broju računa na koji treba izvršiti plaćanje nisu dostavljene.

12. Ovaj sud je u više odluka (Rev 2577/88 od 25. svibnja 1989. i dr.) iznio pravno shvaćanje prema kojem „…Kad je vjerovnik u zakašnjenju jer je odbio primiti ili je svojim ponašanjem spriječio ispunjenje obveze, dužnik ima pravo ali ne i obvezu položiti dug kod suda.…“

13. Ovom se odlukom reafirmira prethodno pravno shvaćanje.

14. Dakle, propuštanje očitovanja vjerovnika na upit dužnika koji se odnosi na podatke o broju računa na koji treba izvršiti uplatu dužne obveze smatra se onemogućavanjem ispunjenja obveze i ima za posljedicu zakašnjenje vjerovnika i u tim okolnostima vjerovnik nema pravo na zateznu kamatu od dospijeća obveze pa do njenog konačnog plaćanja. Ovime je ujedno odgovoreno na oba postavljena pravna pitanja.

15. Sud prvog stupnja je odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva polazio od pravnog shvaćanja koje je u skladu sa prethodno iznijetim odgovorom na postavljeno pravno pitanje.

16. Stoga je pobijana presuda je temeljem čl. 391. st. 7. ZPP preinačena tako da je odbijena žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

17. Kako je tuženik povodom revizije uspio u sporu, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova povodom odgovora na reviziju i odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Zagreb, 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek